Posts Tagged obavijesti

Međunarodna organizacija rada donijela je u lipnju 2008. godine Deklaraciju o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju. Deklaracija poseban naglasak stavlja na promicanje zaposlenosti, stvaranjem održivog institucionalnog i gospodarskog okruženja, poštivanje temeljnih načela prava na rad, promicanje socijalnog dijaloga i tripartizma te razvoj i jačanje mjera socijalne zaštite.

Da današnji dan se u Hrvatskoj i u svijetu obilježava Svjetski dan socijalne pravde. Još 2007. godine, u mjesecu studenom, 192 zemlje – članice Opće skupštine Ujedinjenih naroda jednoglasno su odlučile da se ubuduće svake godine 20. veljače obilježava Svjetski dan socijalne pravde, jer se socijalni razvoj mora temeljiti na socijalnoj pravdi, solidarnosti, jednakosti i pravičnosti među svim zemljama i unutar svake zemlje. To u sebi uključuje i pravo na rad i to ne bilo kakav, nego dostojan rad, na dostojnu plaću i dostojne i sigurne uvjete rada, jednakost u plaćama muškaraca i žena za isti rad, nediskriminaciju po bilo kojoj osnovi, jednakopravnost i jednakodostupnost svih javnih usluga, od pitke vode i obrazovanja sve do zdravstvene skrbi i društvene skrbi za sve potrebite, kao i zbrinjavanja i skrbi za one najmlađe i najstarije članove društva.

Međunarodna organizacija rada donijela je u lipnju 2008. godine Deklaraciju o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju. Deklaracija poseban naglasak stavlja na promicanje zaposlenosti, stvaranjem održivog institucionalnog i gospodarskog okruženja, poštivanje temeljnih načela prava na rad, promicanje socijalnog dijaloga i tripartizma te razvoj i jačanje mjera socijalne zaštite.

No, s obzirom na to kakvo je stanje u svijetu i Hrvatskoj, kao dijelu toga i takvoga svijeta, jasno je da, bez obzira na silne izjave, skupove, deklaracije i odluke, svjetske i domaće političke i gospodarske elite ne mare baš previše za socijalnu pravdu. Oxfam – međunarodna organizacija za razvoj, u svojoj je studiji „Ekonomija za 99 posto“ upozorila kako „8 najbogatijih ljudi na svijetu raspolaže sa bogatstvom od čak 426 milijardi dolara, dok siromašnija polovica svijeta raspolaže sa 409 milijardi. Jedan posto svjetskoga stanovništva raspolaže sa 50,8% svjetskoga bogatstva, a preostalih 99% svjetskoga stanovništva sa 49,02%.

Porezna politika u svijetu i Hrvatskoj kroji se po mjeri bogatih, a ne potrebitih i iz godine u godinu doprinosi sve većem raslojavanju. Razne studije sve više ukazuju kako je nužna promjena u raspodjeli dodane vrijednosti i uvođenje progresivnih poreznih stopa u sustavu poreza na dohodak. Upozoravaju kako je nužna pravičnija raspodjela u kojoj oni koji svojim radom stvaraju nove vrijednosti, po pravdi trebaju ostvarivati veći udio u dobiti, pri čemu će i dalje vlasnicima kapitala ostajati dostatni profiti. Pravična raspodjela osigurati će i veću kupovnu moć radnika, kućanstava, veća izdvajanja za poreze i doprinose, stabilnije zdravstvene i mirovinske sustave, kvalitetniju skrb o potrebitima, ali i stabilniju potražnju, potrošnju – stabilna gospodarstva i stabilna društva.

U toj suludoj trci – imati što više, pohlepa je vlasnike kapitala potpuno zaslijepila. Kod njih imati znači biti. A upravo ta nepravedna podjela, nerazborito visoki profiti na jednoj strani u odnosu na mizerne plaće na drugoj strani stvaraju usku elitu bezobrazno prebogatih gospodara svijeta i zabrinjavajuće rastuću većinu onih koji od svojih primanja ne mogu pokriti niti najosnovnije redovne mjesečne troškove. Na jednoj su strani oni koji imaju sve pa i više od toga, a na drugoj oni koji si ne mogu priuštiti niti nove tehnologije, niti potrebno obrazovanje, niti ne samo nove i suvremene, skupe nego i osnovne zdravstvene usluge.

