Posts Tagged obavijesti

06.05.2016. – Odgođeno povećanje dopunskog; Dorčić na čelu HZZO-a

Ministar zdravlja Dario Nakić najavio je odgodu povećanja dopunskoga zdravstvenog osiguranja, najvjerojatnije do jeseni.

Nismo još donijeli nikakvu konačnu odluku, ali u ovom trenutku mogu reći da ćemo razmisliti o vremenu donošenja odluke o povećanju dopunskog zdravstvenog osiguranja sa 70 na 89 kuna i vremenu kada bi bilo dobro da se krene ako ne ispunimo sve ono što očekujemo s racionalizacijom, izjavio je Nakić u Opatiji gdje sudjeluje na Kongresu Udruge poslodavaca u zdravstvu.

Tatjana Prenđa Trupec dala je ostavku na mjesto ravnateljice HZZO-a. Kako neslužbeno doznaje HRT, na njezino mjesto dolazi Fedor Dorčić. To Nakić nije htio potvrditi.Osim toga, ja o tome ne odlučujem, odlučuje Upravno vijeće, rekao je Nakić.

Ministar zdravlja dodao je kako do poskupljenja police dopunskog osiguranja ne bi došlo prvog srpnja već malo kasnije.U proceduru povećanja cijene police dopunskog osiguranja krenuli smo jer smo procijenili da sve naše mjere racionalizacije neće moći u potpunosti pomoći da zakrpamo sve rupe, odnosno da osiguramo financijski stabilan zdravstveni sustav. U međuvremenu smo razgovarali sa socijalnim partnerima o tim mogućnostima i svi su se bez iznimke složili kako je reforma potrebna, da je sadržaj prihvatljiv, a osnovne zamjerke bile su o redoslijedu provođenja određenih mjera, rekao je Nakić.

Najava poskupljenja police dopunskog zdravstvenog osiguranja izazvala je veliko nezadovoljstvo u javnosti, pa i u vladajućoj koaliciji čiji se čalan Milivoj Špika(BUZ) otvoreno usprotivio tom potezu, dok je oporbeni HSU uz pomoć Foruma mladih SDP-a pokrenuo potpisivanje peticije protiv povećanja cijene police, koju je u dvadesetak dana potpisalo više od 90.000 građana.

Bivši ministar zdravlja i SDP-ov saborski zastupnik Siniša Varga rekao je da moguća odgoda poskupljenja dopunskog zdravstvenog osiguranja predstavlja veliku pobjedu javnosti i medija, ali i Foruma mladih SDP-a i Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) u prikupljanju potpisa za peticiju da se spriječi povećanje cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja.Kao bivši ministar i potpredsjednik saborskog Odbora za zdravstvo smatram da nema potrebe za povećanjem cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja te da se sve neracionalnosti u u sustavu zdravstva moraju riješiti unutar Vlade, a ne ih prebacivati na teret građana, kazao je Varga.

IZVOR

No Comments

05.05.2016. – Šikić: Mirovinska reforma, to će se odnositi samo na našu djecu

RESORNA MINISTRICA LAKONSKI O PROMJENAMA U MIROVINSKOM SUSTAVU

Autor: Jagoda Marić

Na primjedbu novinara da je zakon koji je donijela prošla Vlada predviđao da se to dogodi 2038. godine, a da se sada predlaže da se to dogodi 2028. godine ministrica je odgovorila: »To znači da nećemo kasnije u mirovinu mi, nego naša djeca«.

Ministrica rada i mirovinskog sustava Nada Šikić ne vjeruje da je dio HDZ-ovih zastupnika u parlamentu protiv Vladine mirovinske reforme, tim više što je već ranije, prije dolaska HDZ-a na vlast propisano da se dobna granica za odlazak u starosnu mirovinu diže na 67 godina.

Na primjedbu novinara da je zakon koji je donijela prošla Vlada predviđao da se to dogodi 2038. godine, a da se sada predlaže da se to dogodi 2028. godine ministrica je odgovorila: »To znači da nećemo kasnije u mirovinu mi, nego naša djeca«. I doista ministrice se ne tiče spomenute reforma, ali potpuno je nejasno zašto joj je argument da se ona odnosi na buduće generacije, jer ona zahvaća sve rođene nakon 1961. godine, odnosno sve one ispod 55 godina starosti. Tako bi se, primjerice, odnosila i na sve članove u Vladi osim ministrice Šikić, prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka i ministra poljoprivrede Davora Romića.

