Posts Tagged obavijesti

Komentirajući program nove Vlade, čelnici sindikalnih središnjica usprotivili su se najavi daljnje fleksibilizacije radnog zakonodavstva i izmjenama Zakona o radu (ZOR) na štetu radnika, te pozvali Vladu da što prije pokrene socijalni dijalog o gospodarskim i socijalnim mjerama.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever posebno se osvrnuo na to što Vlada u svom programu najavljuje kreiranje radnih mjesta, zapošljavanje, opredjeljenje za socijalni dijalog, partnerstvo i dogovaranje, a već par redaka kasnije zalaže se za reformu radnog zakonodavstva, pojednostavljenje pojedinih procedura i osiguravanje učinkovite primjene načela fleksibilnog radnog vremena.

Na ruku poslodavcima

To je za Severa neprihvatljivo jer se time izravno ide na ruku poslodavcima, osobito onima koji hrvatsku konkurentnost žele graditi preko obespravljene i potplaćene radne snage.

Povrh toga, ZOR je već snažno fleksibiliziran velikim promjenama 2003. godine, a tijekom pregovora o ulasku Hrvatske u EU usklađen s europskom pravnom stečevinom. ZOR je i dodatno fleksibiliziran 2013. i 2014., posebice u pojednostavljenju mnogih odredbi i određivanju fleksibilnog radnog vremena, sve na štetu radnika, ocijenio je Sever u izjavi za Hinu.

Nema daljnjeg prostora za fleksibilizaciju ZOR-a, nego obratno, neke odredbe treba defleksibilizirati i prepustiti ih kolektivnom pregovaranju poslodavaca i sindikata, poručio je Sever. Pozvao je Vladu da u vezi izmjena ZOR-a sjedne na razgovor sa sindikatima koji su spremni argumentirano braniti svoja stajališta i dokazati da je hrvatski ZOR prefleksibilan u usporedbi s drugim zemljama.

U dijelu koji regulira zakonsku zaštitu zaposlenja Hrvatska je na samom dnu među zemljama EU-a dok istodobno hrvatski radnici prosječno rade dva sata tjedno dulje od prosjeka EU-a, a ukupno 117 sati dulje godišnje. Istodobno, poslodavčev trošak po radnom satu je među najnižima u EU, upozorio je Sever.

Prije izbora nije se spominjala fleksibilizacija

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel rekao je kako Vlada očito namjerava opet otvoriti reformu radnog zakonodavstva, fleksibilizaciju i lakše otpuštanje. Opet se događa da su programi stranaka u predizbornoj kampanji jedno, a kad dobiju povjerenje građana nešto su drugačiji, kaže Novosel.

U predizbornim razgovorima s predstavnicima HDZ-a na čelu s predsjednikom Andrejem Plenkovićem ni u jednom trenutku nije bilo govora o reformi radnog zakonodavstva u smislu izmjena ZOR-a i fleksibilizacije oblika zapošljavanja – povremenih i privremenih poslova, već je Plenković izrazio spremnost da se suzbiju prekarni oblici rada, kaže Novosel.

SSSH neće prihvatiti da u bilo kojem dijelu Vladina programa bude nešto što nije bilo u programu kampanje HDZ-a i Mosta, koji će predložiti Vladu i dobiti povjerenje Sabora, istaknuo je Novosel.

Novosel je također, kao aktualni predsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) pozvao Vladu da što prije imenuje članove GSV-a i počne raditi, jer su se već počeli usvajati i donositi zakoni, a GSV-u je onemogućeno davanje sugestija, prijedloga, mišljenja i savjeta za zakone za koji su socijalni partneri zainteresirani.

“U svakom slučaju, bit ćemo aktivni i odreagirat ćemo na svaki dio koji bi se mogao nazvati prijevarom hrvatskih građana”, ustvrdio je Novosel.