Što je sa socijalnom pravdom u Republici Hrvatskoj? Ustav RH već u svojem 1. članku kaže kako se Republika Hrvatska opredijelila biti socijalna država (Ustav RH čl. 1. st. 1. Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država). Ustav RH jamči i pravedan porezni sustav u kojem općem dobru kroz plaćanje poreza svatko doprinosi u skladu sa svojim mogućnostima – tko više ima, više i uplaćuje u zajedničku blagajnu iz koje državne vlasti uz ostalo financiraju različite javne potrebe (Ustav RH čl. 51. st. 1.: Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. st. 2. Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti). Kako se u sve to uklapa kriminal iz pretvorbe i privatizacije, silna otpuštanja radnika, zanemarivanje mladih i starih, sve teža dostupnost obrazovanja i zdravstvenih usluga, sve manje posla za sve, a posebno je zabrinjavajuće za mlade koji su pali u besperspektivnost i napuštaju domovinu jer u domovini niti imaju posao niti mogućnost zasnovati obitelj? Kako se u to uklapaju promjene u porezu na dohodak, nakon kojih oni u najvećoj potrebi ne dobivaju ništa ili tek mrvicu, a oni koji već imaju i više nego im treba dobivaju izdašna povećanja plaća? Ne podsjećaju li progresivne olakšice u porezu na dohodak, vezane uz uzdržavane članove obitelji i broj djece, na basnu o lisici i rodi u kojoj roda poslužuje ručak lisici u visokoj posudi uskoga grla, pri čemu ručak jest u posudi no zbog uskog grla lisica ne može do njega, ali ga roda svojim dugim uskim kljunom s lakoćom dosegne? Tako postoje i ove olakšice, ali ih oni sa malim primanjima ne mogu dosegnuti. Kako se uklapa sirotinja koja „po kontejnerima radi u fušu“?

U Hrvatskoj stopa rizika od siromaštva iznosi 20%, a osoba u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti više je od 29%. Osoba u teškoj materijalnoj deprivaciji gotovo je 14%. Stopa rizika od siromaštva kod onih koji rade iznosi gotovo 6% (zaposlenici gotovo 5%, a samozaposleni više od 15%). Službene statistike bilježe više od 9.000 radnika koji za svoj rad ne primaju plaću (a stvarna brojka je veća jer način praćenja ne obuhvaća sve). Za minimalnu plaću ili nižu od nje (2.620,80 kn neto) radi oko 75.000 radnika. Prosječna neto plaća iznosi malo više od 5.800,00 kn. Broj umirovljenika (više od 1,2 milijuna) približio se broju osiguranika pa je njihov omjer 1:1,17, a prosječna mirovina nešto je veća od 2.200,00 kuna. Broj nezaposlenih veći je od 240.000, a samo njih oko 16% prima neku naknadu za nezaposlene pa ih je većina zbog preživljavanja prisiljena raditi na crno. U Hrvatskoj „cvjetaju“ razni nesigurni oblici rada: na određeno vrijeme, u nepunom radnom vremenu, agencijski rad, SOR (koji čak nije niti pravi radni odnos)… U prosincu 2016. godine u Hrvatskoj je bilo 327.176 blokiranih građana sa dugom većim od 41,16 milijardi kuna. Iz Hrvatske se tjedno iseli više od 1.000 ljudi.

Ovo su brojke koje na današnji dan oslikavaju socijalnu pravdu na hrvatski način. Bliže se lokalni izbori pa će i vlasti raditi na uljepšavanju te slike, a oporba je koristiti kako bi sebi prigrabila nove bodove za izbore. U međusobnoj igri ping-ponga narod im služi kao loptica. Čestitamo Svjetski dan socijalne pravde, na žalost potopljene u duboki glib socijalne nepravde. Upitajmo se što može učiniti svatko od nas kako bismo socijalnu pravdu izvukli iz toga gliba, navodi se u priopćenju koje potpisuje predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

IZVOR

Sindikati koji predstavljaju i javni i privatni sektor najavili su masovne prosvjede, najkasnije 1. svibnja, zbog paketa zakona koje je Sabor u hitnoj proceduri prihvatio u petak, a kojima dodatno proširuje krug korisnika mjere stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) i na mlade sa završenim četverogodišnjim srednjoškolskim obrazovanjem.

Dosad se pokazalo, ističu sindikalci, da je ta mjera u potpunosti potisnula klasično zapošljavanje mladih i pripravništvo te je primorala mlade da rade za minimalnu plaću, da nemaju prava iz radnog odnosa te da po završetku mjere, koja najčešće traje godinu dana, završavaju na ulici. Naknadu im isplaćuje država te su oni za poslodavce besplatni.

