Posts Tagged obavijesti

I ove godine sukladno programu rada sindikata organiziramo sportske susrete naših članova iz 16 sindikalnih podružnica.

Cilj je da se radnici koji su i članovi sindikata kroz ovakve aktivnosti međusobno upoznaju i razmjenjuju svoja iskustva iz različitih radnih sredina, jer sustav je velik i na žalost sve manje radnik ima vremena da se kroz međusobna druženja rastereti od svakodnevnih problema sa kojim se susreću kako u životu tako i u radnoj sredini.

SIHŽ kroz dugodišnje iskustvo u organizaciji raznih sindikalnih druženja, ocijenio je da se radnici u takvim druženjima definitivno oslobađaju svakodnevnih stresova na različitim poljima, slobodniji su u izražavanju svojih razmišljanja o životnim situacijama.

Isto tako ovakva naša druženja imaju i edukativni karakter jer se na istima dobivaju i informacije o stanju u društvu, problemima iz radnih sredina, sindikalni povjerenici prenose svoja iskustva u radu u cilju obrane radničkih interesa ali i osluškuju volju svojih članova o njihovim daljnjim očekivanjima od sindikata.

Sportski susreti održavaju se u periodu od 26. do 28. rujna 2014. godine u Vrboskoj na Hvaru u turističkom naselju Adriatic.

O turističkom naselju

Svi zainteresirani mogu se prijaviti kod glavnih povjerenika u sindikalnim podružnicama.

U ponedjeljak, 1. rujna 2014. godine u Hrvatskom novinarskom društvu u Zagrebu, održano je predstavljanje knjige Zakon o radu s komentarima i tumačenjima, u izdanju Tim press-a . Knjigu su predstavili: prof. dr. sc. Mirando Mrsić, dr. med., ministar rada i mirovinskog sustava koji je napisao predgovor za knjigu, prof. dr. sc. Vlado Puljiz, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Studijski centar socijalnog rada), doc. dr. sc. Viktor Gotovac, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (autor uvodnika knjige) i Hašim Bahtijari, urednik. Promotori su se u svojim govorima osvrnuli na učinke reforme radnog i socijalnog zakonodavstva, socijalnom partnerstvu i dijalogu te o društvenom okruženju u kojem se socijalne i ekonomske promjene zbivaju.

Autori komentara i tumačenja su poznati pravni, ekonomski i financijski stručnjaci i dobri poznavatelji hrvatskog radnog i socijalnog prava i sudske prakse:

Tamara Crnkić, odvjetnica iz Zagreba

Marina Kasunić Peris, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

dr. sc. Mario Vinković, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Osijeku

Irena Cvitanović, viša savjetnica u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava

Inga Žic, načelnica Sektora za rad i radno pravo u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava

Darko Milković, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske

dr. sc. Viktor Gotovac, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

mr. sc. Lidija Horvatić, direktorica Odjela politike EU-a i međunarodnih poslova u Hrvatskoj udruzi poslodavaca

Ilija Tadić, ravnatelj Inspektorata rada

dr. sc. Predrag Bejaković, znanstveni savjetnik u Institutu za javne financije.

(HRT) Ministri u Vladi slažu se da treba uvesti reda u sustav dodataka na plaće u državnim i javnim službama budući da je centralni obračun plaća (COP) pokazao kako je broj dodataka veći od 300, a više pojedinosti znat će se nakon rebalansa proračuna, najavio je potpredsjednik Vlade Branko Grčić.

Nije htio odgovoriti na pitanje kolike uštede očekuje, kazavši kako će se više znati nakon rebalansa proračuna. U plaće i mirovine se generalno ne dira – to je poruka, a sve druge stavke su u procesu preispitivanja. Ali ne mogu vam ništa više reći dok prijedlog rebalansa ne bude vani, rekao je Grčić.