Ribić protiv Martine Dalić

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić ocijenio je Vladin program kao nastavak iste ekonomske politike, te pohvalio političku i socijalnu inkluzivnost, no ako ona nije u funkciji građana onda je besmislena. Ekonomska politika nema promjena, ne preispituju se temeljne paradigme, monetarna politika, drugi mirovinski stup itd. i nisam baš optimističan, kaže Ribić.

Potpredsjednica Vlade Martina Dalić postala je nadređena Zdravku Mariću, iako je prema najavama trebalo biti obrnuto, kaže Ribić koji to ne smatra dobrim. Po njegovu sudu, Marić je puno skloniji realnijem shvaćanju ekonomskih okvira, jačanju potražnje i povećanju plaća, dok Dalić dolazi iz financijskih krugova, a sindikati je pamte po “rigidnim i doktrinarnim stajalištima”.

Program je načelan, reforme nisu konkretizirane i pojašnjene pa ne znamo kako će djelovati Vlada i potpredsjednica Dalić, ministar Marić i sam premijer Plenković. Takva Vlada ne odgovara hitnosti hrvatskih tegoba, smatra Ribić.

IZVOR

Poštovani gospodine Plenkoviću,

obraćamo Vam se u trenutku dok u Hrvatskom saboru još traje rasprava i još uvijek Vlada RH nije dobila očekivano povjerenje zastupnika. Pri čitanju Programa Vlade RH za mandat 2016.-2020. godine posebno nam „bodu oči“ neke najave iz dijela koji nosi naziv Kreiranje radnih mjesta. Iako je „očima ugodno“ pročitati: „U segmentu tržišta rada i radnog zakonodavstva Vlada će njegovati kvalitetan dijalog sa svim socijalnim partnerima i u partnerstvu sa sindikatima definirati održive kolektivne ugovore koji će se u potpunosti poštivati i jamčiti radnicima dugoročno stabilno okruženje“, to želimo protumačiti kao jasno vladino opredjeljenje za učinkovit i uvažavajući socijalni dijalog na svim razinama i to ne samo tamo gdje je vlada poslodavac nego i pri kreiranju izmjena postojećih i donošenju novih zakona i propisa i raznih politika.

Ako je to tako, onda je s tim pomalo u raskoraku konkretna najava i opredjeljenje par redaka dalje. „Vlada će provesti reformu radnog zakonodavstva, pojednostaviti pojedine procedure, osigurati učinkovitu primjenu načela fleksibilnog radnog vremena…“ Kako je najavljeno, ovako unaprijed ispada da to vlada tako namjerava provesti bez obzira na stav sindikata, kao dionika u socijalnom dijalogu, a u korist drugog dionika – poslodavaca.

Želimo Vas podsjetiti kako je Zakon o radu snažno flekibiliziran 2003. godine, kako je tijekom pregovora za ulazak RH u EU usklađen sa europskom pravnom stečevinom, a kako je 2013. i 2014. godine dodatno fleksibiliziran, pri čemu su mnoge njegove odredbe pojednostavljene, a posebno je fleksibiliziran dio koji uređuje radno vrijeme i sve to na štetu radnika. Hrvatski radnici nakon 2014. godine padaju na samo dno zemalja EU, kad je riječ o zakonskoj zaštiti zaposlenja. Zar to političkim elitama i poslodavcima nije dovoljno, čak i previše? Uz to, pokazatelji jasno govore kako hrvatski radnici prosječno godišnje već rade 117 sati duže, a tjedno 2 sata duže od prosjeka EU, dok je istovremeno poslodavčev trošak po radnikovom satu rada među najnižima u EU. Sve dok se hrvatska konkurentnost pokušava graditi kroz obespravljivanje radnika za Hrvatsku i njene građane nema svijetle budućnosti. To za zemlju znači tražiti konkurentnost za poslove niže složenosti i male dodane vrijednosti što za posljedicu ima ne samo male plaće uz puno rada nego i iseljavanje mladih i, u konačnici, osiromašenje zemlje i njenih građana. A to nije u skladu sa Vašim predizbornim obećanjima.

