Posts Tagged obavijesti

NEZAVISNI HRVATSKI SINDIKATI
SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE
MATICA HRVATSKIH SINDIKATA
HRVATSKA UDRUGA RADNIČKIH SINDIKATA
UDRUGA RADNIČKIH SINDIKATA HRVATSKE

Zagreb, 27. siječnja 2014.

ZASTUPNICAMA I ZASTUPNICIMA
HRVATSKOG SABORA

PRIMJEDBE NA PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU

Poštovane zastupnice i zastupnici Hrvatskog sabora,

Na početku želimo naglasiti da su stručnjaci sindikalnih središnjica formalno bili uključeni u tripartitnu radnu skupinu za izradu prijedloga Zakona o zaštiti na radu, no niti jedna njihova primjedba ili prijedlog nije usvojen. Štoviše, u nekoliko slučajeva u kojima su socijalni partneri (sindikalne središnjice i HUP) uspjeli postići dogovor, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava ih je, kao predlagatelj Zakona, jednostrano odbilo. Stoga smo prisiljeni obratiti vam se neposredno s općim komentarom očekivanih učinaka Zakona, kao i s primjedbama na pojedine članke.

Iako je javna rasprava provedena, predlagatelj Zakona nije objavio izvješće o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću niti procjenu učinaka propisa.

Zakon koji stoji pred vama korak je unatrag u odnosu na ulogu radničkih predstavnika za zaštitu na radu kao i u odnosu na samu ulogu sindikata. Izjavu MRMS-a kako je ova Vlada predstavnik svih građana, a ne (samo) sindikata posve je besmislena u uvjetima kada se zna da je riječ o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu (a ne na ulici…)! Stoga dopisu prilažemo i prijevod studije Europskoga sindikalnog instituta/ETUI pod nazivom „Utjecaj povjerenika zaštite na radu na zdravlje na radu“. Vjerojatno nećete imati vremena pročitati je u cijelosti, ali apeliramo da pročitate makar dijelove istraživanja koji govori kako je prevencija puno uspješnija, a broj povreda na radu značajno manji kod poslodavaca kod kojih djeluju povjerenici za zaštitu na radu, a posebice u slučajevima kada ti povjerenici imaju stručnu, organizacijsku, edukacijsku i svaku drugu pomoć sindikata. Ili pročitajte makar dio pod nazivom „Političari i opća država“!

U skladu s rečenim, moramo naglasiti kako nam je posve neprihvatljiva namjera predlagatelja da u sastavu Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu (članak 5.), predstavnici radnika i poslodavaca budu podzastupljeni u odnosu na broj članova koje predlaže i imenuje Vlada RH. Ako nam je zajednički interes razvoj zdravlja i sigurnosti na radu, a poslodavci i sindikati imaju i dodatnu odgovornost u provedbi Zakonu i u nadzoru nad njegovom provedbom, tada očekujemo i ravnopravno sudjelovanje u ovom tijelu koje ima, ili bi trebalo imati, savjetodavnu ulogu prema izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.

Neprihvatljive su nam izmjene u postupku izbora i imenovanja povjerenika radnika za zaštitu na radu (članak 70.):

Članak 69. važećeg Zakona o zaštiti na radu glasi:

„1) Kod poslodavca radnici između sebe biraju ili imenuju povjerenika radnika za zaštitu na radu. Broj povjerenika radnika za zaštitu na radu, izbor i njihov mandat utvrđuje se u skladu s odredbama Zakona o radu kojim su uređena pitanja izbora radničkog vijeća vodeći računa o zastupljenosti svih dijelova procesa rada.

(2) Bez obzira na broj radnika povjerenik će biti izabran ili imenovan svagdje gdje to zahtijevaju uvjeti rada (povećana opasnost za sigurnost i zdravlje radnika, rad na izdvojenim mjestima i sl.). Za povjerenika zaštite na radu može biti izabrana, odnosno imenovana osoba koja radi u takvim uvjetima odnosno na izdvojenom mjestu rada.

(3) Sindikat ili sindikati mogu pod uvjetima iz stavka 2. ovoga članka imenovati povjerenika za zaštitu na radu ukoliko je to predviđeno kolektivnim ugovorom.

(4) Imenovani sindikalni povjerenik za zaštitu na radu u pravima i obvezama u potpunosti se izjednačava s izabranim povjerenikom.

