Posts Tagged obavijesti

Nije jasno kome treba da Hrvatska nakon osam godina proračunskog stezanja, i to na račun osjetljivih socijalnih slojeva, počne stvarati još i proračunski višak, kojeg nema gotovo nijedna država u svijetu, osim Njemačke. Ne bi li bilo logičnije da se Vlada napokon lati industrijske politike i da joj glavni cilj postane otvaranje radnih mjesta, makar i povećanim proračunskim izdvajanjima?

Jučerašnja sjednica Vlade potvrdila je da većina građana neće imati koristi od toga što su Banski dvori proljetos slavljenički ispunili zadaću Europske komisije, spustivši proračunski manjak osjetno ispod razine od 3 posto BDP-a. Naprotiv, prema proračunskim projekcijama Vlade do 2020. godine, očito je da će većina stanovništva Hrvatske nastaviti sa stezanjem remena. Neće osjetiti blagodati gospodarskog oporavka, koji traje već tri godine.

Istina, Vlada je poručila da će do kraja četverogodišnjeg mandata potrošiti više novca – u korist 1,3 milijuna umirovljenika, zdravstva i demografske obnove. Ali tako se čini samo na prvi pogled. Istina je da će izdvojiti 1,35 milijardi dodatnih kuna kako bi se mirovine iduće godine povećale za 2,1 posto. No, stvar je u tome što gospodarstvo napreduje po stopama rasta od 2 do 3 posto godišnje, a mirovine upola sporije, ili nikako. To zapravo znači nastavak siromašenja starijih ljudi.

Vlada je obećala da će iduće godine, primjerice, zdravstvo pomoći s 500 milijuna kuna. Međutim, zdravstveni se proračun od te donacije neće oporaviti. Čuli smo da je manjak u zdravstvu veći od šest milijardi kuna. Čini se kao da Vlada računa na skori kolaps zdravstvenog sustava, kako bi se mogao djelomice privatizirati i kako bi bolesni građani liječenje plaćali više iz vlastita džepa. Ako se to ostvari, kućni proračuni građana, osobito osiromašenih umirovljenika, bit će dodatno pogođeni.

Ne treba očekivati ni poboljšanje u demografskoj obnovi, koju Vlada sve rjeđe spominje. Oko 200 do 300 milijuna dodatnih kuna godišnje radi poboljšanja brige za djecu neće zaustaviti iseljavanje i smanjivanje stanovništva Hrvatske. Više od 200 tisuća ljudi u fertilnoj dobi u protekle četiri godine napustilo je zemlju zato što nemaju (prikladnih) radnih mjesta i egzistencijalnu sigurnost, a ne zbog pitanja javne brige za djecu.

Teško je vjerovati da članovi Vlade svega toga nisu svjesni. Unatoč tome, oni su i jučer tvrdoglavo dali do znanja kako proračunska štednja (fiskalna konsolidacija) po naputcima Europske komisije ostaje prioritet u njihovu radu. Prihodi proračuna, planira Vlada, do 2020. rast će po stopi od 3 do 5 posto, a rashodi upola sporije, kako bi Hrvatska 2020. potpuno srezala manjak i prešla u proračunski višak od 0,5 posto!

Nije jasno kome treba da Hrvatska nakon osam godina proračunskog stezanja, i to na račun osjetljivih socijalnih slojeva, počne stvarati još i proračunski višak, kojeg nema gotovo nijedna država u svijetu, osim Njemačke. Ne bi li bilo logičnije da se Vlada napokon lati industrijske politike i da joj glavni cilj postane otvaranje radnih mjesta, makar i povećanim proračunskim izdvajanjima? Politiku nemilosrdne štednje, koju svima diktiraju Berlin i Bruxelles, napustile su gotovo sve članice EU-a. Ta je politika bacila njihova gospodarstva na koljena, povećala nezaposlenost, osiromašila većinu stanovništva, dodatno obogatila manjinu i potaknula pobune građana na izborima. Premijer Andrej Plenković, pak, rekao je jučer da proračunsku štednju u Hrvatskoj treba nastaviti, ali tako »da ne ugrozi temelje rasta«. Drugim riječima, oporavak gospodarstva vjerojatno će se nastaviti, ali je pitanje – za koga.

IZVOR

Hrvatska je dosad iz fondova EU povukla 10,8 milijardi kuna za projekte bolje prometne povezanosti, a koji uključuju infrastrukturne projekte i usluge u prometu.