Kad je riječ o Zakonu o radu jasno je ne samo kako ga NE TREBA dodatno fleksibirati nego kako mnoge njegove fleksibilne odredbe treba „defleksibilizirati“, a moguću fleksibilizaciju onoga što uređuju ostaviti mogućem ugovaranju samo i isključivo kroz kolektivne ugovore. I sami znate da upravo tako funkcioniraju uređene zemlje EU, čemu i Hrvatska teži. Zašto onda najavljujete suprotno?

Svoje stavove spremni smo u svakom trenutku obrazlagati i braniti u argumentiranom dijalogu koji Vi u Programu najavljujete, a na koji Vas pozivamo.

S poštovanjem

Predsjednik
Krešimir Sever

Nezavisni hrvatski sindikati uputili su danas pismo Hrvatskoj demokratskoj zajednici i Mostu nezavisnih lista vezano uz najave izmjena nekih zakona, a bez prethodne javne rasprave i uključenosti socijalnih partnera. Pismo prenosimo u cijelosti:
Budući već tjednima svjedočimo medijskim izvješćima o uvjetima za sastavljanje nove Vlade RH, smatramo kako, kao jedan od socijalnih partnera, moramo reagirati na trenutna događanja.

Republika Hrvatska je, ne samo ulaskom u Europsku uniju, nego i svojim dosadašnjim razvojem i opredjeljenjem počela uvoditi određena demokratska načela u postupak donošenja propisa. Na žalost, nisu se sve dosadašnje vlade tako ponašale u stvarnosti, iako su se deklarativno tako izjašnjavale. Međutim, jedno od načela na koje su se pozivale sve vlade, jer je to i praksa Europske unije, je socijalni dijalog, kao i postupak javnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Socijalni partneri, kao i hrvatska javnost, danima slušaju o izmjenama Ovršnog zakona, promjenama u sustavu izdvajanja za plaće u jedinicama lokalne samouprave, demokratizaciji izbornog sustava, uvođenju gospodarskog pojasa i dr.

Iako se ne protivimo većini iznesenog, moramo naglasiti kako već odmah na početku obnašanja nove vlasti imamo situaciju u kojoj se socijalne partnere, kao i građane ne pita ništa vezano uz promjene nekih zakona, a to smo imali već i ranije pa smo željeli vjerovati da se neće ponovno događati. Postotak onih građana koji nisu izašli na izbore dovoljno govori što misle o političkim elitama u Hrvatskoj. Godinama svjedočimo posljedicama djelomičnih izmjena pojedinih zakona, kojima nisu prethodile analize učinaka donošenja zakona i financijski troškovi, a dobro nam je poznat i način donošenja zakona po hitnom postupku, kao i rješavanje „problema“ donošenjem uredbi.

Kad govorimo o demokratizaciji izbornog sustava i uvođenju tri preferencijalna glasa i smanjenju povlastica za zastupnike (6+6), vjerujemo kako bi građani taj potez pozdravili. No moramo postaviti jedno pitanje – ako se već uvodi kažnjavanje zastupnika zbog nedolaženja na sjednice Sabora, zašto se to kažnjavanje predlaže samo kad se radi o sjednici na kojoj se provodi postupak glasovanja? Zar ostale dane ne moraju dolaziti na sjednice i nije bitno sudjeluju li u raspravama ili ne? Ali moraju glasovati bez obzira što nisu ni čuli argumente za i protiv tijekom rasprave! Ili smo mi nešto krivo shvatili? (Zaboravimo pri tome ona dugogodišnja objašnjenja kako zastupnici rade i kad nisu na sjednicama jer su na sjednicama raznih odbora ili „negdje na terenu“. A često ih nema ni na sjednicama odbora koje zbog toga često nemaju ni kvorum. Ne bi li onda bilo važno da neka služba u Saboru zna gdje su kad nisu na sjednicama?) Kad bismo imali mogućnost biti upoznati s Prijedlogom zakona i objašnjenjima vezanim uz Prijedlog, možda bismo i mi imali drukčiji stav.

