Posts Tagged obavijesti

Zagreb, 2. veljače 2014. – U jučerašnjoj emisiji Hrvatskog radija Intervju tjedna gostovao je ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić. Kratak sindikalni odgovor je da ministar (opet) ne govori istinu, a duži odgovor možete pogledati u nastavku.

Ministar je govorio o spornim izmjenama Zakona o radu, zbog kojih se bune sindikati, a obilježile su ovaj tjedan. Mi smo počeli izmjene prije godinu i pol dana i dogovorili smo se da idemo u dva koraka. Usuglasili smo se oko glavnih promjena i dali smo si vremena da usuglasimo daljnje promjene, no već tada su sindikati smatrali da ne treba ništa mijenjati, da je Zakon dobar kakav je. Ali njega treba mijenjati, jer ima stvari koje su tamo reda radi, a nemaju utjecaj na sigurnost radnika, kazao je Mrsić.

Sindikati su, jednako kao i predsjednik Vlade RH Milanović i bivši prvi potpredsjednik Vlade RH Čačić, još i prije prve faze izmjena Zakona o radu, smatrali da je Zakon o radu posve usuglašen s pravnom stečevinom Europske unije (osim, u međuvremenu izmijenjene Direktive o europskim radničkim vijećima, s kojima se ZOR morao uskladiti prije 1. srpnja 2013. godine, zbog čega se i pristupilo prvoj fazi izmjena ZOR-a), da je dobar okvir, kako za djelovanje poslodavca, tako i za rad radnika i njihovih organizacija-sindikata, te da samo treba poraditi na njegovoj boljoj primjeni, ali i edukaciji, kako poslodavaca, tako i radničkih predstavnika (sindikalnih predstavnika, članova radničkih vijeća, predstavnika radnika u nadzornim i upravnim tijelima, ali i povjerenika radnika za zaštitu na radu čije je djelovanje uređeno Zakonom o zaštiti na radu).

No, ministar ne navodi da je sve institute, u vezi čijih izmjena su se socijalni partneri usuglasili u prvoj fazi, on ponovno otvorio i dodatno snizio u drugoj fazi izmjena Zakona o radu: ugovor o radu na određeno vrijeme, otkaz ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, otpuštanje kolektivnog viška radnika, zamjenski odmor u određenim sektorima kao izuzeća iz Direktive o radnom vremenu (skraćivanje minimalnog dnevnog odmora s 10 na 8 sati koje je, prema važećem ZOR-u, moguće samo kolektivnim ugovorom, a po prijedlogu bi se neposredno promjenjivao ZOR što znači da bi svi radnici, na svim radnim mjestima, kod svih poslodavaca u tim sektorima mogli dnevno raditi 16 sati! – jer je dnevni rad u takvom slučaju ograničen samo minimalnim dnevnim odmorom!). Ovdje, istine radi, treba reći da je ministar obećao da će nam staviti na raspolaganje „sve što Ministarstvo ima, čime raspolaže“. No, činjenica je, prvo, da ne raspolaže ničim i, drugo, ništa nam nije dostavio čak ni na naše pisane zahtjeve (primjerice, ZOR je, kao opći propis, u dijelu zamjenskog odmora izmijenjen tek na zahtjev jedne tvrtke – Luke Rijeka – a i taj pisani zahtjev uprave i sindikata Luke Rijeka nije nam dostavio ministar već smo pribavili sami jednako kao što smo se sami informirali zašto su takav zahtjev uopće uputili).

Mi smo unatoč tome krenuli na razgovore, sjeli sa sindikatima sa stol, iza nas je preko 100 sati razgovora. Međutim, došlo je do toga da sindikati jednostavno nisu htjeli više razgovarati o ZOR-u, bilo je – ili prihvaćanje njihovih zahtjeva – ili se više neće nastavljati pregovori. Dakle, niije Vlada ta koja je prekinula razgovore. Mi smo sindikate zvali i dalje, ali nisu se odazivali, čak i unatoč našim pismenim pozivima.

Ministar ne navodi da je tih 100 sati razgovora (a mi bismo rekli – i više) – doista bilo na razini – razgovora! Ministar je, a tome je po svome karakteru sklon, izašao iz tih razgovora s onime s čime je u njih ušao, a to je rečenica: „Poslodavci ne poštuju ZOR zato što ga ne mogu poštovati!“ – to reče i legalizira dotadašnje nepoštivanje ZOR-a! Bez statistika, bez analitike, bez dokaza! A Ministarstvo je, kao predlagatelj izmjena, trebalo raspolagati konkretnim podacima, dokazima da problem postoji i mogućim rješenjima. Ničega takvog nije bilo. Sindikati su prvi puta izašli iz radne skupine nakon što su se razgovori na nekoliko sastanaka u nizu počeli voditi na način: „Zašto ovo predlažete?“ a odgovor je „Zato!“, „ Možemo li o tome još razgovarati?“, „Ne, čemu prolongirati ono što je neminovno. „Okidač“ za izlazak sindikata bile su predložene odredbe o organizaciji radnog vremena: jednostranom odlukom poslodavca do 56 sati tjedno i svođenje na prosjek 40 odnosno 48 sati nakon četiri mjeseca (što poslodavcu daje pravo da raspolaže radnikovim poslovnim i privatnim životom od 24 do 56 sati, dakle u rasponu od 32 sata!), kao i mogućnost 16-satnog dnevnog rada u nekim sektorima. Nakon izlaska iz radne grupe, među jednim od četiri zahtjeva/prijedloga sindikati su ponudili i kompromisno rješenje: da poslodavac samostalno odlučuje o organizaciji radnog vremena od 32 do 48 sati (odnosno u rasponu od 16 sati). Dakle, nije riječ o o ultimatumu, kao što tvrdi ministar, već i ponudi kompromisnog rješenja. Ministar je to potpisao, a potom pogazio i riječ i potpis! To dovoljno govori o njegovoj vjerodostojnosti i to je pravi razlog zašto su sindikati izašli po drugi puta iz radne skupine – i konačno! Tada su zatražili i smjenu ministra na što se predsjednik Vlade RH oglušio. Jer to što sindikati smatraju ministra rada nevjerodostojnim članom Vlade RH koji je javno priznao da je lagao kada je potpisao prihvaćanje sindikalnih zahtjeva/prijedloga – predsjednika Vlade RH ne uzbuđuje!

Ministar je naveo i primjer Slovenije gdje su sindikati, kaže, pristali na puno žešće promjene ZOR-a, i u vezi s otkaznim rokovima i u vezi s razlozima otkaza. A mi smo krenuli u one izmjene koje bi trebale dovesti do toga da se lakše prilagodimo uvjetima tržišnog natjecanja. Mi trebamo otvoriti radna mjesta, kaže Mrsić.

Ministar ponovo govori o stvarima o kojima premalo zna. Slovenski su sindikati pristali na ono na što su upravo htjeli pristati – ni manje, ni više! Temeljem konsenzusa socijalnih partnera, slovenski zakon je u travnju 2013. godine u parlamentu jednoglasno usvojen! No, u njihovom se Zakonu o radnim odnosima, također nalazi i odredba prema kojoj se kolektivni ugovor između poslodavca i sindikata odnosi samo na članove sindikata – što su tražili i hrvatski sindikati – na što se ministar posve oglušio!

Nema govora o ‘njemačkom’ zakonu

Spočitavaju nam da je ovo njemački zakon, kaže Mrsić, no on to nije. Ovo je naš zakon, koji je prilagođen našem tržištu rada, a napominjem da Hrvatska neće imati institut ‘mini poslova’, odnosno nisko plaćenih poslova, koji su u Njemačkoj radnike doveli ispod granice siromaštva. Naš zakon nije kopija njemačkog zakona. Mi moramo imati zakon podređen našoj ekonomiji, našem mentalitetu.

Nisu sindikati ti koji „spočitavaju da je ovo njemački Zakon“ (napominjemo da Njemački ima više zakona, primjerice i poseban zakon o radničkom suodlučivanju, a što je kod nas sve u ZOR-u!), već su reagirali na izjave predsjednika Vlade koji kaže da „što se sindikati bune kada sada imamo isti Zakon kao Njemačka“! Međutim, Svjetska banka je ta koja je „istrčala“ s komentarom: „Hrvatska sada ima isto zakonodavstvo kao Njemačka, neka to iskoristi!“. Mi, naime, jako dobro poznajemo njemačko radno zakonodavstvo, kao i posljedice reformi u posljednjih 10 godina za njemačko društvo (posebice vezano uz tzv. mini jobs/male poslove, rad radnika preko agencija…) – na što smo upozoravali prilikom izrade Prijedloga Zakona o povremenim poslovima, ali i u vezi ZOR-a. Ono što smo uvijek napominjali je, međutim, da su 1995. godine u Zakon o radu samo djelomično „prepisani“ njemački zakoni (što jako dobro zna i tzv. autor prvog Zakona o radu u RH izrađenog na konceptu ugovornih radnih odnosa!).

