Arhiva za kategoriju Obavijesti

Temeljem Zaključka Uprave HŽ Infrastrukture d.o.o. broj UI-48-19/12 od 20.12.2012. godine, prihvaćen je Model za ispitivanje radnog zadovoljstva, vrijednosti i motivacije, a Služba za razvoj i obrazovanje ljudskih potencijala zadužena za organizaciju, provođenje, kontrolu primjene, statističku analizu i interpretaciju podataka te izradu izvješća o rezultatima provedenog ispitivanja radnog zadovoljstva, vrijednosti i motivacije radnika HŽ Infrastrukture.

Razlozi zbog kojih se provode ovakva istraživanja jesu namjere i poslodavca i sindikalnih partnera za upoznavanja čimbenika koji radnike motiviraju u radu, kao i onih čimbenika koji su za njih demotivirajući, dobivanja podataka o radnim vrijednostima u odnosu na dob, spol, radno mjesto, radno iskustvo i stupanj obrazovanja radnika, saznanja o stavovima i mišljenju radnika o pojedinim aspektima rada i radne aktivnosti, predlaganja mjera i aktivnosti za kontinuirano podizanje razine opće motiviranosti i zadovoljstva poslom radnika, te na taj način i za poboljšanje ukupne radne učinkovitosti.

I na našim stranicama u nastavku dajemo prikaz ovog pilot istraživanja (preuzeto sa portala HŽ Infrastrukture)

Izvještaj o ocjenjivanju radnog zadovoljstva

Zagreb, 10. veljače 2014. – Sve sindikalne središnjice uputile su predsjedniku Vlade RH Zoranu Milanoviću prijedlog izlaska iz spora u vezi Prijedloga novog Zakona o radu. Prenosimo ga u cijelosti:

Poštovani predsjedniče Vlade,

1. Prijedlog novog Zakona o radu upućen je u Hrvatski sabor bez postizanja konsenzusa socijalnih partnera, što je vrlo loša pozicija, ne samo s aspekta njegova donošenja, već i s aspekta njegove buduće primjene i (ne)poštivanja. Nastavno, vjerujemo da dijelite naše stajalište kako je jednoglasnost u Hrvatskom saboru kod usvajanja Zakona opcija kojoj bismo svi trebali težiti ako želimo osigurati stabilnost poslovanja i sigurnost uloženog kapitala (navodimo primjer Slovenije gdje je u travnju prošle godine Zakon o radu usvojen jednoglasno ali je prethodna faza izrade prijedloga kvalitetno odrađena).

2. Tijekom rada na novom Zakonu o radu upozoravali smo na nedostatak vjerodostojne javne statistike, na izostanak analitičkih podloga (posebice dugoročni učinci na fondove socijalne sigurnosti, zdravlje, pomirenje poslovnog i privatnog života, demografske promjene…), na neprovođenje stvarne (a prema zakonu obvezujuće) procedure procjene učinaka propisa (problem-dokaz-rješenje), upozoravali smo da je pristup oba predlagatelja (i MRMS-a i HUP-a) s težištem na „papiru“, a ne u praksi, jer držimo da se opći propis treba mijenjati tek kada postojanje konkretnog problema dokaže niz konkretnih tvrtki (kritična masa), a ne temeljem primjera jednog poslodavca (dosad smo čuli samo za Luku Rijeka, a odnedavno i za neku tvornicu rasvjetnih tijela!)…

3. S obzirom da nama nije, primjerice, prihvatljivo da se u 30-tak sektora može dnevno raditi 16 sati (članak 89. Prijedloga), nije nam prihvatljiv „privremeni“ agencijski rad od 3 i više godina uz diskriminirajuće uvjete rada, nije nam prihvatljivo sprječavanje pristupa sudu, nije nam prihvatljivo smanjivanje uloge sindikata i kolektivnih ugovora (umjesto njihovo jačanje), nije nam prihvatljivo praktično onemogućavanje štrajka i svođenje „gospodarsko-socijalnog interesa“ na kolektivni ugovor… mi ne možemo pristati na koncept Zakona o radu koji se nalazi u proceduri.

