Posts Tagged obavijesti

11.04.2018. – Primjedbe NHS-a na izmjene i dopune Zakona o zaštiti na radu

Nezavisni hrvatski sindikati su temeljem rasprave na Odboru NHS-a za zaštitu na radu uputili nadležnom Ministarstvu rada i mirovinskog sustava svoje primjedbe na Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu. Očitovanje prenosimo u cijelosti:

Poštovani,
u vezi dostavljenog Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, Nezavisni hrvatski sindikati očituju se kako slijedi:
Članak 3. Prijedloga Zakona kojim se mijenja članak 4. Zakona

Iako je Zakonom o zaštiti na radu određeno da se isti primjenjuje u svim djelatnostima u kojima radnici obavljaju poslove za poslodavca te se predloženim izmjenama i dopunama Zakona samo jasnije određuje primjena Zakona, mišljenja smo kako je to krivi smjer, odnosno mišljenja smo kako se na samozaposlene osobe trebaju odnositi određene obveze iz Zakona o zaštiti na radu. Naimeu Komunikaciji Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom vijeću i Odboru regija – Sigurniji i zdraviji rad za sve – modernizacija EU politike o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu, Europska komisija je preporučila državama članicama proširivanje zakonodavstva zaštite na radu na samozaposlene osobe, ukazujući na važnost da i takve osobe budu pokrivene zaštitom na radu te uzimajući u obzir Preporuku Vijeća o poboljšanju zaštite zdravlja i sigurnosti na radu samozaposlenih osoba.

Prije usvajanja Preporuke Vijeća, mali broj država članica je uključio samozaposlene u područje primjene zakonodavstva o zaštiti na radu, a nakon usvajanja Preporuke oko polovica država članica je uključila samozaposlene u područje primjene zakonodavstva o zaštiti na radu, u varijacijama po pitanju definicije, dosega zakonodavstva i opsega njihovih obveza.

S obzirom na ubrzanu promjenu sustava rada i nove oblike rada te povećanja nesigurnosti radnika i samozaposlenih osoba, pitanje primjene zaštite na radu na sve postaje još važnije u sprječavanju ozljeda na radu i bolesti.

Svaka osoba koja ulazi u poduzetništvo, bila ona samozaposlena ili ne, treba biti od početka svjesna svojih obveza i odgovornosti, ne samo financijskih, već i obveza zaštite na radu. Jedino na takav način možemo graditi odgovorno društvo, a i poslodavce.

 Jasno je da se na samozaposlenu osobu ne može u cijelosti odnositi Zakon o zaštiti na radu te je potrebno osmisliti način na koji bi to bilo najbolje izvesti uz analize i argumente te gledajući dalekosežno i imajući u obzir dobrobit cijelog društva.

Stavak 3. je potrebno pojasniti, odnosno povezati s Pravilnikom o zaštiti na radu na privremenim gradilištima, jer odredba utvrđena na ovakav način može dovesti do pogrešnog tumačenja.

Isto tako, postavlja se pitanje zaštite na radu na „co-working“ prostorima gdje nema poslodavaca i radnika, ali se u isto vrijeme nalazi više samozaposlenih osoba koje rade određene poslove. Primjenjuju li se određene obveze zaštite na radu, koje i tko ih primjenjuje?

Članak 8. Prijedloga Zakona kojim se mijenja članak 34. Zakona

Protivimo se predloženoj izmjeni kojom se smanjuje broj sastanaka odbora za zaštitu na radu (stavak 7.) jer smo mišljenja kako sastanci odbora za zaštitu na radu nisu administrativno opterećenje poslodavaca već naprotiv način unaprjeđivanja zaštite na radu.

Svrha Zakona o zaštiti na radu je sustavno unaprjeđivanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i drugih bolesti u vezi s radom, a rad odbora je odlučan faktor u unaprjeđivanju sigurnosti i zaštite zdravlja radnika. Kvalitetnim radom odbora postižu se bolja prevencija i bolja kontrola nad mjerama zaštite na radu, što može dovesti do smanjivanja ostalih troškova koje uzrokuje loše provođenje mjera zaštite na radu, kako za poslodavca tako i za društvo u cjelini.