Podsjećamo da zasluga za ministrovu „prosvijetljenost“ po pitanju „mini poslova“ nije Ministarstvo samo, već jednogodišnja borba hrvatskih sindikata protiv prijedloga toga zakona (uključujući i izuzetnu suradnju sa sindikatima Njemačke, Slovenije i Austrije, koja je kulminirala i organiziranjem međunarodne konferencije o toj temi), pisanje hrvatskih medija o posljedicama uočenim u drugim zemljama, otporom svih koji su sudjelovali u javnoj raspravi o procjeni učinaka propisa, uključujući niz nevladinig organizacija pa, u konačnici, i očitovanjem samoga HUP-a o tome da Hrvatskoj ne treba takav zakon!

Lakše opuštanje

Kad govorimo o lakšem otpuštanju – razlozi za otpuštanje su ostali isti, niti smo smanjili razloge, niti smo uveli austrijski institut, a taj je da vas mogu otpustiti bez ikakvog razloga. Ostavili smo i poslovno uvjetovani otkaz, i kad ga dajete sami, jedino što smo uveli jest – da poslodavac u procesu otkazivanja radniku mora ponuditi drugo radno mjesto, to je jedina promjena u smislu sprečavanja dugih sudskih postupaka.

Ministar je mislio reći da u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza (ili osobno uvjetovanog otkaza) poslodavac ne mora radniku ponuditi slobodno radno mjesto kojima kvalifikacije radnika odgovaraju odnosno ne mora ih prekvalificirati (o trošku države!) ako je to moguće. Poanta je u sljedećem: „to je jedina promjena u smislu sprečavanja dugih sudskih postupaka“. Jer stvarnost je sljedeća: poslodavci, u pravilu, daju nezakoniti otkaz jer se žele riješiti „Janka, Marka ili Pere“ zato što su članovi sindikata, pitaju za svoja prava, ne žele raditi bez evidentiranog i plaćenog prekovremenog rada, ne žele raditi duže zato što njihov nadređeni ne zna organizirati posao… Problem nije u zakonu već u trajanju sudskih postupaka, a to se rješava na drugi način.

Ovdje napominjemo da članovi sindikata (a isto postupaju i ne-članovi) sve rjeđe daju punomoć sindikatu da ih zastupa na sudu zbog „lakših prekršaja poslodavca“ (neplaćeni prekovremeni rad, nepoštivanje prava na godišnji, tjedni, dnevni odmor i dr. – to trpe do krajnjih granica izdržljivosti – upravo zbog dugotrajnosti sudskih postupaka i zbog šikaniranja od strane poslodavca ako to pokušaju utužiti). Jedino što im ostaje je tužiti u slučaju nezakonitog otkaza, a ministar im sada želi oduzeti i to pravo (pritom umanjujući i maksimalnu sudsku odštetu za nezakoniti otkaz s 18 na 8!)! A nije mu palo na pamet olakšati slabijoj strani – radniku!

Osim toga, Vladino nevođenje politike zapošljavanja (integrirane politike, koja je produkt koordiniranja ekonomske, socijalne, obrazovne politike, mirovinskog i zdravstvenog sustava…), neusklađivanje različitih zakona koji se odnose na tržište rada (zaposleni, nezaposleni, ranije zaposleni…) upravo za rezultat ima povećanje broja nezaposlenih! I dok se to ne promijeni, broj nezaposlenih će rasti, neovisno o Zakonu o radu! Dakle, zašto ne prekvalificirati radnika za slobodno radno mjesto (o trošku držve) i ne zadržati ga u tvrtki – osim ako se poslodavac želi riješiti upravo „Janka, Marka ili Pere“ jer previše traže – traže svoja prava!

A kad govorimo o tužbi zbog kolektivnih ugovora, zalažemo se za princip da se sudska praksa vodi prema jednoj presudi, prema pravilu presedana, kaže Mrsić.

Na upit gdje Vlada ipak može popustiti Mrsić je odgovorio kako su već jasno rekli da je sve na stolu. Ono što se cijelo vrijeme traži da damo argumente, ja kažem, jedan od većih je – broj nezaposlenih.

(Već smo prethodno komentirali!)

Što se tiče ‘fame’ oko agencija – svega oko 3 posto radnika radi preko agencija. To se u teoriji može povećati, ali je taj radnik poslodavcu uvijek skuplji. Taj je princip ionako rezerviran za povremene, hitne situacije kod poslodavaca. Također, neće se, nakon poslovno uvjetovanog otkaza na to mjesto uzeti agencijskog radnika, kaže ministar.

Podatak nije točan, odnosno da budemo precizniji, nije točan u odnosu na procjene agencija koje tvrde da je to samo oko 0,3 posto od ukupno zaposlenih. Međutim, ono što je tragično je to da Vlada ne raspolaže apsolutno nikakvim podacima (čak niti točnim podacima o samim agencijama, a kamo li o broju radnika, vremenu ustupanja, njihovom napredovanju prema sigurnijim oblicima rada, razlikama u uvjetima rada ustupljenog radnika u odnosu na radnika kod korisnika u praksi…) i to 10 godina od uvođenja agencijskog rada. A u prvoj fazi izmjena Zakona o radu donošenje Pravilnika ministra prema kojem agencije moraju jednom godišnje (za razliku od Njemačke gdje je to dva puta godišnje) dostavljati podatke važne za statističku obradu – ušao je na zahtjev sindikata, a ne Ministarstva – iako to sindikati traže već 10 godina! Također, podaci koje Ministarstvo Pravilnikom traži, minorni su u odnosu na podatke koje agencije moraju dostavljati u Njemačkoj, kao što smo rekli, dva puta godišnje!

Bez podataka Ministarstvo predlaže ključne izmjene ZOR-a kojima direktno potiče korisnike da sve više radno angažiraju radnike preko agencija koji su im jeftiniji. Netočna je izjava ministra da poslodavac neće moći zaposliti agencijskog radnika odmah po otpuštanju svoga, jer se, prema prijedlogu, odgoda od šest mjeseci odnosi na nemogućnost zapošljavanja agencijskog radnika samo u slučaju kolektivnog viška u tvrtci-korisniku!

A sada se radi na način da radnik godinu dana radi preko agencije, pa poslodavac osnuje sestrinsku agenciju, pa ga prebaci i tako u krug. To ćemo spriječiti, kaže Mrsić. A već sada imamo promjene u smislu inspekcija za rad na crno, one na pozive dolaze – iz drugog grada, a ne kao dosada, iz istog grada.

Umjesto pojačanog nadzora nad radom agencija, ministar predlaže fleksibilizaciju zapošljavanja agencijskih radnika Dakle, potvrđuje upravo ono što smo prethodno naglasili – ministar legalizira dosadašnje nepoštivanje zakona!

Kada se mijenja radno zakonodavstvo, kaže ministar, uvijek su – vremena kriva. Te su izmjene uvijek oprećene tenzijama u društvu, i zato je važan taj dijalog. No čini mi se da je u ovom trenutku sindikalna scena otišla malo dalje od njihove uloge, politički zahtjevi nisu uloga sindikata, zaključuje Mrsić.

Zahtjevi za odlaskom Vlade RH neposredno su vezani uz nevjerodostojnog ministra rada koji, nakon niza negovorenja istine – i javnog priznanja o tome – niti daje ostavku, niti ga predsjednik Vlade RH smjenjuje!

ZAVRŠNO

Jedina istina je da je Vlada RH, protekom godinu dana na vlasti, pristupila izmjenama Zakona o radu da bi snizila tzv. index zakonske zaštite zaposlenja kako bi zadovoljila Svjetsku banku, MMF, Europsku komisiju, bonitetne agencije… sve radi jeftinijeg daljnjeg zaduživanja i to kada je shvatila da nije uspjela pokrenuti Hrvatsku, da nema niti jednu jedinu uspješnu priču! Izmjenu Zakona o radu nameće kao čudotvorni lijek ozdravljenja hrvatskog gospodarstva. Radnike smatra krivcima za nekonkurentnost, a ne nesposobne uprave/menadžere iako svi znaju da su hrvatski radnici izuzetno vrijedni i cijenjeni svugdje u svijetu, dok uspjeh hrvatskih menadžera, poslodavaca, poduzetnika u uređenim zemljama nije nigdje zabilježen!

