Posts Tagged obavijesti

Samo zajedničkim djelovanjem sindikati mogu izboriti dostojanstvene plaće za hrvatske radnike

Povodom desete godišnjice obilježavanja Svjetskog dana dostojanstvenog rada, Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) organizirali su raspravu pod nazivom „Snažan sindikalni pokret za dostojanstvo rada – Kako do većih plaća i kvalitetnijih radnih mjesta za sve radnike?“, koja je održana 11. listopada u Kući Europe u Zagrebu.

Poodom desete godišnjice obilježavanja Svjetskog dana dostojanstvenog rada, Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) organizirali su raspravu pod nazivom „Snažan sindikalni pokret za dostojanstvo rada –Kako do većih plaća i kvalitetnijih radnih mjesta za sve radnike?“, koja je održana 11. listopada u Kući Europe u Zagrebu.

Na raspravi su iznijeti podaci o kretanju plaća u Hrvatskoj i drugim članicama Europske unije od 2007. do 2015. g., koji pokazuju da su realne plaće u Hrvatskoj u tom razdoblju pale za 2,5 posto, budući da je porast nominalnih plaća bio manji od inflacije. Istovremeno, u većini ostalih država EU, a posebno u novim članicama, realne su plaće rasle. Po gospodarskom rastu trenutno nauspješnije nove članice, Poljska i Bugarska, taj su rast postigle upravo uz snažno povećanje minimalne i prosječne plaće.

Budući da povećanje plaća uzrokuje porast potrošnje, te tako povratno utječe na rast ekonomije, ono nije „sebični“ interes radnika i sindikata, nego preduvjet održivog gospodarskog oporavka. Stoga porast plaća, za koji se potrebno izboriti kako kroz kolektivne pregovore na svim razinama, tako i kroz povećanje minimalne plaće, mora predstavljati prioritet hrvatskog sindikalnog pokreta, te ujedno biti poticajem zajedničkog djelovanja svih sindikalnih središnjica, ali i sindikata neudruženih u središnjice. Samo zajedničkim i koordiniranim pritiskom na poslodavace i donositelje odluka sindikati mogu izboriti dostojne plaće za hrvatske radnike, zaključeno je tijekom rasprave.

Svi se slažemo kako je zahtjev za veće plaće opravdan, pravodoban i realan, kako je nužan za dobrobit svih radnika i građana, ali i za pravedan i održiv ekonomski rast. Ključno je pitanje danas kako taj zahtjev ostvariti. Jedno je sigurno: da bismo u tome uspjeli, nužni su solidarnost i zajedništvo svih radnika i sindikata! U ostvarivanju toga cilja moramo, i hoćemo, koristiti sva sredstva koja nam stoje na raspolaganju – od pregovora za stolom, do akcija u tvornicama, tvrtkama i na ulicama, rekao je predsjednik SSSH Mladen Novosel.

U ovome trenutku Hrvatska hitno treba povećanje svih plaća uključujući minimalnu, smanjenje fleksibilnosti sustava rada uključujući i nestandardne oblike zapošljavanja i rada, treba više stalnih i sigurnih poslova, jačanje i omasovljenje sindikalnog pokreta i veću opredijeljenost za kolektivno pregovaranje, rekao je predsjednik NHS-a Krešimir Sever.

Moramo se organizirati – sindikati trebaju više članova, i to aktivnih članova, jer nam poslodavci neće samo tako dati veće plaće. Radnici se moraju držati zajedno, i boriti za pošteni udio u profitu koji stvaraju. Moramo se organizirati na svim razinama, uključujući gransku, nacionalnu i europsku. Ne bi smjelo biti nikakve sumnje o postignućima za europske radnike koje je izborio sindikalni pokret. Samo radeći zajedno možemo se izboriti za Europsku uniju koja će voditi računa o potrebama radnih ljudi, izjavila je konfederalna tajnica Europske konfederacije sindikata (ETUC) Esther Lynch.

Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC), čiji su SSSH i NHS članovi, predstavlja 181 milijun radnika u 163 države i teritorija, te okuplja 340 nacionalnih sindikalnih središnjica. Od 2007. g. ITUC i njezine članice obilježavaju 7. listopada kao Svjetski dan dostojanstvenog rada.