4. S druge strane, budući vjerujemo da Vladi, uz društvene posljedice prethodno navedenih problema, zasigurno nisu prihvatljivi niti nesigurni uvjeti rada i poslovanja, štrajkovi, prosvjedi te organizirani ili spontani nemiri, a drastično pogoršanje uvjeta života i rada ka tome vode, predlažemo sljedeće:

– da Vlada RH, kao predlagatelj, povuče Prijedlog Zakona o radu iz procedure i osigura vrijeme (recimo šest mjeseci, odnosno prema potrebi) za prikupljanje konkretnih pokazatelja i dokaza te za izradu analitičkih podloga (vidjeti točku 2.) – uz organiziranje, primjerice, stručnih rasprava, okruglih stolova… i dr.

– u tom slučaju sindikalne središnjice tijekom navedenog razdoblja neće organizirati industrijske akcije u vezi Zakona o radu, vratit će se u tijela tripartitnoga socijalnog dijaloga kao i u odgovarajuću (očekujemo proširenu) radnu skupinu za izradu Prijedloga Zakona o radu te aktivno sudjelovati stavljajući na raspolaganje sve svoje resurse.

Vjerujemo da Vam je prijedlog prihvatljiv jer nam omogućava uspostavu socijalnog dijaloga kao i zajedničko (u dobroj vjeri) pronalaženje rješenja vezanih uz Zakon o radu, a na dobrobit građana Hrvatske.

Izvor: http://www.sssh.hr/hr/vise/nacionalne-aktivnosti-72/sindikalni-prijedlog-izlaska-iz-spora-u-vezi-zor-a-976

NEZAVISNI HRVATSKI SINDIKATI
SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE
MATICA HRVATSKIH SINDIKATA
HRVATSKA UDRUGA RADNIČKIH SINDIKATA
UDRUGA RADNIČKIH SINDIKATA HRVATSKE

Zagreb, 27. siječnja 2014.

ZASTUPNICAMA I ZASTUPNICIMA
HRVATSKOG SABORA

PRIMJEDBE NA PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU

Poštovane zastupnice i zastupnici Hrvatskog sabora,

Na početku želimo naglasiti da su stručnjaci sindikalnih središnjica formalno bili uključeni u tripartitnu radnu skupinu za izradu prijedloga Zakona o zaštiti na radu, no niti jedna njihova primjedba ili prijedlog nije usvojen. Štoviše, u nekoliko slučajeva u kojima su socijalni partneri (sindikalne središnjice i HUP) uspjeli postići dogovor, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava ih je, kao predlagatelj Zakona, jednostrano odbilo. Stoga smo prisiljeni obratiti vam se neposredno s općim komentarom očekivanih učinaka Zakona, kao i s primjedbama na pojedine članke.

Iako je javna rasprava provedena, predlagatelj Zakona nije objavio izvješće o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću niti procjenu učinaka propisa.

Zakon koji stoji pred vama korak je unatrag u odnosu na ulogu radničkih predstavnika za zaštitu na radu kao i u odnosu na samu ulogu sindikata. Izjavu MRMS-a kako je ova Vlada predstavnik svih građana, a ne (samo) sindikata posve je besmislena u uvjetima kada se zna da je riječ o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu (a ne na ulici…)! Stoga dopisu prilažemo i prijevod studije Europskoga sindikalnog instituta/ETUI pod nazivom „Utjecaj povjerenika zaštite na radu na zdravlje na radu“. Vjerojatno nećete imati vremena pročitati je u cijelosti, ali apeliramo da pročitate makar dijelove istraživanja koji govori kako je prevencija puno uspješnija, a broj povreda na radu značajno manji kod poslodavaca kod kojih djeluju povjerenici za zaštitu na radu, a posebice u slučajevima kada ti povjerenici imaju stručnu, organizacijsku, edukacijsku i svaku drugu pomoć sindikata. Ili pročitajte makar dio pod nazivom „Političari i opća država“!