Sadašnji broj sastanaka (4 sastanka godišnje) nije prevelik te je isti najzastupljeniji u ostalim državama članicama koje imaju regulirane odbore zaštite na radu. Sastanci odbora ne mogu se promatrati kao administrativno opterećenje, jer oni to nisu, već se trebaju promatrati kao sredstvo dijaloga i unaprjeđenje zaštite na radu. Rad odbora treba poticati i unaprjeđivati, a ne gušiti. Poznato je, kod nas više u teoriji nego u praksi, da je ključ zaštite na radu prevencija, a dijalog u odborima je jedan od načina na koji se promicanje prevencije i kulture dijaloga i zaštite na radu može provoditi u punom smislu. Ulaganje u dijalog i prevenciju nije opterećenje.

Također, kako bi se smanjili troškovi poslodavca, predlažemo da se troškovi dolaska doktora medicine rada na sastanke odbora podmiruju iz sredstava doprinosa za zaštitu zdravlja na radu, a isto tako uz današnju tehnologiju ne vidimo uistinu razloga zbog kojih bi poslodavci imali toliko velike troškove zbog odbora za zaštitu na radu.

Članak 11. Prijedloga Zakona kojim se mijenja članak 56. Zakona

Protivimo se smanjivanju broja osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći jer ti radnici, odnosno njihovo osposobljavanje nije administrativno opterećenje.

Napominjemo kako je prva pomoć važna kao najhitnija i najbitnija pomoć jer se pruža na licu mjesta iznenada unesrećenoj ili oboljeloj osobi. Zbog toga, smanjivanje broja osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći nije administrativno rasterećenje te može dovesti do situacija gdje doslovno ljudski životi mogu biti izgubljeni zbog izostanka pravovremenog reagiranja. Bez obzira na dostupnost medicinskih službi, prijevoznih sredstava i sl. činjenica je da pravovremeno reagiranje spašava živote. Stoga, osposobljavanje radnika za pružanje prve pomoći nije administriranje, kojeg bi se trebalo riješiti te je nedopustivo i nejasno kako se takva mjera može nazivati administrativnim rasterećenjem.

Nadalje, u vezi novog stavka 3., iako je u obrazloženju članka 11. navedeno kako se dodavanjem novih stavaka u članak 56. želi ukazati da na svakom radnom mjestu (u istom radnom prostoru) i u svakom trenutku barem jedan radnik treba biti osposobljen i imenovan za pružanje prve pomoći, iz samog određenja stavka 3. nije jasno vidljivo da u svakom trenutku barem jedan radnik treba biti osposobljen za pružanje prve pomoći.

Nadalje, ako na radilištu rade 2 radnika, samo jedan mora biti osposobljen za pružanje prve pomoći, sukladno Zakonu, što ako se tom radniku nešto dogodi? Tko će mu pružiti prvu pomoć? Sam sebi? Iz svega navedenog jasno je kako je postavljanje donje granice na 1 radnika zapravo nelogično i neživotno.

Slijedom svega navedenoga, mišljenja smo kako svaki radnik mora biti osposobljen za pružanje prve pomoći te je potrebno pronaći javna sredstva iz kojih bi se isto moglo financirati.

Također, kako u prekršajnim mjerama uopće nisu predviđene kazne za poslodavca koji nije imenovao osobu za pružanje prve pomoći, odnosno određeno je samo kako će inspektor usmenim rješenjem poslodavcu narediti organiziranje pružanja prve pomoći radnicima na radu na propisani način, mišljenja smo kako je potrebno isto i prekršajno urediti.

Prijedlozi Nezavisnih hrvatskih sindikata

Predlažemo izmjenu odredbe članka 70. Zakona na način da se dopusti imenovanje povjerenika radnika za zaštitu na radu od strane sindikata koji djeluju kod poslodavca, ako povjerenik nije izabran.