Ništa o učincima

Lakonski odgovor ministrice Šikić o tome da se promjene tiču budućih umirovljenika, pa se valjda ne treba oko njih previše uzbuđivati, najbolje govori u kakvom se ozračju stvara još jedna reforma mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Tomu u prilog ide i činjenica da se nakon velike mirovinske reforme, kad su uvedeni drugi i treći mirovinski stup, u Zakon o mirovinskom osiguranju u manje od 15 godina interveniralo više od 20 puta, a da o učincima te reforme nitko nije govorio.

Tako je i sada, tu i tamo se pojave inicijative o ukidanju drugog mirovinskog stupa, ali o samim njegovim učincima ili prilagođavanju novim uvjetima nitko ne govori. Svi oni koji su po zakonu morali ući u drugi mirovinski stup, dakle imali su do 40 godina početkom 2002. godine, morat će raditi do 2038. godine ako prije toga ne skupe 41 godinu staža. To znači da će se njihova individualna štednja koju političari često nazivaju privatnom imovinom skupljati 36 godina, ali oni prije odlaska u mirovinu o njoj niti mogu odlučivati niti njome mogu raspolagati. Da bi od nje imali koristi sada morat će čekati dvije godine dulje.

Otvara to bezbroj novih pitanja i situacija kad je drugi stup u pitanju, pa tako ekonomski analitičar Željko Lovrinčević ističe da je vrijeme da Hrvatska napravi valorizaciju drugog mirovinskog stupa, koja nikako ne znači ukidanje, ali znači prilagođavanje novim uvjetima.

– Ako već govorimo da je to privatna imovina građana morali bismo razgovarati da i oni imaju nekakav utjecaj, preko svojih predstavnika, na to kako se ona ulaže. Moramo razgovarati i o strukturi ulaganja, odnosno o limitima za pojedine investicije, jer tako većinu novca, čak 75 posto imamo u državnim obveznicama, napominje on. Uz to bi se ponovo moralo, smatra Lovrinčević otvoriti i pitanje naknada društvima koja upravljaju mirovinskim fondovima, ali i konkurencije među njima, jer se u pojedinim zemljama svakih pet godina bira novo društvo za upravljanje kako bi se postigli što bolji uvjeti za osiguranike.

– Tu je u končanici, za današnje radnike i buduće umirovljenike možda i najvažnije pitanje koje se tiče raspolaganja i nasljeđivanja onoga što svi u Hrvatskoj zovu privatnom štednjom, ali za nju vrijede gotovo ista pravila kao i za prvi stup, ističe Lovrinčević. Dakle, u slučaju smrti radnika prije ostvarivanja mirovine štednja iz drugog stupa je predmet nasljeđivanja. Ta sredstva mogu se čak i oporučno ostaviti kao i sva druga privatna mirovina.

Nasljeđivanje

No, ako netko umre nakon što je već počeo primati mirovinu, makar to bilo samo godinu dana, sredstva fonda se ne nasljeđuju već se nasljeđuje mirovina koja se izračunava prema faktoru nasljeđivanja, koji ovisi o broju članova koji koriste mirovinu. To znači da onaj tko nema zakonske nasljednike koji koriste obiteljsku mirovinu zapravo ostavlja svoja sredstva u fondu.

– Osim što je problematično da ta sredstva ostaju u fondu, još je gore da čovjek sada kad se čeka na 67 godina za mirovinu može tri ili četiri godine provesti na burzi bez ikakvih primanja, umrijeti prije samog ostvarenja mirovine i njegova sredstva iz drugog stupa, a govorimo o desecima tisuća, možda i stotinama tisuća kuna, ako je imao prosječnu bruto plaću, za njega osobno nikada nisu značila ništa. Vrijedila su mu jednako kao i prvi stup. Zato se mora razmisliti o tome da se ljudima uz određene diskont, nakon određenih godina uplate i navršenih godina života omogući da iskoriste dio svojih uplata u drugi stup, ako je to već privatna imovina, zalaže se Lovrinčević.