BORBA ZA RADNIČKA PRAVA

Svjetski dan dostojanstvenog rada: Pet posto zaposlenih ispod granice siromaštva. Tražimo bolje uvjete rada

U posljednje dvije godine promijenile su se tri vlade i četiri ministra, a sindikalci još uvijek traže izmjenu zakona o minimalnoj plaći te da u nju ne ulaze dodaci utvrđeni Zakonom o radu, prvenstveno, prekovremeni rad, kako radnici ne bi trebali raditi i do 100 sati prekovremeno da bi dobili minimalnu plaću.

U povodu obilježavanja 10. obljetnice Svjetskog dana dostojanstvenog rada (7. listopada) u Kući ljudskih prava u Zagrebu održana je u srijedu rasprava o borbi za dostojanstvenu minimalnu plaću i veće plaće za sve radnike, u organizaciji Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Nezavisnih hrvatskih sindikata, na kojoj je istaknuto kako je pet posto zaposlenih ispod granice siromaštva.

Nakon dugogodišnje gospodarske krize u Hrvatskoj još traje socijalna kriza i radnici ne osjećaju ekonomski opravak unatoč rastu BDP-a. Hrvatska je i dalje na europskom dnu po plaćama radnika i zabrinjava rastući trend iseljavanja, rečeno je na skupu.

Predsjednik SSSH Mladen Novosel istaknuo je kako su raspravu pokrenuli sa zahtjevom za bolje uvjete rada, plaće i životni standard radnika. Ocijenio je kako je teškom govoriti o dostojanstvu hrvatskih radnika kada ga se tretira kao trošak, a njegova zasluga se ne spominje u ostvarenju gospodarskog rasta od 2,9 posto prema MMF-u.

Turistička sezona je na izmaku, govori se o prihodu od 10 milijardi eura, no nitko ne govori koliko je u tome neisplaćenih plaća i prekovremenih sati radnika u ugostiteljstvu, dodao je.

Ove godine, na razini Europske konfederacije sindikata, sindikalna borba usmjerena je na povećanje plaća, bolja i kvalitetnija radna mjesta, istaknuo je Novosel. Podsjetio je kako su se u posljednje dvije godine promijenile tri vlade i četiri ministra, a sindikalci još uvijek traže izmjenu zakona o minimalnoj plaći te da u nju ne ulaze dodaci utvrđeni Zakonom o radu, prvenstveno, prekovremeni rad, kako radnici ne bi trebali raditi i do 100 sati prekovremeno da bi dobili minimalnu plaću.

To jednostavno više ne smijemo dopustiti, naglasio je Novosel.

Kroz kolektivne pregovore s poslodavcima tražimo povećanja plaća, jer vjerujemo da za to postoje argumenti, dodao je, te najavio da SSSH pokreće aktivnosti oko organiziranja prosvjeda, ako se u idućih nekoliko dana ne započnu pregovori o visini minimalne plaće.

Novosel je pojasnio kako traže povećanje minimalne plaće na razinu od 50 posto prosječne plaće, a sada je oko 40 posto, »što znači da govorimo o povećanju od nekih 500 kuna, sa sadašnjih 2620 na 3100 kuna.Volio bih vidjeti poslodavca koji nije u stanju isplatiti toliku plaću u neto iznosu«, poručio je Novosel.

Pet posto zaposlenih ispod granice siromaštva

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever upozorio je kako je Hrvatska zemlja s najvišim rastom nesigurnih poslova unutar EU, a što je, uz niske plaće, jedan od glavnih razloga iseljavanja mladih, posebice visokobrazovanih, iz zemlje.

Ocijenio je kako je u Hrvatskoj vrijeme za promjenu gospodarske i socijalne politike, jer su se dosadašnje zasnivale na niskim plaćama i uštedama na radnicima, a pokazale su se pogrešnima budući su tako stečenu dobit poslodavci pretvarali u svoje zarade, a ne u investicije.

Jedino rast svih plaća donosi nova radna mjesta kroz povećanju potražnju i potrebu za radom, jamči povećano punjenje proračuna i mirovinskog sustava, istaknuo je Sever.