Procedura

– Nedopustivo je da se zakonske promjene ove naravi donose u hitnoj proceduri i bez ikakve rasprave socijalnih partnera. Ovo je sumanuti način da se financiraju trgovački lanci i veliki poslodavci, tj. da zapravo velik broj radnika izgubi svoja radna mjesta jer će biti zamijenjeni SOR-ovcima, besplatnom radnom snagom za poslodavce, budući da su SOR-ovci financirani sredstvima Europske unije koja su namijenjena dobrobiti radnika, a ne poticanju iseljavanja građana Republike Hrvatske i obaranju cijene rada u cijeloj zemlji. Ako se nastavi s odbijanjem razgovora o ovako važnom pitanju, sindikati će biti prisiljeni rad za stolom zamijeniti aktivnošću na ulicama – poručili su sindikalci. Budući da su zakoni ipak doneseni kako bi se, kako je rekao Mladen Novosel, predsjednik SSSH, “prije lokalnih izbora poboljšala statistika zaposlenih” i bez uključenja sindikata kao socijalnog partnera, ne preostaje im ništa drugo nego da provode “dijalog putem industrijskih akcija”.

Sindikatima se pridružio i SDP, tijekom čije je Vlade ova mjera zaživjela. Ističu kako je mjera donesena u vrijeme najžešće krize, kad je nezaposlenih bilo 400.000, od kojih su dobar dio činili baš mladi bez iskustva. Za proširenje te mjere, smatraju, nema razloga.

– Ako ovo zaživi, ionako potplaćene radnice u trgovinama zamijenit će besplatna mlada radna snaga. Trgovačkim lancima tako će se omogućiti da otpuste trenutne radnike te dodatno zarade na besplatnoj radnoj snazi – poručio je šef SDP-a Davor Bernardić.

Veća naknada

Ministar rada Tomislav Ćorić poručuje pak kako nema razloga za prosvjede, a u ministarstvu upozoravaju da su mjeru SOR proširili tek minimalno.

– I do sada su mladi sa završenim trogodišnjim školama, poput trgovaca, mogli sudjelovati u mjeri SOR-a. Proširili smo mjeru i na mlade s četverogodišnjim srednjoškolskim obrazovanjem kako bismo ih izjednačili u pravima – kaže Katarina Ivanković Knežević, državna tajnica u Ministarstvu rada.

Dodaje kako će novim zakonom država plaćati i polaganje stručnih i majstorskih ispita onim korisnicima mjere kojima poslodavci nisu plaćali ispite, čija cijena zna doseći i 3000 kuna.

Također ističe kako su svjesni da ova mjera, uz koristi koje nosi mladima, utječe na smanjenje pripravništva i drugih načina zapošljavanja te da će mjeru kontinuirano pratiti i poboljšavati.

– Naknada za SOR se ovim zakonom povećava sa 2400 na 2620 kuna, a nije točno da će mladi, kako se moglo čuti, ostati bez plaćenog prijevoza.

Promjena je što će plaćanje prijevoza biti obaveza poslodavca – kaže Ivanković Knežević. Koliko će točno iznositi naknada za prijevoz, kaže, propisat će se krajem mjeseca. No, neslužbeno doznajemo da će naknada biti ujednačena za sve aktivne mjere zapošljavanja.

IZVOR

Nedavno je hrvatska Vlada, gotovo sasvim ispod radara, u sklopu programa “rasterećenja” ekonomije, usvojila mjere kojima poslodavce lišava brojnih troškova i poštivanja standarda zaštite na radu. Izostanak političkog odgovora na ovaj potez prilično žalosti, pogotovo ako se kratko prisjetimo povijesti tretmana pitanja zdravlja u domaćem radničkom pokretu.

Suvremena definicija zdravlja na radnome mjestu podrazumijeva sveobuhvatnu zaštitu i promociju zdravlja radnika. Na rad i zdravlje utječu brojne tehnološke promjene, promjene u organizaciji rada te u strukturi radno sposobnih. Informatizacija je izazvala velike promjene promijenivši način i uvjete rada pri čemu je dijelu radnika rad postao lakši, a drugima teži. Razvojem informatizacije i tehnologije nisu se ipak smanjili tradicionalni problemi na radnom mjestu koje uzrokuju primjerice prekomjerna buka i kemijska onečišćenja.

Danas svjedočimo i promjenama u radnoj populaciji; pojavljuje se povećan udjel starijih radnika, invalidnih osoba i žena, a manje mladih radnika. Nadalje, migracijski i sezonski radnici često su zaposleni na visokorizičnim zanimanjima, a radnici zaposleni u (često privatnim) malim i srednje velikim poduzećima obično imaju, uslijed slabije sindikalne pokrivenosti, lošiju zaštitu zdravlja na radu.