On ističe da će ljudi u nezaposlenosti biti socijalni slučajevi na teret državi, da će ovisiti o socijalnoj pomoći, a da će do 67. godine čekati da dobiju svoju štednju iz drugog stupa. Smatra da bi za drugi stup, po uzoru na Sloveniju, trebala vrijediti pravila trećeg stupa. Na primjedbu da će oni koji ranije krenu raditi, odmah nakon srednje škole, primjerice zidari, konobari ili varioci moći u mirovinu i sa 62 godine ako skupe 41 godinu staža Lovrinčević odgovara da bi bilo zanimljivo vijdeti koliko je ljudi iz te struke radilo bez prekida i gubitka posla ili koliko njih nije nekoliko godina bilo prisiljeno raditi na crno, pa da bez problema skupe 41 godinu staža.

IZVOR

No Comments

04.05.2016. – Poslodavci krše skoro svaku odredbu Zakona o radu

Nezavisni hrvatski sindikati objavili najčešće razloge zbog kojih radnici traže pravnu zaštitu

Jedan od razloga zbog kojeg radnici traže zaštitu je manipulacija ostvarenjem norme uz koju je vezana stimulacija

Inspektori rada tijekom prošle godine utvrdili su postojanje osnovane sumnje u 712 prekršaja zbog nedostavljanja radnicima obračuna dugovane a neisplaćene plaće ili otpremnine. Tako obračune nije dobilo 6.252 radnika. Istodobno, inspektori su otkrili i 965 prekršaja neisplate niti minimalne plaće za više od 12,9 tisuća radnika.

Nedostavljanje obračuna dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine samo je jedan od prekršaja poslodavaca koje otkrivaju inspektori rada.

Na vodećem je mjestu neizdavanje pisane potvrde o sklopljenom ugovoru ili nedostavljanje radniku primjerka prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje u propisanom roku, a potom slijedi nevođenje evidencije o radnicima i radnom vremenu, odnosno nevođenje te evidencije na propisan način. Nezakonito sklapanje ugovora na određeno, nezakonit prekovremeni rad, onemogućavanje korištenja dnevnog tjednog ili godišnjeg odmora, također spadaju u vodeće kršenje odredbi Zakona o radu (ZOR), a na toj je listi i nedostavljanje radniku obrazloženog otkaza ugovora o radu u pisanom obliku.

Nalazi inspektora rada dijelom se poklapaju s onim s čime se sindikati i njihovi pravnici svakodnevno susreću. Tako su Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) na svojim mrežnim stranicama objavili listu problema s kojima se radnici članovi sindikata najčešće susreću i zbog kojih traže pravnu pomoć. Neisplata plaća, odnosno isplata dijela plaće bez dodataka na plaću kao i manipulacija dodacima, noćnim radnom, prekovremenim, radnom blagdanima i neradnim danima najčešći je razlog zbog kojeg radnici traže pravnu zaštitu.

Na neisplatu plaća veže se njena isplata mimo zakonskog roka ili roka predviđenog kolektivnim ugovorom kao i neizdavanje pisanog obračuna plaće te smanjivanje plaće bez izmjene ugovora o radu. NHS-ovi pravnici pobrojali su dvadesetak najčešćih raloga zbog kojih članstvo traži njihovu pomoć. Svi ti razlozi kazuju kako je nepoštovanje ZOR-a od strane poslodavaca još uvijek duboko ukorijenjeno. Tako i sindikalni pravnici nerijetko u ime radnika traže pravicu zbog nepoštivanja radnog vremena ili preraspodjele radnog vremena. Sami inspektori rada u svojem godišnjem izvještaju ukazuju kako im je nužna pomoć sindikata kada je riječ o preraspodjeli radnog vremena, novom institutu radnog zakonodavstva. Naime, sindikati su upozoravali kako će taj institut omogućiti iskorištavanje radnika, što se u praksi očito i događa, a radnici u strahu od gubitka radnog mjesta o tome ne žele govoriti.

