Posts Tagged obavijesti

Iako sindikati neprekidno upozoravaju na nizak standard i nedovoljne prihode za pokriće čak i redovitih mjesečnih rashoda većine hrvatskih kućanstava, što u najvećem dijelu uzrokuje i odlazak hrvatskih građana u druge zemlje, opet se ide u smjeru (prema medijskim najavama) u kojemu će oni koji imaju najviše imati i najviše koristi.

Kako ne bi bilo zabune, podržavamo izmjene u poreznom sustavu koje će onima sa najnižim prihodima povećati neto plaću, no ne možemo podržati mogućnost ukidanja doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti te zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, jer to ukidanje, osim što će smanjiti trošak plaće za poslodavca (bruto II), neće automatski imati nikakav utjecaj na neto plaće. Još nam je svježe u sjećanju kako je završio pokus od prije nekoliko godina, kada je tadašnji ministar financija smanjio stopu doprinosa za zdravstveno osiguranje sa 15 na 13 posto (bruto II, odnosno doprinos na plaću) sa ciljem smanjenja troška rada, a što je trebalo rezultirati povećanjem zapošljavanja. Mjera se pokazala neuspješnom, o čemu dovoljno govori i činjenica da je nakon manje od dvije godine stopa vraćena na 15 posto, jer su poslodavci sredstva ušteđena smanjenjem stope zadržali za sebe i nisu ih pretočili niti u novo zapošljavanje niti u povećanje plaća radnicima (svaka čast izuzetcima, no bilo ih je malo).

U nastavku teksta detaljnije smo razradili doprinose na plaću (bruto II).

Doprinosi za zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti uključujudoprinos za zaštitu zdravlja na radu – koji se obračunava po stopi od 0,5% i posebni doprinos za zaštitu zdravlja na radu – koji  se obračunava po stopi od 0,5%.

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izdvaja sredstva za provođenje mjera specifične zdravstvene zaštite koje u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja obuhvaćaju:

–  Liječničke preglede i dijagnostičke postupke radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti osiguranika na poslovima na kojima radnik može raditi samo nakon prethodnog i redovnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti

–  Praćenje i analizu pobola s osnove ozljede na radu i profesionalne bolesti

–  Provođenje dijagnostičkih postupaka radi utvrđivanja profesionalnih bolesti

–  Obilaske radnih mjesta u svrhu ocjenjivanja zdravstvene sposobnosti radnika i zahtjeva radnog mjesta, radi provjere procjene opasnosti i kod promjene radnih procesa, kao i obilaske radi procjene psihosocijalnih rizika

–   Edukativne programe koji uključuju edukacije radnika o akutnom djelovanju štetnosti na radnom mjestu, edukacije o održavanju radne sposobnosti te davanje savjeta o zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu, uključujući i radnike oboljele od kroničnih bolesti te edukacije radnika o prevenciji psihosocijalnih rizika kao i edukacije u sklopu organiziranih projekata Zavoda.

Tko će ukidanjem doprinosa snositi troškove navedenih mjera specifične zdravstvene zaštite koja se odnosi na zdravlje na radu?

Pri zadnjoj izradi Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, u postupak se krenulo zbog smanjivanja troškova, koje provođenje mjera zaštite na radu uzrokuje poslodavcima, a na temelju Akcijskog plana za administrativno rasterećenje gospodarstva te je kao jedno od administrativnih opterećenja navedena i edukacija radnika za pružanje prve pomoći. Planira li se prijedlogom ukidanja doprinosa nametnuti nove financijske obveze poslodavcima, jer teško da bi se troškovi mjera specifične zdravstvene zaštite financirali isključivo iz doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje? Ili je namjera ukidanje mjera te još veće srozavanje zaštite na radu, odnosno prevencije?!

Više puta su sindikati ponavljali kako se iz doprinosa za zaštitu zdravlja na radu treba jačati prevencija te financirati veću „košaricu usluga“ iz područja zaštite zdravlja na radu za poslodavce. Isto tako, Nezavisni hrvatski sindikati su predlagali da se edukacija radnika za pružanje prve pomoći, koja je proglašena administrativnim opterećenjem, financira upravo iz predmetnog doprinosa.