U skladu s rečenim, moramo naglasiti kako nam je posve neprihvatljiva namjera predlagatelja da u sastavu Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu (članak 5.), predstavnici radnika i poslodavaca budu podzastupljeni u odnosu na broj članova koje predlaže i imenuje Vlada RH. Ako nam je zajednički interes razvoj zdravlja i sigurnosti na radu, a poslodavci i sindikati imaju i dodatnu odgovornost u provedbi Zakonu i u nadzoru nad njegovom provedbom, tada očekujemo i ravnopravno sudjelovanje u ovom tijelu koje ima, ili bi trebalo imati, savjetodavnu ulogu prema izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.

Neprihvatljive su nam izmjene u postupku izbora i imenovanja povjerenika radnika za zaštitu na radu (članak 70.):

Članak 69. važećeg Zakona o zaštiti na radu glasi:

„1) Kod poslodavca radnici između sebe biraju ili imenuju povjerenika radnika za zaštitu na radu. Broj povjerenika radnika za zaštitu na radu, izbor i njihov mandat utvrđuje se u skladu s odredbama Zakona o radu kojim su uređena pitanja izbora radničkog vijeća vodeći računa o zastupljenosti svih dijelova procesa rada.

(2) Bez obzira na broj radnika povjerenik će biti izabran ili imenovan svagdje gdje to zahtijevaju uvjeti rada (povećana opasnost za sigurnost i zdravlje radnika, rad na izdvojenim mjestima i sl.). Za povjerenika zaštite na radu može biti izabrana, odnosno imenovana osoba koja radi u takvim uvjetima odnosno na izdvojenom mjestu rada.

(3) Sindikat ili sindikati mogu pod uvjetima iz stavka 2. ovoga članka imenovati povjerenika za zaštitu na radu ukoliko je to predviđeno kolektivnim ugovorom.

(4) Imenovani sindikalni povjerenik za zaštitu na radu u pravima i obvezama u potpunosti se izjednačava s izabranim povjerenikom.

(5) Ako je prema propisanim kriterijima kod poslodavca izabrano ili imenovano više povjerenika oni između sebe biraju ili imenuju svog koordinatora.“

Prema odredbi članka 1. stavak 3. okvirne Direktive 89/391/EEZ o zaštiti na radu odredba članka 77. važećeg Zakona o zaštiti na radu predstavlja stečena prava, odnosno „postojeće nacionalne odredbe“ kako ih zove Direktiva. Članak 1. stavak 3. Direktive glasi: „Ova Direktiva ne treba dovoditi u pitanje postojeće ili buduće nacionalne odredbe i odredbe Zajednice koju su povoljnije za zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika na radu“. Također je u preambuli te Direktive, kao i Direktive 92/85/EEZ navedeno: „Budući da ova Direktiva ne opravdava smanjivanje već postignute razine zaštite u pojedinim državama članicama, države članice su se, u skladu s Ugovorom, obvezale poboljšavati uvjete na tom području i usklađivati ih, istovremeno održavajući već postignuta poboljšanja.“

Nadalje, člankom 3. Konvencije MOR-a br. 135. o zaštiti predstavnika radnika u poduzeću i pogodnostima koje bi im trebalo osigurati, propisano je da se izraz „predstavnici radnika“ odnosi na osobe koje su priznate kao takve nacionalnim zakonima ili praksom, bez obzira jesu li oni sindikalni predstavnici (predstavnici koje su imenovali ili izabrali sindikati ili članovi tih sindikata) ili predstavnici koje biraju svi radnici. Člankom 5. iste Konvencije propisuje se obveza poduzimanja mjera kojim će se osigurati da se postojanje izabranih predstavnika ne koristi za slabljenje položaja zainteresiranih sindikata ili njihovih predstavnika.

Izbor ili imenovanje povjerenika

Članak 71.