Jedan od čestih razloga zbog kojih radnici traže zaštitu je manipulacija ostvarenjem norme uz koju je vezana isplata stimulativnog dijela plaće. U slučajevima kada je stimulativni dio plaće vezan uz ispunjenje norme, one se postavljaju na razinu koju radnici ne mogu ostvariti te tako ostanu i bez dijela plaće. Ne samo da se krši ZOR i kolektivni ugovori, nego poslodavci ne poštuju niti sudske odluke bilo da je riječ o vraćanju radnika na posao ili isplati materijalnih prava radnicima temeljem sudske odluke. Lista najčešćih postupanja pravnika u zaštiti radnika ne bi bila potpuna da se na njoj ne nalazi zloupotreba ugovora o radu na određeno vrijeme, kao i zloupotreba ugovora o djelu »kojim radnici de facto kontinuirano rade za poslodavca« te zlouporaba rada agencijskih radnika, njihovo zakidanje u ostvarenju iste plaće koju za isti rad primaju radnici korisnika. Tu su naravno, i pritisci na sindikalne povjerenike i članove sindikata, zlouporaba probnog rada kao i izdavanje upozorenja za povrede obveza iz radnog odnosa, a bez stvarnog utvrđivanja radnikove odgovornosti. Takva upozorenja nerijetko se koriste u nekim novim postupcima protiv radnika.

IZVOR

No Comments

04.05.2016. – EU liberalizira željeznički putnički promet, hitno se mora ulagati u HŽ

Nove mjere vratit će građane u vlakove, osigurati im bolju kvalitetu usluge te jeftinije, brže i sigurnije putovanje.

Europski parlament usvojio je prošloga tjedna novi zakonodavni paket za poboljšanje željezničkog prometa u EU. Četvrti paket zakona o željeznicama određuje sigurnost i interoperabilnost željezničkog prometa, te jača ulogu Europske agencije za željeznički promet kako bi se ostvario jedinstveni željeznički prostor EU-a.

Kako doznajemo od eurozastupnika Davora Škrlca, i on je podržao novi željeznički paket te je naglasio kako će nove mjere vratiti građane u vlakove, osigurati im bolju kvalitetu usluge, brže i sigurnije putovanje uz niže cijene karata. “Liberalizacija željezničkog putničkog prometa vrlo je važna, što znači da hrvatska vlada mora što prije osposobiti i povećati konkurentnost Hrvatskih željeznica. Potrebno je i ubrzati ulaganje u modernizaciju pruga i planirati projekte brze željeznice u regiji. Dosad se premalo ulagalo u željezničku infrastrukturu koja je jedan od važnijih oblika održivog transporta”, ističe Škrlec.

Novi željeznički paket potaknut će ulaganja i modernizaciju pruga i vlakova te razvoj projekata multimodalnog integiranog sustava putnih karata što je posebno važno za Hrvatsku jer se time građanima omogućava da kupnjom samo jedne putne karte koriste više različitih vrsta prijevoza, kao primjerice, kombinirani brodski i željeznički prijevoz.

“Željeznice su najstariji Europski sustav prijevoza putnika i robe, ali nažalost posljednjih nekoliko desetljeća nepravedno zapostavljen na uštrb cestovnog i zračnog prijevoza. Veće korištenje željezničkog putničkog prijevoza znači i smanjenje emisija stakleničkih plinova u sektoru transporta i otvaranje novih zelenih radnih mjesta. Zato ovaj četvrti paket zakona o željeznicama vidim kao povijesnu priliku za stvaranje jedinstvenog željezničkog prostora Europske unije”, zaključuje Škrlec.

IZVOR

No Comments

02.05.2016. – “Treba izaći na prosvjede, a ne doma iz fotelje navijati za promjene”

Krešimir Sever: U Hrvatskoj 80.000 radnika radi za minimalac, 20.000 njih radi bez plaće, velika je brojka blokiranih, mirovine su niske, zagovara se rad na određeno vrijeme, relativizira se rad, brojke nezaposlenih mladih ljudi dvostruko su nam veće od europskih. Kod nas je to 49 posto a u Europskoj uniji je malo više od 22

Razgovarala: Snježana Kratz

O tome gdje je odrastao, kome je ostao vjeran, zašto po gradu pješači i na što ga je nagovorio pokojni župnik Franjo Jurak, ZG-magazinu je ispričao Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS). Otkrio je kakav je položaj hrvatskog radništva, što nam je donio liberalni kapitalizam, vodi li sve revoluciji i kako su organizirali ovogodišnju prvomajsku povorku pod sloganom »Ljudi ispred profita«.

 

Zašto volite Zagreb?

Volim ga jer sam tu rođen. Da ne zvuči patetično – u srcu mi je.