(5) Ako je prema propisanim kriterijima kod poslodavca izabrano ili imenovano više povjerenika oni između sebe biraju ili imenuju svog koordinatora.“

Prema odredbi članka 1. stavak 3. okvirne Direktive 89/391/EEZ o zaštiti na radu odredba članka 77. važećeg Zakona o zaštiti na radu predstavlja stečena prava, odnosno „postojeće nacionalne odredbe“ kako ih zove Direktiva. Članak 1. stavak 3. Direktive glasi: „Ova Direktiva ne treba dovoditi u pitanje postojeće ili buduće nacionalne odredbe i odredbe Zajednice koju su povoljnije za zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika na radu“. Također je u preambuli te Direktive, kao i Direktive 92/85/EEZ navedeno: „Budući da ova Direktiva ne opravdava smanjivanje već postignute razine zaštite u pojedinim državama članicama, države članice su se, u skladu s Ugovorom, obvezale poboljšavati uvjete na tom području i usklađivati ih, istovremeno održavajući već postignuta poboljšanja.“

Nadalje, člankom 3. Konvencije MOR-a br. 135. o zaštiti predstavnika radnika u poduzeću i pogodnostima koje bi im trebalo osigurati, propisano je da se izraz „predstavnici radnika“ odnosi na osobe koje su priznate kao takve nacionalnim zakonima ili praksom, bez obzira jesu li oni sindikalni predstavnici (predstavnici koje su imenovali ili izabrali sindikati ili članovi tih sindikata) ili predstavnici koje biraju svi radnici. Člankom 5. iste Konvencije propisuje se obveza poduzimanja mjera kojim će se osigurati da se postojanje izabranih predstavnika ne koristi za slabljenje položaja zainteresiranih sindikata ili njihovih predstavnika.

Izbor ili imenovanje povjerenika

Članak 71.

Dodaje se novi stavak 4. i st. 5. koji glasi:

(4) Ako radnici nisu izabrali povjerenike radnika za zaštitu na radu, sindikat može imenovati povjerenike zaštite na radu, pri čemu se broj povjerenika i mandat utvrđuju u skladu s odredbama stavka 2. i 3. ovoga članka.

(5) Ako kod poslodavca djeluje više sindikata, a sindikati ne postignu sporazum o povjerenicima radnika za zaštitu na radu, na odgovarajući način primijenit će se odredbe Zakona o radu o izborima za radničko vijeće.

Sadašnji stavak 4. postaje stavak 6. uz to da se iza riječi „……….. kod poslodavca izabrano dodaje riječ ili imenovano, više povjerenika …..“

Tražimo da se Zakonom cjelovito definira pojam ozljede na radu, profesionalne bolesti i bolesti u svezi sa radom. U suprotnom, nastaje pravna praznina koja vodi u pravnu nesigurnost svih radnika. U tom smislu smatramo pogrešnim pozivanje na odredbe o obveznom zdravstvenom osiguranju, jer se njima uređuju prava iz tog sustava, a nikako pitanje zaštite na radu.

Prijedlogom Zakona se samo djelomično uređuje područje stresa na radu ili u vezi s radom (članak 51. i 52.). Tražimo da se Zakonom ovo područje uredi potpuno i smisleno, te da se proširi na pitanje uznemiravanja i nasilja na radnom mjestu s obzirom da isto proizlazi iz pravne stečevine EU, kao i obveza provođenja prevencije stresa.

Cijela gore navedena problematika bila je uređena Prijedlogom zakona koji je bio na javnoj raspravi te nije jasno zašto su predmetne odredbe Prijedloga zakona izmijenjene i tko je tražio izmjene. Kao što je navedeno, izvještaj o provedenom postupku savjetovanja sa zainteresiranom javnošću nije dostupan.

Protivimo se donošenju predloženog Zakona bez provedbenih propisa, a posebno u roku od 90 dana koji se ostavlja ministru za donošenje tih akata, jer se bez njih ne može utvrditi doseg i posljedice Zakona. Naime, na upozoravanje kako provedbeni propisi (pravilnici) u ogromnoj mjeri utječu na obveze i prava te sam sadržaj zaštite na pravu te kako se bez istih ne može u cjelini sagledati doseg Zakona, predlagatelj je prvo odgovarao kako će pravilnici biti izrađeni paralelno sa Zakonom, da bi zatim pomaknuo rok na 30 dana od dana donošenja Zakona, a na kraju, kako je vidljivo, taj rok pomaknuo na 90 dana, što smatramo neprihvatljivim.