Što se tiče Prijedloga izmjena i dopuna Ovršnog zakona (u kojem podupiremo izmjenu vezanu uz neovršivi dio plaće) koji, između ostalih, kao ključno uređuje pitanje prava na smještaj onih ovršenika koji se moraju iseliti iz nekretnine zbog provedbe ovrhe na toj nekretnini, a ne posjeduju neku drugu nekretninu za stanovanje, već je na radnoj skupini koja djeluje pri Ministarstvu pravosuđa jasno istaknuto kako pravo na smještaj u odgovarajuću nekretninu ne može biti uređeno, ako pri tome predlagatelju nije poznat kako podatak o broju ovršenika koji bi mogli biti obuhvaćeni ovom mjerom, tako, još i važnije, s kojim brojem nekretnina država uopće raspolaže, u kakvom su stanju i jesu li ne samo raspoložive nego i pogodne za stanovanje, makar i privremeno. Naime, iako vrlo socijalna, navedena će mjera doživjeti neuspjeh ako se pokaže nedostatnost i neprimjerenost stambenog fonda na koji se s ovom mjerom računa. Relativno nedavno imali smo prigodu vidjeti prilično zapuštene nekretnine koje je država davala u najam, uz obvezu najmoprimca na njihovo uređenje, što od osobe koja je prisiljena iseliti iz jedine nekretnine zbog duga i ovrhe, odnosno zbog nemogućnosti podmirenja financijskih obveza, nije realno očekivati. Uz to se postavlja i pitanje nužnosti unaprijed jasno određenih socijalnih mjerila po kojima bi se te nekretnine davale potrebitima na korištenje i pod kojim uvjetima. Na koje vremensko razdoblje? Što nakon isteka tog nekog vremenskog razdoblja – hoće li morati iseliti iako im se životni uvjeti nisu promijenili? Budući država raspolaže sa stambenim jedinicama različitih veličina , stupnjeva (ne)uređenosti i na različitim lokacijama, hoće li postojati i neka pravila o odnosu veličine obitelji i veličine stana. Hoće li se obitelj zbog nepostojanja (odgovarajuće) stambene jedinice na lokaciji gdje živi biti prisiljena seliti na lokaciju gdje takva jedinica postoji…? Puno je pitanja na koja javnosti odgovori nisu poznati. Imate li Vi spremne sve odgovore na ta i moguća druga pitanja vezana uz ovu problematiku, a prije izglasavanja izmjena Zakona? Alternativa zamjenskoj nekretnini je pravo ovršenika na naknadu troškova smještaja iz sredstava državnog proračuna, no predlagatelj nema projekciju o kojem iznosu sredstava se govori.

Zbog svega navedenog potrebno je napraviti odgovarajuće analize kako bi se utvrdili svi relevantni parametri i kako bi mjera mogla zaživjeti. U protivnom je izvjesno kako će nedovoljno promišljena ideja izazvati nove probleme, ma koliko socijalno osjetljiva bila i koliko pohvala izazivala sama mjera i njeni predlagači.

Nadalje, kad govorimo o mogućem ukidanju poreza na ime tvrtke (koji je prihod lokalne samouprave) i smanjivanju troškova za plaće jedinica lokalne samouprave (na ne više od 15% ukupnog prihoda) trebalo bi voditi računa i o tome da će se i najavljenim izmjenama sustava oporezivanja osobnog dohotka bitno dodatno smanjiti prihod lokalne samouprave. Tako da su bitno različiti iznosi 15% današnjeg prihoda i 15% prihoda nakon usvajanja svih ovih poreznih izmjena. Postoje li analize o financijskim učincima ovih izmjena? Na koji će se način nadoknaditi gubitak prihoda lokalne samouprave? Ili se sve namjerava, po starom dobrom običaju, prebaciti na građane (od kojih će već dio njih ostati bez posla i zbog ovih zakonskih izmjena smanjivanja troškova za plaće – u nekim medijima se govori o 4000 osoba), a svima njima bi se mogao povećati prirez ili uvesti, ako ga nije bilo, mogle bi se povećati cijene komunalnih usluga, vrtića, ukinuti ili smanjiti neke potpore za građane sa nedovoljno sredstava za život ili… I konačno, što je sa slobodom kolektivnog pregovaranja, jer na ovakav način reguliranja plaća, ona ne postoji?! Posebice ako će se to smanjenje odnositi samo na administrativno osoblje (kako se može pročitati u medijima). Pitamo Vas, o kojem je administrativnom osoblju riječ? Na koga se točno mjera odnosi i u kakvom je odnosu to s drugim zaposlenim u istoj jedinici lokalne samouprave? Koji je broj tih osoba?