 

U kojem ste kvartu odrastali?

Moji su nekada živjeli iza Dinamovog stadiona pa sam taj kvart još kao dijete zamijenio Trnjem odnosno stanovanjem kod trešnjevačkog placa. S nepunih četiri godine doselili smo u Pongračevo gdje živim i danas u obiteljskoj kući.

 

Pongračevo pripada Trešnjevci – sjever?

Da, omeđeno je s jedne strane potokom Črnomerec, Ozaljskom, Stubičkom odnosno Selskom ulicom.

 

Kakav je danas taj kvart?

To je bio, i još uvijek je dijelom kvart malih obiteljskih kuća. Njegov je to prepoznatljivi znak, kao što su to danas i tamo izniknute stambene zgrade, ali na sreću nisu zbijene jedna do druge. Lijep je taj dio Trešnjevke, to više jer se preko puta tamošnje crkve odnosno negdašnje vojarne, gradi park Kate Šoljić pa će to biti lijep gradski detalj kompletnoj trešnjevačkoj vizuri. Puno me sjećanja veže uz taj kvart. Još dok sam svojedobno radio u nekadašnjem SDK (Služba društvenog knjigovodstva) ukazala mi se pogodnost uzeti kredit kojim sam bio kupio stan na Malešnici.

 

Odselili ste se tamo?

Ne, iako sam imao to novo mjesto za život , nisam se tamo odselio. Stan sam kasnije prodao i proširio obiteljsku kuću.

 

Ostali ste vjerni …

Kvartu u kojem sam odrastao. Još uvijek su mi tu i neki prijatelji iz djetinjstva, oni koji su također ostali vjerni kvartu. Neki su već i pokojni.

 

U Trešnjevci, ali i Zagrebu uživate pješačeći? Nemate automobil?

Ne, ne znam voziti i nemam auto, ali ima ga moja supruga Tanja.

 

Psihologinja?

Da, psihologinja kojoj je auto dio posla. Ona ima svoj psihološki centar i kredit …

 

Koji će vraćati?

Sedamnaest godina.

 

Vi se znači s automobilom ne morate opterećivati?

Za sve što trebam obavljati uglavnom koristim javni prijevoz. Imam godišnju pokaznu kartu.

 

Puno pješačite pa i živite zdravo?

Kako sam u tom smislu živio nekad, tako živim i danas. To što sam predsjednik NHS –a ništa ne znači i ne mora se u praksi dogoditi ona rimska izreka »… časti mijenjaju običaje«. Nisam nikada osjećao poriv da vozim auto ili polažem vozački. I to mi nije ništa čudno i neshvatljivo. Još sam isti onaj dečko iz Pongračeva… Doduše, nisam više dečko.

 

Ali ste sindikalno angažirani. Kada je intenzivnije krenuo taj vaš put?

Do 90-tih godina nisam se bavio takvim radom. Zapravo me 1991. godine nemalo socijalno osviješteni župnik, pokojni Franjo Jurak nagovorio na takve aktivnosti. Bio je to silan čovjek poznat po ekumenskom radu, mnogo je pomagao ljudima. Sjećam se, jednom ga je beskućnik došao tražiti nešto hrane, a vidjevši u kakvoj je odjeći čovjek pristigao, župnik mu je dao i svoj baloner. Nedavno je objavljena i knjiga njegovih svjedočenja.

 

Kakva su vaša? Kakav je bio položaj radnika nekad a kakav je danas?

Nije to baš usporedivo. Primjerice devedesetih su godina na jednog umirovljenika dolazila tri osiguranika, a danas je omjer 1:1. Europska unija koju smo svi sa žudnjom gledali i iščekivali je, nije kao ona nekad. Europska je komisija danas stala na stranu krupnog kapitala. Radnika je pozicionirala iza onog što on stvara.

 

Kud to onda vodi? Revoluciji?

Ne mogu reći. Ali sve je više siromašnih ljudi, izrabljivanih, vidljivo je osiromašenje naroda u korist krupnog kapitala koji je u potrazi za jeftinijom radnom snagom iselio u Kinu, Bangladeš, Afriku…

 

Kako se sindikat bori protiv takvog odnosa prema radništvu?

