Posts Tagged obavijesti

S obzirom da Međunarodni praznik rada obilježavamo u spomen navelike radničke prosvjede u Chicagu 1886, moram istaknuti da nas povijest uči kako bez sindikalnog udruživanja i borbe za kolektivna prava radnika nema boljih uvjeta rada, kaže politologinja Dolenec.

Antropologinja Rubić ističe da rad u Hrvatskoj kontinuirano ima visoko mjesto na normativnoj, narativnoj i simboličkoj razini, bez obzira na smjenu ekonomskih i političkih sustava. Međutim, kad o tome govorimo, važna je analiza konteksta, iskustva i prakse, kao i konkretnih socioekonomskih i političkih okvira, kaže ona i dodaje da su i u socijalizmu, tom “zlatnom dobu” radničkih prava i simbolički istaknute pozicije radništva,postojale neuralgične točke poput gastarbajtera, položaja žena na tržištu rada i sl.

Visoka nezaposlenost trajna pratilja

Nezaposlenost je trajna odrednica hrvatskog gospodarstva, osobito od osamostaljenja Hrvatske do danas, ističu one.

Razlog su znane dramatične ratne okolnosti, ali i ondašnje brze promjene političkih i ekonomskih sustava koje su produbljivale socijalne razlike, a pratile su ih korupcija, brza bogaćenja manjine, privatizacijske aferei slično, kaže Tihana Rubić.

Tada je pola milijuna radnika izgubilo posao zbog masovnih otpuštanja i propasti brojnih velikih poduzeća. U jednom trenutku registrirano jeviše od 300 tisuća nezaposlenih, dvostruko više od broja s kojim se susrećemo danas, koji je također visok, kaže ona.

Nove valove nezaposlenih donijela je velika svjetska kriza i uključivanje hrvatskog tržišta rada u globalizirani svijet financija, potrošnje i rada, tijekom 2010. i 2011. godine. Ulaskom Hrvatske u EU i valom radne emigracije od 2013. uslijedili su za Hrvatsku novi izazovi na tržištu rada koji nisu prevenirani, a ni oslabljeni do danas, ističe Tihana Rubić.

Sve više tržište „outsidera“

Hrvatsku karakterizira velik udio poslova u djelatnostima koje ne zahtijevaju visoke stručne kvalifikacije, a koje vežemo prije svega uz trgovinu i turizam. U takvim poslovima ponuda radnika je u pravilu veća od potražnje, a to stvara stalni pritisak prema smanjenju uvjeta i cijene rada, objašnjava Danijela Dolenec.

Druga važna karakteristika je tzv. dualna struktura tržišta rada, što znači da jedan dio ljudi radi na relativno sigurnim poslovima, uz relativno dobre plaće, dok drugi dio radi u nesigurnosti i uz niže plaće. Iskustva jednih i drugih, i njihovi stavovi prema ulozi države, prema poreznom sustavu i drugim političkim pitanjima su različiti i to utječe na dinamiku i ishode izbora.

Prva skupina su ‘insajderi’ na tržištu rada. Oni su zaštićeni zakonodavnim mjerama, a često dodatno kolektivnim ugovorima i djelovanjem sindikata koji brane stečena prava. Značajan dio tih radnika je u javnom sektoru, ali takav status ima i dio radnika u privatnom sektoru. U privatnom sektoru su to u pravilu oni koji imaju više kvalifikacije i koji rade u većim poduzećima na poslovima kao što su inženjeri, programeri, pravnici, analitičari, upravitelji itd.

No, u Hrvatskoj jena tržištu rada sve više ‘‘outsidera’. To su nezaposleni i privremeno zaposleni, koji rade na nesigurnim poslovima i nisu sindikalno organizirani ni zaštićeni, ističe politologinja Dolenec.

Učinke pandemije ćemo tek osjetiti

Visoke stope nezaposlenosti, uz velik udio niskokvalificiranih poslova, dodatni su faktor koji vrši pritisak prema smanjenju cijena i uvjeta rada. Naše stope nezaposlenosti su posljednjih godina pale, ali ne zbog velikog rasta zaposlenosti, već zbog toga što je mnogo ljudi migriralo iz Hrvatske u potrazi za poslom, ističe Dolenec.