Nadalje, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju propisana su prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, a to su pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade. Pravo na novčane naknade za slučaj priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti obuhvaća:

1. naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad uzrokovane priznatom ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću
2. naknadu za troškove prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja koja je posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti
3. naknadu za troškove pogreba u slučaju osigurane osobe, ako je smrt neposredna posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti

Pravo na naknadu plaće koja pripada osiguraniku u slučaju privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, osiguraniku se isplaćuje na teret sredstava Zavoda od prvog dana korištenja prava. Tko bi snosio troškove naknade plaće u slučaju bolovanja zbog ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti? Poslodavci? Državni proračun? Ako bi troškove snosio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – iz kojih bi to sredstava bilo i što bi to u konačnici značilo za osiguranike/radnike, ako ne povećanje ukupnih troškova za zdravstveno osiguranje? Ako bi radnik i dobio veću plaću zbog ukidanja doprinosa, u što izražavamo sumnju, isto povećanje bi potrošio na povećani izdatak za zdravstveno osiguranje do kojeg će neminovno doći, ako se namjerava zadržati postojeća prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti.

Prema Izvješću o poslovanju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2017. godinu, u 2016. godini za naknade privremene nesposobnosti za rad i isplate osiguranicima za ozljede na radu i profesionalna oboljenja izdvojeno je 178.088.897 kuna, a 2017. godine 177.021.842 kune

Prema izvješću Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu o ozljedama na radu u 2017. godini, najveći broj ozljeda na radu dogodio se kod poslodavaca koji zapošljavaju više od 500 radnika (44,50%), zatim kod poslodavaca koji zapošljavaju 50-249 radnika (26,58%).  Broj ozljeda na radu raste iz godine u godinu. U 2015. godini bilo je prijavljeno 16.228 ozljeda na radu, od kojih je priznato 13.784 te 139 profesionalnih bolesti, od kojih je priznato 106. 2016. godine bilo je prijavljeno 16.529 ozljeda na radu, od kojih je priznato 13.700 te 197 profesionalnih bolesti, od kojih je priznato 146. 2017. godine prijavljeno je 18.036 ozljeda na radu, od kojih je priznato 14.829 te 206 profesionalnih bolesti, od kojih je priznato 163.

S obzirom na status zaštite na radu na razini poslodavaca i države, vrlo je vjerojatno da će broj ozljeda na radu i dalje rasti, a postavlja se pitanje tko će snositi troškove? Ili će se sve prepustiti pravosuđu i sudskim postupcima za naknadu štete? Gdje je radnik u cijeloj priči, koliko će on dobiti ili izgubiti?

Doprinos za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti –koji se obračunava po stopi od 1,7%

Sukladno Zakonu o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, izvori sredstva za djelatnost zapošljavanja su doprinosi i drugi izvori.  S obzirom da se HZZ najvećim dijelom financira iz Državnog proračuna, a najveći udio rashoda imaju rashodi za prava za vrijeme nezaposlenosti (redovne novčane naknade, jednokratne novčane naknade, jednokratna novčana pomoć, naknade putnih i selidbenih troškova) iz kojih sredstava će se navedeno financirati? Odnosno ukidanjem doprinosa, osiguranja za vrijeme nezaposlenosti, ukidaju se zapravo i prava za vrijeme nezaposlenosti. Koja će biti uloga HZZ-a, osim provođenja mjera aktivne politike zapošljavanja?

Ovim putem pozivamo Vas da se razgovor o ovoj tako osjetljivoj temi ne vodi putem medija, niti samo kroz birane predstavnike radnih skupina, već i kroz trostrani dijalog koji uključuje i sindikate.

S poštovanjem

Predsjednik
Krešimir Sever

“Demokracija je izložena napadima u državama koje ne uspijevaju jamčiti pravo na organiziranje, izražavanje i djelovanje. Brazil je usvojio zakon koji ne dozvoljava slobodu udruživanja, Kina je ograničila slobodu govora, a vojska se koristi za suzbijanje radnih sporova u Indoneziji,” rekla je Sharan Burrow, glavna tajnica Međunarodne konfederacije sindikata.

Sve je veći broj država koje isključuje radnike iz zakona o radu – od radnika migranata, zaposlenih u javnom sektoru do radnika u sektorima koji posluju putem platformi, dok 65% država cijele kategorije radnika isključuje iz zakona o radu.