Internacionalni sindikalni pokušaji u svijetu su jaki, ali treba još jačih zajedničkih akcija. Njih nema, osim određenih »blagdanskih« dana u godini. Treba jačati sindikalne pokrete u matičnim zemljama, a ne se bunit(i) od kuće iz fotelja! Treba izaći na prosvjede a ne treba od doma navijati, jer za promjene nam ne trebaju navijači kritičari. Problem je što naši ljudi nemaju naviku prosvjedovanja. Mnogi su već u startu uvjereni da se ništa ne može i neće promijeniti. Trebaju razmisliti da ne bude po onoj »kad su njih odvodili mi smo šutjeli, a sada kada nas odvode, za nas nema tko glas (po)dići«. Naši su ljudi solidarni kada je riječ o humanitarnim akcijama. Imaju tu notu empatije, ali kada treba javno izaći, pokazati onda je strah i besmisao to što odlučuje. Razmišljanje da se ništa neće promijeniti.

 

Kako komentirate najavljena poskupljenja, dopunskog zdravstvenog osiguranja, participacije…?

Povećanje dosadašnje participacije 20 posto do dvije tisuće kuna skočilo je na 20 posto do tri tisuće kuna!

 

A rad do 67 godine?

Reguliranje mirovinskog sustava nije u ovlasti Europske komisije već zemalja članica. Oni su taj prijedlog podastirali još prošloj vladi ali ova ga je prihvatila. Rad do 67 godine? Kako ? Pa hrvatski građani u odnosu na one u Europskoj uniji već žive kraće!

 

Pa što onda činiti, kakva je poruka?

Neka izađu pod prvomajsku sindikalnu poruku i priključe se u kolonu pod sloganom »ljudi ispred profita!«. Prvi maj je blagdan rada kada se slavi čovjek, jedino svjesno biće koje svjesnim djelovanjem stvara nove vrijednosti, on je sukreator svijeta. Danas je taj čovjek i radnik iza stvorenog odnosno profit je ispred njega! U tome treba uspostaviti ravnotežu da ne bude onaj koji je nešto stvorio iza onog što je stvoreno.

 

Kakva je budućnost hrvatskog radništva?

Sve je gora! Pa 80.000 radnika radi za minimalac, 20.000 njih radi bez plaće, velika je brojka blokiranih, mirovine su niske, zagovara se rad na određeno vrijeme, relativizira se rad, brojke nezaposlenih mladih ljudi dvostruko su nam veće od europskih. Kod nas je to 49 posto a u Europskoj uniji je malo više od 22.

 

Što nam je to donio liberalni kapitalizam? Mnogi ga se drže.

Jedno je imati liberalnu misao u društvenim kretanjima a drugo živjeti ga u sistemu gdje je kapital praktično oslobođen od svakog utjecaja države i njemu je sve podređeno.

 

Kako ste organizirali ovogodišnju prvomajsku povorku?

Sa Krešimirovog trga prosvjedna povorka sindikalnih povjerenika i aktivista kreće u Maksimir u 10,30 sati na mjesto stogodišnje tradicionalne proslave 1. svibnja. Volio bih se iznenaditi ali na žalost ne računam na veći odaziv ljudi.

 

Kažu bit će loše vrijeme.

Nek uzmu kišobrane i kabanice.

 

Jeste pripremali kakav grah za sudionike, posjetitelje?

Ne, to je Grad Zagreb upriličio.

 

Hoćete li vi otići na porciju graha?

To je tradicija.

 

Mislite da mnogi dođu samo zbog toga?

Ima i toga.

 

Kakav vam je rodni grad danas? Grad po mjeri čovjeka, sve više beskućnika, osiromašenih ili …?

U Zagrebu se svakako lakše živi nego u ostatku Hrvatske. Tu je i prosječna plaća veća od ostatka zemlje ali ni Zagreb nije lišen beznađa, odlaska mladih… Znate, najveći grijeh politike kako lijeve tako i desne jest što su svojim ponašanjem i djelovanjem otjerali ljude u apatiju! Grijeh je to političkih elita.

 

Koja je poruka za kraj?

Pozvati Zagrepčane i ostale da se solidariziraju i izađu na prvomajske prosvjede. Neka dođu i pokažu da su im najavljene mirovinske, zdravstvene i druge reforme važne i neprihvatljive.

 

IZVOR

No Comments