Posts Tagged obavijesti

28.02.2018. – ‘Kroz Vinkovce je godišnje prolazilo 18 milijuna ljudi, svake 4 minute jedan vlak’

Za dvodnevnog posjeta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Hrvatskoj bilo je riječi o nestalima, odnosima dviju država, manjinama i mnogim drugim neriješenim problemima koji opterećuju odnose dviju susjednih država. U svemu tome pomalo nezapaženo prošao je prijedlog da se krene u obnovu željezničke pruge Zagreb – Beograd kako bi ovaj željeznički pravac u budućnosti ponovo postao glavna veza između zapada i juga Europe. Svi se slažu da bi obnova toga željezničkog pravca, a onda i vraćanje barem dijela tereta i putnika otprije Domovinskog rata mnogo značili za gospodarstvo obiju država. S tim se slažu i zaposleni na vinkovačkom kolodvoru koji je do 1991. godine i početka ratnih događanja u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji bio najveće željezničko čvorište ne samo u SFRJ nego i na Balkanu. Kada govore o tim vremenima, oni stariji radnici, koji se sjećaju nekadašnjih tona tereta i broja putnika, sa sjetom govore napominjući kako su danas od toga vremena ostala samo sjećanja i zgrada kolodvora.

Dodatni udarac

– Obnova te pruge i vraćanje barem dijela nekadašnjeg prometa značili bi iznimno mnogo za cijelu Hrvatsku, ali prije svega za Vinkovce koji bi ponovo postali nezaobilazno željezničko čvorište. Nažalost, danas više nema onog prometa kao nekad. Radimo koliko imamo posla, a to je puno manje nego nekad. Do 2008. godine i početka ekonomske krize još smo bilježili značajne rezultate. Oni su od tada dodatno smanjeni za 30, pa i 40 posto – kaže šef vinkovačkog kolodvora Tomislav Majstorović koji je po novome šef kolodvora područja jer, osim vinkovačkog, pokriva i kolodvore Ivankovo, Stari Mikanovci i Županja. Govoreći o razlozima velikog pada prometa vinkovački željezničari ističu prije svega na agresiju na Hrvatsku koja je rezultirala velikim gubitkom tereta koji sada prema Turskoj i dalje odlazi drugim pravcima. U međuvremenu su izostala ulaganja u modernizaciju tako da danas putovanje od Zagreba do Vinkovaca traje dulje nego prije 30-ak godina. Dodatan udarac izazvalo je i ukidanje niza linija, a posebno onih prema BiH. Kad je riječ o međunarodnim linijama, Vinkovci su danas povezani samo s dva para vlakova, dnevnim i noćnim, s Beogradom, a i tu je promet daleko manji nego nekad. Naime, od nekadašnje cijele kompozicije putničkih vagona taj vlak danas čine dva i u vrijeme vikenda ili blagdana tri vagona. Rat na prostoru bivše države 90-ih godina prije svega, a onda i više granica koje rezultiraju višesatnim čekanjem doveli su do toga da je teretni promet najvećim dijelom s ove željezničke pruge prebačen na 4. koridor koji od zemalja Europe, preko Mađarske, Rumunjske i Bugarske ide prema Turskoj i dalje. Hrvatske u toj priči nema već godinama, a gospodarske su štete ogromne. Primjera radi, u mjesec dana preko 4. koridora prođe 800 vlakova koji su nekada svi išli prugom Zagreb – Beograd.

– Prije nekoliko godina jedna austrijska tvrtka radila je na tome da se otkrije gdje se nalaze čepovi na pruzi Zagreb – Beograd kako bi se oni otklonili i onda barem polovica toga prometa vratila na ovaj željeznički pravac. Obišli su sve kolodvore na tom pravcu kako bi detektirali probleme. Do sada je sve ostalo samo na pričama – kaže Majstorović. Objašnjava i kako je jedan od glavnih problema osjetno smanjena brzina prometovanja. Danas se od Zagreba do Vinkovaca putuje dulje nego prije rata, a to gospodarstvenicima, kojima je vrijeme novac, ne odgovara. Dodatni problem predstavljaju u brojne granice koje rezultiraju višesatnim čekanjem primopredaje vlakova. Tako primopredaja teretnog vlaka u Šidu, prvom kolodvoru u Srbiji, koji od Vinkovaca ide prema Beogradu, traje i do četiri sata!!! A stanje pruge u Srbiji još je gore nego u Hrvatskoj što dodatno usporava putovanje. Sve to gospodarstvenici žele izbjeći tako da za sada, što je i razumljivo kada se uzme njihov način razmišljanja, ostaju na provjerenom i bržem željezničkom pravcu.