Ona zamjera Vladi da se„opetovano hvali manjom nezaposlenošću“, ali da ne spominje da Hrvatska danas ima manju razinu ekonomske aktivnosti i manju ukupnu zaposlenost nego 2008.

Isto tako, kada spominje stope rasta, Vlada ne kaže da su one u velikoj mjeri rezultat činjenice da iskorištavamo sunce i more s jedne strane, i doznake naših radnika u inozemstvu s druge, dodaje.

Turizam čini petinu našeg BDP-a, a po udjelu doznaka iz inozemstva u BDP-u smo najviši u EU. Već dugo analitičari upozoravaju da sene valja pasivno oslanjati na turizam, ali izgleda da je bila potrebna svjetska pandemija da se spozna puni razmjer takvih loših odluka, kaže Dolenec i najavljuje da ćemo ekonomske efekte toga, uključujući one na stope nezaposlenosti, tek osjetiti u mjesecima koji dolaze.

Spašava ih što smo zaostali

Tihana Rubić upozorava na razlike u statusu koje vladaju među nezaposlenima. Status formalno nezaposlenih radnika je jedno. On osigurava neka minimalna prava, naknade i socijalne transfere, no ne sam po sebi, već češće u kombinaciji s još nekim statusima kojima možete ostvariti određena prava. No, nisu svi nezaposleni ujedno i registrirani pri Zavodu za zapošljavanje, nego je njihov broj u stvarnosti mnogo veći, kaže.

Kako nezaposleni žive i preživljavaju? Oni nisu sasvim ostavljeni i nerijetko preživljavaju zahvaljujući podršci u krugu društvenih odnosa kao što su obitelj, susjedstvo ili prijateljstvo. To su neformalni sustavi podrške, jer Hrvatska još nije društvo koje je prednost dalo individualizmu spram kolektivizma. Takvo se društvo može percipirati kao konzervativno i nemoderno, međutim, zahvaljujući tome nezaposleni se na nj još uvijek mogu osloniti, kaže.

Obitelj, susjedstvo ili prijateljstvo zajedno s neformalnom ekonomijom pomažu nezaposlenima živjeti i preživjeti, ne samo u nekom vulgarnom financijskom smislu, već i u smislu mentalnoga zdravlja, osjećaja da nisu isključivo životni gubitnici, dakle, u smislu samopotvrđivanja, kaže Tihana Rubić i dodaje da da se iza brojki i statistika kriju kompleksna, neformalna pojedinačna i kolektivna iskustva pripadanja, suradnje, potvrđivanja, društvenosti, „vidljivosti“ i „nevidljivosti“, „dobitništva“ i „gubitništva“, itd.

Hrvatski prekarijat

Dolenec i Rubić ističu da je među zaposlenima veliki broj prekarnih radnika, onih koji rade povremeno i koji nemaju potrebnu socijalnu sigurnost.

Hrvatska s vremenom poprima sve više karakteristika perifernih ekonomija, u kojoj najveći dio tržišta rada čine zaposleni i samozaposleni u malim poduzećima, odnosno u kojoj nema produktivnog privatnog sektora s potencijalom za investicije, inovacije, međunarodnu konkurentnost i izvoz, kaže Dolenec.

Takva sitno-poduzetnička struktura veže na sebe rast privremenih oblika rada,kao što su sezonski rad, rad na određeno vrijeme,itd. Po udjelu takvog rada smo pri samom vrhu EU. Nakon što smo 2013. imali polovicu nezaposlenosti među mladima, mladi se danas u Hrvatskoj tipično zapošljavaju kroz takve privremene oblike rada.

Bez ozbiljnih intervencija u planiranju razvoja, koje bi obuhvatile industrijsku politiku, politike istraživanja i razvoja, obrazovanje i mjere usmjerene tržištu rada, bit ćemo sve više europska periferija, a bez politika koje bi poticale razvoj takvih poduzeća, ne možemo se nadati ponudi kvalitetnijih poslova, kaže izvanredna profesorica naFakultetu političkih znanosti.