U nastavku iznosimo primjedbe na Prijedlog zakona o zaštiti na radu po pojedinim člancima, kako slijedi:

Članak 20. – ugovaranje obavljanja poslova zaštite na radu

Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. godine ne razlikuje malog, srednjeg i velikog poslodavca po pitanju ugovaranja poslova zaštite na radu sa ovlaštenom osobom (vanjskom službom), stoga predlažemo u stavku 2. brisati riječi „ili s ovlaštenom osobom“.

Članak 25. – odgovornost poslodavca

Predlažemo u stavku 1. uz ozljedu na radu i profesionalnu bolest, dodati i bolest u vezi s radom. Bolest u vezi s radom je bolest koja ima više uzročnika, od kojih je jedan štetnost s radnog mjesta, koja sama ne može uzrokovati tu bolest, ali uz djelovanje ostalih uzročnika može dovesti do pojave bolesti, ili ubrzati odnosno pogoršati postojeću bolest. Dakle, poslodavac je odgovoran za uzročnika s radnog mjesta. Odgovornost poslodavca na isti je način uređena i trenutno važećim Zakonom o zaštiti na radu.

Članak 32. – obavješćivanje

Predlažemo u stavku 6. rok od šest mjeseci zamijeniti rokom od tri mjeseca radi horizontalnog usklađenja sa obvezom obavješćivanja radničkog vijeća prema odredbama Zakona o radu. Naime, nije logično da se povjerenik radnika za zaštitu na radu obavještava svakih šest mjeseci, a radničko vijeće svaka tri mjeseca, ako se nekoga treba češće obavještavati o stanju zaštite na radu i planiranim aktivnostima u narednom izvještajnom razdoblju, onda je to povjerenik radnika zaštite na radu, čija je jedina i uloga brinuti se o pitanjima zaštite na radu.

Predlažemo da se stavak 7. dopuni sa riječi „skupna ozljeda“ radi usklađenja sa stavkom 8.

Članak 33. – savjetovanje

U stavku 2. se navodi da se poslodavci kod kojeg radnici nemaju pravo birati povjerenika radnika za zaštitu na radu, savjetuju sa radnicima. Nije jasno koji to radnici nemaju pravo birati povjerenika radnika za zaštitu na radu kada je to propisano odredbom članka 70.

Članak 40. – posebna zaštita na radu radnika kojima je utvrđena smanjena radna sposobnost ili su izloženi neposrednom riziku od smanjenja radne sposobnosti

U stavku 2. istog članka se spominje radno mjesto, a ono nije definirano pojmovnikom iz članka 2. Prijedloga Zakona. Predlagatelj je odbijao zahtjev socijalnih partnera za definicijom radnog mjesta s obrazloženjem kako isto nije terminologija Zakona o radu, ali u Prijedlog Zakona o zaštiti na radu, takav izraz se ipak spominje te predlažemo urediti to pitanje.

Članak 43. – nadzorni uređaji kao sredstvo zaštite na radu

U stavku 5. brisana je riječ „sudska“ čemu se protivimo. Ukidanjem mogućnosti da suglasnost radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika koji ima sva prava i obveze radničkog vijeća nadomjesti sudska odluka ograničava se pravo na pristup sudu, ukida se pravo na izbor hoće li će tu odluku nadomjestiti sudska ili arbitražna odluka, nameće se postupak arbitraže koji je skup i kojeg će provoditi arbitri, čija neovisnost se ne može usporediti sa neovisnošću pravosudne vlasti. Isto tako, postavlja se pitanje tko su arbitri i postoje li uvjeti za imenovanje arbitara za rješavanje takvih sporova, snošenje troškova arbitraže te se dovodi u pitanje provedivost takve odredbe.

Predlažemo da se zakonom uredi pitanje hitnog postupanja suda u ovakvim slučajevima.

Članak 63. – provođenje zdravstvene zaštite radnika

Stavak 4. i 5. dopuniti na način da u provedbi zdravstvene zaštite i pristupu na radno mjesto sudjeluju i stručnjaci zavoda nadležnog za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.

Članak 69. – obveza suradnje

Predlaže se brisati stavak 2. jer se na ovakav način ostavlja mogućnost da radnici snose troškove u vezi sa primjenom pravila zaštite na radu, iako je to člankom 17. stavak 6. propisano kao isključiva obveza poslodavca.

Članak 75. – zajedničko radilište

Ovim nije propisano tko podnosi prijavu, kojem se tijelu podnosi prijava i u kojem roku.