Obitelji ovisne o pravcu

– Vinkovci su grad željezničara i to nešto mi jednostavno imamo u krvi. Ljudi su spremni i žele raditi, ali u svemu smo ovome nemoćni. Radimo onoliko koliko imamo posla. Neophodna nam je podrška države i da se naprave nekakvi koraci kako bi taj promet opet živnuo. Upravo zato mislimo da je obnova pruge Zagreb – Beograd jedan od onih projekata koji bi mogli dovesti do boljitka. Nadamo se svi zajedno da će realizacija brzo početi – kaže Majstorović. Dodaje i kako je prijašnjih godina bilo riječi i o gradnji kontejnerskog terminala kod Vinkovaca što bi dodatno podiglo važnost ovoga kolodvora. Očekuje se u budućnosti i povećanje tereta iz vukovarske luke, Ro-Lo terminala u Spačvi, industrijskog kolosijeka u Đergaju… Sve to i dalje ostaje na planovima i očekivanjima. Inače, područje koje pokriva Majstorović najvećim je dijelom spremno za prihvat puno većih količina tereta i broja putnika nego što ih imaju danas. Kolodvor Vinkovci uređen je 2015. godine kada su srušeni stari betonski peroni, postavljene nove nadstrešnice, rasvjeta, putokazne ploče… Vinkovački željezničari s ponosom kažu da je njihov kolodvor danas jedan od ljepših na ovoj pruzi. Pri tome treba znati i kako kolodvor ima 12 kolosijeka, a da je željeznička pruga cijeloga područja obnovljena što omogućava da vlakovi voze i do 160 km/h.

– Takve brzine mogu se postizati sve do Slavonskog Broda, a onda ona pada na 120-130 km/h. Od Novske dalje brzine dodatno padaju pa vlakovi voze 50-60 km/h. Sve je to doprinijelo da put od Zagreba do Vinkovaca danas, u odnosu na godine prije Domovinskog rata, traje sat i dvadeset minuta dulje – ističe Majstorović.

Odgovarajući na upit Večernjeg lista o stanju željezničke pruge Zagreb – Beograd i planovima obnove, iz korporativnih komunikacija HŽ Infrastrukture navode kako u međunarodnom željezničkom prometu u putničkom prijevozu dnevno u prosjeku prometuju tri vlaka. Kad se radi o teretnom prijevozu u međunarodnom prometu, u prosjeku se bilježi 10-12 vlakova.

– U odnosu na razdoblje prije Domovinskog rata današnji međunarodni željeznički promet u segmentu putničkog prijevoza otprilike je na 35 posto u odnosu na početak 90-ih godina 20. stoljeća, dok je u segmentu teretnog prijevoza danas riječ o 20 posto u odnosu na isto razdoblje. Ukupna je dužina dionice od Zagreba do državne granice s Republikom Srbijom 300 kilometara, od čega je 216 kilometara dvokolosiječna pruga, a 84 jednokolosiječna pruga. Dionica je jednokolosiječna od Dugog Sela do Novske, a pruga je u cijelosti (300 km) elektrificirana – navode iz HŽ-a. Ističu i kako je dio dionica na ovom željezničkom pravcu obnovljena, dok određene dionice zahtijevaju obnovu koja se i planira, i to projektima sufinanciranima sredstvima EU. Napominju i kako se hrvatski dio pruge obnavlja i modernizira po dionicama, što se također sufinancira sredstvima EU. I u Srbiji se razmišlja o obnovi i revitalizaciji ovoga željezničkog pravca pa tako najavljuju skori sastanak srbijanskog i hrvatskog ministra, koji bi se trebao održati početkom ožujka, na kojem će glavna tema biti obnova pruge Zagreb – Beograd. Procjenjuje se da će za potrebe obnove pruga u Srbiji, od Šida prema Beogradu, biti potrebno osigurati oko 250 milijuna eura koje planiraju povući iz fondova EU. A dok sve to sve ne realizira, stariji vinkovački željezničari prisjećaju se nekadašnjeg rada, prometa i svega drugoga što je željeznica donosila. Dovoljno je reći kako je na željeznici u Vinkovcima i nekoliko okolnih kolodvora radilo više od 3600 ljudi. Od toga je njih oko 3000 radilo na kolodvoru u Vinkovcima.