Također je rekao kako poslodavac koji nije u stanju isplatiti minimalnu plaću, bolje da ni ne posluje, nego da imamo fingiranu zaposlenost siromašnih radnika. Upozorio je kako je u Hrvatskoj trenutno pet posto zaposlenih ispod granice siromaštva.

Ester Lynch iz Europske konfederacije sindikata (ETUC) kazala je kako je vrijeme za povećanje plaća uslijed gospodarskog rasta, a to pokazuju i pokazatelji MMF-a.

Ocijenila je i da su neprihvatljive tako velike razlike u plaćama zaposlenih u starim i novim članicama EU. Stoga tražimo pravednije plaće i poslodavci bi ih zajedno za zaposlenicima trebali ispregovarati, zaključila e Lynch.

IZVOR

Predsjednik Svjetske banke Jim Yong Kim smatra da će se ljudi, sa svim svojim nadanjima, morati suočiti sa surovom realnošću koju nosi budućnost, u kojoj će milijuni poslova uglavnom biti automatizirani, a roboti će zamijeniti niskokvalificirane radnike.

Jim Yong Kim održao je govor u New Yorku uoči godišnjeg sastanka Svjetske banke koji se ovog tjedna održava u Washingtonu, istaknuvši tom prilikom da bi političari trebali poduzeti korake u pogledu ulaganja u obrazovanje i zdravstvenu skrb.

Ulaganje u ljudski kapital

Svjetska banka planira objaviti ljestvicu kojom bi se ocjenjivalo ulaganje pojedinih zemalja u ljudski kapital, poput obrazovanja. Tako ta organizacija, osnovana nakon Drugog svjetskog rata radi ulaganja u obnovu infrastrukture, mijenja svoj fokus.

Kim ističe da je u budućnosti za poticanje gospodarskog rasta potreban drugačiji tip ulaganja, s obzirom da će roboti zamijeniti milijune niskokvalificiranih radnika.

– Ono što možete sa sigurnošću znati, bez obzira kako će ekonomija u budućnosti izgledati, jest da ćete trebati ljude koji su sposobni učiti, izjavio je Kim za BBC.

– Želimo stvoriti osjećaj hitnosti ulaganja u ljude za koje smatramo da je potrebno s obzirom na način na koji se globalna ekonomija mijenja, istaknuo je Kim.

IZVOR

Posljednjih 20 godina u cijeloj Europi povećao se udio nestandardnih oblika rada, poput rada na poziv ili putem vaučera, što za posljedicu ima nesigurnost radnog mjesta, potplaćenost i krajnje upitnu socijalnu sigurnost radnika

Iako su ugovori o radu s punim radnim vremenom i dalje dominantni, tijekom posljednjih 20 godina u cijeloj Europi povećao se udio nestandardnih oblika rada, od primjerice, zadnjih godina sve raširenijeg rada putem digitalnih platformi, preko lažnog samozapošljavanja, rada na poziv, rada na temelju vaučera…

Politike su poticale nestandardne oblike rada, s ciljem povećanja zaposlenosti. No, drugi kraj te priče je nesigurnost radnog mjesta, potplaćenost radnika i krajnje upitna socijalna sigurnost jer takvi radnici teško mogu zaraditi poštenu mirovinu, a i tijekom radnog vijeka mahom su u grupi onih koji rade, a siromašni su.

Voda je došla do grla pa se danas, nešto što je godinama poticano, pokušava »ugurati« u zakonodavni okvir kako bi se i tim radnicima jamčila minimalna prava bilo da je riječ o radnom vremenu, doprinosima za socijalna osiguranja, plaći. Stoga ne čudi da su nestandardni oblici rada postali tema kojom se Europska komisija počela ozbiljnije baviti.

Promjene zakona

Pokrenut je, naime, drugi krug konzultacija ne bi li se osuvremenila 26 godina stara Direktiva o ugovorima o radu, takozvana Direktiva o pisanoj izjavi. Želja je Komisije do kraja godine iznjedriti zakonodavne promjene. No, sudeći prema prvoj fazi konzultacija itekako će se pomučiti dok ne dođe do rješenja koje bi iole moglo zadovoljiti sve zainteresirane strane.