Da su dodaci na plaće u javnoj upravi znatni te da nisu ujednačeni slaže se i ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras koji drži da se na toj stavci može uštedjeti milijardu kuna. To znači, objašnjava Maras, da ne može negdje za isti posao netko imati dodatak 40 posto, a netko 15 posto.

Upitan može li se to pitanje riješiti s obzirom na kolektivne ugovore čija je promjena dugotrajan posao, Maras odvraća kako se sve može riješiti.

Ministar uprave Arsen Bauk također drži da COP može pomoći u sustavu isplate plaća, a vezano uz pitanje kolektivnih ugovora kojima su ti dodaci regulirani kaže da se oni pravno mogu lako raskinuti. U njegovu ministarstvu, kazao je, plaće državnih službenika ne odskaču ni po čemu.

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar smatra da nije problem u broju dodataka koji se isplaćuju na plaće, nego je problem iznos novca koji se za to troši.

Podaci iz COP-a pokazuju da najveće plaće imaju liječnici, a ministar zdravlja Siniša Varga novinarima je kazao kako je riječ o nekolici liječnika u Zagrebu koji rade na transplantacijskom programu i koji su na raspolaganju 24 sata na dan sedam dana u tjednu. Na primjedbu da se ne radi samo o nekolicini liječnika već da visoke plaće imaju i liječnici u županijskim bolnicama, te da si “bildaju” plaće na pripravnostima i dežurstvima, Varga odgovara kako to ne bi nazvao “bildanjem”, već pravom koje proizlazi iz kolektivnog ugovora.

Problem je što su dežurstva i pripravnost pojačani po pojedincima jer nedostaje kadrova, pogotovo u županijskim bolnicama. Onog trenutka kad budemo imali više liječnika, imat ćemo i plaćanje po vrednovanju, po izvršenju, i vjerujem da će doći do pravednije raspodjele novca i plaća u sustavu zdravstva, rekao je Varga.

Sindikati protiv rezanja dodataka na plaće

Sindikati su unaprijed odbacili Vladinu najavu da bi se kroz uvođenje reda u sustav dodataka na plaće moglo smanjiti masu za plaće u javnim i državnim službama.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever rekao je da Vlada već neko vrijeme priprema teren za rezanje prava zaposlenih u javnom sektoru i govori o viškovima koje nitko nije utvrdio. Stječe se dojam da u javnom sektoru rade sami paraziti kojih je previše, ništa ne rade, a primaju goleme plaće i dodatke. Istina je, međutim, drugačija. Veliki dio zaposlenih prima plaće koje ne dosežu ni prosječnu plaću od 5.500 kuna, pa se upravo kroz dodatke uspjelo postići da budu koliko-toliko pristojne, kaže Sever.

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić naglasio je kako je kroz šest godina ekonomske krize cijena rada u javnim i državnim službama pala za 20 posto.

Gdje je granica za odricanja zaposlenih u javnom sektoru, pita Ribić koji tvrdi da su javni i državni službenici već dali dovoljan doprinos izlasku iz krize. Očito nešto nije u redu s ekonomskom politikom koja se oslanja na rezanja, a ne daje rezultate, rekao je. Smatra da problem nisu javne i državne službe, u kojima nema dovoljno ljudi, već javna poduzeća i lokalna uprava, gdje postoji značajan višak zaposlenih, a glavni su uzrok nekonkurentnosti hrvatskog gospodarstva.

Čelnik Sindikata državnih službenika i namještenika Hrvatske Boris Pleša podsjeća da su njegovim članovima ove godine već ukinuti dodaci od 4,8 i 10% na godinestaža, pa ne vidi prostora za daljnje smanjenje. Preostali dodaci odnose se na posebne uvjete rada koje primaju policajci, inspektori i zatvorski službenici. Ti dodaci nisu definirani kolektivnim ugovorom, već Vladinom uredbom, pa se mogu ukinuti bez izmjena ugovora. Pleša zasad nije htio govoriti o mogućnosti štrajka ako Vlada ukine te dodatke, rekavši da će pričekati daljnji razvoj situacije.