– Gotovo svaka treća obitelj bila je na neki način vezana za željeznicu ili je živjela od željeznice. Vinkovci su pravi grad željezničara i razvoju grada i njegovu širenju iznimno je doprinijela i sama željeznica i činjenica da smo tijekom godina bili najveće čvorište u bivšoj državi, ali i ovom dijelu Europe. Vjerujem da bi obnova pruge Zagreb – Beograd i vraćanje tereta Vinkovcima mogli vratiti nekadašnji značaj. Međutim, neophodno je prije svega obnoviti pruge i odraditi niz drugih stvari jer drugačije neće ići – kaže dugogodišnji radnik HŽ-a Pavo Božićević (77) koji je danas u mirovini i na kolodvoru radi kao voditelj izložbe koja govori o povijesti željeznice u Vinkovcima. Postavljanje izložbe inicirali su umirovljenici HŽ-a i ona je otvorena 1994. godine. Prvo je bila smještena u Mađarskoj školi, da bi 2011. godine bila prebačena u jednu od čekaonica kolodvora.

Dnevno 50.000 putnika

Trenutačno se u njoj nalazi 200-tinjak predmeta, spisa, akata, fotografija i drugog materijala, a Božićević, koji je tijekom svoga radnoga vijeka radio na nizu odgovornih radnih mjesta u sustavu, o svakome od njih zna cjelovitu priču. Upravo ga zbog toga u Vinkovcima nazivaju pravom enciklopedijom kada je riječ o željeznici u Vinkovcima. – Kolodvor u Vinkovcima nekad je bio pravi mali grad. Tu se toliko toga događalo, toliko je ljudi prolazilo, tereta, roba, da je to danas nezamislivo. Nažalost, od toga su danas ostale samo uspomene i zgrada kolodvora. Zgrada dobro izgleda, kolosijeci isto, dok je teretni kolodvor zapušten i ne radi. O značaju vinkovačkoga kolodvora govori i podatak da je nekad tijekom samo jedne godine kroz Vinkovce prolazilo 18,25 milijuna ljudi ili gotovo svi stanovnici bivše države – kaže Božićević.

Prema njegovim podacima, dnevno je željeznicom kroz Vinkovce prolazilo 50.000 ljudi, tada su u Vinkovce dolazili i prolazili vlakovi iz svih smjerova te su tamo dalje slagani za nastavak puta. Do Domovinskoga rata u 24 sata kroz Vinkovce je prolazilo i do 360 vlakova ili, drugim riječima, svake četiri do četiri i pol minute kroz Vinkovce je prolazio vlak. Danas tijekom jednoga dana kroz kolodvor prođe 120-130 vlakova, dok u najbolje dane u godini taj broj naraste do oko 150 vlakova. Božićević kaže i kako je tijekom godine samo iz Vinkovaca otpremano dalje na put oko milijun putnika, dok je s cijeloga područja, koje obuhvaća i okolne kolodvore, u 365 dana otpremano oko četiri milijuna putnika. Danas s cijeloga područja, koje uključuje Vinkovce i ostale veće obližnje kolodvore, tijekom godine otprema se oko 250.000 putnika. Dnevno je na teretni kolodvor dolazilo 4500 do 5000 vagona. Božićević je slikovito objasnio da bi taj broj vagona formirao kompoziciju od Vinkovaca do Slavonskog Broda kada bi ih se poslagalo na tračnice.