Kolika prijetnja postaju netipični oblici rada pokazuju podaci objavljeni u konzultacijskim dokumentima te analitičkoj podlozi za promjenu zakonodavnog okvira. Tako je 1995. godine 32 posto zaposlenih u eurozoni bilo na nestandardnim ugovorima, da bi taj udio u 2015. godini narastao na 38 posto u eurozoni, odnosno 36 posto na razini 28 članica Unije. U apsolutnim brojkama, prije dvije godine bilo je 5,5 milijuna radnika više na nestandardnim ugovorima u usporedbi s prethodnim desetljećem, dok je istodobno broj zaposlenih na standardnim ugovorima porastao za 3,8 milijuna. Ono što posebno zabrinjava da je stalni radni odnos s punim radnim vremenom za mlade sve nedostupniji. Odnosno, više nisu dominantni jer podaci kazuju da je, primjerice 2002. godine 48 posto mladih u dobi od 15 do 25 godina imalo standardan ugovor na puno radno vrijeme, a prije dvije godine svega je 37 posto mladih imalo takve ugovore.

Revidiranje Direktive

Jedna od zabrinjavajućih pojava je i povećanje ugovora koji traju manje od mjesec dana. Lani je čak 4,8 posto svih privremenih radnika radilo preko ugovora koji traju manje od mjesec dana. U apsolutnim brojkama riječ je o gotovo 1,3 milijuna radnika što je tri i pol puta više nego u 2002. godini. Iako je tijekom krize taj udio varirao, činjenica je da se broj privremenih radnika s ugovorima kraćim od mjesec dana povećava s gospodarskim oporavkom pa Komisija zaključuje kako će ugovori s ekstremno kratkim trajanjem i u godinama koje dolaze biti jedna od značajki tržišta rada.
Uspije li Komisija u svom naumu, svim tim radnicima u novim, atipičnim oblicima zapošljavanja, poslodavac bi trebao pri sklapanju ugovora o radu u pisanom obliku dati informacije o njihovim pravima i obavezama. To, među ostalim, znači da bi trebali biti informirani o trajanju i uvjetima probnog rada, ako on postoji, uobičajenom rasporedu rada te mogućim promjenama u rasporedu, iznosu garantiranog plaćenog radnog vremena, plaćanju prekovremenog rada, socijalnim doprinosima koji se plaćaju… U osnovi to znači da bi dio radnika koji danas rade u atipičnim oblicima rada bili približeni klasičnom sustavu rada. Iz pozicije poslodavaca to bi takav rad poskupilo.

Stoga ne čudi da je već prva faza konzultacija jasno pokazala da poslodavačka strana nije zainteresirana za reformu. Konkretnije, većina poslodavačkih udruga na razini Europe ne vidi potrebu za revidiranjem Direktive o pisanim ugovorima, dok su apsolutno svi odbacili ideju stvaranja minimalne razine prava za sve radnike, odnosno i za radnike u atipičnim oblicima rada. Stoga je jasno i da su protiv proširenja definicije radnika, koja bi pokrila i atipični rad. Tvrde da bi redefiniranjem definicija bila preširoka, otežala bi fleksibilnost poslovanja i smanjila otvaranje novih radnih mjesta. S druge strane, sindikalne udruge pozdravljaju nastojanja Komisije da se atipični rad stavi pod kontrolu, ali i predlažu deteljnije definiranje obaveza poslodavca.

IZVOR

Poštovani kolega Sever, drage kolegice i kolege,

PREDMET: MOLBA ZA PODRŠKU PROSVJEDIMA UMIROVLJENIH RADNIKA

Sindikat umirovljenika Hrvatske je na svojoj 4. sjednici Predsjedništva, održanoj 25. svibnja 2017. godine u Zagrebu, usvojio Odluku o održavanju središnjeg umirovljeničkih prosvjeda u utorak 10. listopada 2017. godine, a zbog sve težeg položaja umirovljenika i starijih osoba, kao i inertnosti institucionalnih tijela glede rješavanja problema umirovljenika i starijih osoba.

