Iako sindikati neprekidno upozoravaju na nizak standard i nedovoljne prihode za pokriće čak i redovitih mjesečnih rashoda većine hrvatskih kućanstava, što u najvećem dijelu uzrokuje i odlazak hrvatskih građana u druge zemlje, opet se ide u smjeru (prema medijskim najavama) u kojemu će oni koji imaju najviše imati i najviše koristi.

Kako ne bi bilo zabune, podržavamo izmjene u poreznom sustavu koje će onima sa najnižim prihodima povećati neto plaću, no ne možemo podržati mogućnost ukidanja doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti te zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, jer to ukidanje, osim što će smanjiti trošak plaće za poslodavca (bruto II), neće automatski imati nikakav utjecaj na neto plaće. Još nam je svježe u sjećanju kako je završio pokus od prije nekoliko godina, kada je tadašnji ministar financija smanjio stopu doprinosa za zdravstveno osiguranje sa 15 na 13 posto (bruto II, odnosno doprinos na plaću) sa ciljem smanjenja troška rada, a što je trebalo rezultirati povećanjem zapošljavanja. Mjera se pokazala neuspješnom, o čemu dovoljno govori i činjenica da je nakon manje od dvije godine stopa vraćena na 15 posto, jer su poslodavci sredstva ušteđena smanjenjem stope zadržali za sebe i nisu ih pretočili niti u novo zapošljavanje niti u povećanje plaća radnicima (svaka čast izuzetcima, no bilo ih je malo).

U nastavku teksta detaljnije smo razradili doprinose na plaću (bruto II).

Doprinosi za zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti uključujudoprinos za zaštitu zdravlja na radu – koji se obračunava po stopi od 0,5% i posebni doprinos za zaštitu zdravlja na radu – koji  se obračunava po stopi od 0,5%.

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izdvaja sredstva za provođenje mjera specifične zdravstvene zaštite koje u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja obuhvaćaju:

–  Liječničke preglede i dijagnostičke postupke radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti osiguranika na poslovima na kojima radnik može raditi samo nakon prethodnog i redovnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti

–  Praćenje i analizu pobola s osnove ozljede na radu i profesionalne bolesti

–  Provođenje dijagnostičkih postupaka radi utvrđivanja profesionalnih bolesti

–  Obilaske radnih mjesta u svrhu ocjenjivanja zdravstvene sposobnosti radnika i zahtjeva radnog mjesta, radi provjere procjene opasnosti i kod promjene radnih procesa, kao i obilaske radi procjene psihosocijalnih rizika

–   Edukativne programe koji uključuju edukacije radnika o akutnom djelovanju štetnosti na radnom mjestu, edukacije o održavanju radne sposobnosti te davanje savjeta o zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu, uključujući i radnike oboljele od kroničnih bolesti te edukacije radnika o prevenciji psihosocijalnih rizika kao i edukacije u sklopu organiziranih projekata Zavoda.

Tko će ukidanjem doprinosa snositi troškove navedenih mjera specifične zdravstvene zaštite koja se odnosi na zdravlje na radu?

Pri zadnjoj izradi Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, u postupak se krenulo zbog smanjivanja troškova, koje provođenje mjera zaštite na radu uzrokuje poslodavcima, a na temelju Akcijskog plana za administrativno rasterećenje gospodarstva te je kao jedno od administrativnih opterećenja navedena i edukacija radnika za pružanje prve pomoći. Planira li se prijedlogom ukidanja doprinosa nametnuti nove financijske obveze poslodavcima, jer teško da bi se troškovi mjera specifične zdravstvene zaštite financirali isključivo iz doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje? Ili je namjera ukidanje mjera te još veće srozavanje zaštite na radu, odnosno prevencije?!