Dodaje se novi stavak 4. i st. 5. koji glasi:

(4) Ako radnici nisu izabrali povjerenike radnika za zaštitu na radu, sindikat može imenovati povjerenike zaštite na radu, pri čemu se broj povjerenika i mandat utvrđuju u skladu s odredbama stavka 2. i 3. ovoga članka.

(5) Ako kod poslodavca djeluje više sindikata, a sindikati ne postignu sporazum o povjerenicima radnika za zaštitu na radu, na odgovarajući način primijenit će se odredbe Zakona o radu o izborima za radničko vijeće.

Sadašnji stavak 4. postaje stavak 6. uz to da se iza riječi „……….. kod poslodavca izabrano dodaje riječ ili imenovano, više povjerenika …..“

Tražimo da se Zakonom cjelovito definira pojam ozljede na radu, profesionalne bolesti i bolesti u svezi sa radom. U suprotnom, nastaje pravna praznina koja vodi u pravnu nesigurnost svih radnika. U tom smislu smatramo pogrešnim pozivanje na odredbe o obveznom zdravstvenom osiguranju, jer se njima uređuju prava iz tog sustava, a nikako pitanje zaštite na radu.

Prijedlogom Zakona se samo djelomično uređuje područje stresa na radu ili u vezi s radom (članak 51. i 52.). Tražimo da se Zakonom ovo područje uredi potpuno i smisleno, te da se proširi na pitanje uznemiravanja i nasilja na radnom mjestu s obzirom da isto proizlazi iz pravne stečevine EU, kao i obveza provođenja prevencije stresa.

Cijela gore navedena problematika bila je uređena Prijedlogom zakona koji je bio na javnoj raspravi te nije jasno zašto su predmetne odredbe Prijedloga zakona izmijenjene i tko je tražio izmjene. Kao što je navedeno, izvještaj o provedenom postupku savjetovanja sa zainteresiranom javnošću nije dostupan.

Protivimo se donošenju predloženog Zakona bez provedbenih propisa, a posebno u roku od 90 dana koji se ostavlja ministru za donošenje tih akata, jer se bez njih ne može utvrditi doseg i posljedice Zakona. Naime, na upozoravanje kako provedbeni propisi (pravilnici) u ogromnoj mjeri utječu na obveze i prava te sam sadržaj zaštite na pravu te kako se bez istih ne može u cjelini sagledati doseg Zakona, predlagatelj je prvo odgovarao kako će pravilnici biti izrađeni paralelno sa Zakonom, da bi zatim pomaknuo rok na 30 dana od dana donošenja Zakona, a na kraju, kako je vidljivo, taj rok pomaknuo na 90 dana, što smatramo neprihvatljivim.

U nastavku iznosimo primjedbe na Prijedlog zakona o zaštiti na radu po pojedinim člancima, kako slijedi:

Članak 20. – ugovaranje obavljanja poslova zaštite na radu

Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. godine ne razlikuje malog, srednjeg i velikog poslodavca po pitanju ugovaranja poslova zaštite na radu sa ovlaštenom osobom (vanjskom službom), stoga predlažemo u stavku 2. brisati riječi „ili s ovlaštenom osobom“.

Članak 25. – odgovornost poslodavca

Predlažemo u stavku 1. uz ozljedu na radu i profesionalnu bolest, dodati i bolest u vezi s radom. Bolest u vezi s radom je bolest koja ima više uzročnika, od kojih je jedan štetnost s radnog mjesta, koja sama ne može uzrokovati tu bolest, ali uz djelovanje ostalih uzročnika može dovesti do pojave bolesti, ili ubrzati odnosno pogoršati postojeću bolest. Dakle, poslodavac je odgovoran za uzročnika s radnog mjesta. Odgovornost poslodavca na isti je način uređena i trenutno važećim Zakonom o zaštiti na radu.