Iz Operativnog programa “Konkurentnost i kohezija” Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture dosad je s korisnicima projekta potpisalo ugovore u vrijednosti od 7,6 milijardi kuna, odnosno 80 posto od dodijeljenih 9,9 milijardi kuna koje su Hrvatskoj na raspolaganju. A iz tri dosadašnja poziva CEF-a, Instrumenta za povezivanje (Connecting Europe Facility – CEF), Hrvatskoj je odobreno 3,2 milijarde kuna za 32 prometna projekta.

Najveći pojedinačni iznos sredstava EU koji je Hrvatska dosad dobila za neki od svojih projekata je 357 milijuna eura za gradnju Pelješkog mosta i pristupnih cesta, a za to smo iskoristili sredstva iz Operativnog programa “Konkurentnost i kohezija”. Iz tog programa sufinancira se sa 170 milijuna eura i obnova postojećeg te dogradnja novog kolosijeka pruge Dugo Selo – Križevci, dok je treći najveći iznos koji je Hrvatska povukla iz “Konkurentnosti i kohezije” 134 milijuna eura za obnovu i dogradnju Zračne luke Dubrovnik. Još je bolja iskorištenost sredstava koji su Hrvatskoj na raspolaganju iz CEF-a – 93 posto. CEF je program osnovan za dodatna ulaganja u izgradnju nove te unapređenje postojeće prometne, energetske i telekomunikacijske infrastrukture, pomoću kojeg države članice mogu financirati projekte na devet koridora Osnovne mreže Transeuropske prometne mreže (TEN-T).

Ministarstvo, koje je koordinator CEF-a za promet u Hrvatskoj, na raspolaganju je imalo 456 milijuna eura, za koje smo mogli prijavljivati projekte na tri objavljena poziva tijekom 2014., 2015. i 2016. godine. Na prvom pozivu Hrvatskoj je odobreno šest prometnih projekata.

Vrijednost hrvatskog dijela projekata koji su odobreni iznosi 53,1 milijuna eura, a odobreno im je ukupno 43,8 milijuna eura za sufinanciranje. Najveći je iznos dobiven u tom pozivu za projekt kontejnerskog terminala Jadranska vrata – Rekonstrukcija kolodvora Rijeka – Brajdica koji je ukupno vrijedan 35,5 milijuna eura, a sufinanciran je s 30,2 milijuna eura. Na drugom pozivu za sufinanciranje odobreno je 11 projekata, a za što je dobiveno 306,9 milijuna eura. Šest projekata Hrvatska je prijavila samostalno, a pet u koordinaciji s drugim zemljama EU. Tad je Hrvatska dobila i za sada najveći iznos iz CEF-a za neki od svojih projekata – 241,3 milijuna eura za rekonstrukciju postojećeg i izgradnju drugog kolosijeka željezničke pruge na dionici Križevci – Koprivnica – državna granica.

Ukupna vrijednost tog projekta je 283,9 milijuna eura. Na trećem pozivu odobreno je financiranje 15 prometnih projekata čija je ukupna vrijednost 90,9 milijuna eura, dok je iznos dodijeljenih nepovratnih sredstava 73,9 milijuna eura. Tu je najveći projekt rekonstrukcija željezničke infrastrukture na području Luke Rijeka – bazen Rijeka, vrijedan 33,6 milijuna eura, a sufinancirat će se s 28,6 milijuna eura.

IZVOR

Ministar državne imovine Goran Marić nastavlja s raspisivanjem natječaja.

Ministar državne imovine Goran Marić iduća dva tjedna prikuplja ponude za menadžere u još tri tvrtke iz državnog portfelja. Za HŽ Putnički prijevoz u kojem je na poziciju predsjednika prije dva mjeseca Vlada na šest mjeseci imenovala Željka Ukića, traže se novi predsjednik i dva člana Uprave, a u obzir će se uzimati kandidate sa završenim studijem prometa, ekonomije ili prava, te 10 godina radnog iskustva u struci, od čega pet na rukovodećim opozicijama.

Natječaj je raspisan i za mjesto predsjednika i dva člana Uprave HŽ Carga, kojim također od svibnja upravlja privremeni direktor Željko Pokrovac. U potragu se ide i za nove lidere u HŽ Infrastrukturi, gdje je ministar prometa i infrastrukture Oleg Butković prije godinu dana privremeno, do izbora putem natječaja, “instalirao” Ivana Kršića. Osim predsjednika Uprave HŽ Infrastruktura bi trebala dobiti još četiri člana Uprave.