Mogućnost imenovanja povjerenika za zaštitu na radu ukinuta je 2014. godine s obrazloženjem kako imenovanje nije demokratski način jer takvog povjerenika bira sindikat koji ima prava i obveze samo prema svojim članovima, ali ne i svim radnicima koji rade kod poslodavca pa slijedom toga ne može biti povjerenik svih radnika. Navedena teza je neutemeljena jer povjerenik radnika za zaštitu na radu je po svom zakonskom određenju povjerenik svih radnika, bio on izabran ili imenovan te podsjećamo kako nije bilo nikakvih problema kada su povjerenici bili imenovani, sukladno odredbi ranijeg Zakona.

Osim toga, sindikalnom je povjereniku omogućeno preuzimanje svih prava i obveza radničkog vijeća ako radničko vijeće nije izabrano, osim prava na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca, a radničko vijeće predstavlja i zastupa sve radnike, ne samo članove sindikata, dakle jednako kao i povjerenik radnika za zaštitu na radu. S primjenom te odredbe, također nema problema u praksi.

Na kraju podsjećamo i na činjenicu kako sindikat s poslodavcem pregovara za kolektivni ugovor, iako predstavlja svoje članove, a poslodavac taj kolektivni ugovor primjenjuje na sve kod njega zaposlene radnike.

Dakle, doista nema razloga za daljnje onemogućavanje imenovanja povjerenika radnika za zaštitu na radu od strane sindikata koji djeluju kod poslodavca, ako isti nije izabran te ne vidimo razlog da se rješenje iz Zakona o radu ne prenese i u Zakon o zaštiti na radu, odnosno, ako povjerenik radnika za zaštitu na radu nije izabran, sindikat može imenovati svog povjerenika za zaštitu na radu, a ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o povjereniku, odnosno povjerenicima radnika za zaštitu na radu i o tome dostaviti obavijest poslodavcu i radnicima.

Zanimljivo je kako se ovdje ne pokušava administrativno i financijski rasteretiti poslodavca na način da se zakonska odredba vrati na staro, odnosno prihvati sindikalni prijedlog, iako je jasno kako je na taj način poslodavcima moguće uštedjeti na troškovima provođenja izbora, jer se povjerenici radnika za zaštitu na radu biraju i kod onih poslodavaca koji nemaju radničko vijeće, a kod poslodavaca kod kojih se bira i radničko vijeće i povjerenik radnika, opet je trošak provođenja izbora manji jer se bira samo radničko vijeće.

Djelovanje povjerenika radnika za zaštitu na radu od velike je važnosti za poboljšanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika te je dokazano kako su sustavi zaštite na radu kvalitetniji uz sudjelovanje povjerenika radnika te bi se Zakonom trebalo olakšati na svaki mogući način da radnici imaju svoje predstavnike, bez obzira na način njihova izbora.

Zaključno, predlažemo uvođenje prekršajne mjere u članku 98. Zakona, odnosno novčane kazne za poslodavce koji onemogućavaju izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu. Naime, u Zakonu o radu, člankom 228. stavkom 1. točkom 20. određeno je kako će se poslodavac kazniti novčanom kaznom od 31.000,00 do 61.000,00 kn ako onemogući radnike u izboru radničkog vijeća. Nema razloga da se isto ne uvede i za izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu.

S poštovanjem

Predsjednik
Krešimir Sever

 

IZVOR

No Comments

06.04.2018. – Sjednica Odbora NHS-a za zaštitu na radu

6. travnja 2018. godine u Nezavisnim hrvatskim sindikatima održana je sjednica Odbora NHS-a za zaštitu na radu u kojemu sudjeluju imenovani predstavnici sindikata udruženih u NHS. Cvetan Kovač, koordinator Odbora, prisutne je upoznao kako je nekoliko sindikata udruženih u NHS potpisalo ugovore o dodjeli bespovratnih sredstava u sklopu otvorenog Poziva „Jačanje socijalnog dijaloga – Faza III“ te da je zaštita na radu osnovna tema njihovih projekata. Prisutni predstavnici tih sindikata kratko su predstavili svoje projekte.