Članak 32. – obavješćivanje

Predlažemo u stavku 6. rok od šest mjeseci zamijeniti rokom od tri mjeseca radi horizontalnog usklađenja sa obvezom obavješćivanja radničkog vijeća prema odredbama Zakona o radu. Naime, nije logično da se povjerenik radnika za zaštitu na radu obavještava svakih šest mjeseci, a radničko vijeće svaka tri mjeseca, ako se nekoga treba češće obavještavati o stanju zaštite na radu i planiranim aktivnostima u narednom izvještajnom razdoblju, onda je to povjerenik radnika zaštite na radu, čija je jedina i uloga brinuti se o pitanjima zaštite na radu.

Predlažemo da se stavak 7. dopuni sa riječi „skupna ozljeda“ radi usklađenja sa stavkom 8.

Članak 33. – savjetovanje

U stavku 2. se navodi da se poslodavci kod kojeg radnici nemaju pravo birati povjerenika radnika za zaštitu na radu, savjetuju sa radnicima. Nije jasno koji to radnici nemaju pravo birati povjerenika radnika za zaštitu na radu kada je to propisano odredbom članka 70.

Članak 40. – posebna zaštita na radu radnika kojima je utvrđena smanjena radna sposobnost ili su izloženi neposrednom riziku od smanjenja radne sposobnosti

U stavku 2. istog članka se spominje radno mjesto, a ono nije definirano pojmovnikom iz članka 2. Prijedloga Zakona. Predlagatelj je odbijao zahtjev socijalnih partnera za definicijom radnog mjesta s obrazloženjem kako isto nije terminologija Zakona o radu, ali u Prijedlog Zakona o zaštiti na radu, takav izraz se ipak spominje te predlažemo urediti to pitanje.

Članak 43. – nadzorni uređaji kao sredstvo zaštite na radu

U stavku 5. brisana je riječ „sudska“ čemu se protivimo. Ukidanjem mogućnosti da suglasnost radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika koji ima sva prava i obveze radničkog vijeća nadomjesti sudska odluka ograničava se pravo na pristup sudu, ukida se pravo na izbor hoće li će tu odluku nadomjestiti sudska ili arbitražna odluka, nameće se postupak arbitraže koji je skup i kojeg će provoditi arbitri, čija neovisnost se ne može usporediti sa neovisnošću pravosudne vlasti. Isto tako, postavlja se pitanje tko su arbitri i postoje li uvjeti za imenovanje arbitara za rješavanje takvih sporova, snošenje troškova arbitraže te se dovodi u pitanje provedivost takve odredbe.

Predlažemo da se zakonom uredi pitanje hitnog postupanja suda u ovakvim slučajevima.

Članak 63. – provođenje zdravstvene zaštite radnika

Stavak 4. i 5. dopuniti na način da u provedbi zdravstvene zaštite i pristupu na radno mjesto sudjeluju i stručnjaci zavoda nadležnog za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.

Članak 69. – obveza suradnje

Predlaže se brisati stavak 2. jer se na ovakav način ostavlja mogućnost da radnici snose troškove u vezi sa primjenom pravila zaštite na radu, iako je to člankom 17. stavak 6. propisano kao isključiva obveza poslodavca.

Članak 75. – zajedničko radilište

Ovim nije propisano tko podnosi prijavu, kojem se tijelu podnosi prijava i u kojem roku.

Članak 83. – osnivanje i nadležnost Zavoda za zaštitu na radu

Stavkom 7. je propisano kako će ministar pravilnikom propisati obvezu, načine, postupke, rokove, vrste podataka koje će se dostavljati zavodu. Mišljenja smo da se pravilnikom ne mogu propisivati obveze. Obveze moraju biti propisane zakonskim aktom, a pravilnikom se može propisati samo provedba obveze propisane zakonom (sadržaj izvještaja, rokovi i sl). S obzirom da se namjerava uspostaviti Data Collector, kao središnji centralni sustav za obradu podataka iz samog Zakona mora biti jasno tko, kome i kakve podatke dostavlja.

Članak 92. – ostale mjere u provedbi nadzora

Člankom 92. je propisano da inspektor rada može usmenim rješenje u zapisniku narediti poslodavcu poduzimanje određenih mjera. Predlažemo da se inspektori rada obvezu na donošenje usmenog rješenja kako bi se izbjegao subjektivitet u donošenju tih rješenja, a i smanjio prostor zlouporaba, te da se propišu kazne u slučaju nepoštivanja rješenja inspektora rada.