Ova naša pitanja bi Vam trebala govoriti da u Vašim prijedlozima, a posebice u načinu na koji ih namjeravate usvojiti, nešto nije u skladu sa uobičajenim postupanjem i trenutnim funkcioniranjem javnih službi i lokalne samouprave. Ili smo mi nešto krivo shvatili? Kad bismo imali mogućnost razmotriti prijedloge zakona i objašnjenja, te predviđene financijske učinke, možda bismo i mi imali drukčiji stav.

I na kraju, trebamo li ovakav način rada očekivati tijekom cijelog Vašeg mandata?

S poštovanjem

Predsjednik
Krešimir Sever

IZVOR

Nezaposlenost i ugrožavanje radničkih prava doveli su do gotovo 20 posto mladih u riziku od siromaštva, upozorava Mreža mladih Hrvatske koja uz podršku brojnih udruga i sindikata 15. listopada organizira Marš mladih za radnička prava zahtijevajući od nove vlasti kvalitetne mjere poticanja zapošljavanja

‘Mladi nisu, kako političari i političarke vole reći, budućnost, već sadašnjost i u Hrvatskoj su među najvećim žrtvama ekonomske situacije, a Maršem mladih za radnička prava želimo hrvatskim stranačkim elitama poručiti da je dosta tretiranja mladih kao pukog simbola u političkim govorima i predizbornim kampanjama.

Ne želimo više biti iskorištavani kao jeftina radna snaga kroz studentski rad, učeničke prakse ili rad u sezoni i ne damo da nas se diskriminira ili da nam se zabranjuje učlanjivanje u sindikat’, poručuju organizatori Marša mladih koji u subotu počinje u 16 sati ispred Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, odakle će se marširati prema Zrinjevcu.

Ističu kako su zahvalni na svakom obliku podrške, no naglašavaju želju daskup ostane stranački neutralani sve političke stranke koje im se obraćaju ili se planiraju odazvati, mole da ne ističu svoja stranačka obilježja u sklopu marša. Od nove vlasti pak traže da se osiguradostojanstvo mladihradnika i radnica te da se mlade nezaposlene osobe na kvalitetniji način podupremjerama poticanja zapošljavanja.Drugim riječima, želekvalitetniju regulaciju studentskog i učeničkog rada, bolje radne uvjete i plaću za sezonski radu ugostiteljstvu, poljoprivredi i prerađivačkoj industriji, stručno osposobljavanje i ostale mjere poticanja zapošljavanja koje će mlade stvarno osnaživati za buduća radna mjesta, zaštitu od diskriminacije na tržištu rada po rodnoj i drugim osnovama te osiguravanje prava na sindikalno organiziranje.

IZVOR

U Zagrebu je u organizaciji Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) održana Nacionalna rasprava o prvom preliminarnom nacrtu dokumenta Europske komisije – Europski stup socijalnih prava o kojemu je u ožujku 2016. godine pokrenuta javna rasprava koja traje do kraja 2016. godine.

Stup je osmišljen za primjenu u europodručju, ali je moguće dobrovoljno pridruživanje ostalih država članica.

Polazište za stup socijalni su ciljevi i prava utvrđeni u primarnom zakonodavstvu EU-a, koje se sastoji od Ugovora o Europskoj uniji (UEU-a), Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-a), Povelje o temeljnim pravima i sudske prakse Suda Europske unije. Kako bi se u okviru javne rasprave ova problematika što potpunije razmotrila, stup obuhvaća i područja u kojima je EU nadležan donositi propise i područja za koja su prije svega odgovorne države članice te u kojima EU ima potpornu i dopunsku ulogu. Također je potaknut praksom na nacionalnoj razini i međunarodnim izvorima prava. Nacrtom stupa postojeća se prava ne utvrđuju ponovno niti ih se mijenja te ona vrijede i dalje.