U posljednjem desetljeću počela se posvećivati veća pozornost preventivnim aktivnosti na samom radnom mjestu kako bi se uklonio ili smanjio utjecaj psihosocijalnih čimbenika poput stresa, nasilja na radu i zlostavljanja koji su često jedan od čimbenika koji utječu na razvoj kroničnih bolesti. Među bolestima izazvanim stresom prevladavaju hipertenzija, dijabetes, debljina, depresivna raspoloženja i bolesti sustava za kretanje, a sve češće se usvajaju štetne navike poput pušenja, prekomjernog konzumiranje alkohola i droga u kojima pojedinci vide izlaz uslijed sve nemilosrdnije borbe za radna mjesta i preživljavanje. Uz ove probleme zaštite zdravlja na radu treba istaknuti i probleme koji su uzrokovani dinamikom na tržištu rada na kojem dominiraju sve nestabilnije forme zaposlenja, prekarni poslovi i starenje radne snage.

Profit nauštrb zdravlja

U svjetlu prethodno navedenog, posljednja odluka Vlade RH, uz već ranije poprilično “oslabljen” Zakon o radu, a samim time i pogoršan položaj radnika, potpuno je u neskladu s političkom stvarnošću i sve nužnijom zaštitom zdravlja na radnom mjestu. Naime, na sjednici Vlade u siječnju 2017. godine prihvaćen je Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva u okviru koga se planiraju 104 mjere i uštede za poduzetnike u iznosu od 1,5 milijardi kuna, od čega se najveće uštede očekuju na području zaštite na radu u iznosu od 1,3 milijarde kuna. Osim na zaštiti na radu planira se uštediti i na mjerama koje se odnose na zdravstvenu i sanitarnu zaštitu, energetsku učinkovitost, poslovni nastan, trgovinu i osnivanje poduzeća. Protiv ovih najavljenih mjera pružen je prilično mlak otpor bivšeg ministra rada i mirovinskog sustava i ponekih sindikata.

Zaštita na radu direktno utječe na zdravlje radnika i zapravo je jedna vrlo kompleksna problematika, a potezi aktualne Vlade vode snižavanju radničkih prava općenito. Povijest zaštite zdravlja na radnom mjestu je duga i vrlo rano je prepoznat međuodnos zdravlja i rada koji se mijenjao zajedno s odnosom prema radniku u društvu, tj. političkim rastom radničkog pokreta, a veliki utjecaj imale su i promjene u načinu proizvodnje i demografiji.

Kada govorimo o zaštiti zdravlja na radu na ovim područjima prva naznake nalazimo u 18. stoljeću, a sustavna zaštita zdravlja na radu započinje se razvijati sa Andrijom Štamparom koji je 1919. prepoznao kako: “I radničko zdravlje traži posebne zaštite. Kao što je rješenje radničkog pitanja jedno od najaktuelnijih problema socijalne politike, tako je i zaštita njihovog zdravlja aktuelna za zdravstvenu politiku….Jedinstveni zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti i nezgode svakako je jedan od najglavnijih zahtjeva naše zdravstvene politike jer nas povijest narodnog zdravlja kod drugih uči kako je silan utjecaj imalo radničko zakonodavstvo na povoljni razvitak zdravstvenih odnošaja.”

Lokalna povijest zaštite na radu

Već sami počeci razvoja zaštite zdravlja radnika povezuju ministarstva/službe nadležna za zdravlje, socijalnu problematiku i rad. Prvi Zakon o zaštiti radnika na ovim područjima donesen je 1922., godinu dana nakon Zakona o inspekciji rada. Osnivačem suvremene medicine rada u Hrvatskoj smatra se Željko Hahn koji se između ostalog bavio organizacijom socijalnih osiguranja, higijenom rada i profesionalnim bolestima te problemom tuberkuloze u radničkom osiguranju. Zaslugom Andrije Štampara krajem 1947. godine osnovan je Institut za higijenu rada JAZU (sadašnji Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada).

Prilikom njegovo osnivanja Štampar je istaknuo kako “moramo biti svjesni da zaštita radničkog zdravlja nije samo pitanje humanosti već je uvjet za izgradnju i uspješan razvoj naše (socijalističke) privrede”. U tadašnjem Centralnom higijenskom zavodu 1951. osnovan je odjel Higijene rada, kasnije Služba za zaštitu zdravlja radnika i na kraju Služba za medicinu rada. Ubrzo je uslijedio razvoj zdravstvenih stanica, organiziranja odjela područnih higijenskih zavoda, dispanzera medicine rada i odjela medicine rada pri domovima zdravlja i higijenskim zavodima, što se održalo do 1990-ih kada polako počinje rastakanje zdravstvenog sustava, a samim time i zaštite zdravlja na radu.