Budući da je završilo javno savjetovanje o Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, a i resorno ministarstvo je zatražilo očitovanje socijalnih partnera na predložene izmjene, glavna tema ove sjednice Odbora bila je rasprava o predloženim izmjenama i dopunama u odnosu na prethodnu verziju ovoga zakona. NHS je sa svojim primjedbama sudjelovao u javnom savjetovanju.

Katarina Rumora, predstavnica NHS-a u radnoj skupini zaduženoj za izmjene i dopune Zakona o zaštiti na radu, prisutne je detaljno izvijestila o svim izmjenama i dopunama zakona. U raspravi koja je uslijedila dogovoreni su stavovi koje će NHS uputiti resornom ministarstvu.

Marko Palada, predstavnik NHS-a u Savjetodavnom odboru za zaštitu na radu, predstavio je aktivnosti u području zaštite na radu na europskoj razini.

IZVOR

No Comments

04.04.2018. – Pučka pravobraniteljica lani je otvorila dvije i pol tisuće predmeta. Najviše su na udaru – radnici

Sve veće probleme stvara i SOR. »Upotrebljeni kao jeftiniji nadomjestak redovnog zapošljavanja radnika, velik broj mladih bio je angažiran u državnim tijelima, gdje je na snazi zabrana zapošljavanja, i već u samom početku nisu imali šanse ostati u sustavu rada«, navodi se u Izvješću pravobraniteljice Lore Vidović

ZAGREB Radni i službenički odnosi prvi su put na vrhu u godišnjem Izvješću pučke pravobraniteljice po broju novootvorenih predmeta. Prošle godine ured Lore Vidović otvorio je 2.533 nova predmeta, od toga ih je 301 iz radnih i službeničkih odnosa, slijedi nekad neupitno prvo pravosuđe s 297 predmeta, pa diskriminacija s 277 i zdravstvo s 230 novootvorenih predmeta.

U veoma opsežnom Izvješću pučka pravobraniteljica se na probleme iz radnog odnosa i probleme tretmana radnika osvrnula na nizu mjesta, povezavši taj odnos sa socijalnim stanjem u Hrvatskoj, pa i iseljavanjem iz nje. Pučku pravobraniteljicu »izrazito zabrinjava« nesiguran status zaposlenih, a taj status »može značajno biti unaprijeđen« i to preispitivanjem regulacije rada na određeno vrijeme, unapređivanjem rada inspekcija i povećanjem transparentnosti pri zapošljavanju.

Mladi, a prestari

– Do tada, mnogi su prisiljeni birati između trpljenja kršenja prava, gubitka posla i napuštanja države, stoji u Izvješću. U nezavidnoj su situaciji i mladi i stari. Stariji od 50 godina i dalje su diskriminiraniji od mladih pri zapošljavanju, ali javljaju se i poslodavci koji i mlađe od 40 godina smatraju prestarima. Naveden je slučaj čovjeka u tridesetim godinama koji je dobio otkaz (kasnije je dobio sudski spor protiv poslodavca) jer je »istrošen«, a poslodavac je zaključio da mu je bolje zaposliti nekog mlađeg čija će mladost i snaga više pogodovati obavljanju posla. Sve veće probleme stvara i SOR. Taj sustav koji pogoduje poslodavcima je gotovo u potpunosti zamijenio institut pripravništva i »mjera se na neki način pretvorila u prepreku za ulazak na tržište rada kroz procese redovnog zapošljavanja«.