Želimo podsjetiti i kako je pitanje rastućeg siromaštva umirovljenika ujedno i radničko pitanje, jer se time najdirektnije obezvrjeđuje rad, pa uz prekarni rad, dobivamo i prekarne mirovine, a konačni danak platit će upravo generacija koja ulazi u rad.

Tijekom 25 godina djelovanja SUH je pokrenuo brojne inicijative za izmjenu različitih zakona iz područja socijalne skrbi, prometa, obveznih odnosa, ovrha, poreza i doprinosa i inog, ali od strane vlasti izostaju konkretni odgovori. Institucionalni kanali očito nemaju efekta i prinuđeni smo organizirati središnji prosvjed na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, te prosvjede u Puli, Splitu, Zadru, Osijeku i Slavonskom Brodu, kako bismo se izborili za pokretanje dijaloga s vlastima i dostojanstvenije mirovine.

Nadali smo se kako će se kroz rad Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, gdje SUH ima tri predstavnika, ostvariti veći utjecaj na zakonske izmjene i promjene standarda umirovljenika i starijih na bolje. Na žalost, do danas je održana samo jedna sjednica i to za usvajanje okvirnog programa, što držimo neprihvatljivim jer umirovljenici nemaju vremena za čekanje, svakog dana su sve siromašniji i njihov je položaj sve teži. Danas su, uz bugarske umirovljenike, najsiromašniji u Europskoj uniji. Državne statistike nas, međutim, s radošću izvještavaju kako je konačno prestao rasti broj umirovljenika, ne shvaćajući da je to posljedica povećanog umiranja, ali i samoubojstava, usred siromaštva te socijalne i pravne nesigurnosti.

Drage kolegice i kolege, poznato vam je da trećina osoba starijih od 65 godina u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Udjel prosječne hrvatske mirovine u neto plaći najniži je od svih drugih u zemljama u okruženju – iznosi samo 37,7 posto, dok je u susjednim zemljama bio bitno viši (Mađarska i Makedonija – 62%, Slovenija – 60,2%; Crna Gora – 56,2%, Srbija – 49,8%; Kosovo – 47%; Bosna i Hercegovina – 43,4 i 42,5%).

No, ne samo da su hrvatske mirovine relativno, već su i realno najniže u široj regiji, jer u Hrvatskoj cijena hrane iznosi čak 91 posto prosjeka Europske unije, u Srbiji 69, a u Makedoniji samo 58 posto. Porazan je podatak kako hrvatska linija siromaštva iznosi 2.085 kuna, što znači da je blizu polovice mirovina prema ZOMO ispod linije siromaštva. K tome, Hrvatska, uz Španjolsku, ima najnižu pokrivenost mirovinama iz rada od samo 64 posto, za razliku od vrlo visoke pokrivenosti u drugim zemljama EU.

Drage kolegice i kolege pozivamo vas na solidarnost i podršku, jer je došao trenutak kad se u većem broju moramo okupiti na prosvjedu u Zagrebu i drugim gradovima, pa vam se obraćamo sa zamolbom da obavijestite svoje aktiviste i članove o prosvjedima umirovljenika. Nadamo se da će čelnici NHS-a doći na prosvjed i osobno.

Naši zahtjevi, koje vam prilažemo, radnički su zahtjevi. Na prosvjed ne pozivamo ni jednu političku stranku, već sindikate te organizacije civilnog društva za stare, mlade, invalide i žene te nezaposlene branitelje.

Zahvaljujemo na razumijevanju i vjerujemo u vašu podršku, jer naši su zahtjevi presudni i za buduće umirovljenike, vaše sadašnje članove.

Zajedno smo jači!

                                                                                  Jasna A. Petrović,
predsjednica

Poštovana kolegice Petrović, poštovani članovi Sindikata umirovljenika Hrvatske!