“Dostojanstven rad i demokratska prava su oslabili u gotovo svim državama, a nejednakost se povećava. Na ovo utječe besramno ponašanje velikog broja multinacionalnih kompanija, poput Samsunga čije antisindikalne prakse ukidaju radnicima pravo na udruživanje i pravo na kolektivno pregovaranje, što se može vidjeti u internim dokumentima kompanije koji su uzeti iz njihovih ureda u Koreji. A korporativna snaga Amazona nastavlja neometano rasti, od postupanja sa radnicima kao da su roboti do prijetnji da će zaustaviti svoje širenje u Seattlu zbog poreznih prijedloga za stvaranjem uvjeta prihvatljivog stanovanja,” rekla je Burrow.

ITUC-ov indeks globanih prava za 2018. godinu rangira 142 države prema 97 međunarodno prihvaćena indikatora, čime vrši procjenu gdje se najbolje štite prava radnika, kako u zakonima, tako i u praksi.

Glavni zaključci iz izvještaja su:

• 65% država isključuje određene skupine radnika iz zakona o radu.
• 87% država krši pravo na štrajk.
• 81% država osporava određenim sjupinama ili svim radnicima pravo na kolektivno pregovaranje.
• Od 142 analizirane države, 54 države su ukinule ili ograničile slobodu govora i slobodu okupljanja.
• Broj država u kojima su radnici izloženi fizičkom nasilju i prijetnjama povećao se za 10% (sa 59 na 65), uključujući u Bahreinu, Hondurasu, Italiji i Pakistanu.
• Broj država u kojima se radnici uhićuju i pritvaraju porastao je sa 44 iz 2017. godine na 59 država 2018. godine.
• Sindikalci su ubijeni u devet država – Brazil, Kina, Kolumbija, Gvatemala, Gvineja, Meksiko, Niger, Nigerija i Tanzanija.

“U porastu su napadi na građanske slobode, samovoljna uhićenja, pritvaranja i zatvaranja radnika, urušavanje kolektivnog pregovaranja i sve veća kriminalizacija prava na štrajk do isključivanja radnika iz radnopravne zaštite, kršenja radničkih prava. Ovo je globalna prijetnja demokraciji i sigurnosti. Vlade moraju djelovati u interesu radnih ljudi. Moraju mijenjati pravila kako bi zaustavile kršenja prava i korporativnu pohlepu,” rekla je Burrow.

Izvještaj rangira deset najgorih država za radnička prava u 2018. godini, a to su: Alžir, Bangladeš, Kambodža, Kolumbija, Egipat, Gvatemala, Kazahstan, Filipni, Saudijska Arabija i Turska.

Haiti, Kenija, Makedonija, Mauritanija i Španjolska su pale na rang ljestvici za 2018. godinu zbog porasta broja napada na radnička prava, kako u zakonima tako i u praksi.

Regija Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike još je jednom najgora regija zbog postupanja sa radnicima, Kafals sustava u državama Zaljeva u kojima su milijuni ljudi i dalje u robovskom odnosu. Potpuno negiranje osnovnih radničkih prava je i dalje na djelu u Saudijskoj Arabiji. Sukobi u Libiji, Palestini, Siriji i Jemenu doveli su do raspada vladavine prava i ukidanja prava na dostojanstveno radno mjesto. Mirni prosvjedi nasilno su zaustavljeni, a vlade u Alžiru i Egiptu sistematski su uništile sve pokušaje organiziranja nezavisnog radničkog pokreta.

Uvjeti su pogoršani u Azijsko-pacifičkoj regiji, gdje je došlo do porasta nasilja, kriminalizacije prava na štrajk, te sve većeg broja uhićenja, pritvaranja i zatvaranja sindikalnih lidera i radničkih aktivista. Sve države ove regije, njih 22, krše pravo na kolektivno pregovaranje i pravo na štrajk. U Indoneziji je došlo do masovnog otpuštanja radnika zbog traženja svojih prava, gdje je otpušteno 4.200 radnika u rudniku PT Freeport; u Mianmaru su 184 člana sindikata proglašena tehnološkim viškom; u Kambodži je otpušteno 588 radnika nakon štrajka u tvornici tekstila Gawon.

U Africi su radnici izloženi fizičkom nasilju u 65% država ove regije. Vojska je u Nigeriji nasilno zaustavila prosvjede, a nepoznati počinitelj je ubio jednog radnika tijekom štrajka.