Rubić ističe da se prekarnost toliko udomaćila na tržištu da je postala normalna pojava. Predajem danas generaciji studenata koja je rođena 2000-tih i koja nema baš nikakvo iskustvo sa socijalizmom ili radnim mjestom „za cijeli život“. Oni su, nažalost,prekarnu poziciju neoliberalizma, globaliziranoga svijeta i hiperproduktivnosti, osjetili „na svojoj koži“ i, što je zapanjujuće, ne zamišljaju da ona ikako može biti drukčija, kaže Tihana Rubić, koja je doktorirala je na temi nezaposlenosti i neformalne ekonomije te obiteljskih odnosa.

Nesigurnost zaposlenja, nesigurnost radničkih prava i to što poslodavci sveprisutno krše radničkih prava, postalo je toliko normalno da se niti ne primjećuje kao anomalija. To se jako osjeti u iskustvima i percepcijama rada kod mladih ljudi u Hrvatskoj, kaže.

U jeku pandemije zaštitio ih sindikat

Obje znanstvenice naglašavaju veliku važnost sindikata u borbi za radnička prava. Sindikati imaju svoj legitimitet kao važna svjetska civilizacijska tekovina. Sindikalizam se temelji na važnosti zajedništva i zajedničkog, kolektivnog djelovanja, te mnogočlanog nastupanja u zahtjevima za radnička prava, kaže Rubić i podsjeća da su sindikati i sindikalno udruživanje u Hrvatskoj od 1990-tih bili u krizi, a potom posve marginalizirani.

Prije nekoliko godina sindikati su ponovno počeli dobivati na značaju te ostvarili konkretne uspjehe, primjerice, sindikati školstva nedavno. Trebalo je izaći iz jedne duge i teške faze u kojoj kategorije zajedništva, sindikalizma i solidarnosti nisu bile društveno visoko vrednovane i često su bile negativno percipirane isključivo kao ‘ostatak’ socijalizma i jugoslavenstva, s kojim se htjelo radikalno raskinuti u novouspostavljenoj mladoj državi, kaže ona.

Na tomu se, između ostalog, snažno odvijao proces nacionalne identifikacije. Promjena se dogodila prije nekoliko godina, moguće i smjenom generacija, kada ovi pojmovi dobivaju ponovno pozitivne konotacije. Uviđa se njihova suštinska vrijednost i značaj, bez obzira na smjenu političkih i ekonomskih sustava, kaže Rubić i dodaje da sindikati trebaju osnažiti svoje djelovanje, posebno na području kolektivnih ugovora koji su radnicima donijeli niz prava i zaštitu.

U kontekstu epidemije Covida-19 vidimo da sindikati doslovno život znače: bore se za radna mjesta, zahtijevaju zaštitnu opremu i osiguravaju testiranja radnika na prvim crtama.Nasuprot tome, u djelatnostima gdje su sindikati slabije zastupljeni, kao što su na primjer poslovi skrbi ili poslovi dostavljača, u jeku epidemije ima puno više povreda sigurnosti na radu i općenito nemara za radne uvjete, zaključuje Danijela Dolenec.

K jačanju održivosti i lokalnih ekonomija

Na pitanja kako vide perspektivu na području rada, Tihan Rubić izražava nadu da će zeleni ekološki pokreti u svijetu, koji su sve širi i glasniji, destabilizirati postojeće dominantne sustave koji su usmjereni na profit,uništavanje lokalnih ekonomija i lokalnih resursa svih vrsta.

U ovoj krizi pandemije pokazalo se da se lokalna proizvodnja hrane prepoznaje kao sve važnija tema i praksa, te kao imperativ ekonomskog, političkog i ljudskog djelovanja. To je jako došlo do izražaja nakon zatvaranja globaliziranih, hiperbrzih i hipertrofiranih ekonomskih tokova hrane, ljudi i sirovina.

Perspektiva je u mijenjaju ekonomskih sustava od profita i individualizma prema održivosti i suradnji. Ključ je u mijenjanju odnosa prema proizvodnji hrane i održivom, regionalnom i lokalnom korištenju resursa, što, kaže Rubić, dokida neka postojeća, ali stvara mnoga nova zanimanja i opcije na tržištu rada.