Vagoni na skelama – Sve te rezultate Vinkovcima je donijelo proširenje kolodvora 1948. godine kada su sagrađene i dvije spuštalice sa 140 skretnica na teretnom kolodvoru. Na teretnom kolodvoru gotovo je 60 kilometara kolosijeka, a ulogu je odigrao i zemljopisni položaj Vinkovaca. Ne smije se zaboraviti ni činjenica da je nekada željeznica bila glavni suhozemni prijevoznik putnika, dok su danas tu ulogu preuzeli automobili. Rat je rezultirao i time da nas već godinama zaobilazi teretni promet što također nije dobro – kaže Božićević. Govoreći o povijesti, kaže kako je željeznica u Slavoniju došla 1871. godine kada su Mađari sagradili prugu od Segedina preko Subotice, Sombora i Bogojeva do Osijeka. Zanimljivo je i kako tada na Dunavu kod Bogojeva nije bilo mosta, nego su vagoni prevoženi skelom. Kada bi skela pristala na obalu, vezala bi se za tračnice gdje je već bila lokomotiva i dalje vozila. Nakon aneksije BiH gospodarstvenici iz Mađarske i Austrije odlučili su nekako doći do rudnih bogatstava te države pa su 1878. godine počeli graditi prugu od Dalja preko Borova do Vinkovaca i dalje do Slavonskog Broda s ciljem da se dođe do Bosanskog Broda. Gradnja te pruge počela je 15. kolovoza 1878. godine, a završena nešto više od tri mjeseca zatim, 22. studenoga. Kolodvor u Vinkovcima počeo je raditi dan poslije, 23. studenoga, kada je došao prvi vlak. Poslije su se gradile još neke pruge, pri čemu važnu ulogu ima pruga sagrađena prema Gunji i Brčkom (BiH) što je s kasnije sagrađenom prugom Brčko – Banovići dovelo do toga da Vinkovci za stanovnike toga dijela BiH postanu vrata Europe. Tako je nekadašnja čekaonica drugog razreda, koja je danas prostor gdje se nalazi izložba, nazivana “bosanskom čekaonicom” ili “bosanskim konzulatom”.

– Pruga Zagreb – Vinkovci – Beograd i danas ima veliki potencijal. Treba učiniti sve da se vrati dio putnika, a to se ne može ako se danas putuje dulje nego prije 30 godina. Ne može se ni satima čekati na granici. Srbija i Makedonija svakako će ući u EU i tada granica neće biti. I ovaj rat u Siriji će završiti i krenut će najrazličitiji tereti prema toj zemlji za potrebe obnove. Sve to treba dočekati spreman kako ne bismo i taj vlak propustili – zaključio je Božićević.

Do Domovinskog rata put vlakom od Zagreba do Beograda trajao je tri i pol sata, a danas taj put traje šest sati.

IZVOR

No Comments

27.02.2018. – MEDITERAN EXPRESS: NAJVEĆI ŽELJEZNIČKI PROJEKT EU Čak 100 milijardi eura za 7000 km pruge koja će preko Hrvatske povezati jugozapad s istokom Europe

Dok divovske čelične dizalice podižu kontejnere s broda u Cartageni, luci na jugu Španjolske, u daljini se nazire novi brod. Dolazi sa sjevera Afrike s dodatnim teretom. U kontejnerima se nalaze žitarice i poljoprivredni proizvodi.

Mediteransko more, stoljećima centar svjetske trgovine, izgubilo je tu ulogu otkrićem “novog svijeta” i gospodarskim rastom azijskih zemalja. Pomorski muzej i rimsko kazalište smješteni u pristaništu podsjetnik su na njegove slavne dane. No ovdje u Cartageni, odakle se otiskuju brodovi sa stokom prema Tunisu, Alžiru i Maroku, vjeruju u bolje dane. U prosincu su postavili 135 metara visoku dizalicu, drugu po veličini u svijetu, sposobnu pomicati teret težak 14.000 tona.

José María Gómez, zadužen ondje za kontrolu pretovara tereta, iščekuje gradnju željezničke pruge kojom bi brzi vlakovi prevozili robu preko Italije, Hrvatske, Mađarske sve do granice s Ukrajinom.

“Mediteranski koridor će nam pomoći u transportu suhih tereta poput ugljena, žita i soje prema ostatku Europe”, napominje María Gómez u Cartageni, četvrtoj po veličini luci u Španjolskoj. Slična očekivanja su i u luci Algeciras, udaljenoj 500 kilometara zapadnije. Odande sada gledaju prema Bruxellesu čiji dužnosnici sanjaju Europu bez granica. Da bi je učinili stvarnom, pripremili su devet injekcija, odnosno devet željezničkih koridora. Njihovim ubrizgavanjem procirkulirala bi trgovina Europskom unijom, rušeći fizičke i političke barijere na granicama.

Mediteranski koridor jedan je od tih pravaca. Željeznička pruga bi se protezala od Španjolske, preko Francuske, Italije, Slovenije, Hrvatske, Mađarske do granice s Ukrajinom.