Za sve tri tvrtke kandidate će se tražiti među kandidatima s diplomama studija prometa, ekonomije ili prava, a u slučaju HŽ Infrastrukture i tehničke struke. Uvjet za potencijalne menadžere je i najmanje deset godina radnog iskustva, od čega pet na rukovodećim mjestima.

IZVOR

Na novi zakon o državnoj imovini 19 očitovanja, najviše od lokalne uprave.

Prije nekoliko dana istekao je rok za javnu raspravu prijedloga novog zakona o upravljanju državnom imovinom, koji, kako smo već predstavili u Poslovnom dnevniku, ministru državne imovine daje velike ovlasti, kakve dosad nije imao nijedan pojedinac koji je vodio taj resor, bilo kroz Fond za privatizaciju ili njegove nasljednike AUDIO i DUUDI. Stoga ne čudi i da je najviše kritika i prijedloga za izmjenama ministru državne imovine Goranu Mariću pristiglo na odredbe koje osobi na toj poziciji daju mogućnost samostalnog odlučivanja dionicama i nekretninama čija vrijednost je do 7,5 milijuna kuna.

Devetnaest je pravnih i fizičkih osoba uputilo svoje prijedloge Ministarstvu tijekom savjetovanja s javnošću, a Ured pučke pravobraniteljice i Udruga gradova bili su pri tom najaktivniji u procjenjivanju efekata Marićevih prijedloga. Upozoravaju da je nužno rezanje tako visokog limita za samostalne poteze ministra, koji je dosad bio 1 milijun kuna, te predlažu da se i za nižu razinu uvede i odobrenje odluka od strane Državnog odvjetništva. Visok prag ocijenjen je kao “velik koruptivan rizik” i “rizik po javni interes”.

No, iz izjave koju je dao na naš upit, za Gorana Marića velike ovlasti koje bi mu zakon dao ne predstavljaju problem.

“Velike ovlasti, po logici razumijevanja, upućuju na veću odgovornost. Ako je tako u slučaju odredbi novog Zakona, analogno se to odnosi i na ministra državne imovine”, odgovara Marić. No, navodi i kako će iduća dva tjedna Ministarstvo analizirati pristigle prijedloge i o njima se javno očitovati, te da je u interesu Ministarstva kao njegova resornog predlagatelja i ministra osobno da zakon bude kvalitetan, pojednostavljen, bliži poduzetništvu i realnom životu.

No, upravo su na dodatne nejasnoće i netransparentnost stigle brojne primjedbe. Gradove tako posebno muči konfuzija koju može pokrenuti brisanje odredbe postojećeg zakona o tome čije su vlasništvo nekretnine upisane kao općenarodna imovina i društveno vlasništvo.

Građani, posebice u slučaju legalizacije objekata, neće znati komu će se obraćati – gradu, županiji ili nadležnom ministarstvu, upozoravaju iz Udruge gradova, a dodatne napetosti mogu nastati u slučaju ako bi gradovi prodavali takve nekretnine jer svu zaradu bi morali uplatiti u proračun RH.

Zakon k tomu nije uredio raspolaganje zajedničkim nekretninama države i gradova, pa Udruga gradova predlaže da se u zakon unese odredba da zemljištem koje se 24. srpnja 1991. nalazilo unutar granica građevinskog područja raspolaže grad, a država zemljištem izvan građevinskog područja, kao i da se gradovima vrati zemljište koje bi po tom kriteriju ušlo u njihov posjed, a na koje se u međuvremenu uknjižila država.

Gradovi zamjeraju i što se i dalje ostavlja dojam centraliziranosti u upravljanju imovinom koja nosi dobit, poput terena za kampove ili golf terena, dok gradovi ne sudjeluju ni u upravljanju njima, niti ubiranju prihoda. Grad Karlovac primjerice predlaže da se kao poseban oblik raspolaganja imovinom uvede model njihovog davanja na privremeno korištenje gradovima. To se prije svega odnosi na nekretnine koje nisu u funkciji i za koje nije određena namjena, a dolazi do devastacije i propadanja.

Poslodavci su u ovoj raspravi bili tihi, tek su, zajedno sa sindikatima, u tijeku javne rasprave izborili povratak socijalnih partnera u upravnom vijeću Centra za restrukturiranje i prodaju, pa će ponovno biti u članstvu, ali bez prava glasa. No, osim sindikata i poslodavaca, i gradovi traže uključenost u rad CERP-a, a predlažu da uz ostala resorna ministarstva svog predstavnika dobije i Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova.