Tvrdnja da će izmjena Zakona o radu i smanjivanje prava radnika riješiti problem nezaposlenosti (što smo već prethodno komentirali) jednako je stupidna kao i snižavanje doprinosa za zdravstveno osiguranje prije dvije godine s 15 na 13 posto, zbog čega je nastala „rupa“ u Proračunu od gotovo pet milijardi kuna (čemu su se sindikati, vrlo argumentirano ali bezuspješno opirali) – da bi se sad vraćalo na staro! Dakle, Proračun je više izgubio nego što su poslodavci dobili – a učinak po zapošljavanje (u uvjetima opće nesigurnosti poslovanja) je „nula bodova“!

Izvor: http://www.sssh.hr/hr/vise/0-0/ministar-mrsic-opet-ne-govori-istinu-1027

Nakon višetjednih pregovora pregovaračkih odbora sindikata i poslodavaca usuglašen je konačni tekst 5.Aneksa KU za HŽ Infrastrukturu d.o.o. Svjesni situacije i potrebe za reguliranjem određenih prava iz KU, sindikati su pristali na promjene određenih odredaba KU jer su nastojali ostvariti prvenstveno zaštitu radnika koja se temelji u očuvanju njihovog radno-pravnog statusa .

Dajemo prikaz najznačajnijih izmjena.

1. Značajna je svakako odredba:
   Ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga Poslodavac se obvezuje da će za vrijeme trajanja ovog Aneksa eventualno smanjivati broj radnika isključivo sporazumnim raskidom radnog odnosa uz isplatu poticajne otpremnine.
2. Mijenjaju se odredbe koje reguliraju broj dana GO:
   U članku 49. KU dodaje se novi stavak koji glasi: ”Za vrijeme trajanja ovog aneksa ukupan broj dana godišnjeg odmora svakog radnika smanjuje se za 2 (dva) dana.”
3. Mijenjaju se odredbe o naknadi troškova za dolazak i odlazak s posla, ali u konačnici i nadalje je to troška koji u cijelosti snosi poslodavac , do konačnog rješavanja ugovornog odnosa između uprava našeg društva i HŽ Putničkog prijevoza.
   Članak 183. KU mijenja se i glasi: ”Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim i/ili međumjesnim javnim prijevozom.
   Ako su mjesto prebivališta, odnosno uobičajenog boravišta i mjesto rada radnika povezani željeznicom, Poslodavac će radniku na njegov zahtjev osigurati prijevoz vlakom na posao i s posla do razine 2. vagonskog razreda brzog vlaka (karta P-2d). Poslodavac će osigurati kartu P-1a radniku koji na to ima pravo temeljem ovog Ugovora.
   Radnik kojemu Poslodavac osigura prijevoznu kartu (P-2d ili P-1a od mjesta stanovanja odnosno mjesta uobičajenog boravišta do mjesta rada) nema pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla.
   Ako nije organiziran mjesni javni prijevoz koji omogućava radniku redovit dolazak na posao i odlazak s posla, radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza koja se utvrđuje u visini cijene mjesečne karte prema sjedištu Poslodavca.
   Ukoliko nema mogućnosti kupnje godišnje, već samo mjesečne karte, radnik koji stanuje više od 2 (dva) km od mjesta rada, ima pravo na mjesečnu kartu ako mu je to povoljnije ili pravo na isplatu troškova mjesnog prijevoza u visini cijene mjesečne karte prema sjedištu Poslodavca.
   Radnik koji ima manje od 2 (dva) km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili do stanice međumjesnog prijevoza, nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza.
   Radnik iz stavka 2.ovog članka, a koji ima više od 2 (dva) km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili do stanice međumjesnog prijevoza uz prijevoznu kartu P-2d ili P-1a ima pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza, ali ne više od cijene mjesečne karte u sjedištu Poslodavca.
   U slučaju udaljenosti mjesta stanovanja od mjesta rada većoj od 100 km, naknada troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom, utvrđuje se posebnom odlukom Poslodavca.
   U mjestu u kojem je javni prijevoz organiziran na način da se mjesečnom kartom pokrivaju mjesni i međumjesni javni prijevoz (tzv. prijevozne zone), radnik koji koristi takvu vrstu prijevoza ne ostvaruje pravo iz stavka 2. ovoga članka.
   Ako radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza.
   Ako postoji više mogućnosti korištenja javnog prijevoza, o povoljnosti odlučuje Poslodavac uzimajući u obzir vremenski najprihvatljiviji prijevoz za radnika, uvažavajući racionalnost troškova.
   Smatra se da radnik nema mogućnosti za prijevoz vlakom na posao i s posla odnosno nema odgovarajuće veze vlakom u sljedećim slučajevima:
   – ako u određenim danima ili satima početka rada radnik nema odgovarajuće veze, jer vlakovi po voznom redu ne voze (npr. subotom, nedjeljom ili po noći itd.)
   – ako bi morao čekati od dolaska vlaka u kolodvor rada do početka rada i poslije završenog rada na prvi vlak ukupno 1 sat i 45 minuta, ne uzimajući u obzir vrijeme putovanja. U ovo vrijeme ubraja se i vrijeme čekanja u međukolodvorima za presjedanje, ako je vrijeme za redovite veze s vlakom duže od 10 minuta
   – ako iz mjesta prebivališta odnosno uobičajenog boravišta do mjesta rada nema veze s vlakom, a udaljenost do prvog željezničkog kolodvora ili stajališta je veća nego do mjesta rada.
   Ako nije organiziran međumjesni javni prijevoz koji omogućava radniku redovit dolazak na posao i odlazak s posla, radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza koja se utvrđuje u visini cijene karte međumjesnog javnog prijevoza za istu udaljenost na tom području.
   Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza samo u slučaju ako je u tijeku mjeseca radio najmanje 5 (pet) dana.
   Pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla ima pod jednakim uvjetima iz ovoga članka i onaj radnik koji ne koristi javni prijevoz, nego osobni automobil i sl.
   Iznos naknade prijevoza po svim osnovama iz prethodnih stavaka ovog članka ne može biti veći od dvostrukog iznosa cijene mjesečne radničke pokazne karte za gradski prijevoz u sjedištu Poslodavca neovisno o osnovama po kojima se naknada prijevoza ostvaruje, osim u slučaju iz stavka 2. ovog članka.
   Za pojedinog korisnika P-2d karte maksimalni iznos će se automatski povećavati za povećanje cijene prijevozne karte P-2d i to za razliku cijene u odnosu na cijenu važeću na dan potpisivanja ovog Ugovora i nove cijene P-2d prijevozne karte.
   Pravo na troškove prijevoza nema onaj radnik koji ostvaruje pravo na besplatan prijevoz.
   Kao dokaz cijene prijevozne karte koristi se račun, ovjerena potvrda prijevoznika o cijeni prijevozne karte ili ovjereni cjenik prijevoznika za dotičnu relaciju prijevoza te se temeljem te potvrde radniku isplaćuje naknada za prijevoz.
   Naknada iz stavka 1. ovog članka isplaćuje se mjesečno do 15. u mjesecu za tekući mjesec uz uvjet da se potvrda dostavi najkasnije do 5. u mjesecu. Potvrdu o cijeni prijevozne karte ili ovjereni cjenik prijevoznika nije potrebno ponovo dostavljati ako nije došlo do promjene cijene prijevozne karte.
   Zlouporaba prava na naknadu za prijevoz na posao i s posla predstavlja težu povredu radne obveze i osnova je za izvanredni otkaz ugovora o radu.”
   U slučaju povećanja troškova primjenom ovog članka u odnosu na sadašnje troškove ugovorne strane suglasno utvrđuju da će otvoriti pregovore isključivo o ovom članku.
4. Mijenja se odredba o visini dnevnica:
   Članak 177. mijenja se i glasi: ”Iznos dnevnice za službeno putovanje je 120,00 (sto dvadeset) kuna.
   Troškovi noćenja na službenom putovanju u tuzemstvu priznaju se do visine stvarnih izdataka hotela kategorije do 4 (četiri) zvjezdice, osim u slučajevima kada je radniku organiziran smještaj u kojem slučaju se radniku priznaju stvarni troškovi smještaja.
   Zlouporaba prava na naknadu iz ovog članka predstavlja težu povredu radne obveze i razlog je za izvanredni otkaz ugovora o radu.”
5. U 2014. godini nema regresa i božićnice.
6. Izmijenjena je odredba koja se odnosi na preraspodjelu:
   Članak 42. KU mijenja se i glasi: ”Preraspodjela radnog vremena je dvomjesečna.
   Poslodavac može najviše do 10 (deset) sati rada ili do 10 (deset) dopisanih sati do mjesečnog fonda sati evidentirati u sljedećem mjesecu. U slučaju da i na kraju sljedećeg mjeseca radnik kojemu su sati preneseni iz prethodnog mjeseca ima više sati od predviđenog mjesečnog fonda sati, ti sati će mu biti plaćeni kao prekovremeni rad.
   Pripadajuća uvećanja plaće (dodatci, osim dodatka za prekovremeni rad) za sate iz stavka 2. ovoga članka obračunat će se i platiti za mjesec u kojemu su i ostvareni.
   Razdoblja dvomjesečne preraspodjele radnog vremena su sljedeća: siječanj-veljača, ožujak-travanj, svibanj-lipanj, srpanj-kolovoz, rujan-listopad i studeni-prosinac.
   Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono ne smije biti dulje od 48 (četrdeset osam) sati tjedno.
   Preraspodjelom utvrđeno ukupno godišnje radno vrijeme ne može prijeći godišnji fond radnih sati na bazi 40 (četrdeset) satnog radnog tjedna.
   Radniku ni u kojem slučaju ne može biti plaćeno manje od mjesečnog fonda sati.”
7. Nema stimulacije.
8. Nema povećanja plaća u 2014. godini, osim uvećanja po osnovama radnog staža:
   Članak 223. KU mijenja se i glasi:
   „Strane ovog Ugovora suglasne su da se za razdoblje primjene ovog Ugovora cijene sata rada povećavaju za svaku započetu godinu do 6% (šest posto), te da se o povećanju cijena sata rada pregovara svake godine za sljedeću godinu, s tim da je minimalna korekcija jednaka povećanju godišnjeg indeksa potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj, prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku za svaku kalendarsku godinu za vrijeme važenja ovog Ugovora.
   Točan postotak povećanja cijene sata rada utvrdit će stranke ovog Ugovora putem posebnog Aneksa o povećanju cijene sata rada.
   Stranke su dužne svake godine od dana 01. prosinca tekuće godine započeti pregovore o povećanju cijena sata rada za iduću godinu.
   Pregovori će započeti pozivom upućenim od strane Poslodavca.
   Strane ovog Kolektivnog ugovora dužne su pregovore o povećanju cijene sata rada za iduću godinu okončati najkasnije do 31. prosinca tekuće godine.
   U slučaju da se do datuma navedenog u prethodnom stavku ne postigne sporazum o povećanju cijene sata rada, stranke su suglasne da se nastala situacija smatra sporom koji može dovesti do štrajka ili druge industrijske akcije te su ovlaštene postupati u skladu sa odredbama Zakona o radu koje reguliraju štrajk i rješavanje kolektivnih radnih sporova.
   Usklađivanje cijena sata rada prema stavku 1. ovog članka ne smatra se izmjenom ovog Ugovora, a obavlja se s prvim radnim danom u započetoj godini.
   Izuzetno, zbog financijskih teškoća u kojima se Društvo nalazi, stranke su suglasne da se cijene sata rada u društvu HŽ Infrastruktura d.o.o. neće mijenjati do kraja 2014. godine, osim uvećanja po osnovama navršenog radnog staža.“