Iz prosvjetnih sindikata poručuju da nisu spremni na bilo kakvo smanjenje plaća. Predsjednik Nezavisnog sindikata srednjih škola Branimir Mihalinec tvrdi da se u sustavu srednjeg školstva više nema što rezati i podsjeća da su kolektivni ugovor potpisali u svibnju, otkad se gospodarski uvjeti nisu značajno promijenili.

Sanja Šprem iz Sindikata hrvatskih učitelja napominje da su kolektivni ugovor potpisali u travnju i ističe da učitelji nisu spremni ni na kakve ustupke na račun svojih ionako preniskih plaća.

Predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske Spomenka Avberšek kaže da je nedavno Ministarstvo zdravlja predložilo početak pregovora o izmjenama kolektivnog ugovora kojima bi se ukinuli dodaci od 4, 8 i 10%, bez kojih su ostali svi u javnim i državnim službama osim zaposlenih u zdravstvu.

Predsjednik Hrvatske udruge sindikata Hrvatske Ozren Matijašević priznaje da je trošak javnog sektora već dugo neodrživ za hrvatsko gospodarstvo, ali smatra da je Vladino derogiranje socijalnog dijaloga pogrešno.

Izvor: http://www.nhs.hr/novosti/u_place_se_nece_dirati_ali_u_dodatke_-_sindikati_na_nogama_17599/

U pripremi predstojećeg rebalansa proračuna u Ministarstvu financija, kako doznajemo, pripremaju vrlo ozbiljnu strategiju kojom bi trebali “napasti” ukupnu masu plaća koju isplaćuje država s više strana.

To je problem u koji je pokušalo zagristi više hrvatskih vlada, ali su zbog složenosti problema, inercije ili snažnih otpora dosad odustajale od racionalizacije.

Dodatak za birokrate

Tako se, primjerice, prije godinu i pol pisalo o čak 284 različita dodatka na plaću, ne računajući vojsku i policiju. Kako doznajemo, u sustavnoj analizi plaća u Ministarstvu financija sada se doguralo do zastrašujuće brojke od 367 različitih dodataka na plaću. Česte su situacije da se dodaci na plaću dobivaju čak i za administrativne poslove.

Nema sumnje da u Ministarstvu financija iznova postoji volja da se obračunaju s neujednačenom i stoga nepravednom praksom obračuna dodataka na plaće. Novi analitički alati i sustav centralnog obračuna plaća koji su zaživjeli u Ministarstvu financija omogućit će Ministarstvu jaču argumentaciju, ali ipak je nejasno koliko ima manevarskog prostora u pravnom smislu.

– Većina dodataka na plaće koji su ugovoreni kolektivnim ugovorima nastajala je kao kompenzacija za nepovećavanje osnovice plaća – upozorio je ekonomist Željko Lovrinčević te naglasio kako bi zapravo bilo nužno govoriti o reformi sustava plaća, a ne o samo o ukidanju pojedinih dodataka.

Reforma sustava

Prema Lovrinčeviću, u reformi sustava plaća trebalo bi utvrditi potpuno nove osnovice te usto poukidati nepotrebne dodatke na plaću. Prema stručnjacima, uopće nema dilema o tome da je fiskalna situacija takva da se mora zagrabiti u ukupnu masu plaća te stoga i dodatke. Međutim, Lovrinčević upozorava da će se teško brzo bilo što napraviti s velikim brojem dodataka na plaću koji su zajamčeni kolektivnim ugovorima jer treba računati s otkaznim rokovima. Ta je prilika propuštena nakon izmjene Zakona o radu.

Ovako će u pokušaju ministra Lalovca da napravi reda u “sustavu” dodataka na plaću biti nužan angažman vrhunskih pravnih stručnjaka jer se sasvim sigurno mogu očekivati sindikalne ili pojedinačne tužbe.