Cilj je dopuniti ih navođenjem niza temeljnih načela koja bi trebala postati zajednička državama članicama sudionicama u njihovu pristupu pitanjima zapošljavanja i socijalnoj politici, s posebnim naglaskom na problematiku s kojom se suočava europodručje. Kad bude uspostavljen, stup bi trebao postati referentni okvir za procjenu uspješnosti u području rada i socijalne politike država članica sudionica te za pokretanje reformi na nacionalnoj razini i, konkretnije, služiti kao pokazatelj ponovnog usklađivanja unutar europodručja.

Načela koja su u Stupu predstavljena raspoređena su u skladu s dvadeset područja politike koja se smatraju ključnima za dobro i pravedno funkcioniranje tržišta rada i socijalnih sustava.Uzeta su u obzir gospodarska i socijalna pitanja, različita situacija u pojedinačnim europskim državama te promjene stanja na terenu. Cilj je rješavanje ključnih pitanja pri uspostavi povezanije i pravednije ekonomske i monetarne unije, kao što je potreba za poboljšavanjem konkurentnosti, veća uključenost na tržištu rada, razvoj dostatnih minimuma socijalne zaštite, iskorištavanje ljudskih potencijala u potpunosti, osiguravanje održivosti javnih financija te povećavanje sposobnosti prilagodbe gospodarskih struktura i povećavanje njihove otpornosti na poremećaje.

Glavne su teme Europskog stupa socijalnih prava:

1. Jednake mogućnosti i pristup tržištu rada koji uključuju:

• vještine, obrazovanje i cjeloživotno učenje,
• fleksibilni i sigurni ugovori o radu,
• sigurne promjene radnog mjesta,
• aktivna potpora zapošljavanju,
• ravnopravnost spolova i ravnoteža između profesionalnog i privatnog života te
• jednake mogućnosti

2. Pravedniji uvjeti rada:

• Uvjeti zapošljavanja
• Plaće
• Zdravlje i sigurnost na radu
• Socijalni dijalog i uključenost radnika

3. Primjerena i održiva socijalna zaštita:

• Integrirane socijalne pogodnosti i usluge
• Zdravstvena zaštita i naknade za vrijeme bolovanja
• Mirovine
• Naknade za nezaposlene
• Minimalna primanja
• Invalidnine i povezana prava
• Dugoročna njega
• Briga o djeci
• Stanovanje
• Dostupnost osnovnih usluga

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO), savjetodavna je tijelo i okuplja predstavnike poslodavaca, sindikata i drugih organizacija civilnog društva iz svih država članica. Temeljem svoje savjetodavne uloge zaduženo je i za pripremu Mišljenja o Europskom stupu socijalnih prava te se u svim državama članicama EU provode nacionalne rasprave o stupu prava.

Nacionalna rasprava u Hrvatskoj održana je u Europskoj kući i započela je prezentacijom ključnih nalaza istraživanja „Geometar nejednakosti“ Centra za mirovne studije te se nastavila sa dvije tematske rasprave.

U prvoj raspravi „Inkluzivno tržište rada i pravedni uvjeti rada„ uvodna su ulaganja održali prof. dr. Mario Vinković sa Pravnog fakulteta u Osijeku, dr. sc. Mislav Žitko sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Jelena Ostojić iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Tijekom druge tematske rasprave „Primjerena i održiva socijalna zaštita i uključivanje“ svoje se uvodne stavove iznijeli prof.emeritus dr.sc. Vlado Puljiz, dr. sc. Zdenko Babić sa Pravnog fakulteta u Zagrebu i dr. sc. Paul Stubbs sa Ekonomskog instituta u Zagrebu.

IZVOR