No nad taj sunčani put od 7000 kilometara po obali Mediteranskog mora nadvila se sjena. Trasa prolazi Katalonijom, pokrajinom sa 7,5 milijuna stanovnika, gdje je eruptirao zahtjev za nezavisnošću. Nova katalonska vlada još nije uspostavljena. Već duže od godinu dana nema sastanaka predsjednika vlade Katalonije i Valencije, dviju susjednih pokrajina, preko kojih bi išao Mediteranski koridor.

“Trenutno nema nikakvog institucionalnog kontakta s vladom Katalonije”, kaže osoba bliska Ximu Puigu, predsjedniku vlade Valencije. Puig i Puigdemont su se sastali u rujnu 2016. nastojeći normalizirati odnose poslije višegodišnjih prekinutih institucionalnih veza. Jedna od ključnih točaka njihova sastanka bila je zajednička potpora Mediteranskom koridoru koji bi prolazio tamošnjim lukama Valencijom, Tarragonom i Barcelonom, koje su među najprometnijima u Španjolskoj. Željeznica ne uključuje samo prijevoz tereta već i putnika što je dodatni razlog za interes tih dviju turističkih destinacija.

Španjolski premijer Mariano Rajoy tvrdi da bi u slučaju osamostaljenja Katalonija ostala izvan EU. Bi li tada mogla sudjelovati u Mediteranskom koridoru čiji se dovršetak očekuje 2030. godine?

“Katalonska nestabilnost predstavlja rizik za Mediteranski koridor. Ona je rizik na putu da on postane stvarnost”, rekao je Lluís Gay, predsjednik njemačke kompanije DB Schenker zadužen za Španjolsku i Portugal. On je to izjavio tri dana uoči izglasavanja nezavisnosti u katalonskom parlamentu. Nezavisnost Katalonije u stvarnosti nije zaživjela, no politička neizvjesnost nije iščeznula. Dok ne bude formirana nova regionalna vlada, Madrid će zadržati izravno upravljanje nad Katalonijom.

Katalonija ima stratešku i gospodarsku važnost te je ključni dio buduće željezničke trase. Nalazi se podno planinskog lanca Pireneji uz granicu s Francuskom, što je čini vratima prema srednjoj Europi. Iz tamošnjih pogona automobili i strojevi odlaze prema istoku kontinenta. U suprotnom pravcu se pak kreću tisuće putnika željnih odmora na pješčanim plažama ili zabave u mjestima poput Lloret de Mara.

Španjolska željeznička mreža, duga 15.000 kilometara, jedna je od najkvalitetnijih u Europi. Otkad je zemlja 1986. ušla u EU, slije­vao se europski novac u njezinu infrastrukturu. Željeznica, aerodromi, autobusi i autoceste su modernizirani, ugodni za putovanja, a vlakovi točni. Svake godine milijuni turista kruže tim krvotokom.

Željezničkim prugama upravlja državna kompanija Adif sa sjedištem u Madridu. Ondje tvrde da realizacija Mediteranskog koridora neće kasniti u slučaju da Katalonija bude bez vlade idućih mjeseci.

“To je projekt koji ne utječe samo na Kataloniju već i na ostatak Španjolske. To je strateški projekt koristan čitavom španjolskom gospodarstvu”, napominje uprava Adifa. Ta bi tvrtka trebala upravljati trasom dugom 1500 kilometara od planiranih 7000 kilometara.

“Što se pak tehničke strane projekta tiče, katalonska kriza na to nimalo neće utjecati. Jedan dio koji će ići preko Katalonije već postoji dok se ostali grade te bi trebali biti pušteni u promet u kratkom roku”, kažu u Adifu.

Gradnja Mediteranskog koridora, poznatog i kao Koridor 6, dogovorena je 2013. godine u Bruxellesu. Hrvatski dio bi se protezao od Rijeke preko Zagreba do Budimpešte, a jedan odvojak od Zagreba do Ljubljane. Članovi uprave HŽ Infrastruktura, javne tvrtke koja upravlja hrvatskim željeznicama, bili su krajem siječnja u sjedištu Adifa u Madridu. Nikola Ljuban i Marko Žubrinić te državna tajnica za promet i infrastrukturu Nikolina Brnjac zatražili su savjetovanje Adifa u modernizaciji hrvatske trase, a zauzvrat su obećali podržati Španjolsku u Bruxellesu u pitanjima vezanima za koridor.