»Upotrebljeni kao jeftiniji nadomjestak redovnog zapošljavanja radnika, velik broj mladih bio je angažiran u državnim tijelima, gdje je na snazi zabrana zapošljavanja, i već u samom početku nisu imali šanse ostati u sustavu rada«, navodi se u Izvješću. Pučka pravobraniteljica upozorava da se SOR etablirao kao »standardna prekarna etapa na prelasku iz obrazovanja u svijet rada koja je početak karijere učinila puno nesigurnijim i slabije plaćenim, pogotovo za visokoobrazovane«. Promjena zakona i sužavanje potencijalnih korisnika SOR-a dodatno je otežala položaj starijih od 29 godina koji nemaju radnog iskustva.

Osim što se mnogi dijelovi Izvješća neće svidjeti državi, vjerojatno se neće svidjeti ni poslodavcima. Vidović upozorava da odnos između zaposlenika i poslodavca utječe i na zdravlje. Navodi niz pojava koje kratkoročno donose korist poslodavcu (fleksibilizacija rada, nesigurni oblici rada, snižavanje standarda zaštite na radu, dugotrajni prekovremeni rad, nepoštovanje zakonskih odredbi o slobodnim danima..), ali i »ubrzano ‘troše’ radnike i negativno utječu na njihovo zdravlje, dovode do kroničnih bolesti, ranijeg umirovljenja i povećanja troškova (u pravilu dugotrajnog) liječenja«. Usprkos svemu, i dalje »svjedočimo zatjevima za dodatno slabljenje pozicije radnika i izmjenu radnog zakonodavstva u korist interesa poslodavaca«.

Zbog svega toga ne čudi to što je pučka pravobraniteljica preporučila Hrvatskog udruzi poslodavaca »da osigura redovno održavanje radionica o primjeni hrvatskog i europskog antidiskriminacijskog prava, naročito u području rada i zapošljavanja«.

Nacionalne manjine

Vidović se osvrnula i na prava nacionalnih manjina te diskriminaciju na temelju etničke i rasne pripadnosti. Za prava nacionalnih manjina zaključila je da se u nekim područjima, primjerice u kulturnoj autonomiji, postiže visok stupanj provedbe zajamčenih prava, »dok je u ostvarivanju prava na proporcionalnu zastupljenost među zaposlenima u javnim tijelima došlo do nazadovanja«.

U tijelima državne uprave i stručnim službama i uredima Vlade krajem prošle godine bilo je zaposleno 1.658 pripadnika nacionalnih manjina (3,34 posto, pri čemu se postotak postojano smanjuje iz godine u godinu), a među svim zaposlenima je tek osam Roma. Pučka pravobraniteljica upozorava i na primjenu Zakona o prebivalištu na temelju kojega su mnogim građanima odjavljena prebivališta u postupcima za koje oni nisu znali. Od 2012. do travnja 2017. iz popisa birača, time i evidencije prebivališta, izbrisano je 269.516 državljana, od toga 152.974 Hrvata te 40.103 Srba. Vidović navodi da je iz evidencije prebivališta, s obzirom na broj prema popisu stanovnika iz 2011. godine, odjavljeno 3,95 posto Hrvata i 21,5 posto Srba.

U međunacionalnim odnosima ponešto se može poboljšati ne naročito kompliciranim mjerama. Istraživanje provedeno u Varaždinu o stavovima učenika osnovnih škola pokazalo je da u školi koju zajedno polaze i romski i hrvatski učenici 57,4 posto učenika želi romskog kolegu za prijatelja. U školi koju ne pohađaju Romi, prijatelje romskog porijekla želi samo 17,3 posto učenika. Što se Roma tiče, o njihovom statusu dovoljno govori podatak o životnom vijeku: udio starijih od 65 godina u većinskoj populaciji je 16,8 posto, a među Romima 1,4 posto.