Hrvatski zavod za medicinu rada osnovan je 1996., a 2009. mijenja ime u Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu. Nadalje, 2014. osnovan je Zavod za unapređenje zaštite na radu, a temeljna mu je zadaća sustavno praćenje stanja zaštite na radu i njeno unapređivanje. U okviru ovog zavoda djeluju i Nacionalno vijeće za zaštitu na radu kao savjetodavno je tijelo Vlade Republike Hrvatske. Djelatnosti ova dva zavoda se donekle preklapaju, iako se jedan načelno bavi medicinskim aspektima ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, a drugi se brine o uvjetima u kojima radnici rade te educira poslodavce i radnike o zaštiti na radu. Unatoč postojanju dva zavoda teško je poreći da je zaštita zdravlja radnika sve manja, a uvjeti rada sve gori: dovoljno je pogledati spomenute zakonske izmjene.

Birokratska konfuzija na razini EU

Hrvatska je, ulaskom u EU, počela u svoje zakonodavstvo ugrađivati i Okvirne direktive o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu, a kroz koje se promiče i primarna prevencija kao najučinkovitija i najjeftinija u zaštiti zdravlja radnika. Povelja o temeljnim pravima EU naglašava pravo svakog radnika da radi u uvjetima u kojima se poštuju njegovo zdravlje, sigurnost i dignitet, a u Ugovoru o EU (TFEU) podupire se zaštita radnika i sigurnost na radu, a države članice trebaju usvojiti minimalnu razinu zaštite radnika kroz direktive. Iako EU naglašava kako države članice mogu same kreirati svoju socijalnu politiku i politiku zapošljavanja to u praksi nije točno jer se ta područja reguliraju kroz druga područja koja su jakoj nadležnosti EU. Premda se kao ciljevi često navode poboljšanje radnih uvjeta, socijalna sigurnost i zaštita, zdravlje radnika i sigurnost, integraciju osoba isključenih iz tržišta rada, to se u praksi pokazuju kao najčešće prazne riječi na papiru.

EU ima različitu razinu nadležnosti za pojedina područja, a raspon nadležnosti može se podijeliti na gotovo potpunu nadležnost, jaku nadležnost, slabu nadležnost i većinom u nadležnosti države članice. Područje zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu spadaju u jaku nadležnost (zajedno sa primjerice kontrolom duhanskih proizvoda, okolišnim i regionalnim politikama, prometnim politikama, istraživanjem i razvojem), a istovremeno zdravstvena zaštita je u slaboj nadležnosti što često onemogućuje provođenje kvalitetnih politika. Jaka nadležnost znači da EU ima veći utjecaj od države članice na pojedino područje, a na razini Europske komisije o zdravlju na radu brine Opća uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i inkluziju koja se problemom rada bavi kroz pojedine akcije fokusirane na neku specifičnost te Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu. Zbog isprepletenosti područja i nadležnosti zaštita zdravlja na radnom mjestu ispašta unatoč postojanju mnogobrojnih dokumenata i formalnih institucija koji ju podupiru.

Zaštita zdravlja na radu zahtijeva multidisciplinarni pristup i djelovanje pri čemu ključnu ulogu igra državna socijalna politika zasnovana na poboljšanju materijalnih i socijalnih prava radnika: od sigurne radne sredine do dostupne zdravstvene zaštite. No, političke prilike su otišle u potpuno drugom smjeru. Nakon svih napora Andrije Štampara i njegovih sljedbenika te duge tradicije zaštite radničkog zdravlja u Hrvatskoj radna mjesta danas su nezdrava, a zdravlje radnika ugroženo. Nije teško zaključiti da je posrijedi rezultat priklanjanja vlasti i politike profitnim interesima i zahtjevima poslodavaca.

IZVOR

SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE, NEZAVISNI HRVATSKI SINDIKATI i MATICA HRVATSKIH SINDIKATA upozoravaju

100 dana od Vlade i 100 dana do lokalnih izbora –

Mladi u raljama političara

U Hrvatskoj, kao da Vanjske evaluacije mjera aktivne politike zapošljavanja (APZ) nije ni bilo. Umjesto ograničavanja mjere stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR), kako bi se smanjili negativni makroučinci po hrvatsko, relativno malo tržište rada, i zaustavilo njeno istiskivanje svih drugih oblika ulazaka na tržište rada i pripravništvo, kao i isključivanje iz profesija onih mladih koji si ne mogu priuštiti raditi godinu i više dana za tako malu naknadu, što preporučuje Evaluacija, mjera se širi na nove korisnike!