Tijekom ovog vremena, tijekom ove krize, isplivali su razni pritisci i nepravilnosti, razna kršenja radničkih , pa i šire, ljudskih prava. Među njima su i slanja radnika na prisilno korištenje godišnjeg odmora, umanjenja plaća i materijalnih prava, gubitci zaposlenja, ali i nepostojanje dovoljne količine zaštitne opreme i sredstava za radnike koji moraju dolaziti na posao i raditi u takvim opasnim uvjetima izloženosti zarazi. Tu je i snažan pritisak poslodavaca i kapitala za „otključavanje zaključanog gospodarstva“ kojemu se, vidimo, politika pokorava i kojemu popušta, a slijedom toga i povratak većine radnika na posao i ponovno pokretanje nastave za niže osnovnoškolske razrede, pri čemu se odgovornost za upućivanje ili neupućivanje djece u školu pilatovski sa vlasti pokušava prebaciti na njihove roditelje. Uz sve, i mnogo toga nenavedenog, stigla je očekivano ponovno i HUP-ova inicijativa za izmjene (čitaj: fleksibilizaciju) ZOR-a. Prošle smo godine u ovo vrijeme branili mirovinski sustav prikupljanjem potpisa za referendum građana. Skupili smo toliko potpisa da smo ga obranili i bez referenduma. Vlast je u cjelini prihvatila naše prijedloge i u skladu s njima izmijenila zakon.

Ove nas godine očito nakon 1. svibnja očekuje obrana Zakona o radu. Niz minulih godina, pa i ove, sa raznih poslodavačkih strana dolaze zahtjevi i razne inicijative za umanjenje radničkih prava i fleksibilizaciju sustava rada. Ove godine to čine pod opravdanjem i krinkom bolesti COVID-19. Dugogodišnje iskustvo nas uči da im to ne smije proći. Poručili smo im da, kad je riječ o radu od kuće, možemo nastaviti tamo gdje smo stali prije koju godinu, neovisno o sadašnjem stanju. Ali ni o kakvim drugim izmjenama Zakona o radu ne može i ne smije biti govora. Ako se razgovori o izmjenama Zakona o radu i otvore, onda se oni, zbog stanja u Hrvatskoj, velikog broja iseljenih i katastrofalne demografske situacije, mogu voditi samo i jedino o defleksibilizaciji, a nikako o daljnjoj fleksibilizaciji.

Zato, ovoga 1. svibnja, u ovako izmijenjenim okolnostima, skupljajmo snagu za organiziranje zajedničkog snažnog otpora bilo kakvom pokušaju umanjenja radničkih prava kroz izmjene ZOR-a ili donošenje nekog novog zakona kojim bi se to željelo postići zaobilaznim putem. To nećemo postići nikakvim drugim sredstvima osim živom silom i snagom organiziranih članova sindikata i širokom potporom građana.

Želim Vama i Vašim obiteljima puno zdravlja, strpljenja, ali i odlučnosti i snage za sve ono što bi moglo uslijediti nakon ovog blagdana i u nadolazećem vremenu.

Sretan Vam 1. svibnja, Praznik rada kojemu ni ova opaka bolest i izolacija ne mogu i ne smiju oduzeti pravo veličati i slaviti čovjeka, radnika i njegov rad. Odmorite se, koji mognete i ne morate raditi ovoga 1. svibnja, ali svi budite budni i spremajte se za ono što bi moglo uslijediti, a što moramo spriječiti svim silama. Poslodavci i vlasti mogu zajedničkim snagama pokušati krenuti u pravcu tih traženih izmjena, ali moraju znati i osjetiti da ih na tom putu mi spremno čekamo i nećemo ih pustiti dalje. Njihov uspjeh ne ovisi toliko o njima, koliko upravo u našoj odlučnosti i snazi da ih zaustavimo. Na nama su odgovornost i obveza ne samo prema nama samima, nego i našoj djeci i svim generacijama koje dolaze. Tu obvezu ne smijemo zanemariti ni iz kojeg razloga pa niti zbog ove pandemije i izolacije. Jednostavno ju moramo izvršiti jer za nas upravo zbog naše odgovornosti ni nema drugog načina i drugog puta.