Sindikati: Ako majka mora raditi 12 sati, tko će djeci nadoknaditi to izgubljeno vrijeme? Zaposlenost se ne povećava lakšim otkazima i duljim radnim vremenom

Rijetko koja djelatnost ima tako loš imidž kao što ga imaju agencije za privremeno zapošljavanje. U modernim uredima jedne od najvećih agencija koje rade u Hrvatskoj, međunarodnom Adeccu, u utorak oko podneva desetak zaposlenika mirno je radilo svoj posao.

U isto vrijeme deseci tisuća ljudi štrajkali su, među ostalim, i zbog onoga čime se takve agencije bave: novi Zakon o radu o kojem je Sabor jučer počeo raspravljati, a koji produžuje mogućnost privremenog zapošljavanja putem agencija s jedne na tri godine.

Sindikati tvrde da će takva liberalizacija dovesti do smanjenja stalnih poslova jer će poslodavci masovno početi zapošljavati takve “iznajmljene” radnike – one koji će raditi kod njih, ali će formalno biti zaposleni u agencijama pa će ih poslodavac moći otpustiti kad želi. I to bez otkaznog roka, otpremnine i drugih davanja, koja su u Hrvatskoj visoka, a koje novi Zakon o radu nije dirao ni smanjivao.

– To naprosto nije moguće! U Hrvatskoj danas preko agencija radi 0,3 posto zaposlenih, sve zajedno oko 5.000 ljudi. U europskim državama u kojima je agencijski rad mnogo liberaliziraniji, prosjek je 1,8 posto. Dakle, takve bojazni sasvim sigurno nema. Najveći klijenti agencija uvijek su velike industrije, koje u Hrvatskoj ima sve manje i manje – objašnjava Bojan Poljičak, direktor Adecca, koja u Hrvatskoj radi od 2003., a lani je ostvarila oko 60 milijuna kuna prihoda.

Agencija se bavi pronalaskom nezaposlenih radnika, mahom niže stručne spreme, koje zapošljava kod sebe na određeno vrijeme i iznajmljuje poslodavcima po potrebi.

Ti su radnici, tvrde ovih dana sindikati, obespravljeni, imaju niže plaće i manja prava od ostalih.

– Radnici koji rade preko naše agencije imaju u lipu jednaku plaću za svoj rad kao i radnici stalno zaposleni kod tog poslodavca. Imaju pravo na jednaku naknadu za prijevoz i godišnji. Naši radnici dobivaju plaću na vrijeme čak i kad radnicima stalno zaposlenika kod poslodavca plaća kasni jer im je isplaćuje naša agencija – objašnjava Poljičak.

Svoj poslovni interes ostvaruju naplatom naknade od poslodavca.

– Već nekoliko godina tako zapošljavamo radnike na zamjene. Nekad nam ljudi trebaju na dva dana. Zamislite u malom gradu koliko traje da ih prijavimo pa odjavimo, a dogodi nam se da već pet dana kasnije trebamo istog tog čovjeka. Jer ako nam je dvoje ljudi istovremeno na bolovanju, cijeli je proizvodni proces u zastoju. Agencija nam je tu neprocjenjiva – objašnjava Darko Baljak, direktor tvrtke za proizvodnju dječje hrane Vivera iz Gline, koju je 2001. kupio njemački div Hipp.

Agencijski rad, slažu se svi, nije najbolnija točka hrvatskog tržišta rada. U državi u kojoj radi jedva 1,3 milijuna ljudi, više radnosposobnih ne radi nego što ih radi i gotovo 385.000 ih je prijavljeno na burzi, glavno je pitanje kako povećati zaposlenost i hoće li novi ZOR na to uopće utjecati? – Izmjene ZOR-a, ovakve simbolične kakve jesu, mogu dovesti do manjih promjena na tržištu rada. Izmjene ZOR-a bez ostalih reformi sigurno neće dovesti do povećanja zaposlenosti. Ali ako ni ovakve izmjene Zakona ne prođu, bit će to jasan znak da smo pali na prvom koraku i da promjena koje bi dovele do bolje gospodarske klime ne treba ni očekivati – jasan je Davor Majetić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca, čovjek s bogatim iskustvom, prije svega na direktorskim mjestima u Microsoftu.

Jer činjenica je da predložene izmjene Zakona o radu nisu ni dotaknule ono što je radnicima najbolnije – plaće, otpremnine i uvjete za otkaz. Liberalizaciju u tom segmentu poslodavci smatraju nužnom za, kako kažu, “relaksaciju poslovanja”.

– Otpuštanje i otkazi trebali bi biti stvar kolektivnih i individualnih ugovora, a ne Zakona o radu – smatraju u HUP-u. U Ministarstvu rada kažu da takva radikalizacija nikada nije dolazila u obzir. Takve bi mjere kratkoročno dovele do još snažnijeg rasta nezaposlenosti, a krivulja zaposlenosti počela bi rasti tek nakon što bi BDP dostignuo rast veći od 2,5 posto. Stoga su predložili daleko blaže izmjene koje bi, prije svega, trebale sada osigurati lakše restrukturiranje poslovanja poslodavcima. Ukinuli su obvezu poslodavca da, tijekom kolektivnog otpuštanja, izradi plan zbrinjavanja za Zavod za zapošljavanje, a u slučaju pojedinačnog poslovno uvjetovanog otkaza ne mora radniku ponuditi drugo radno mjesto.