Predsjednici središnjica:

Krešimir Sever, NHS, v.r.
Mladen Novosel, SSSH, v.r.
Vilim Ribić, MHS, v.r.
Ozren Matijašević, HURS, v.r.
Damir Jakuš, URSH, v.r.

Vlada RH na svojoj jučerašnjoj sjednici održanoj 22.1.2014. godine usvojila je nacrt prijedloga Zakona o zaštiti na radu.

Ovim se Prijedlogom zakona predlaže preciznije odrediti i urediti područje djelovanja odredbi, koje su i do sada bile propisane Zakonom o zaštiti na radu, a u cilju izbjegavanja preklapanja nadležnosti, za:

• sudionike i njihova prava, obveze i odgovornosti vezane za zaštitu na radu radnika i u provođenju mjera zaštite na radu,
• osnovna i posebna pravila zaštite na radu,
• obveze poslodavca u provođenju zaštite na radu (u smislu pridržavanja i poštivanja općih načela, procjenjivanja rizika pri prilagođavanju tehnologije i proizvodnje promjenljivim zahtjevima tržišta, organiziranja i provedbe zaštite na radu, osposobljavanja za rad na siguran način, obavješćivanja i savjetovanja, poslova s posebnim rizicima, zaštite posebnih skupina radnika, korištenja sredstava rada i osobne zaštitne opreme te radnih postupaka, opasnih kemikalija i bioloških agensa, radnog okoliša, sigurnosnih znakova, zaštite od požara i eksplozije, spašavanja te ozbiljnih i iznenadnih opasnosti, pružanja prve pomoći, zaštite nepušača, zabrane uzimanja alkohola i drugih sredstava ovisnosti, evidencija, isprava i obavijesti, medicine rada, obveze prema tijelima nadzora, internog nadzora i dr.),
• obveze i prava radnika, te prava povjerenika radnika za zaštitu na radu,
• obveze ovlaštenika odnosno stručnjaka zaštite na radu,
• obveze i odgovornosti pri projektiranju i izvođenju radova,
• obveze i postupke obrazovanja i osposobljavanja iz zaštite na radu,
• pravni okvir za rad ovlaštenih osoba za zaštitu na radu,
• provođenje upravnog i inspekcijskog nadzora te sankcioniranje ne provođenja ili kršenja odredbi ovoga Zakona,
• prijelazne i završene odredbe Zakona u svezi s provedbenim propisima, ispravama i započetim postupcima.

Zakon o zaštiti na radu sa svim svojim izmjenama i dopunama predstavlja normativni okvir koji se u primjeni provodio putem svojih pedesetak i više provedbenih propisa, odnosno pravilnika, pravnih pravila i naredbi od kojih su neki preuzeti u okviru notifikacije o sukcesiji, a doneseni su četrdesetih odnosno pedesetih godina prošlog stoljeća. Takvo normativno stanje u tom području prouzročilo je određenu pravnu nesigurnost u provedbi Zakona i njegovih provedbenih propisa.

Pored toga valja naglasiti da su višestruke izmjene i dopune Zakona, zbog velike jezične i terminološke neusklađenosti i nedosljednosti, prouzročile poteškoće u razumijevanju odredbi Zakona, što je naročito stvaralo teškoće u primjeni propisa o zaštiti na radu posebice osobama koje su se počele baviti provedbom zaštite na radu.

Zbog ovako velikog broja provedbenih propisa, od kojih neki više i nisu primjenjivi u uvjetima brzog tehničko-tehnološkog razvoja, bilo je nužno izvršiti analizu svih sada važećih propisa u području zaštite na radu, kako bi se, u cilju olakšanja primjene kako samog Zakona, tako i njegovih provedbenih propisa, smanjio broj pravilnika, osobito starih pravnih pravila i naredbi.

Nacrt Zakona o zaštiti na radu