S poštovanjem

Krešimir Sever
Predsjednik

Naknada koja se za godišnji odmor isplaćuje najmanje je u visini radnikove „prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)“.Najmanje četiri tjedna plaćenog odmora godišnje

Radnik, kako propisuje ZOR, ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu i to u trajanju od najmanje četiri tjedna. Pritom se, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može utvrditi i duže trajanje godišnjeg odmora od zakonski propisana minimalna četiri tjedna.

„Može li poslodavac uzeti sav godišnji odmor, za koji veli da nam neće platiti, i kada se počne raditi da ćemo mu morati sve ove sate odrađivati?“, zanimalo je našu čitateljicu. Odredbe ZOR-a o godišnjem odmoru jasno kazuju kako poslodavac radniku ne može “uzeti” godišnji odmor, treba mu ga platiti, a kako je zakonom propisano pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu, radnik iskorišteni godišnji odmor ne treba naknadno odraditi.

ZOR propisuje i da je ništetan sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora. Naknada za neiskorišteni godišnji odmor mora se isplatiti samo u slučaju kada radniku prestane ugovor o radu, a dok je radio nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava još je sredinom prošlog mjeseca donijelo niz mišljenja vezanih uz radni odnos u okolnostima proglašene epidemije Covid-19. Kada je riječ o godišnjim odmorima, naveli su kako „poslodavac može donijeti odnosno prilagoditi raspored korištenja godišnjih odmora radnika novonastaloj situaciji“, pri čemu i dalje postoji obaveza primjene ZOR-a u „pogledu savjetovanja i obavješćivanja radnika o istom“. Zakonski se raspored godišnjih odmora donosi do kraja lipnja tekuće godine, a radnik o korištenju godišnjeg odmora treba biti informiran 15 dana prije njegova početka.

I obustavu rada u izvanrednim okolnostima treba platiti

Nakon preporuka da se u epidemiji koronavirusa pokuša organizirati rad od kuće gdje je to moguće, mnogi su poslodavci posegnuli i za slanjem radnika na godišnji odmor i pitanje je u kojoj su mjeri pritom poštivani zakonski rokovi. Dio radnika koristio je ili koristi preostale dane godišnjeg iz prošle godine, no, ima i onih kojima je „načet“ ovogodišnji odmor.

Dodatno objašnjenje vezano uz godišnje odmore u vrijeme epidemije koronavirusa resorno ministarstvo dalo je na upit Nezavisnih hrvatskih sindikata (mišljenje se može vidjeti ovdje). Podsjećaju da poslodavac raspored godišnjih odmora treba imati napisan najkasnije do 30. lipnja za tekuću godinu.

„Ukoliko se bilo na strani radnika bilo poslodavca, primijene okolnosti zbog kojih nije moguće da se godišnji odmor koristi kako je utvrđeno rasporedom, dogovorom poslodavca i radnika (ili samo odlukom poslodavca) moguće je godišnji odmor koristiti i u drugačijem rasporedu od utvrđenog, ali uz obvezu poštivanja roka od 15 dana u kojem poslodavac mora radnika obavijestiti o trajanju te razdoblju korištenja istog“, navodi se u mišljenju Ministarstva rada koje ističe i da njihovo mišljenje o određivanju rasporeda korištenja godišnjih odmora za vrijeme epidemije Covid-19, „ni na koji način nije uputa poslodavcima da radnicima u razdobljima zabrane rada pojedinih djelatnosti, odrede raspored korištenja godišnjih odmora u tom terminu, već je to navedeno kao mogućnost“.

Korištenje godišnjeg odmora u epidemiji koronavirusa nije jedina opcija na raspolaganju poslodavcima. Zakonom se propisuje i kako postupati u razdobljima u kojima se „ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu“, odnosno u situacijama kada je došlo do prekida radnog procesa krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. U tim slučajevima radnik ima pravo na naknadu plaće na teret poslodavca.