U Europi, 58% država krši pravo na kolektivno pregovaranje, a tri četvrtine država krši pravo na štrajk.

Amerike su i dalje zatrovane dominantnom klimom ekstremnog nasilja i represije koja se provodi nad radnicima i članovima sindikata; samo je u Kolumbiji ubijeno 19 članova sindikata tijekom prethodne godine –što je dramatičan porast u odnosu na 11 koliko ih je bilo godinu dana radnije.

ITUC već duže od 30 godina prikuplja podatke o kršenjima radničkiih prava, članstvu u sindikatima i kolektivnom pregovaranju. Ovo je peta godina da ITUC predstavlja svoje zaključke kroz Indeks globalnih prava, čime se baca jedinstveno i sveobuhvatno svjetlo na činjenicu o pogoršanju ili poboljšanju zakona i poslovne prakse u prethodnih 12 mjeseci.

Tri globalna trenda u vezi radnika, obuhvaćeni u Indeksu globalnih prava za 2018. godinu, su sužavanje demokratskog prostora, nekontrolirani korporativni utjecaj i važnost zakona.

“Snaga demokracije da se promijene pravila vidi se sa dolaskom novih vlada na Islandu, u Kanadi i Novom Zelandu, gdje vlade rade u interesu radnih ljudi, dok njihovi zakoni smanjuju jaz u plaćama, osiguravaju plaćeno odsustvo radnicima u domaćinstvima koji su izloženi nasilju, te su povećali plaće radnicima koji se brinu o drugima. Za vladu je izazov vladati u interesu ljudi, a ne korporacija, te donositi zakone kojima se poštuju međunarodni standardi rada i očuvati demokratski prostor kojim se radnicima daje glas u zajednici i na radnom mjestu. Bez ovoga bismo se suočili sa nesigurnim i uništenim svijetom,” rekla je Burrow.

ITUC-ov Indeks globalnih prava za 2018. godinu ocjenjuje države od jedan do pet u odnosu na 97 indikatora, dok konačan rezultat rangira države na ljestvici od jedan do pet.

1   Povremeno kršenje prava: 13 država, uključujući Irsku i Dansku.

2   Ponovljeno kršenje prava: 23 države, uključujući Francusku i Estoniju.

3   Redovno kršenje prava: 26 država, uključujući Španjolsku i Makedoniju.

4   Sustavno kršenje prava: 38 država, uključujući Haiti i Keniju.

5   Nema jamstva prava: 32 države, uključujući Honduras i Nigeriju.

5+  Nema jamstva prava zbog raspada vladavine prava: 10 država, uključujući Burundi, Palestinu, Siriju i Jemen.

Prvi potpredsjednik Frans Timmermans izjavio je: Danas slavimo 70. obljetnicu Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima. To je dobar trenutak da se prisjetimo kako su temeljna prava, demokracija i vladavina prava tri stupa koja čine okosnicu Europske unije. Naša Povelja o temeljnim pravima nije izborna. Ona obvezuje institucije EU-a i države članice pri primjeni prava EU-a. Sud pravde EU-a i nacionalni sudovi imaju važnu ulogu u zaštiti temeljnih prava i vladavine prava diljem Unije.

Věra Jourová, povjerenica EU-a za pravosuđe, zaštitu potrošača i ravnopravnost spolova, dodala je: Kad je riječ o borbi protiv rasizma i drugoga nezakonitoga govora mržnje na internetu, 2017. došlo je do ohrabrujućih pomaka zahvaljujući našem kodeksu ponašanja na platformama društvenih mreža. I europski stup socijalnih prava bio je važan iskorak prema većoj jednakosti koji nam je pokazao da je Europa mnogo više od tržišta. Ona je unija vrijednosti koja štiti. Međutim, prošle godine suočili smo se i s velikim izazovima jer su u dijelovima Unije vladavina prava, neovisnost sudstva i rad organizacija civilnog društva bili ugroženi. Nastavit ćemo predano raditi kako bismo branili temeljna prava, vladavinu prava i naše demokratske vrijednosti u Uniji.

Neke od najvažnijih inicijativa za promicanje temeljnih prava 2017. bile su:

• Dodatna potpora demokraciji i civilnom društvu –u izvješću je istaknuta potreba da se obnovi potpora demokraciji. Uloga civilnog društva i tekući izazovi bili su u središtu 2017. Potpora civilnom društvu zauzima istaknuto mjesto u višegodišnjem financijskom okviru, a 30. svibnja ove godine prihvaćen je novi fond Pravosuđe, prava i vrijednosti.