Više puta su sindikati ponavljali kako se iz doprinosa za zaštitu zdravlja na radu treba jačati prevencija te financirati veću „košaricu usluga“ iz područja zaštite zdravlja na radu za poslodavce. Isto tako, Nezavisni hrvatski sindikati su predlagali da se edukacija radnika za pružanje prve pomoći, koja je proglašena administrativnim opterećenjem, financira upravo iz predmetnog doprinosa.

Nadalje, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju propisana su prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, a to su pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade. Pravo na novčane naknade za slučaj priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti obuhvaća:

1. naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad uzrokovane priznatom ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću
2. naknadu za troškove prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja koja je posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti
3. naknadu za troškove pogreba u slučaju osigurane osobe, ako je smrt neposredna posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti

Pravo na naknadu plaće koja pripada osiguraniku u slučaju privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, osiguraniku se isplaćuje na teret sredstava Zavoda od prvog dana korištenja prava. Tko bi snosio troškove naknade plaće u slučaju bolovanja zbog ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti? Poslodavci? Državni proračun? Ako bi troškove snosio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – iz kojih bi to sredstava bilo i što bi to u konačnici značilo za osiguranike/radnike, ako ne povećanje ukupnih troškova za zdravstveno osiguranje? Ako bi radnik i dobio veću plaću zbog ukidanja doprinosa, u što izražavamo sumnju, isto povećanje bi potrošio na povećani izdatak za zdravstveno osiguranje do kojeg će neminovno doći, ako se namjerava zadržati postojeća prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti.

Prema Izvješću o poslovanju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2017. godinu, u 2016. godini za naknade privremene nesposobnosti za rad i isplate osiguranicima za ozljede na radu i profesionalna oboljenja izdvojeno je 178.088.897 kuna, a 2017. godine 177.021.842 kune

Prema izvješću Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu o ozljedama na radu u 2017. godini, najveći broj ozljeda na radu dogodio se kod poslodavaca koji zapošljavaju više od 500 radnika (44,50%), zatim kod poslodavaca koji zapošljavaju 50-249 radnika (26,58%).  Broj ozljeda na radu raste iz godine u godinu. U 2015. godini bilo je prijavljeno 16.228 ozljeda na radu, od kojih je priznato 13.784 te 139 profesionalnih bolesti, od kojih je priznato 106. 2016. godine bilo je prijavljeno 16.529 ozljeda na radu, od kojih je priznato 13.700 te 197 profesionalnih bolesti, od kojih je priznato 146. 2017. godine prijavljeno je 18.036 ozljeda na radu, od kojih je priznato 14.829 te 206 profesionalnih bolesti, od kojih je priznato 163.

S obzirom na status zaštite na radu na razini poslodavaca i države, vrlo je vjerojatno da će broj ozljeda na radu i dalje rasti, a postavlja se pitanje tko će snositi troškove? Ili će se sve prepustiti pravosuđu i sudskim postupcima za naknadu štete? Gdje je radnik u cijeloj priči, koliko će on dobiti ili izgubiti?

Doprinos za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti –koji se obračunava po stopi od 1,7%

Sukladno Zakonu o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, izvori sredstva za djelatnost zapošljavanja su doprinosi i drugi izvori.  S obzirom da se HZZ najvećim dijelom financira iz Državnog proračuna, a najveći udio rashoda imaju rashodi za prava za vrijeme nezaposlenosti (redovne novčane naknade, jednokratne novčane naknade, jednokratna novčana pomoć, naknade putnih i selidbenih troškova) iz kojih sredstava će se navedeno financirati? Odnosno ukidanjem doprinosa, osiguranja za vrijeme nezaposlenosti, ukidaju se zapravo i prava za vrijeme nezaposlenosti. Koja će biti uloga HZZ-a, osim provođenja mjera aktivne politike zapošljavanja?

Ovim putem pozivamo Vas da se razgovor o ovoj tako osjetljivoj temi ne vodi putem medija, niti samo kroz birane predstavnike radnih skupina, već i kroz trostrani dijalog koji uključuje i sindikate.

S poštovanjem

Predsjednik
Krešimir Sever