U Madridu su potpisali sporazum o suradnji s Juanom Bravom, predsjednikom kompanije. Obje strane kažu kako je tim dokumentom dogovorena suradnja, no da konkretni poslovi i njihove cijene još nisu određeni. To bi trebalo biti definirano u idućoj fazi kada se odrede konkretni projekti za koje se traži savjetovanje, formiranje zaposlenika ili razmjena tehnologije. Suradnja je uspostavljena 2011., no sada će biti proširena, napomenuli su u Adifu.

HŽ infrastruktura je u svom odgovoru navela da je dogovorena “suradnja na sektorskom planiranju, implementaciji Europskoga sustava za upravljanje željezničkom prometom (ERTMS), razvoju intermodalnog prometa te razvoju logističkih područja i teretnih terminala, zatim na planiranju, projektiranju, izgradnji i održavanju energetskih, signalnih i komunikacijskih željezničkih sustava”.

Španjolska ima najdužu mrežu željeznica velikih brzina u EU, duljine 2676 kilometara. Njezini vlakovi se na standardnom kolosijeku kreću brzinom od 320 kilometara na sat. “Španjolske željeznice uzete su kao ogledni primjer kako jedna europska država razvija svoju željezničku mrežu, ponajprije uz pomoć EU sredstava, te nam samim time mogu poslužiti kao ogledni primjer prilikom budućeg planiranja naše prometne strategije te buduće pripreme i provedbe naših infrastrukturnih projekata”, kažu u HŽ-u.

Navode i kako je 62 posto španjolskih željeznica elektrificirano, a hrvatskih samo 37 posto.

“S druge strane, Hrvatska će pružiti podršku španjolskim inicijativama, unutar tijela Europske komisije, koje se odnose na otklanjanje uskih grla koja se trenutno javljaju na Mediteranskom koridoru”, poručuju iz hrvatskog Ministarstva prometa i infrastrukture.

Europska komisija procjenjuje da će biti potrebno ulaganje od 104 milijarde eura do 2030. godine. Od toga će za samu željeznicu biti potrebno 77 milijardi eura. “Europski fondovi i novac poreznih obveznika u svakoj od zemalja neće biti dovoljni za tu investiciju”, kaže nam sugovornik iz Europske komisije. Europska povjerenica za promet Violeta Bulc nastoji se priključiti na dodatne izvore. Alternativni novac želi priskrbiti iz blagajne namijenjene investicijama u EU, osnovane kako bi se nadomjestio pad ulaganja banaka i privatnih investitora.

Za nekoliko mjeseci u Bruxellesu počinju formalni razgovori o proračunu EU za razdoblje od 2021. godine. Europska komisija će predstaviti vladama prijedlog proračuna. Novca će biti manje jer Ujedinjeno Kraljevstvo, jedan od većih donatora, napušta klub. Zbog toga će doći do rezova ili pak zahtjeva prema bogatijim članicama da uplate više.

Europska komisija predlaže miks. Novac bi pak trebao ići u područja u kojima EU želi napraviti napredak, a to su trenutno migracije i sigurnost. Time pak ostaje manje novca za koheziju, odnosno smanjivanje razlika između bogatih i siromašnih dijelova EU, područja iz kojeg tradicionalno Španjolska i Hrvatska crpe sredstva.

Hrvatska nastoji dobiti dodatni krak na Mediteranskom koridoru. U rujnu je Nikolina Brnjac poručila kako će u Bruxellesu predočiti širenje koridora od Rijeke kroz Liku prema Splitu.

Laurens Jan Brinkhorst, europski koordinator zadužen za Mediteranski koridor, tada je rekao da nije upoznat s inicijativom. “Proširenje može biti odobreno, no zasad nemam saznanja o tome”, napomenuo je tada. Iz njegova ureda sada poručuju: “Nacrt koridora ćemo ponovo pregledati 2023. godine, uključujući karte s dodatnim krakovima, ali ne prije toga. To je zato što nam je potrebna stabilnost da bismo se koncentrirali na dovršenje koridora do 2030. godine.”

Ondje “ne žele spekulirati” o utjecaju događanja u Kataloniji na realizaciju projekta. Jedan od izazova s kojim se suočavaju na koridoru jest što je kolosijek u Španjolskoj širine 1668 mm dok je standardni kolosijek u EU, kao i u Hrvatskoj, 1435 mm.