• Jačanje socijalnih prava –iz izvješća se vidi da postoje vrlo ohrabrujući trendovi u području socijalnih prava, među ostalim donošenje europskog stupa socijalnih prava i naknadnih mjera povezanih s njime. Prihvaćene su inicijative za bolju ravnotežu poslovnog i privatnog života za osobe koje imaju odgovornost skrbnika. Komisija je predložila omogućivanje predvidljivijih i transparentnijih radnih uvjeta posebice za radnike zaposlene u nestandardnim oblicima rada kao što su oni s ugovorom bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati ili ugovorom na zahtjev.

• Borba protiv diskriminacije žena –potpisivanjem Istanbulske konvencije o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama EU je učinio važan korak. Sljedeći će biti osigurati brzu ratifikaciju EU-a. Komisija je predstavila i akcijski plan za borbu protiv razlike u plaćama između žena i muškaraca.

• Zaštita djece migranata– U Komunikaciji o zaštiti djece migranata predstavljene su hitne mjere koje se trebaju provesti na nacionalnoj razini i razini EU-a, a nakon njih su u lipnju 2017. slijedili zaključci Vijeća. Komisija je uspostavila europsku mrežu skrbnika radi olakšavanja suradnje među nacionalnim tijelima.

• Borba protiv diskriminacije i rasizma izvan interneta i na njemu– Komisija je ojačala suradnju s IT poduzećima, nacionalnim tijelima i organizacijama civilnog društva kako bi osigurala brzu identifikaciju i uklanjanje nezakonitoga govora mržnje na internetu. Osim toga, pomogla je državama članicama da poboljšaju provedbu zakonodavstva EU-a u pogledu zločina iz mržnje, pristupa pravosuđu, potpore žrtvama zločina iz mržnje i njihove zaštite.
• Poboljšanje pristupa pravdi i djelotvornim pravnim lijekovima– nakon Komunikacije „Boljom primjenom do boljih rezultata” Komisija je pomagala država članicama u boljoj provedbi zakonodavstva EU-a na korist pojedinaca i poduzeća. U kontekstu europskog semestra Komisija je uputila preporuke po državama članicama kako bi im pomogla da unaprijede svoje pravosudne sustave.

Godišnji kolokvij o temeljnim pravima

U izvješću je naglasak na godišnjem kolokviju o temeljnim pravima 2017., koji je bio posvećen „napadima na ženska prava”. Komisija je provela niz mjera od uvrštavanja ženskih prava i rodne jednakosti na dnevni red na najvišoj političkoj razini do financiranja lokalnih projekata.

Godišnji kolokvij o temeljnim pravima 2018. održat će se 26. i 27. studenoga., a tema će mu biti „Demokracija u EU-u”. Sudionici će zajedno raditi na pronalaženju načina kako potaknuti slobodno i otvoreno demokratsko sudjelovanje u doba sve nižeg odaziva na izborima, populizma, digitalizacije i prijetnji civilnom društvu. Bit će to prilika za ponovno potvrđivanje jedne od ključnih vrijednosti EU-a uoči europskih izbora.

Kontekst

Povelja Europske unije o temeljnim pravima postala je pravno obvezujuća stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009. Odredbe Povelje prvenstveno su namijenjene institucijama EU-a, a nacionalnim nadležnim tijelima samo kad provode pravo EU-a. Komisija je donijela Strategiju za učinkovitu provedbu Povelje u kojoj se obvezala pripremati godišnja izvješća koja obuhvaćaju sve odredbe iz Povelje. Ovo je sedmo po redu godišnje izvješće.

Komisija surađuje s relevantnim nadležnim tijelima na nacionalnoj i lokalnoj razini te na razini EU-a kako bi građani bili bolje informirani o svojim temeljnim pravima te znali kome se mogu obratiti budu li im ta prava povrijeđena. Komisija na europskom portalu e-pravosuđe pruža praktične informacije o tim pravima te je s pučkim pravobraniteljima, tijelima za ravnopravnost i institucijama za ljudska prava uspostavila dijalog o postupku u slučaju pritužbi povezanih s temeljnim pravima.