Nezavisni hrvatski sindikati već dugi niz godina u raznirn prigodama upozoravaju na zabrinjavajući položaj umirovljenika u Republici Hirvatskoj, Zabrinjavajući i poražavajući. Ljudi koji su veliki dio svojega života proveli dostojanstveno radeći u raznim nerijetko i ne previše dostojanstvenim radnim uvjetima, koji su svojim radom stvarali nove vrijednosti i oplemenjivali naslijeđene, u starijim bi danima od zaslužene mirovine trebali moći dostojno živjeti, a na žalost u većini to ne mogu. Cijeli su svoj radni vijek predano i požrtvovno stvarali, a za starije se dane nadali da će im umirovljenički dani biti barem poštedeni briga kako s mirovinom povezati početak i kraj mjeseca. No danas, kad i prosječna mirovina „koketira” s linijom siromaštva, a veliki dio umirovljenika s čežnjom gleda čak i u tu nisku prosječnu mirovinu, ti godinama očekivani i zasluženi umirovljenički dani većini su umirovljenika prožeti borbom za puko preživljavanje. Prožeti su stresom, razočarenjem, strahom od mogućih poskupljenja, tugom jer ni za blagdane ne mogu dostojno darivati svoje najbliže – supružnike, djecu, unučad… Strepe od gubitka posla svoje djece koja ih uzdržavaju dijelom svojih primanja, a dio umirovljenika od svojih mizernih mirovina uzdržava i svoju djecu koja su bez posla. Strepe i od bolesti i od smrti jer ni za jedno ni za drugo nernaju dovoljno novaca. Puno bi se još toga što „muči” i „tišti” umirovljenike dalo nabrojiti. No umirovljenici i oni koji umirovljeničke brige razumiju to znaju, a razne vlasti ionako dugi niz godina nije baš previše briga. Većini umirovljenika u Hrvatskoj danas je teško i s punim su pravom nezadovoljni. i tužni, i nesretni, i razočarani, i ljuti… I na sve to imaju pravo, jer imaju pravo na dostojan život u starijim danima, život s manje briga i strepnje, život bez pognute glave dok ruka „prebire” po spremniku u potrazi za plastičnom bocom. Za sve to nužan je preduvjet dostojna mirovina.

Dostojna mirovina za minuli rad, za sve radom stvoreno i očuvano, za zdravlje i najbolje godine „ostavljene” i „potrošene” tijekom rada. Umirovljenici su je zaslužili. Jednostavno, umirovljenici su je zaradili.

Zato svih ovih godina progovaramo o umirovljeničkim problemima i podupiremo umirovljenike u njihovom traženju ispunjavanja preduvjeta za njihove dostojne umirovljeničke dane. Jer je to jedino pravedno. Jer su to naši roditelji, djedovi i bake, rodbina, susjedi, prijatelji …

Zato podupiremo i ove Vaše najavljene prosvjede na koje ćemo pozvati čelnike i članove sindikata udruženih u Nezavisne hrvatske sindikate. Ovom prigodom želim Vam zahvaliti na Vašem pozivu i potyrditi svoj dolazak na Vaš središnji prosvjed u Zagrebu.

S poštovanjem

Predsjednik
Krešimir Sever

NHS – Ove se godine 7. listopada obilježava 10. obljetnica Svjetskog dana dostojanstvenog rada, koji se na inicijativu Međunarodne konfederacije sindikata obilježava od 2008. godine .
Globalna pozornost sindikalnog pokreta ove je godine usmjerena na svjetsku borbu za minimalne plaće od kojih se može dostojno živjeti, ali i na povećanje plaća svih radnika, uz obuzdavanje korporativne pohlepe. Traže se dostojni i sigurni poslovi i dostojni i sigurni radni uvjeti. Traže se i sloboda udruživanja u sindikate, sloboda djelovanja sindikata, kao i pravo na kolektivno pregovaranje.

U Europi i svijetu prevelike su razlike u plaćama radnika i vršnih menadžera. Tako je u SAD-u taj odnos 354:1 u korist (naravno) menadžera, u Njemačkoj 147:1, Španjolskoj 127:1, Češkoj 110:1, Francuskoj 104:1, Švedskoj 89:1, Ujedinjenom Kraljevstvu 84:1, Norveškoj 58:1, Austriji 36:1, Poljskoj 28:1… (Izvor podataka – AFL-CIO, za Republiku Hrvatsku, nije objavio podatke).