Poteškoće pak predstavljaju radovi u osjetljivim planinskim područjima Pireneja i Alpa, a još nedostaju tračnice na dijelu koji bi povezao francuski grad Lyon s talijanskim Torinom.

Iz europskog fonda namijenjenog infrastrukturi, glavnog izvora financiranja, dosad je za različite dijelove na Mediteranskom koridoru isplaćeno ukupno 2,6 milijardi eura, od čega 830 milijuna eura samo za projekt Lyon – Torino.

U Cartageni, na mediteranskom suncu, dizalice nastavljaju podizati kontejnere s brodova. Prošle godine su radnici prebacili pet posto više tereta nego godinu ranije. Dugogodišnja gospodarska kriza mogla bi biti iza njih. “Naš je cilj dati impuls španjolskom gospodarstvu”, kaže Gómez čekajući vlak za Europu.

IZVOR

No Comments

26.02.2018. – Preporuke prilikom rada u uvjetima niskih temperatura

Hladnoća smanjuje temperaturu krvi u venama, zbog čega stradaju krvne žile. Kada je radnik duže vrijeme izložen hladnoći, tijelo automatski sužava male krvne žile u koži, prstima na rukama i nogama, ušima i nosu kako bi se više krvi usmjerilo prema vitalnim organima poput srca i mozga. Zbog toga se najbrže hlade udovi, nos i uši.

Ovo je samo dio iz preporuka vezanih uz rad u uvjetima niskih temperatura.

Preporuke koje je pripremio Zavod za unapređivanje zaštite na radu:

http://zuznr.hr/wp-content/uploads/2016/12/NiskeTemperature.pdf

 

 

 

No Comments

13.02.2018. – SIHŽ zatražio hitnu isplatu prekovremenih sati i naknade za rad u otežanim uvjetima rada radnicima PG-a

Dana 12.2.2018.godine SIHŽ je dopisom broj 01-71/2018.god. upozorio Upravu PG-a na kršenje odredbi važećeg Kolektivnog ugovora za to društvo.

Uprava PG-a jednostranom odlukom za odrađene i evidentirane sate prekovremenog rada radnicima PG-a bez njihove suglasnosti, nudi korištenje slobodnih dana.

Isto tako Uprava PG-a nije radnicima isplatila naknadu za rad u otežanim uvjetima.

Ovakvim postupanjem Uprava PG-a prekršila je odredbe članka 32.stavka 6,8,9 i 11. KU PG-a.

SIHŽ je zatražio od svih nadležnih osoba u društvu hitno postupanje sukladno važećem KU i isplatu i prekovremenih sati i naknade za rad u otežanim uvjetima rada za 12 mjesec prošle godine.

Ukoliko u što skorije vrijeme ne dođe do isplate zatraženog, sindikat će društvo prijaviti Inspekciji rada pri nadležnom ministarstvu i zatražiti hitan nadzor i utvrđivanje odgovornosti svih nadležnih osoba za kršenje odredbi zakona i KU.

No Comments

13.02.2018. – 41 poslodavac kažnjen zbog nezakonitog uskraćivanja plaće

Tijekom prošle godine inspektori rada kaznili su 41 poslodavca jer su nezakonito djelatnicima uskratili dio plaće na ime svojih potraživanja. Konkretnije, naplatili bi od plaće djelatniku ako je napravio neku štetu na radnoj opremi ili destimulaciju, ako ne bi ostvario zadane ciljeve, piše Novi list.

Međutim, Zakon o radu jasan je po tom pitanju. Poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezinog dijela. Takava nezakonit prijeboj radnikove plaće kažnjava poslodavca pravnu osobu s 31 do 60 tisuća kuna. U slučaju da je poslodavac fizička osoba propisana je novčana kazna od četiri do šest tisuća kuna. Radnik ne može dati suglasnost za prijeboj prije nastanka potraživanja.

Čak i kada su destimulacije za povrede radne obveze predviđene pravilnikom i radnik potpisivanjem ugovora potvrdi da je s tim odredbama upoznat i suglasan, radi se o nezakonitom postupku, pojasnilo je prije nekoliko godina svoj stav Ministarstvo rada i mirovinskog sustava.

IZVOR

No Comments