Članak 83. – osnivanje i nadležnost Zavoda za zaštitu na radu

Stavkom 7. je propisano kako će ministar pravilnikom propisati obvezu, načine, postupke, rokove, vrste podataka koje će se dostavljati zavodu. Mišljenja smo da se pravilnikom ne mogu propisivati obveze. Obveze moraju biti propisane zakonskim aktom, a pravilnikom se može propisati samo provedba obveze propisane zakonom (sadržaj izvještaja, rokovi i sl). S obzirom da se namjerava uspostaviti Data Collector, kao središnji centralni sustav za obradu podataka iz samog Zakona mora biti jasno tko, kome i kakve podatke dostavlja.

Članak 92. – ostale mjere u provedbi nadzora

Člankom 92. je propisano da inspektor rada može usmenim rješenje u zapisniku narediti poslodavcu poduzimanje određenih mjera. Predlažemo da se inspektori rada obvezu na donošenje usmenog rješenja kako bi se izbjegao subjektivitet u donošenju tih rješenja, a i smanjio prostor zlouporaba, te da se propišu kazne u slučaju nepoštivanja rješenja inspektora rada.

Predsjednici središnjica:

Krešimir Sever, NHS, v.r.
Mladen Novosel, SSSH, v.r.
Vilim Ribić, MHS, v.r.
Ozren Matijašević, HURS, v.r.
Damir Jakuš, URSH, v.r.

Vlada RH na svojoj jučerašnjoj sjednici održanoj 22.1.2014. godine usvojila je nacrt prijedloga Zakona o zaštiti na radu.

Ovim se Prijedlogom zakona predlaže preciznije odrediti i urediti područje djelovanja odredbi, koje su i do sada bile propisane Zakonom o zaštiti na radu, a u cilju izbjegavanja preklapanja nadležnosti, za:

• sudionike i njihova prava, obveze i odgovornosti vezane za zaštitu na radu radnika i u provođenju mjera zaštite na radu,
• osnovna i posebna pravila zaštite na radu,
• obveze poslodavca u provođenju zaštite na radu (u smislu pridržavanja i poštivanja općih načela, procjenjivanja rizika pri prilagođavanju tehnologije i proizvodnje promjenljivim zahtjevima tržišta, organiziranja i provedbe zaštite na radu, osposobljavanja za rad na siguran način, obavješćivanja i savjetovanja, poslova s posebnim rizicima, zaštite posebnih skupina radnika, korištenja sredstava rada i osobne zaštitne opreme te radnih postupaka, opasnih kemikalija i bioloških agensa, radnog okoliša, sigurnosnih znakova, zaštite od požara i eksplozije, spašavanja te ozbiljnih i iznenadnih opasnosti, pružanja prve pomoći, zaštite nepušača, zabrane uzimanja alkohola i drugih sredstava ovisnosti, evidencija, isprava i obavijesti, medicine rada, obveze prema tijelima nadzora, internog nadzora i dr.),
• obveze i prava radnika, te prava povjerenika radnika za zaštitu na radu,
• obveze ovlaštenika odnosno stručnjaka zaštite na radu,
• obveze i odgovornosti pri projektiranju i izvođenju radova,
• obveze i postupke obrazovanja i osposobljavanja iz zaštite na radu,
• pravni okvir za rad ovlaštenih osoba za zaštitu na radu,
• provođenje upravnog i inspekcijskog nadzora te sankcioniranje ne provođenja ili kršenja odredbi ovoga Zakona,
• prijelazne i završene odredbe Zakona u svezi s provedbenim propisima, ispravama i započetim postupcima.

Zakon o zaštiti na radu sa svim svojim izmjenama i dopunama predstavlja normativni okvir koji se u primjeni provodio putem svojih pedesetak i više provedbenih propisa, odnosno pravilnika, pravnih pravila i naredbi od kojih su neki preuzeti u okviru notifikacije o sukcesiji, a doneseni su četrdesetih odnosno pedesetih godina prošlog stoljeća. Takvo normativno stanje u tom području prouzročilo je određenu pravnu nesigurnost u provedbi Zakona i njegovih provedbenih propisa.

Pored toga valja naglasiti da su višestruke izmjene i dopune Zakona, zbog velike jezične i terminološke neusklađenosti i nedosljednosti, prouzročile poteškoće u razumijevanju odredbi Zakona, što je naročito stvaralo teškoće u primjeni propisa o zaštiti na radu posebice osobama koje su se počele baviti provedbom zaštite na radu.