„Uzimajući u obzir kako poslodavac snosi rizike poslovanja, on sam mora procijeniti kako će u novonastalim izvanrednim okolnostima postupiti, odnosno koju mogućnost uređenja radnih odnosa će izabrati“, navodi resorno ministarstvo dodajući kako je „opravdano očekivati da će epidemija popustiti, poslovni procesi morat će se nastaviti odvijati nesmetano, a potrebno će se biti i pridržavati rokova propisanih odredbama Zakona o korištenju godišnjih odmora“.

Na svakom radnom mjestu svuda u svijetu vodi se borba protiv širenja virusa.

1. svibnja pozdravljamo radnike u sektorima zdravstva, skrbi i drugim sektorima na prvoj crti, čiji je posao ključan za spašavanje života i osiguravanje osnovnih proizvoda i usluga.

Umrli su desetci tisuća ljudi, a mnogi će drugi patiti zbog zdravstvenih poteškoća. Predviđa se da će biti izgubljeno 200 milijuna radnih mjesta, milijuni ljudi su u riziku od povratka u siromaštvo, a već postojeća široka nejednakost sve se više povećava. Dvije trećine svjetskog stanovništva sa neprikladnom ili bez socijalne zaštite u ozbiljnoj je ugrozi, a mnogi su suočeni s oskudicom i gladovanjem.

Utjecaj ove krize brutalno je otkrio nedostatke modela globalizacije koji je nametnut radnicima. Javni zdravstveni sustavi oslabljeni su rezanjima, a erozija radničkih prava ostavlja izloženima neizrecive milijune radnika. Žene, migranti, etničke manjine i drugi koji su izloženi diskriminaciji podnose naročito težak teret. To se mora promijeniti.

Lijek za ovu krizu je solidarnost koja je kroz povijest, a i danas,  u samoj srži sindikata. Sve zemlje moraju zajedno raditi kako bi pobijedile početni val bolesti Covid-19 i pripremile se za budućnost. Pozdravljamo one vlade koje u potpunosti koriste socijalni dijalog u borbi protiv krize i omogućuju plaće i potpore dohotku za svoje građane. Osuđujemo one vlade koje odbijaju surađivati sa sindikatima u svojim zemljama ili sa drugim zemljama međunarodno, ne priznaju realnost pandemije ili dopuštaju nasilje i kršenja ljudskih prava uz nemjerljivu štetu za svoje građane. Jednako osuđujemo korporativne predatore koji žele profitirati na krizi. Tražimo da sve tvrtke poštuju radnička prava i inzistiramo da vlade to provedu. Potvrđujemo svoju zauzetost za borbu protiv ekstremne desnice i za onemogućavanje njihovog jačanja na ovoj krizi kao i buduće potkopavanje  demokracije i ljudskih prava.

Nikoga se ne smije ostaviti.  Ogromna ulaganja u javno zdravstvo i skrb kako bi se osiguralo da svi imaju pristup i potpuno poštivanje prava svih radnika moraju biti u središtu oporavka, izgradnje i otpornosti.

Ponovno pokretanje globalnog gospodarstva mora imati tri cilja:

RADNA MJESTA: Uništeni su milijuni radnih mjesta. Puna zaposlenost mora biti cilj, uz dostojan posao za sve, zdrave i sigurne uvjete rada te kraj prekarnog rada i formaliziranje neformalnog rada.

PRIHODI: Već desetljećima pada udio plaća u globalnom gospodarstvu i u riziku je od srozavanja tijekom ove krize. Svuda se moraju uvesti minimalne plaće od kojih se može živjeti, pravo na kolektivno pregovaranje se mora osigurati za sve radnike, a razlike u plaćama po spolu moraju se ukloniti.

SOCIJALNA ZAŠTITA: Milijarde ljudi ostale su bez socijalne zaštite i u velikom su riziku zbog pogubnih učinaka krize na zdravlje i gospodarstvo. Sada je vrijeme za globalnu suradnju u financiranju socijalne zaštite za sve. Svijet ne može okrenuti leđa onima koji su sada najviše u potrebi ili su u izgradnji uključive i otporne budućnosti.

Ti su ciljevi ključni za ponovno pokretanje gospodarstva i osiguranje zdravlja i dobrobiti za svakoga na planetu. Pozivamo sve vlade i međunarodne institucije da zajednički rade na njihovom ostvarenju.