Ukidanje svakog dodatka bit će poseban slučaj za vrhunske stručnjake u radnom pravu. Sve su to razlozi zbog kojih Lovrinčević sumnja da će ova vlast do kraja ovog mandata nešto važnije napraviti kad je u pitanju rezanje šume raznoraznih dodataka na plaću.

Usto je još nejasno hoće li ministar financija za svoju akciju rezanja dodataka na plaće dobiti podršku kolega ministara ili će se cijela ideja zbog političkih strahova raspršiti i prije sasvim sigurnih sukoba sa sindikalnim čelnicima. Otvoreno je i pitanje hoće li rezanje dodataka u pojedinim službama dovesti znatan broj obitelji do granice siromaštva te koliko će te mjere utjecati na potrošnju.

Na pripremama promjena Zakona o radu više od godinu dana radilo je 20-30 ljudi, donesen je zakon u kojem je Vlada na kraju odustala od svih doista relevantnih promjena, a sve je skupa jako puno koštalo

Željko Potočnjak pisao je prvi hrvatski Zakon o radu. Kroz ovaj najnoviji, nedavno donesen, teško se probija u čitanju s razumijevanjem, kako sam kaže, iako je redoviti profesor na Katedri za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu i nema nikakav drugi posao doli tumačenja pravnih pravila. Pratio je nastajanje novoga ZOR-a jer ga je Hrvatska udruga poslodavaca angažirala kao svog pravnog savjetnika. Novi ZOR, obrazlaže u razgovoru za Magazin Jutarnjeg, stvorio je i još će stvoriti goleme troškove, a promjene koje je donio neće opravdati taj trošak. Uz to, moguće je da se kroz Zakon koji je trebao liberalizirati tržište rada na scenu vraćaju gotovo neraskidivi kolektivni ugovori.

Je li novi Zakon o radu napredak ili je vrijeme na pregovore uludo potrošeno?

– Mali napredak jest napravljen, ali je nesrazmjeran težini problema s kojima smo suočeni, velikom krizom i dugotrajnom nezaposlenošću. Na pripremama promjena više od godinu dana radilo je 20-30 ljudi, donesen je ZOR u kojem je Vlada na kraju odustala od svih doista relevantnih promjena, a sve je skupa jako puno koštalo. Sudska praksa morat će se prilagoditi, a to će izazvati još veće troškove da bismo uveli promjene koje nam neće pomoći da riješimo probleme i neće opravdati te troškove.

Što je najveća korisna promjena za biznis?

– Omogućavanje rada preko agencija za privremeno zapošljavanje do tri godine, a ne kao prije toga do godinu dana. U Hrvatskoj preko agencija radi najviše pet tisuća ljudi, pa se najveća pozitivna promjena odnosi na mali segment biznisa, pri čemu je i dalje zadržan negativan odnos prema agencijskom radu.

Je li preraspodjela radnog vremena o kojoj se puno govorilo dobro osmišljena?

– Pomak je vrlo mali. Povećalo se dozvoljeno najdulje tjedno radno vrijeme s 48 na 50 sati. Dosad je to bilo 26 puta rigidnije od standarda koji kao minimalan propisuje relevantna europska direktiva, a sada je to oko 25 puta rigidnije. Veći pomak je tzv. banka sati kroz koju poslodavac može, bez rigidnih ograničenja na tjednoj razini, slobodnije preraspodjeljivati radno vrijeme, ali mora osigurati da radnici prosječno tjedno ne smiju raditi dulje od 45 sati u četiri mjeseca, odnosno šest mjeseci ako je to predviđeno kolektivnim ugovorom.

Hoće li banka sati zaživjeti u biznisu?

– Nadam se. Imamo relativno dobro iskustvo u sezonskim djelatnostima, posebno u turizmu, gdje su sindikati prihvatili kolektivnim ugovorima fleksibilizirati ono što je Zakonom rigidno uređeno.

Jesmo li onda potaknuli poslodavce na kolektivno pregovaranje?