Ministar rada Tomislav Ćorić u četvrtak je na sjednici Vlade, uz svekoliko odobravanje prisutnih uključujući i samog predsjednika Vlade, predstavio novi paket zakona kao uvjet uvođenju starih/novih mjera APZ-a, koji bi trebao riješiti probleme mladih i dugotrajno nezaposlenih. Osigurano je 1,5 mlrd kuna od kojih gotovo polovina za SOR. Prema ministrovu planu, do SOR-a će sada svaka osoba do 30 godina starosti jer se s obrtničkih zanimanja i fakulteta širi na četverogodišnju srednju školu. Odjeknula je i ministrova najava povećanja naknade zbog usklađivanja s minimalnom plaćom, ali je prešutio ukidanje plaćenog prijevoza koji se prebacuje na poslodavce s tim da ga oni nisu obvezni platiti. Lako je moguće da će SOR-ovac dobiti 200-tinjak kuna višu naknadu, ali izgubiti do 1.000 kuna plaćenog prijevoza! Ministar rada također prešućuje da su se do 2010. mladi bez iskustva kod svih poslodavaca (privatnih ili javnih) zapošljavali kao pripravnici, u radnom odnosu s radnim i socijalnim pravima te s plaćom, u pravilu, u visini 70 posto od plaće pripadajućeg radnog mjesta, ili putem ugovora o radu s probnim radom. Širenjem opsega SOR-a on sada mladima postaje jedinom ulaznicom na tržište rada, dok je pripravništvo posve nestalo.

SOR je, kao najpoznatiji oblik skidanja mladih iz evidencije nezaposlenih bez ulaska u zaposlenost, prisutan od 2010. u Zakonu o radu kao besplatan rad onih kojima su radno iskustvo ili stručni ispit zakonski uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta određenog zanimanja. Godine 2012. Zakonom o poticanju zapošljavanja SOR se veže uz mjere APZ-a i širi i na privatni sektor, uz mjesečnu novčanu naknadu za rad u punom radnom vremenu: prvo 1.600 kuna (iznos neoporezive stipendije), zatim 2.400 kuna (minimalna plaća), a uskoro bi trebala iznositi 2.620 kuna (usklađivanje s rastom minimalne plaće), s mirovinskim osiguranjem te, po potrebi, zdravstvenim. Kasnije je HZZ počeo plaćati i prijevoz.

Sada se mladi školuju bez prakse, praksu odrađuju po završetku škole kao besplatni radnici za poslodavce (i privatnog i javnog sektora) o trošku države (europskih i domaćih poreznih obveznika). Kvalitativne kontrole provedene prakse nema. Zaposlenost u Hrvatskoj gotovo da ne raste jer SOR-ovci nisu zaposleni, a poslodavci koji trebaju radnike sada uzimaju besplatne SOR-ovce. SOR se koristi i umjesto ugovora o radu s probnim radom – na taj način sama država potiče eroziju relativno stabilnih oblika rada ka nestabilnima jer rad započinje „neradnim“ odnosima. Konačno, SOR-ovci postaju nelojalna konkurencija radnicima, a  dugoročno štete sami sebi jer pada cijena rada – naime, dugotrajno „upumpavanje“ znatnih sredstava u besplatan rad ne može proći bez poremećaja na tržištu rada.

Posljedice su da Hrvatska ostaje pri vrhu europske ljestvice po nezaposlenosti mladih, ali i one koja ukazuje na negativne demografske trendove – malo se Hrvata rađa, a više ih umire. Nastavlja se iseljavanje, zbog potplaćenosti i loših uvjeta rada, s nezaposlenošću na trećem mjestu razloga odlaska. Dodatno, svakim otvaranjem granice za strane radnike u deficitarnim zanimanjima država nastavlja rušiti cijenu rada i time potiče daljnje iseljavanje. Da ne bi bilo zabune – ne „prozivamo“ strane radnike (migracija je uvijek bilo i uvijek će ih biti, samo valja odgovorno upravljati migracijskim tokovima) već državu zbog nepokretanja kvalitetnijih mjera, koje sindikati godinama predlažu.

I ovoj je Vladi najvažnije „ušminkati“ statistiku, skinuti što više mladih iz evidencije HZZ-a, posebice stoga što se približavaju lokalni izbori. To što neće rasti zaposlenost, nevažno je.