– Te dvije mjere olakšat će poslodavcu da brzo ukine dio poslovanja na kojem gubi i tako spasi zdravi dio tvrtke. Do sada je, zbog ovih obveza, restrukturiranje trajalo od 180 do 270 dana, a u tom periodu su i cijele tvrtke često propadale. Sad se taj rok skraćuje na 30 do 60 dana – kaže ministar.

Međutim, i te “blage” mjere bile su dovoljne da sindikati pokrenu akcije i usprotive se izmjenama ZOR-a.

– Ovakvo olakšavanje otkaza dodatno ruši sigurnost radnika, a ne postoji ni jedna analiza koja bi potvrdila da će dovesti do otvaranja novih radnih mjesta ili lakšeg zapošljavanja – kaže Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, jedan od čelnika koji je organizirao štrajk.

Druga nepremostiva prepreka za sindikate jest prijedlog da radni tjedan iznimno može trajati i 56 umjesto dosadašnjih 40 sati, pa čak i 60 sati ako se to utvrdi kolektivnim ugovorom.

– To je obezvrjeđivanje osobe i svake njezine dimenzije osim radne. Ljudi imaju privatni život, imaju djecu, imaju prijatelje. Ovakav zakon nudit će poslodavcima mogućnost da naredi majci da radi 12 sati dnevno i neće je pitati gdje će ostaviti dijete ni tko će djetetu nadoknaditi to što nije s majkom – kaže Sever.

Poslodavci objašnjavaju kako takav raspored radnog vremena već odavno postoji u velikim granskim kolektivnim ugovorima poput onog za turizam ili građevinu i besprijekorno funkcionira.

– Izmjene ZOR-a ovaj put omogućavaju i malim i srednjim poduzetnicima da, ako iznenada dobiju neki veliki posao, mogu povećati radno vrijeme radnicima i to legalno odraditi i platiti svoje radnike. To ne može biti stalno stanje već iznimno i mora se najaviti. ZOR kaže da u periodu od četiri mjeseca moraju iznivelirati radni tjedan na 40 sati tako da će možda radnici jedan tjedan raditi 11 sati dnevno jer je povećan posao, ali će drugi tjedan raditi pet sati dnevno – kaže Majetić, objašnjavajući da će ovakve mjere dozvoliti malim poduzetnicima da lakše dišu, što će s vremenom dovesti i do novih radnih mjesta.

Posebno pozdravljaju izmjene prekršajnih odredbi.

– Dobar primjer je ugostitelj koji je kažnjen s nekoliko desetaka tisuća kuna jer je imao Knjigu žalbe umjesto Obavijesti o načinu podnošenja pisanih odgovora. Sada će ga inspektor upozoriti i kazniti tek ako to ne ispravi u zadanom roku. Tako je ovim izmjenama regulirana gotovo polovica prekršaja. Ne svi. Ni mi ne mislimo da treba biti blag prema poslodavcu koji ima neprijavljene radnike – kaže.

Ministarstvo je u izradi Zakona pokušalo izbalansirati interese sindikata i poslodavaca iako štrajkovi pokazuju da u tome nije uspjelo, a sindikati najavljuju i daljnje akcije, pa čak i masovno skupljanje potpisa za promjenu vlasti. Izmjene ZOR-a u nekim dijelovima i radnicima idu na ruku jer, na primjer, legaliziraju mogućnost štrajka već nakon jednog dana kašnjenja plaća. Zastara za radne sporove povećana je s tri na pet godina. Odustalo se i od smanjenja prava trudnica, tako da trudna radnica i dalje ne može dobiti izvanredni otkaz.

– Jasno je da bi HUP sve izmjenio, a sindikati ništa. Najbolnije točke nismo htjeli dira- ti, ali nam je važno pojednostaviti poslovanje i od ovoga nećemo odustati – kaže Mrsić.

‘Imamo 14 definicija plaća!?’

U sindikatima i u HUP-u ističu kako je rigidni Zakon o radu tek na sedmom mjestu prepreka investitorima. Na prvom su mjestu porezna i zakonska nestabilnost, pa birokratiziranost, neujednačenost sudske prakse, korupcija te visoka cijena bruto rada.

– U hrvatskim zakonima postoji 14 definicija plaće. Poslodavci imaju Lex Perković svaki dan: dva različita suca donose dvije različite presude u identičnim predmetima. Pritom je jedan poduzetnik uništen, jer ga visina kazne tjera u stečaj, a drugi je oslobo- đen. Zakoni se mijenjaju tako brzo da investitor još nije uspio ni pokrenuti biznis, a sva su pravila izmijenjena. Pridodamo li tome nevjerojatan lokalni ustroj i obrazovanje koje ne stvara ljude koje mi trebamo, jasno je koliko će Zakon o radu sam za sebe imati efekta – kaže Majetić.

Što se sve mijenja u Zakonu o radu?

1. FLEKSIBILNO RADNO VRIJEME U slučaju povećanja opsega posla radnik na zahtjev poslodavca mora raditi i do 56 sati tjedno, ali ukupan broj radnih sati u razdoblju od četiri mjeseca mora se svesti na 40 sati tjedno (48 s prekovremenim satima). To znači da ako je radnik jedan tjedan radio 56 sati, neki drugi tjedan unutar 4 mjeseca mora raditi 24 sata. Kolektivnim ugovorom moguće je ugovoriti i do 60 sati tjedno.

2. DULJI AGENCIJSKI RAD Zapošljavanje preko agencija za privremeno zapošljavanje produljeno je s jedne na najviše tri godine. Poslodavac nakon poslovno uvjetovanog otkaza ne smije šest mjeseci na to radno mjesto zaposliti drugog radnika, pa niti preko agencije.

3. SUDSKI RASKID UGOVORA O RADU Maksimalna visina naknade štete smanjena je sa 18 na 8 plaća.

4. PRODULJENA ZASTARA Rok zastare prava iz radnih odnosa produljuje se s tri na pet godina.

5. UKINUTA APSOLUTNA ZAŠTITA TRUDNICAMA Omogućen je prestanak radnog odnosa radnicima koji koriste rodiljna i roditeljska prava u slučaju smrti poslodavca, zatvaranja obrta ili tvrtke ili likvidacije. Do sada poslodavac nije mogao zatvoriti tvrtku dok god je imao trudnicu.

6. OTKAZI Bolovanje prekida otkazni rok, ali je trajanje otkaznog roka ograničeno na šest mjeseci i u slučaju bolovanja. Poslodavcima su olakšani otkazi: brisana je obveza da radniku mora ponuditi drugo radno mjesto ili edukaciju, a kod kolektivnog otkazivanja (najmanje 20 radnika) moraju provesti savjetovanje s radničkim vijećem, ali ne moraju raditi program za Hrvatski zavod za zapošljavanje. Skraćeni su rokovi

7. ŠTRAJK ZBOG KAŠNJENJA PLAĆE Štrajk se može pokrenuti i za jedan dan kašnjenja plaće.

8. SMANJENJE PREKRŠAJNIH ODREDBI Dio prekršaja iz zakona sveden je na upravni postupak. To znači da inspektori za dio prekršaja poslodavcima, primjerice nevođenje evidencije o radnom vremenu, mogu izdati upozorenje uz rok do kada moraju ispraviti prekršaj.

Viktor Gotovac – profesor radnog prava na Pravnom fakuletu: ‘Hrvatskoj jako trebaju izmjene zakona o radu’

Izmjene Zakona o radu mogu samo marginalno djelovati na promjenu stanja i trendova u niskoj stopi zaposlenosti koja nas smješta na začelje država članica Europske unije, upozorava Viktor Gotovac, docent na Katedri za radno i socijalno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu.

Taj stručnjak za radno pravo tvrdi da je za značajnije promjene nužan i radikalnije izmijenjeni zakon.

Zakon o radu, ističe Gotovac, trebao bi jamčiti radnicima nužnu zaštitu egzistencijalnog minimuma, a cijeli niz odredbi, kao što su otpremnine i otkazni rokovi, trebalo bi prepustiti pregovorima između sindikata i poslodavaca jer takva prava moraju biti usklađena s mogućnostima poslodavaca.