Nedopustivo je, upozorili su iz Koprivničko-križevačke županije, da se ministru državne imovine prepusti odluka o doniranju nekretnina političkim strankama. Bila bi to, smatraju iz Centra za mirovne studije, izravna pogodba parlamentarnim strankama i otvaranje prostora za političku trgovinu.

Ministra Marića se upozorava da upravljanje imovinom treba razlikovati od vlasništva, a u tom kontekstu preporučuje se u zakon unijeti novu praksu – da Vlada, na prijedlog Ministarstva, osnuje trgovčko društvo, fond ili drugi oblik pravne osobe koja bi upravljala dijelom državne imovine. Od Marića se očekuje i da u daljnjem radu na zakonu uredi pitanje registra i interne evidencije državne imovine. To se u današnje doba smatra neprihvatljivim, te su prijedlozi da se postojeći registar popravi tako da podaci budu pregledni, te da ga se ažurira na dnevnoj bazi, a da svi podaci o imovini i njezinom korištenju, zakupcima i slično budu javno dostupni.

Među pristiglim zahtjevima ministru ima i onih ponešto osobitih poput inicijative pučke pravobraniteljice da se dionice državnih tvrtki dodijele i borcima NOB-a ili Sindikata metalaca Hrvatske koji uz zadržavanje mogućnosti korištenja ESOP programa traže i da im se omogući i stjecanje i 100 postotnog vlasništva tvrtki.

Novi zakon inače će ići u redovitu saborsku proceduru, a ministar Marić očekuje da će biti pušten u raspravu polovicom rujna. Zakon je inače prema vladinom hodogramu trebao biti usvojen do konca lipnja.

IZVOR

Pomorci kao i ostali radnici imaju pravo održavati skupove radnika i imati predstavnika radnika u »organu poslodavca«. Poslodavci su pak i za pomorce u slučaju kolektivnih otkaza dužni izvjestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja te joj dostaviti sve relevantne podatke vezane uz kolektivni višak i postupak savjetovanja s radničkim vijećem. Dio država članica EU-a pomorce su »isključivala« iz primjene tih prava, no više neće moći

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava uputilo je izmjene i dopune Zakona o radu (ZOR) u skraćeni postupak savjetovanja kako bi se u domaće radno zakonodavstvo ugradile odrebe direktive o pomorcima.

Sve zemlje članice EU-a to trebaju učiniti do 10. listopada, a što se tiče Hrvatske praktične potrebe za promjenama odredbi ZOR-a nema, osim na način da se u njegovim općim odrebama navedu direktive vezane uz rad pomoraca.Naime, Hrvatska pomorce tretira kao i sve druge radnike iako se njihova pozicija dijelom uređuje Pomorskim zakonikom, a dijelom ZOR-om te ih ne isključije iz niti jedne odredbe radnog zakonodavstva.To znači da se i na njih odnose odredbe o sudjelovanju radnika u odlučivanju kojima se uređuje pravo na izbor i djelovanje putem radničkog vijeća, pravo na informiranje, pravo na savjetovanje prije donošenja odluke poslodavca, kao i pravo suodlučivanja s poslodavcem.Pomorci kao i ostali radnici imaju pravo održavati skupove radnika i imati predstavnika radnika u »organu poslodavca«. Poslodavci su pak i za pomorce u slučaju kolektivnih otkaza dužni izvjestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja te joj dostaviti sve relevantne podatke vezane uz kolektivni višak i postupak savjetovanja s radničkim vijećem. Dio država članica EU-a pomorce su »isključivala« iz primjene tih prava, no više neće moći.Kozmetička izmjena ZOR-a, međutim, iskorištena je i kako bi se poništio dio novina donesenih prije tri godine. Naime, tada je regulirano da u se arbitražni postupak više ne smatra alternativnom mogućnošću. U slučajevima kada radničko vijeće uskrati suglasnost poslodavcu za otkaz, arbitraža je postala »standard« za kojim je poslodavac mogao posegnuti umjesto da zahtijeva da se suglasnost nadomjesti sudskom odlukom.Arbitraže u tim slučajevima više neće biti, niti će arbitraža, u slučaju da radničko vijeće uskrati suglasnost, moći donositi odluku o otkazu radniku sa smanjenom radnom sposobnošću. Takvom radniku poslodavac više neće moći dati otkaz, ako mu radničko vijeće ili sindikat u funkciji radničkog vijeća ne da suglasnost.

IZVOR