Zbog ovako velikog broja provedbenih propisa, od kojih neki više i nisu primjenjivi u uvjetima brzog tehničko-tehnološkog razvoja, bilo je nužno izvršiti analizu svih sada važećih propisa u području zaštite na radu, kako bi se, u cilju olakšanja primjene kako samog Zakona, tako i njegovih provedbenih propisa, smanjio broj pravilnika, osobito starih pravnih pravila i naredbi.

Nacrt Zakona o zaštiti na radu

Zagreb, 23. siječnja 2014. – Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u zakonsku je proceduru uputilo prijedlog novog Zakona o radu, koji će se naći na današnjoj sjednici Vlade RH. Sve sindikalne središnjice u priopćenju u javnost podsjetile su na najvažnije činjenice:

• Zbog konstantnog ignoriranja sindikalnih argumenata, sindikalne središnjice su u listopadu 2013. godine napustile radnu skupinu za izradu novog Zakona o radu, a 17. listopada SSSH i NHS su ispred MRMS-a i HUP-a organizirali prosvjed, te MRMS-u uputili dopis s pet ključnih zahtjeva vezanih uz ZOR koji su, među ostalim, sadržavali i prijedlog kompromisnog rješenja u vezi organizacije radnog vremena;
• Ministar rada je dopisom od 28. listopada prihvatio sindikalne zahtjeve temeljem čega su se središnjice vratile za radni stol;
• Tijekom nastavka rada u studenome pokazalo se da je ministar Mrsić prihvatio sindikalne zahtjeve samo zato da ih vrati za radni stol, a ne zato što je to ozbiljno mislio (što je potvrdio a da se nije niti zacrvenio!);
• Sindikalne središnjice ponovo izlaze iz tripartitne radne skupine te se o posljednjem Nacrtu prijedloga Zakona o radu koji im je dostavljen (25. studenoga) pisano očituju do zadanog roka;
• U prosincu, dan prije prosvjeda svih pet sindikalnih središnjica, ministar rada privremeno povlači prijedlog novog Zakona o radu iz procedure objašnjavajući medijima, među ostalim, da to čini zbog dodatnih konzultacija sa socijalnim partnerima;
• Do današnjeg dana MRMS se nije niti pisano očitovao o pisanim sindikalnim stajalištima na verziju Nacrta prijedloga Zakona o radu od 25. studenoga, niti ih je pozvao na dodatne konzultacije već je, uz obilatu manipulaciju domaće i europske javnosti, nepromijenjeni tekst zakona uputio u zakonsku proceduru!

Također podsjećamo da se tijekom svih mjeseci rada na Zakonu o radu pokazalo kako zajednička inzistiranja MRMS-a i HUP-a na deregulaciji i snižavanju prava radnika ni Ministarstvo ni poslodavci nisu utemeljili na analizama, niti potkrijepili ijednim raspoloživim statističkim podatkom ili argumentom, za razliku od sindikata koji su dali niz konkretnih primjera provedbe važećeg Zakona o radu posebice u dijelu koji se odnosi na organizaciju radnog vremena (za što su, podsjećamo, ponudili i kompromisno rješenje). Sindikati i dalje tvrde da su razlozi nekonkurentnosti hrvatskog gospodarstva – nesposobnost menadžerskog kadra (postavljanog, u pravilu, po „babi i stričevima“, a ne po sposobnosti) i neučinkovitost javne uprave, a ne radnici i njihova prava.

„Papagajsko“ ponavljanje kako će olakšano otpuštanje za posljedicu imati veće zapošljavanje toliko je ridikulozno da ga više niti ne želimo komentirati. Reći ćemo samo da nema govora o otvaranju novih radnih mjesta već je riječ o zamjeni jednih radnika („neposlušnih“) drugima, u nesigurnijim oblicima rada („poslušnijima“) odnosno o radu više radnika na jednom radnom mjestu, a sve radi „blistave“ statistike (toliko o primjeru Njemačke koji je predsjednik Vlade jučer naveo u Hrvatskom saboru)! Dakle, snižavanje prava radnika neće riješiti problem nezaposlenosti, to mogu učiniti samo nova ulaganja, investiranje u inovacije, znanje, nove, čiste tehnologije, zelene poslove, snižavanje cijena energije i reindustrijalizacija zemlje i dr.

Postupak procjene učinaka propisa u slučaju ovoga Zakona (kao i u slučajevima niza drugih) pokazao se farsom. Stajališta MRMS-a podržao je samo HUP! Tako su poslodavci u javnom sektoru (Vlada RH) i u privatnom sektoru (HUP) skrojili Zakon o radu prema svojim potrebama („Ne znam upravljati, ali imam Zakon o radu!“). Na hrvatskim radnicima i građanima je da to spriječe, makar i pod cijenu grčkog scenarija, ako razum ne prevlada!