No znamo da ni u Hrvatskoj radnici ne prolaze dobro. Kad je riječ o minimalnoj plaći tada njen svaki ozbiljniji rast već godinama koči HUP. Hrvatska se prema istraživanju Europskog sindikalnog instituta i Europske konfederacije sindikata nalazi među 7 EU zemalja gdje su radnici u gorem položaju nego prije 8 godina. A i tu smo pri dnu.

Prosječna plaća isplaćena u kolovozu iznosila je 7.956,00 kuna bruto (5.905,00 kn neto). Minimalna plaća iznosi 3.276,00 kuna bruto (2.620,80 kn neto). A u nju poslodavci gotovo u pravilu uključuju i dodatke na plaću pa je minimalnu plaću nužno zakonom odrediti kao osnovicu.

U kolovozu ove godine bilo je 1.400.578 zaposlenih, a trenutni je broj nezaposlenih 171.351.

U kolovozu je bilo i 320.165 blokiranih građana čiji je dug veći od 42.26 milijardi kuna.

U Hrvatskoj drastično raste broj nesigurnih i nestalnih poslova. Tako je taj udio među ukupno zaposlenima 2002. godine iznosio 10% (EU 28 – 12,4%), a 2016. godine 22,2% (EU 28 – 14,2%). U prvih 7 mjeseci ove godine udio zaposlenih po ugovoru o radu na određeno vrijeme ili u nekom drugom nesigurnom obliku rada , koji nije temeljen na ugovoru o radu, iznosio je među novozaposlenima gotovo 95%. Taj se postotak gotovo ne mijenja od vremena fleksibilizacije Zakona o radu 2003. godine (ZOR je dodatno fleksibiliziran 2013. i 2014. godine). Snažno raste, cvate rad preko agencija za privremeno zapošljavanje koje u pravilu zapošljavaju radnike na određeno vrijeme i to na razdoblje na koje su ugovorili njihovo ustupanje korisniku. Takav oblik zapošljavanja pri kojem netko zarađuje na „rentiranju“ radnika, poput rentiranja automobila putem rent-a-car agencija, svrstava radnika na razinu potrošne robe.

Hrvatska ponovno sve više postaje emigrantska zemlja iz koje ljudi ponajprije odlaze zbog malih plaća i nesigurnih poslova, a tek onda jer posla nemaju. U velikom broju napuštaju je visokoobrazovani mladi ljudi. Sve češće odlaze cijele obitelji, a sa sobom vode čak i kućne ljubimce. Tako hrvatska budućnost putuje u svijet. Kakav god bio, složen ili manje složen, težak ili manje težak, u državnoj ili javnoj službi, u proizvodnji ili administraciji, u državnoj ili privatnoj tvrtki, čovjekov rad je dostojanstven jer mu to dostojanstvo proizlazi iz dostojanstva ljudske osobe koja ga obavlja.

I baš zbog toga svojstva rada, radniku pripadaju dostojni i sigurni oblici i vrste rada i poslova, dostojni i sigurni uvjeti rada i radno vrijeme podložno obitelji, a ne poslodavčevoj pohlepi, dostojna plaća od koje radnik i njegova obitelj mogu dostojno živjeti, a ne jedva preživljavati.
Javne vlasti trebaju za to stvarati zakonske okvire, a poslodavci (privatni ili država) napraviti sve da radnik bude zadovoljan sigurnošću posla, uvjetima rada i dostojnom plaćom. Hrvatska se sve više od toga udaljava.

Što više vlasti i poslodavci u Hrvatskoj budu odstupali od temeljne svrhe i smisla rada, to će Hrvatska više gubiti ne samo sadašnjost, nego i budućnost.

U ovome trenutku Hrvatska hitno treba povećanje svih plaća uključujući minimalnu, smanjenje fleksibilnosti sustava rada uključujući i nestandardne oblike zapošljavanja i rada, treba više stalnih i sigurnih poslova, jačanje i omasovljenje sindikalnog pokreta i veću opredijeljenost za kolektivno pregovaranje.

Pa, sretan nam Svjetski dan dostojanstvenog rada!

IZVOR