– U Zakonu treba smanjivati broj iznimaka od pravila, primjerice zaštite nekih kategorija radnika kao što su članovi radničkog vijeća i sindikalni povjerenici – smatra Gotovac.

Valjalo bi, kaže, uvažiti i različite mogućnosti manjih u odnosu na velike poslodavce.

– U svemu tome treba imati mudrosti i mjere jer bi glavni cilj trebao biti konkurentnost, proizvodnja i održivi sustav radnih odnosa, a ne samo reduciranje prava. Ne treba pisati zakon protiv radnika ili sindikata već promovirati rad i radne odnose. To je fleksibilnost. Nju neosporno trebaju pratiti mjere socijalne države u području socijalnih prava i socijalne sigurnosti do novog zaposlenja – pojašnjava Gotovac.

Samo Zakon o radu u predloženom obliku, obrazlaže, neće nikoga zaposliti. Za to su potrebne daljnje mjere ekonomske politike, prije svega racionalizacija državne i javne uprave i dijelu gospodarstva koji je u državnim rukama.

– To je prostor u kojem vladaju sasvim drugačija, upitno racionalna, pravila u usporedbi s privatnim sektorom. To su dva, odvojena tržišta rada. Na strani države i javnog sektora radne odnose treba urediti tako da javni sektor prati sudbinu privatnog, a ne da privatnom bude prepreka.

Svakako treba racionalizirati sustave zdravstva i obrazovanja jer ta dva sofisticirana sustava još uvijek kao da žive u vremenu Austro-Ugarske države, a ne Googlea i Microsofta – tvrdi Gotovac. Hrvatskoj, dodaje, svakako trebaju izmjene Zakona o radu jer postoji potreba za fleksibilizacijom. Više je razloga za to: neke odredbe treba doraditi jer nisu sasvim jasne, neke se odredbe praksom nisu potvrdile, ili je praksa njima bila zakočena pa ih treba mijenjati kako bi se njihovi učinci ostvarili.

– O tome treba razmišljati aktualna vlast, ako želi biti odgovorna, stranke u opoziciji, a i sindikati i sindikalno neorganizirani bradnici. Svi oni trebaju pokazati odgovornost ako žele održati proizvodnju i rad u Hrvatskoj i stvoriti prostor za zapošljavanje armije sada nezaposlenih – poručuje Gotovac koji tvrdi da su i poslodavci i sindikati neprimjereno reagirali na ZOR.

Hrvatska udruga poslodavaca, kaže, šuti i ne trudi se obrazlagati probleme i predlagati rješe- nja, dok su sindikati glasni i fo-kusirani na promašene teme.

Izvor: http://www.jutarnji.hr/analiza-sindikata–vlade-i-poslodavaca–zakon-nije-dovoljan–da-bi-narasla-zaposlenost–treba-mijenjati-hrvatsku-/1168762/

Zagreb, 27. veljače 2014. – Savez samostalnih sindikata hrvatske u priopćenju za javnost prenosi odgovor njemačkih sindikata ministru poduzetništva i obrta Goranu Marasu koji prenosimo u cijelosti:

“Bez obzira radi li se o Hrvatskoj ili Francuskoj, diljem Europe politički lideri pozdravljaju njemačke reforme tržišta rada s početka 2000-tih. Međutim, slika novog ekonomskog čuda, u pozadini kojega stoje tzv. Hartzove reforme, uvelike se temelji na mitovima. Više od deset godina nakon njihovog uvođenja, DGB je i dalje izrazito kritičan prema Hartzovim reformama, i izričito je protiv njihovog korištenja kao modela.

Hartzove reforme otišle su u krivom smjeru i nisu mogle ispuniti obećanja. Niske stope nezaposlenosti ne pokazuju pravu sliku. Upravo suprotno, one su ostvarene uz visoku cijenu koja je plaćena rastom atipičnih oblika zapošljavanja i čitavog sektora niskih plaća. Time njemački radnici zasigurno nisu profitirali i nisu dovedeni u bolji položaj. Rad preko agencija za privremeno zapošljavanje se posebno često koristi kako bi se njime zamijenio standardni rad, na puno radno vrijeme. Čak i tadašnji donositelji odluka danas priznaju da širenje agencijskog rada nije ispunilo očekivanja. SPD je zbog toga tražio „reforme reformi“ i vršio pritisak da se provede snažnije uređenje agencijskog rada u koalicijskom sporazumu nove njemačke vlade.

Ako išta, njemački model pokazuje jedno: neuravnotežene reforme tržišta rada vode u krivom smjeru. Glavni razlog zbog kojeg Njemačka ostvaruje dobre rezultate jest snažno socijalno partnerstvo i radnička participacija.“ – izjavila je Annelie Buntenbach, članica Izvršnog odbora Njemačkog saveza sindikata (DGB).

Savez samostalnih sindikata Hrvatske podsjeća kako je i Europska komisija u svom nedavnom izvještaju „Ekonomski i socijalni trendovi u Europi 2013.“ upozorila na negativne posljedice promašenih politika fleksibilizacije. Ne pristajemo da promašaje bivših vlada, posljedice enormne pljačke društvenog bogatstva i krize snose radnici. Moderna ekonomija postaje sve globaliziranija i dinamičnija – ali zašto se predstavlja kao normalno da bi rizik poslovanja u takvim uvjetima trebali, snižavanjem plaća i uvjeta rada, plaćati radnici, a ne poslodavci koji su u tom odnosu jača strana i iz njega izvlače profit? A one koji uspoređuju hrvatsko i njemačko radno zakonodavstvo pozivamo da prije razmisle poštuju li se zakoni jednako u Hrvatskoj kao i u Njemačkoj. Je li i u toj zemlji, s kojom se odjednom tako volimo uspoređivati, moguće da radnik odradi svoj posao, a za to ne primi plaću?

Njemački savez sindikata (Deutscher Gewerkschaftsbund, DGB) krovna je organizacija osam sindikata, koji organiziraju više od 6 milijuna članova. DGB je član Europske konfederacije sindikata (ETUC) i Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC).

Izvor: http://www.sssh.hr/hr/vise/priopcenja-za-javnost-65/tajna-njemackog-uspjeha-jest-snazno-socijalno-partnerstvo-i-radnicka-participacija-1022

Burno u Saboru: Pljušte optužbe za laži i mazanje očiju građanima

Nakon što ih je pred Saborom dočekalo više od tisuću prosvjednika, saborski zastupnici jutro su počeli zahtjevima za stanke, i to iz više razloga – zbog Zakona o radu, stečaja Mirne te stanja u pulskoj Areni. Osim toga, SDP-ovci su u ružičastim majicama, čime su se pridružili međunarodnoj akciji Dan ružičastih majica, odnosno borbi protiv nasilja među vršnjacima.

Oporba je zatražila da se ZOR povuče iz procedure te da vladajući ostvare prijeko potrebni dijalog sa sindikatima.

HDSSB-ov Josip Salapić zatražio je vladajuće da raspišu prijevremene izbore i daju šansu onima koji su, za razliku od njih, spremni razgovarati s narodom. Njegova stranka tražila je da se rasprava odgodi za tri do šest mjeseci, no vladajući su to ignorirali. Odbijajući razgovore sa sindikatima, vladajući su oporbu u Saboru doveli do toga da “a priori moraju biti protiv nečega, o čemu vjeruju da treba razgovarati”, tvrdi Salapić.

– Život u Hrvatskoj sve je teži, sve gori, a razlozi za to su i u tome što je vaš premijer, gospodin Milanović, nerealan čovjek. Na vašoj konvenciji u subotu Milanović je rekao da je proteklih godinu i pol bila aktivna obrana od napada nesnošljivosti i netolerancije u Hrvatskoj na domaćem terenu. A tko su ti unutarnji neprijatelji koji napadaju vaše premijere i vašu vladu? Jesu li to radnici, nezaposleni, zaposleni koji ne dobivaju plaću, branitelji u Vukovaru, liječnici, nastavnici ili profesori na fakultetima kojima oduzimate novac? I vaš je premijer rekao da ste zadovoljni onim što ste učinili, a da su nesporazumi bili samo statistička greška. Je li sve ovo što se događa u Hrvatskoj u proteklo vrijeme statistička greška? – zanimalo je Salapića koji je zaključio da nemir i nesigurnost u državi dolaze upravo od premijera, ali i Vlade koja je zaboravila razgovarati s narodom, “s ljudima koji teško žive, koji ne dobivaju svoje plaće, koji krvavo rade, koji se muče i bore za svoje obitelji, za preživljavanje, za plaćanje kredita”.