– Novi ZOR je u svakom slučaju usmjeren na to da potiče poslodavce na kolektivno pregovaranje jer njime mogu doći do fleksibilnosti. No, tu se javljaju dva problema. Na mala vrata u Zakon je vraćena gotovo neraskidivost kolektivnih ugovora. Ova je Vlada 2012. Zakonom o reprezentativnosti produljenu primjenu kolektivnog ugovora nakon isteka skratila na tri mjeseca i to je bilo dobro. Sada novi ZOR omogućuje da se kolektivnim ugovorom dogovori duže vrijeme produljene primjene. Uz to, Zakon kaže da se kolektivni ugovor u kojem nisu predviđeni uvjeti za otkaz može otkazati samo pod uvjetima koji su Zakonom o obveznim odnosima predviđeni za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Ta pravila su takva da raskidanje kolektivnih ugovora čine gotovo nemogućom misijom. Sindikalni pluralizam i neprihvaćanje tržišne ekonomije čine pregovore teškima. Zato poslodavci za kolektivno pregovaranje moraju biti jako dobro ekonomski i pravno pripremljeni.

Za kojom od promjena najviše žalite?

– Upravo za time što je dopuštena samo minimalna fleksibilizacija radnog vremena za kompanije koje nemaju kolektivni ugovor. Sve je i dalje jako komplicirano. Na članak koji je prije uređivao radno vrijeme dodali smo još jedan ogromni članak. Meni koji nemam drugog posla osim proučavanja pravnih pravila sve je to zahtjevno za shvaćanje, a obrtniku koji postavlja prozore i ima pet radnika je nezamislivo. Poslodavci će morati platiti pravnike specijalizirane za radno pravo ako žele preraspodjeljivati radno vrijeme, jer ako bilo što pogriješe, kazna im je od 60 do 100 tisuća kuna.

Kako bi odredba trebala izgledati da bude jednostavna?

– Na zakonskoj razini trebali smo pojednostaviti stvar tako da napišemo točno ono što kaže direktiva EU. Ona doslovno kaže da radnik ne smije raditi dulje od prosječno 48 sati tjedno u razdoblju od četiri mjeseca, odnosno u razdoblju od šest mjeseci ako je to duže razdoblje predviđeno kolektivnim ugovorom.

Je li dobro to što je dozvoljeno na osam sati tjedno zaposliti nekoga tko kod drugog poslodavca radi puno radno vrijeme?

– Da, to je dobro. Nije dobro to što taj radnik mora dobiti suglasnost poslodavca kod kojeg je zaposlen na puno radno vrijeme, pa se više ne radi o dobrovoljnom sporazumu. Novi Zakon traži puno više papirologije i raznih suglasnosti, što nije poticajno za posao i gomila troškove.

Ministar Mirando Mrsić stalno je tijekom pregovora tvrdio da ih on izvrsno vodi, kako biste ocjenili njegovo pregovaranje?

– Iznimno cijenim ministra Mrsića. Vješto je on to vodio. Vladi pak zamjeram što u cijelom tom skupom procesu nije imala jasnu viziju i koncept promjena. U reforme su trebali krenuti odmah 2012. Potrošili su godinu dana pregovarajući o plaćama u javnim službama da bi uštedjeli 10 posto troška koji je nastao kada nam je srušen kreditni rejting.

Kako bi trebala izgledati jasna koncepcija?

– Identificirati probleme, a to je prije svega rigidnost zakona i fragmentiranost tržišta rada na privatni i javni sektor te nezaposlene. Potonji će i dalje teško ulaziti na tržište rada. Drugo je nesrazmjer u zaštiti prava državnih i javnih službenika u odnosu na zaposlenike privatnog sektora. Prva skupina je apsolutno zaštićena.

Izvor: http://www.jutarnji.hr/sto-je-donio-novi-zakon-o-radu–sada-je-jednostavnije-propasti–a-odredbe-ne-omogucuju-uspjesnima-da-budu-uspjesniji/1214958/