Tijekom izrade navedenog paketa zakona ministar rada otvoreno je pregazio socijalni dijalog, zasigurno ne bez odobrenja predsjednika Vlade. Poslodavcima to nije problem, Vladine mjere idu njima u korist, ali je bilo važno isključiti sindikate. Istovremeno je zatražio naše razumijevanje i  potporu za hitnost zakona  (kreću 1. ožujka, mada ih je Vlada planirala tek za II. kvartal ove godine) jer njih su ionako „izradili njegovi vrhunski stručnjaci i tako su  kvalitetni da će riješiti sve probleme“. Kao da prethodne vlade nisu tvrdile isto!

Nakon svega, pitamo se da li Vlada uistinu misli da će ovakve mjere zaustaviti odlazak mladih iz Hrvatske?

Mladen Novosel, SSSH, predsjednik, v.r.

Krešimir Sever, NHS, predsjednik, v.r.

Vilim Ribić, MHS, predsjednik, v.r.

Za veliki broj analitičara i prognostičara ova je vlada iznenađenje. Nakon raspuštanja Oreškovićeve vlade (Karamarka i Petrova) rijetko je tko, izuzev “zagriženih” stranačkih članova, očekivao da će HDZ zajedno s Mostom biti u mogućnosti formirati novu vladu. No, upravo se to dogodilo.

– Uz pomoć manjinskih i još ponekih zastupnika u Hrvatskom saboru formirali su stabilnu vladu i unijeli neku vrstu nužnog optimizma u društvo. Optimizma i povećanih očekivanja. Preuzeli su upravljanje zemljom u trenutku kad je već mjesecima pokazivala znakove oporavka od krize pa je i očekivanje bilo sasvim logično.

I još uvijek je. Prvih 100 dana ovu će vladu posebno opečatiti tri događanja – cjelovita reforma poreznog sustava, najava otkupa dionica INE od MOL-a sredstvima od prodaje 25 % minus jedne dionice HEP-a i Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva. To će nekako pomalo u sjeni ostaviti djelomičan uspjeh u pregovorima i dogovoru sa sindikatima državne i javnih službi, a vezano uz ispunjenje obveze koju je potpisala jedna od ranijih vlada, o povećanju osnovice plaće za 6 %. Sa sindikatima državne službe dogovor je postignut i potpisan, a sa sindikatima javnih službi očekuje se nastavak pregovora koji su već bili došli do pred sam kraj, pred usuglašavanje samog teksta sporazuma i potpise, a onda je Vlada svojim viđenjem dogovorenog “natjerala” sindikate da ustanu od stola, jer nisu mogli potpisati dokument u kojem je stajalo kako se zapravo uvjeti za povećanje plaća, sadržani u ranijem Sporazumu, nisu u potpunosti ispunili, čime je Vlada uz povećanje osnovice željela izbjeći isplatu duga iz 2016. godine.

– Kada je riječ o poreznoj reformi, pokazalo se nekoliko činjenica. Ponajprije, to je bio dovršetak posla kojeg je Ministarstvo financija počelo još u vrijeme vlade gosp. Oreškovića. Na tim je promjenama radio cijeli niz ljudi, ne samo iz ministarstva nego i izvan njega pa tako i predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca, ali ne i iz sindikata. Tu je već Vlada, bez obzira na javno promicanje svojeg opredjeljenja za ravnopravan socijalni dijalog sa socijalnim partnerima, pokazala kako joj je jedan od dva partnera bliži, a to su poslodavci. I bez obzira na tvrdnju kako je to uravnotežen paket poreznih zakona, ipak se pokazalo da su, zbog prigovora javnosti, ali i unutar koalicije, morali odustati od povećanja PDV-a na kruh, mlijeko, ortopedska pomagala, lijekove i knjige, ali poskupljuju ugostiteljske usluge i bijeli šećer. Smanjen je i PDV na isporuku struje i odvoz smeća. Poslodavcima se smanjuje porez na dobit – velikima za dva postotna boda, a malima za osam. U porezu na dohodak ukida se najmanja stopa i smanjuje najviša. Hrvatska će umjesto dosadašnjih tri imati dvije stope poreza na dohodak, bez obzira na to što jedna od ključnih preporuka za smanjenje društvenih nejednakosti zagovara upravo veći broj progresivnih stopa u porezu na dohodak. Pri svemu tome povećava se i neoporezivi dio dohotka kroz povećanje osobnog poreznog odbitka i olakšica za uzdržavane članove obitelji i djecu. No onim radnicima s niskim, pa i srednjim primanjima, to na netoplaći ne donosi ništa ili samo malo. Ali će zato onima s primanjima od više desetaka tisuća kuna netoplaće porasti od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kuna. Tako oni koji već zarađuju i više nego dosta, sada zarađuju još više, pa su promjene u sustavu poreza na dohodak samo povećale društvene razlike. Vlada je “debelo” podbacila i s povećanjem minimalne plaće. Nije poslušala ni razumjela sindikalne argumente zašto je minimalnu plaću nužno osjetno povećati da bi se njeni primatelji izmaknuli od granice siromaštva pa ju je povećala tek neznatno. Time se Vlada opet primaknula interesima kapitala i poslodavcima, koji plaću gledaju kao trošak. Ali su zato pojeftinili pokopi, jer se smanjio PDV na urne i lijesove. No, i tu bogatiji više štede jer kupuju luksuznije i skuplje lijesove i urne pa će im i pojeftinjenje biti veće. Ali poskupljuju im karmine u restoranima zbog povećanja PDV-a na ugostiteljske usluge. Poskupljuju i siromašnijima, ali manje, jer su njihove karmine skromnije.