– Mi nećemo podržati ove izmjene. Idite doma i pustite da rade oni koji žele dobro Hrvatskoj – zaključio je Salapić.

“ZOR-om štite radnička prava i on se može mijenjati samo nakon dugih pregovora”

Šef Hrvatskih laburista Dragutin Lesar stanku je tražio zbog protivljenja što je Zakon o radu danas na dnevnom redu, a kao argumente protivljenja podsjetio je na dva premijerova citata, jedan iz 2010. kada je tadašnji šef oporbe Zoran Milanović potpisavši referendum protiv izmjena ZOR-a rekao da se “ZOR-om štite radnička prava i on se može mijenjati samo nakon dugih pregovora”, a drugi iz veljače 2012. kada je Milanović već bio premijer.

– Danas ponovno vidimo da iz reda neliberalnih političara, ekonomista, bankara dolaze opet zahtjevi da se ponovno mijenja Zakon o radu i smanjuju radnička prava. Čujte, mi to nismo najavili u svojem izbornom programu. Mi o tome ne govorimo. Mi o tome uopće ne želimo razmišljati jer, naglašavam, Zakon o radu duboki je društveni ugovor, on nije samo slovo na papiru – podsjetio je Lesar na Milanovićev odgovor na njegovo pitanje u veljači 2012. te dodao da je premijer još tada dodao kako “oni moraju biti arbitri nesporazuma, zahtjeva neoliberalnih političara, ekonomista i bankara”.

– I nema druge pozadine u ovom ZOR-u, upravo ti zahtjevi, tih grupacija, doveli su do ovakvog prijedloga. Ako je to tako, onda neka vladajuća većina sama donese ovaj zakon i preuzme odgovornost – poručio je Lesar.

“Stop nasilju nad socijalnim dijalogom”

HDZ-ov Ivan Šuker kaže da bi ZOR trebao biti dio skupa reformskih zahvata i poteza ove vlade.

I to s jednim jedinim ciljem, a ja vas uvjeravam da nema u Hrvatskoj nikog tko je protiv toga da se smanji nezaposlenost, da se poboljša klima u RH za investitore i, na kraju krajeva, da to dovede do gospodarskog rasta. Možete pitati sindikate, svi će reći da su za to. A možemo li do toga doći ako nismo spremni sjesti za stol, pregovarati dan i noć i doći do nekakvog, koliko je to moguće, konsenzusa koji nas jedini može izvesti iz ove krize? – tvrdi Šuker te dodaje kako bi možda bilo vjerodostojnije da na majicama SDP-ovaca piše “stop nasilju nad socijalnim dijalogom” jer se očigledno u Hrvatskoj događa upravo takvo nasilje i socijalni dijalog u Hrvatskoj ne postoji.

– Nemojmo zaboraviti da više od 400 tisuća zaposlenih ovisi o proračunu, državnom proračunu i proračunu jedinica lokalne samouprave. Vlada je najveći poslodavac i tu je daleko najzainteresiranija strana za to da ukine određena sindikalna prava, dakle prava radnicima, a istodobno da na određeni način pogoduje poslodavcima. Klub HDZ-a traži da se odgodi rasprava o ovom Zakonu o radu i da se jednostavno pokuša razgovarati i pregovarati koliko je to moguće – završio je Šuker.

“Nemoguće je da nije moguće postići neku vrstu dogovora”

Nezavisna Jadranka Kosor rekla je da se u politici često mora zastati i dobro promisliti.

– Loše je ići glavom kroza zid. Mislim da je ovo jedan trenutak, takav trenutak o kojem govorimo. Godine 2010. išli smo mijenjati samo tri članka ZOR-a, skupljali su se potpisi za referendum i mi smo s time stali. Predlažem da se i danas stane i da premijer koji je tada potpisao peticiju za referendum sjedne za stol i razgovara. Želimo čuti jamstva da će do drugog čitanja Vlada uzeti sve ove primjedbe iz rasprave danas u obzir – poručila je Kosor te dodala kako vjeruje da se ZOR treba mijenjati, ali “mudro i pametno”.

– Prijepor u ZOR-u je oko tri-četiri glavne stvari, nemoguće je da nije moguće o tome postići neku vrstu dogovora – čudila se Kosor.

“Na ucjene i kaos pristati nećemo”

HNS-ova Nada Turina Đurić rekla je da unatoč tome što razumije poziciju sindikata i njihovo zalaganje za radnička prava, dizanje tenzija u ovom trenutku nije razumno.

– Znamo da je iz ministarstva u više navrata upućivan poziv za dijalogom, konstruktivnim prijedlozima, ali na ucjene i politiku “uzmi ili ostavi” neće se pristati. Ove su izmjene samo mali kotačić koji je dio reformskih politika ove vlade. Treba pomoći prije svega onima koji danas ne rade da pristupe tom tržištu i dobiju posao. Fleksibilizacija na tržištu rada je nužnost, tako su i zemlje u okruženju išle u tom pravcu – rekla je Turina Đurić te dodala da gospodarska situacija diktira ove izmjene. Dodala je da je ovo prvo čitanje te da ima vremena za razgovor, ali ne nove pritiske jer u Hrvatskoj imamo puno nezaposlenih.

– Na ucjene i kaos pristati nećemo. Nemamo vremena i moramo stvarati dobro investicijsko okruženje – zaključila je Turina Đurić.

“Ne može dokument MMF-a ni Svjetska banka biti veće Sveto pismo od prava radnika naše zemlje”

SDSS-ov Milorad Pupovac kazao je da iz dana u dan rastu socijalna nepravda i nejednakost među građanima te da se iz godine u godinu obezvređuju rad i oni koji rade, a to nije od jučer, ni od ove vlade, ali jest naša realnost i na zastupnicima je da te trendove zaustave.

– Kad bih vjerovao da ovaj ZOR to može, glasao bih za njega, ali nemamo dovoljno argumenata da u to vjerujemo, onda to ne možemo podržati. Ali možemo podržati dijalog, i trebamo. Veća odgovornost je sada na vašoj strani, ministre, nego na strani sindikata. Nekoliko spornih mjesta u zakonu, kod agencija, radnog vremena. Moja savjest traži od mene da vas pozovem na razgovor. Znamo da nema jednostavnog rješenja. Domaći poslodavci, ako im date mali prst, pojest će cijelu ruku. I zato pozivamo na dijalog. U ovoj preosjetljivoj i prevažnoj stvari ne možemo dopustiti da se stvar završi bez dijaloga, ne može dokument MMF-a ni Svjetska banka biti veće Sveto pismo od prava radnika naše zemlje – objasnio je Pupovac te ministru rada Mirandu Mrsiću rekao da ne sumnja u njegove namjere, ali “daljnjim povećavanjem socijalne nepravde, snižavanjem cijene rada i obima prava to nećemo postići”.

Predsjednik Sabora Josip Leko ustvrdio je da je “prvo čitanje ZOR-a najbolja javna rasprava o svakom zakonu pa i o ZOR-u, jer sabornica je javni prostor u kojem se bruse i utvrđuju društveni interesi”. U trenutku kada je za govornicu došao ministar rada Mirando Mrsić, zastupnici HDZ-a napustili su sabornicu te će se u nju vratiti kada raspravu počnu stranke.

“Sindikatima smo nudili socijalni sporazum”

Ministar rada Mirando Mrsić još je jednom pozvao sindikate da se odazovu pregovorima s Vladom. Naglasio je da je u razgovorima sa sindikatima proveo više od sto sati.

– Sindikatima smo nudili socijalni sporazum, nudili smo sporazum o socijalnom paktu, sve s ciljem da zajedno postignemo društveni dogovor o izlasku iz krize. Međutim, to se nije dogodilo, odbijeni smo odmah na startu – tvrdi Mrsić te dodaje kako su sindikati ti koji su izašli iz pregovora.

– Ovim izmjenama zakona ne diramo otpremnine, ne diramo otkazne rokove što je najvažnija zaštita radnika. I ovim zakonom dinamiziramo tržište rada, omogućavamo da se na tržištu rada posluje, omogućavamo da dolaze investicije i da se konačno u Hrvatsku počne investirati, da konačno dobijemo pozitivnu poslovnu klimu. Ovim se zakonom štite radna mjesta i to je ona vodilja koja treba biti svima na pameti – uvjerava ministar rada.