Prijedlog Zakona o radu

Izvor: http://www.sssh.hr/hr/vise/nacionalne-aktivnosti-72/tko-zapravo-zaziva-grcki-scenarij-942

Ozbiljna prijetnja općim generalnim štrajkom u državi, o čijem organiziranju se upravo provodi izjašnjavanje među radnicima, djelomično je urodila plodom: kako doznaje tportal, Vlada je nakon niza javnih kritika službeno odustala od svog prijedloga Zakona o povremenim poslovima

Ministar rada Mirando Mrsić o ovoj odluci u srijedu je pismeno obavijestio pet velikih sindikalnih središnjica i obrazložio je činjenicom da su ‘u javnoj raspravi dobili kritike zainteresirane javnosti’. Konkretno, protiv zakona su se izjasnili poslodavci – jer su prepoznali da će se njime otvoriti prostor nelojalnoj konkurenciji – ali i sindikati, koji smatraju da vodi prema ‘robovlasničkom društvu’.

Vlada je u posljednja dva mjeseca nekoliko puta najavljivala donošenje ovog zakona i potom od njega neslužbeno odustajala, ali sindikati su ga svejedno naveli u svom listiću za izjašnjavanje o generalnom štrajku jer su, kako tvrde, prepoznali da se on želio usvojiti na mala vrata. Mrsićevo očitovanje stoga prepoznaju kao svoju prvu pobjedu.

‘Tim zakonom radnici su se trebali pretvoriti u apsolutno roblje, koje bi radilo onoliko koliko poslodavac želi i bilo plaćeno koliko se gazdi prohtije’, objašnjava predsjednik Hrvatske udruge sindikata (HURS) Ozren Matijašević.

Ipak, sindikalno izjašnjavanje o mogućem generalnom štrajku nastavlja se i u idućih desetak dana i očekuje se da će odaziv među 1,38 milijuna radnika u Hrvatskoj biti vrlo visok. Pet velikih sindikata ponudit će listiće svojim članovima i onima iz partnerskih organizacija, a takvih je četrdesetak posto od ukupnog broja radnika, ali i svima onima koji nisu pri bilo kojem sindikatu.

‘Kolaju neslužbene informacije da se Vlada ipak odlučila pustiti u proceduru izmjene Zakona o radu. Ako je to točno, a posebno ako se predloži odredba po kojoj poslodavci imaju pravo samostalno određivati radno vrijeme tijekom tjedna i dulje od maksimalnih ’40 plus osam sati’, onda će se ovo izjašnjavanje istinski pretvoriti u pripremnu akciju mobiliziranja radnika za generalni štrajk’, najavljuje Matijašević.

Hoće li se u Hrvatskoj zbilja dogoditi ‘štrajk svih štrajkova’, analitičari nisu spremni prognozirati. I od onih nekoliko stručnjaka zbilja specijaliziranih za radno i socijalno pravo, velika većina odbija o tome uopće govoriti. Profesor na Pravnom fakultetu u Osijeku Vilim Herman, inače autor nekoliko desetaka znanstvenih radova iz radnog i socijalnog prava i bivši saborski zastupnik, podsjeća da sam naziv ‘generalni štrajk’ teoretski predstavlja potpunu paralizu države i mogućnost doslovnog društvenog prevrata i promjene pravnog okvira, pa i društvenog poretka.

‘Naravno, to su pretjerivanja i u našem slučaju može se raditi nominalno o generalnom štrajku, ali sadržajem i učincima on bi mogao biti tek jako sredstvo sindikalne borbe. Jer, očito je da sukob polako prelazi na politički teren’, smatra Herman, uz dodatak da su sindikati danas neobični jer teško procjenjuju svoje ciljeve.

‘Kako to obično biva, vladajuća ekipa nije dobro pripremljena ni u odnosu na sindikate, a kamoli prema kompletnoj javnosti, što je još važnije. Spominju se pojmovi poput ‘fleksibilizacije’, a u stvari se radi o eufemizmima i ‘parfemskim izrazima’ za ovako značajne zahvate. A ako se oni već ne odvijaju uz socijalni pakt i dogovor, trebali bi biti barem blizu toga i naginjati prema konsenzusu. U suprotnom, to se doživljava kao nova izdaja radnika’, upozorava Herman.