Gdje god da jesmo i koje god su naše razlike, mi živimo u jednom svijetu. Sindikati znaju da solidarnost djeluje. Moramo osigurati da djeluje u cijelom svijetu.

Ovogodišnjeg 1. svibnja pridružimo se slavljenju života radnica i radnika koji su na prvoj crti pandemije, dijeleći njihove fotografije i priče koristeći #MayDay na Twitteru, Facebooku i Instagramu. Možete ih poslati i na press@ituc-csi.org , a ako ste pripremili video, pošaljite ga na posebnu stranicu – special Labourstart May Day page

Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) predstavlja 200 milijuna članova u 332 nacionalne organizacije u 163 zemlje i teritorija. NHS  i SSSH članice su ITUC-a.

 „Na sastanku na koji nas je premijer Plenković pozvao na Veliki četvrtak – što mu je veliki grijeh kao vjerniku – a koji je trajao tri sata tražio je stav nas iz sindikata o rezanjima u javnom sektoru na što smo mi rekli da mi nismo potpisnici kolektivnih ugovora i podsjetili ga da nitko u Europi ne dira plaće i materijalna prava u javnom sektoru. Na moj upit o čemu se razgovaralo na prije održanom telefonskom sastanku premijera s predsjednicima uprava većih trgovačkih društava u državnom vlasništvu, Plenković nam je kategorički pred nekoliko svojih ministara odgovorio da nije tražio rezanje plaća ni materijalnih prava, već da se govorilo o dobiti poduzeća i investiranju.

Da bi već to ujutro prije sastanka ministar državne imovine poslao dopis državnim poduzećima u kojemu traži da se vidi gdje se mogu napraviti uštede!“, pojasnio je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever posljednje sastanke u Vladi na kojima su ih uvjeravali da do rezanja plaća neće doći, nakon čega je „neimenovani izvor iz Vlade“ ekskluzivne informacije o rezanju plaća dostavio jednom dnevnom listu.

Prema tim informacijama, Vlada planira smanjenje plaća državnim službenicima i namještenicima koje bi moglo ići do 20 posto, neisplatu dodataka na plaće koje su prosvjetni djelatnici izborili u štrajku, ali i rezanje plaća dužnosnicima na nacionalnoj i lokalnim razinama, dok se onima na prvoj crti obrane od koronavirusa – medicinskom osoblju, policiji, vatrogastvu – ne bi rezale plaće. Osim plaća, Vlada planira ukinuti i uskrsnice, božićnice i regres.

„Takve informacije nisu iscurile u javnost, to pišu Vladini plaćenici, to je Vladina baražna vatra i ciljano je pušteno u medije da se stvori okružje u kojem će se stalno pljuvati po sindikatima i pripremiti teren za rezove. Mi se u sindikatima nikad nismo time služili, a mogli smo, i ovakvo ponašanje Vlade je dno dna, a to si politika u Hrvatskoj očito može dopustiti“, poručuje Sever i kaže da je sve u Vladi pripremljeno unaprijed.

Podsjeća da je velik broj kompanija za svibanj najavio isplatu „čitave hrpe dividendi“ i kao mjeru pomoći predlaže da se taj novac isplati radnicima.

„Ako bi Vlada zabranila isplatu dividendi, udarila bi sebe u trbuh, jer tu dividendu planira upumpati u proračun pa je onda davati tim istim tvrtkama koje će to dati dioničarima. Pa sad planira novac koji će odrezati u javnom sektoru dati kao pomoć takvim tvrtkama“, navodi Sever i dodaje da narod nije glup i da ga ne treba podcjenjivati, a Vladi poručuje: Nećete uspjeti zavaditi radnike iz javnog i privatnog sektora!

U Vladi će se danas precizirati set mjera usmjerenih prema smanjenju proračunskih izdataka u državnom i javnom sektoru koji idu na plaće i druga primanja zaposlenih. Zasad su samo poznate uštede po ministarstvima u okviru proračuna prema kojima će se najviše uštedjeti na Ministarstvu obrane, unutarnjih poslova, obrazovanja i prometa.