– Ovaj se zakon temelji na iskustvu dobrih odnosa koji vladaju između radnika i poslodavaca, kod poslodavaca koji ispunjavaju sve obveze prema radnicima kakva je velika većina poslodavaca u državi. Ne želimo donositi zakon koji bi sankcionirao ono što loši poslodavci rade, želimo donijeti zakon koji će omogućiti da dobri poslodavci još bolje posluju, a loše poslodavce ćemo sankcionirati i to drastično, što se vidi i iz kaznenih odredbi ovog zakona – uvjerava ministar te dodaje kako je želja Vlade da se inspekcije rada plaše svi oni koji krše prava radnika i radnica.

“Lažu”

– Inspektorat rada počinje raditi na drugi način, on će biti i preventivna i represivna institucija. Više neće biti odlazaka u pojedine tvrtke, pojedine tvrtke će biti zaštićene, sankcionirat ćemo sve one koji zapošljavaju na crno, sankcionirat ćemo sve one koji ne plaćaju prekovremene, sankcionirat ćemo sve one koji krše radno vrijeme jer novim izmjenama Zakona o Inspektoratu rada inspektori rada dobivaju puno veće ovlasti i drukčiji način utvrđivanja stanja – najavljuje ministar te poručuje da odbacuje sve tvrdnje kako se “na ovakav način promovira loša praksa u državi, dakle da se ne plati radno vrijeme, da se ne plati prekovremeni rad, da se radnicima ne omogućava ono što im treba omogućiti, a to je odmor nakon provedenog rada”.

– Netočna je tvrdnja da će se tek nakon četiri mjeseca utvrđivati prekovremeni rad jer oni koji to tvrde neka dobro pročitaju prijedlog zakona ili namjerno lažu. Oni koji kažu da će se radnik kojeg poslodavac otpusti zbog poslovno uvjetovanog otkaza moći zamijeniti radnikom preko agencije za privremeno zapošljavanje lažu – uvjerava ministar te dodaje kako su svi svjesni da ovaj zakon neće otvoriti nova radna mjesta, ali će očuvati postojeća radna mjesta.

– Ovaj zakon neće riješiti sve probleme koji postoje na tržištu rada, ali će vam omogućiti minimalnu sigurnost, utjecat će na smanjenje rada na crno i zaštitit će, radnice i radnici, vaše pravo na rad. Svaki radnik i radnica u Hrvatskoj zaslužuju radno mjesto, zaslužuje sigurnost i dostojanstvo. Ovaj je zakon jedna od mjera koje će omogućiti Hrvatskoj da krene naprijed, a dostojanstvo radnika neće biti ugroženo iako od sindikata čujemo drukčije poruke – zaključio je ministar te opet pozvao sindikate da između dva čitanja zakona sjednu za stol i počnu razgovarati o socijalnom paktu za izlazak iz krize.

“Bolje sutra nećemo postići ultimatumima i prijetnjama”

– Bolje sutra nećemo postići ultimatumima i prijetnjama nego uvažavanjem drugog mišljenja i postizanjem zajedničkog suglasja o nužnosti promjena u svrhu postizanja društva reda, rada i rasta – poručio je Mrsić.

HDZ-ov Željko Reiner kaže da je neozbiljno i krajnje neodgovorno prekrajati Zakon o radu. – To će, bojim se, završiti kao još jedan neuspjeli eksperiment trenutačne vlade s dalekosežnim i dugoročnim posljedicama i za radnike, a i za poslodavce te gospodarstvo u cjelini. Bez maksimalnog suglasja socijalnih partera u ovako teškoj gospodarskoj situaciji to je štetno, to je opasno, to priziva socijalne nemire, a time i narušavanje političke stabilnosti – tvrdi Reiner, kojeg čudi da ovakav zakon predlaže Vlada koju predvodi stranka koja se naziva socijaldemokratskom.

“Hoćete vi ići u zatvor što ne isplaćujete plaće”

HDSSB-ov Boro Grubišić ministru je rekao kako njegovu tezu da zakonom štite radna mjesta demantira 70 tisuća izgubljenih radnih mjesta za njihova mandata.

– Govorili ste o tome da je kazneno djelo ne isplatiti plaće, a oko 15 tisuća radnika u RH u firmama čiji je vlasnik država ne prima plaću, pa tko će kazneno odgovarati, hoćete vi ići u zatvor što ne isplaćujete u Lipiku plaće djelatnicima – zanimalo je Grubišića.

HDSSB-ov Josip Salapić zamjerio je ministru na tvrdnjama da lažu oni koji govore neke detalje o zakonu.

– Vi ste nekoliko puta danas rekli, laž je, lažu, nismo mi, oni su. Na što vam to liči? Vi 32 minute čitate pripremljeni govor i kažete da vas nitko ne razumije, a vi govorite kao da vani nema sindikalnih predstavnika, kao da su radnici sretni, kao da je državni tečaj med i mlijeko. Vi ste govorili kao da je sve lijepo i kao da je Hrvatska europska zemlja u kojoj ne raste nezaposlenost, nego se trebamo ugledati u Njemačku. Daj Bože da se po zakonodavstvu, ali i po radu možemo ugledati na Njemačku, ali vi u tome niste uspjeli pa ni u plaćama – kritizirao je Salapić.

“Javno vam kažem da namjerno lažete”

I laburist Dragutin Lesar uhvatio se ministrovih tvrdnji o lažima. – Ja vam uzvraćam istom mjerom i javno vam kažem da namjerno lažete kada obrazlažete ovaj prijedlog zakona. Pozivate na konsenzus, kako? Uzmi ili ostavi, ovaj prijedlog morate prihvatiti i to je po vašem mišljenju konsenzus. S kime? Sa sindikatima ne možete jer vas ne žele, ne prihvaćaju vaše argumente, ne prihvaćamo ni mi iz oporbe, dakle nemate partnera za konsenzus. Ali ja vam nudim konsenzus, odite, raspišite referendum o tom zakonu i na njega će sigurno izaći 385 tisuća nezaposlenih kojima nudite lažnu nadu da će lakšim otpuštanjem doći do veće zapošljivosti koje nigdje nije dokazano u Europi – poručio je Lesar ministru.

Jadranka Kosor rekla je da je jutros čula jednog uvaženog predsjednika jedne sindikalne središnjice koji je rekao da su sindikati spremni ponovno razgovarati pa bi bilo u ministrovu interesu nastaviti taj dijalog.

HSS-ov Branko Hrg rekao je da ne vidi ni jedan element ovog zakona koji bi mogao stvarno garantirati izvlačenje Hrvatske iz krize.

– Donosimo očito zakon koji je protiv onih za koje ga donosimo. Svaki zakon koji donosimo, a da se građani protiv njega bune po meni nije dobar zakon. Moramo naći rješenje – tvrdi Hrg.

DC-ova Vesna Škare-Ožbolt misli da se izmjene ZOR-a moraju donijeti konsenzusom.

Mazanje očiju građana

– Čini mi se da je ova saborska rasprava upravo bila neki oblik pritiska na sindikate jer ne vidim razloga zašto se nije moglo odgoditi ova točka dnevnog reda i nastaviti razgovor sa sindikatima. Dakle konsenzus je potreban. Ako su to mogli Slovenci možemo i mi. Ako su oni mogli provesti referendum o nekim oblicima rada, zašto to ne bi mogla i Hrvatska, u čemu je tu toliki problem – zanimalo je Škare Ožbolt te rekla da nije samo stvaranje radnih mjesta potreba, već je potreba i održati kvalitetu radnih mjesta. Primijetila je da Njemačka i Nizozemska odustaju od Agencija za zapošljavanje jer su poslovi vrlo nekvalitetni i ne osiguravaju rad.

– Njemačka ne odustaje od agencija, ona odustaje od mini poslova i oni su shvatili da im to nije dobro i mi te poslove u Hrvatskoj nećemo uvoditi. Agencije više kontroliramo, bolje kontroliramo – odgovara Mrsić.

Ivan Šimunović iz HSP-a dr. Ante Starčević ministru je rekao da je priča o očuvanju radnih mjesta samo mazanje očiju građanima.

– Ako za neko radno mjesto nema novca, ono se ne može sačuvati, treba ga ugasiti. Pokušavanjem spašavanja radnih mjesta za koje nema novca napravit ćemo štetu za ona radna mjesta za koja postoje sredstva – rekao je Šimunović ministru.

Izvor: http://www.vecernji.hr/hrvatska/oporba-zatrazila-da-se-zor-povuce-iz-procedure-923502