‘Svatko tko poznaje sindikalno djelovanje znat će da se ono prije svega odnosi na pregovore oko kolektivnih ugovora i sličnoga. Danas očito postoji velik jaz između dviju strana i pregovori praktički ne postoje’, dodaje.

Javnu potporu zahtjevima pet velikih sindikata već je dalo petnaestak braniteljskih organizacija, među njima i Hvidra, a vlaku se želi priključiti i vukovarski Stožer za obranu od ćirilice. Kolika je šansa da generalni štrajk preraste u opći bunt protiv vlasti, upitali smo Hermana.

‘Dodatno omasovljenje prosvjeda uvijek se može dogoditi, iako bi motivi sudionika bili različiti. Svašta je moguće, pa i lov u mutnome. Ovakve zajedničke akcije znaju izazvati vrlo neugodne okolnosti i procese koji se ponekad otmu kontroli – dakle, da, postoji šansa da prosvjed izađe izvan kruga onoga što su organizatori zamislili’, zaključuje osječki profesor.

Izvor: http://m.tportal.hr/vijesti/309755/Sindikati-odnijeli-prvu-pobjedu-odustaje-se-od-robovlasnickog-zakona.html

Prvi radni dan novoga tjedna započet će na pomalo neobičan način.

Stotine tisuća zaposlenih u Hrvatskoj na svojim će radnim mjestima dobiti glasački listić na kojem će morati zaokružiti za ili protiv na pitanje: “Jeste li za organiziranje generalnog štrajka, protiv izmjena Zakona o radu i protiv donošenja Zakona o povremenim poslovima?”

Trebao bi to biti uvod u opći štrajk, prvi u modernoj hrvatskoj povijesti, koji namjerava organizirati pet sindikalnih središnjica, kao i sindikati koji nisu dio ni jedne od njih. Radi se o ukupno oko 400.000 članova raznih sindikata. U sindikatima očekuju da će se izjašnjavanju pridružiti i zaposlenici koji nisu članovi ni jednog sindikata: svima njima, kažu nam sindikalci, bit će omogućeno izjašnjavanje, kao i sudjelovanje u štrajku.

Prema informacijama iz sindikalnih krugova, izjašnjavanje će se ipak provoditi dva tjedna, umjesto jednog, kako je prije bilo planirano, odnosno trajat će od 13. do 24. siječnja. Sindikalci su nezadovoljni najavljenim izmjenama radnoga zakonodavstva, a u očaj ih baca i niska razina socijalnog dijaloga. U tome imaju podršku i sindikata iz privatnog sektora, pa tako i Šime Oreškovića iz PPDIV-a, sindikata koji ima 22.000 članova u tvrtkama poput Agrokora i Podravke.

Ako se izglasa opći štrajk, pridružit će mu se i svi liječnici

Ako sindikalno članstvo u Hrvatskoj na ovotjednom referendumu izglasa opći štrajk, njemu će se pridružiti i hrvatski liječnici. No, odluku o prerastanju “bolničkog” u opći štrajk liječnici neće donijeti pojedinačnim izjašnjavanjem, već će o tome odlučiti njihova sindikalna tijela.

– Hrvatski liječnički sindikat će svoj stav o tome iznijeti kada dođe vrijeme. No, naše članstvo neće se neposredno izjašnjavati o općem štrajku, već će odluku o tome donijeti naši sindikalni povjerenici. Naš sindikat ima drukčiji ustroj koji se temelji na posrednom izjašnjavanju – kazao nam je Ivica Babić, predsjednik Hrvatskog liječničkog sindikata.

Drugim riječima, u bolnicama se ovaj tjedan, barem kad je riječ o liječnicima, neće provoditi izjašnjavanje o općem štrajku. No, to ne znači da Hrvatski liječnički sindikat ne podržava opći štrajk. Naprotiv, Babić kaže da je osobno sklon takvoj akciji, budući da se u Hrvatskoj, kako ocjenjuje, urušavaju radnička prava, a nova se radna mjesta ne otvaraju. Zbog svega toga, napominje Babić, štrajk se u konačnici isplati.

– Isplati se štrajkati jer je svijet rada u Hrvatskoj u velikoj defenzivi – poručuje Babić.