– Nakon gubitka jedne arbitraže s MOL-om vezano uz INU i strepnje od druge, Vlada najavljuje kako kreće u otkup INE od MOL-a i to prodajom 25 % minus jedne dionice HEP-a. To izaziva podijeljene reakcije javnosti, uključujući političke elite pa i same partnere u vlasti. I dok više-manje svi podupiru vraćanje INE u hrvatske ruke, kad je riječ o načinu, tu su razlike itekako vidljive. Vlada povlači ručnu imenujući povjerenstvo, ali i dalje vozi u istom pravcu, samo pod otporom. U cijelu se priču aktivno uključuju i sindikati. Čini se sasvim izvjesnim da se sve neće moći završiti ni tako jednostavno ni brzo kako je Vlada to zamišljala.

– Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva još je jedna aktivnost započeta za vrijeme mandata vlade gosp. Oreškovića. I ta se aktivnost u pripremnoj fazi odvijala uz sudjelovanje poslodavačkih predstavnika, ali ne i sindikata. Na neke od tih ušteda (zaštita na radu, zdravstveni i sanitarni pregledi), obvezala se unaprijed Europskoj komisiji i vlada Tihomira Oreškovića, još uoči priprema za prošlogodišnji europski semestar, kao dijela Nacionalnog programa reformi, a vezano uz rješavanje ekonomskih neravnoteža u Hrvatskoj. Ova je vlada to nastavila i očekuje iznos ušteda od 1,5 milijardi kuna. Najviše na zaštiti na radu – čak 1,3 milijarde kuna, kao i stotinjak milijuna na sanitarnim i zdravstvenim uvjetima. Ostalih stotinjak milijuna uštedjet će se na raznim drugim rezanjima, prije svega kroz informatizaciju i pojednostavljenje postupaka. Ne samo da sindikati nisu bili uključeni u te pripremne postupke, nego, sve je jasnije, nije ni struka. Odmah smo na to pismom upozorili predsjednika Vlade, razgovarali i s ministricom Dalić. Sve je rezultiralo prošlotjednim sastankom s potpredsjednicom Vlade ministricom Dalić i njenim timom, na koji su pozvani i predstavnici struke, komora (HOK, HGK), HUP-a, inspektorata, sindikata, a na kojem je dogovoreno uključivanje predstavnika sindikalnih središnjica u radne skupine, ali i aktivno uključenje struke. Taman kad smo se usudili povjerovati da socijalni dijalog u ovom dijelu ima šanse, dolazi informacija kako je ministrica Dalić zajedno s predstavnicima HGK krenula na “roadshow” u Dalmaciju, tamošnjim poduzetnicima “promicati” Akcijski plan. Sindikati opet nisu predviđeni i nisu pozvani.

Uz to valja napomenuti kako je prvoj sjednici GSV-a, s novim Vladinim predstavnicima, nazočio predsjednik Vlade gosp. Plenković i kako je izvršena redovna rotacija u predsjedavanju pa će idućih godinu dana GSV-om predsjedavati Vladina strana, točnije funkciju predsjednika GSV-a preuzeo je ministar rada i mirovinskog sustava Tomislav Ćorić.

– Za iduće razdoblje očekujemo i tražimo pravovremeno uključivanje socijalnih partnera u pripremu Nacionalnog programa reformi za Europski semestar, nastavak razgovora i pregovora sa sindikatima javnih službi, preispitivanje Akcijskog plana za administrativno rasterećenje gospodarstva, na vrijeme aktivno uključivanje predstavnika socijalnih partnera u izradu prijedloga raznih zakona i propisa i njihovih izmjena i dopuna. Želimo i očekujemo ponovno vraćanje razina socijalnog dijaloga na ranije već dostignute razine, one prije urušavanja za vrijeme vlade Zorana Milanovića.(D.J.)

IZVOR