No, dok razmišljaju o općem štrajku, hrvatski liječnici najprije moraju staviti “točku na i” štrajku u koji su krenuli prošle godine i koji je završio Vladinim uvođenjem radne obveze, a koju je potom, na samom kraju 2013., srušio Ustavni sud. Odluku o tome što i kako dalje Hrvatski liječnički sindikat trebao bi donijeti na generalnoj skupštini koja će se održati u subotu. Dotad liječnici ostaju u stanju latentnog štrajka, odnosno štrajk formalno traje. (A. Milovan)

‘Fakulteti, škole i vrtići sudjelovat će sa samo pola dana upozorenja’

Zaposlenici u odgoju, obrazovanju i znanosti sa svoja četiri sindikata vertikale – predškolskim, osmoškolskim, srednjoškolskim i sindikatom znanosti i visokog obrazovanja – pridružuju se referendumu, no otpočetka upozoravaju da je planirano vrijeme njegova trajanja – prekratko.

Smatraju, naime, da zaposlenicima u velikim sustavima, poput osmoškolskog sa 28 tisuća članova, pa i u srednjoškolskom, s oko 12 tisuća članova, ili u znanosti, s oko 9000 članova sindikata, treba više vremena da se upozna s razlozima za štrajk.

Nisu bili ni prezadovoljni s referendumskim pitanjem. Činilo im se preopćenito.

Na kraju su donijeli zanimljivu odluku: iako će njihovo referendumsko pitanje biti isto, u dodatnim materijalima predložit će članstvu da se opredijele za najviše poludnevni štrajk upozorenja.

– To ne znači da se mi izdvajamo. Bude li generalnog štrajka, mi ćemo ga podržati, ali najviše poludnevnim štrajkom upozorenja jer to smatramo optimalnim rješenjem – izjavio je Vladimir Milošević, predsjednik Sindikata hrvatskih učitelja.

Jedan od razloga za takvu odluku jest što su prosvjetari, za razliku od ostalih, imali loših iskustava s neplaćanjem dana provedenih u štrajku.S druge strane, još se nisu dovoljno ‘zaželjeli’ novih, jačih sindikalnih akcija. Stoga bi se moglo dogoditi da, umjesto pola dana, prosvjeta i znanost odrade samo dva sata štrajka.

Time ne bi ispali štrajkolomci, a ujedno bi svojim članovima omogućili zaštitu i kratki predah – vjerojatno uz kavu u zbornici. ( M. Lilek)

‘Naš sindikat ne pleše u ritmu koji udara HDZ, radnici su ljuti’

Umjesto pojedinačnih štrajkova u carini, policiji ili javnim poduzećima, kakvih smo se nagledali prošlih godina, gotovo svi zaposleni u Hrvatskoj uskoro bi mogli u opći štrajk, prvi takav vrste u posljednjih 20-ak godina. Odluku o tome donijet će članovi sindikata, ali i oni koji to nisu,i to na sindikalnom referendumu.

– Potpuno smo spremni za izjašnjavanje i ležerno idemo u to – rekao je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, sindikalne središnjice koja okuplja 120.000 članova.

Dobar dio njih zaposlen je u javnim poduzećima i agencijama, poput HEP-a, Fine, Hrvatske pošte, HAC-a i HC-a, no puno ih je i u državnim službama – u carini, policiji, poreznoj upravi i pravosudnoj policiji, kao i u lokalnoj administraciji i komunalnim tvrtkama, među kojima je i Zagrebački holding. Ima ih i u privatnim tvrtkama, poput HT-a i Ericssona Nikole Tesle. Radi se o zaposlenima koji se osjećaju najviše pogođenima problemima s kolektivnim ugovorima, koji su i jedan od razloga stupanja u predstojeću sindikalnu referendumsko-štrajkašku akciju.

– Dobar dio kolektivnih ugovora ili je otkazan ili je pred otkazivanjem. Istodobno, najavljuje se outsourcing usluga. Sve to diže tenzije i ljudi su jako ljuti – ocjenio je Sever koji odlučno odbacuje tvrdnje da sindikati plešu u ritmu koji im udara HDZ.

– Nismo ni u čijoj funkciji, odgovaramo jedino svojim članovima – poručio je čelnik NHS-a.

O samom terminu održavanja generalnog štrajka, ako ga članovi sindikata izglasaju na referendumu, Sever nije htio govoriti. To će, kaže ovisiti o nizu stvari, među kojima je i ponašanje vlasti prema njima. Ipak, poručuje, sindikati su spremni: na zadnjem sastanku 8. siječnja sindikalni su čelnici ipak dogovorili posljednje detalje o akciji. (A. Milovan)

Izvor: http://www.jutarnji.hr/radnici-danas-glasuju-o-prvom-generalnom-strajku-u-zemlji/1154290/