Nerazmjerni teret ovrha

Nerazmjerni teret ovrha već je postao stalno mjesto u godišnjim izvješćima pučke pravobraniteljice. U recentnom Izvješću navodi se slučaj pritužitelja kojem je u srpnju 2017. dostavljeno javnobilježničko rješenje o ovrsi iz studenog 2013. godine, a radi naplate računa iz 2012. godine za komunalnu uslugu i to u iznosu od 73,66 kuna. Troškovi postupka iznosili su 971,25 kuna, a doista spori javni bilježnik građaninu je priuštio i visoke zatezne kamate.

Socijalne razlike jedan od razloga depopulacije

Lora Vidović smatra i da su ekonomske i socijalne razlike između pojedinih dijelova Hrvatske jedan od razloga depopulacije. Siromaštvo je višestruko prisutnije u ruralnim područjima, »što uz iznimno slabu gospodarsku aktivnost i nedostupnost osnovnih javnih usluga znatno doprinosi depopulaciji«. Razlike u ekonomskoj snazi između pojedinih dijelova zemlje generiraju razlike u socijalnim uslugama. Slabije razvijene općine i gradovi ne mogu svojim stanovnicima pružiti razinu socijalne zaštite kakvu mogu bogatiji i razvijeniji. Pučka je pravobraniteljica nerijetko od načelnika i gradonačelnika čula kako ne podmiruju troškove stanovanja ili ne u punom iznosu jer nemaju dovoljno novca. Razlika u dostupnosti usluga itekako je vidljiva u kapacitetima dječjih vrtića. U Brodsko-posavskoj županiji tek 18,9 posto djece u dobi od tri do šest godina ide u vrtić, dok ih je u Zagrebu obuhvaćeno 91 posto.

IZVOR

No Comments

28.03.2018. – Na GSV-u predstavljen hodogram donošenja mirovinske reforme

Na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) predstavljen je hodogram donošenja mirovinske reforme jer u javnosti su brojne dezinformacije o tom pitanju, izjavio je u ponedjeljak ministar rada i mirovinskoga sustava Marko Pavić najavivši da će početkom travnja ustrojiti radne skupine za cjelovitu mirovinsku reformu i beneficirani radni staž, koje će dinamično raditi kroz svibanj i lipanj i nakon toga usuglasiti rješenja za reformu.

Na tim radnim skupinama raspravit će se prihodovna i rashodovna strana proračuna i cjelovito rješavanje problema 27 posto dodatka na mirovinu u prvom mirovinskom stupu, sa ciljem osiguranja održivosti mirovinskog sustava i povećanja adekvatnosti samih mirovina sukladno proračunskim mogućnostima za sadašnje i buduće umirovljenike, rekao je Pavić novinarima.

Pavić: Riješit ćemo pitanje dodatka od 27 posto

Nakon toga bit će održane dvije tematske sjednice GSV-a o mirovinskoj reformi, pa na ljeto očekujemo mirovinsku reformu na Vladi te, s 15. rujna, i na sjednici Hrvatskog sabora, kaže Pavić.

Upitan o najavama ukidanja dodatka od 27 posto i uvođenje nove formule za izračun mirovine, Pavić je odgovorio kako su se pojavile i informacije da svima daju 27 posto.

“To su za sada apsolutno dezinformacije, a cjelovita mirovinska reforma raspravit će se kroz socijalni dijalog i radne skupine. Riješit ćemo pitanje dodatka od 27 posto, radimo na osiguranju adekvatnosti i održivosti sustava”, istaknuo je Pavić.

U vezi najava o podizanju dobne granice za odlazak u punu starosnu mirovnu sa 67 godina, Pavić je podsjetio kako je to moguće i sada, prema trenutno važećem zakonu.

Najavio je da će razmotriti preporuke Europske komisije, izračune, analizirati prvi, drugi i treći mirovinski stup i korak po korak, u suglasju sa socijalnim partnerima, raspraviti i iznjedriti cjelovitu mirovinsku reformu koja će ići po standardnoj proceduri u Sabor u dva čitanja.

Poručio je kako biti dovoljno vremena za komunikaciju s građanima i partnerima za sva rješenja koja ove godine kane napraviti.

Predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata Miroslav Hrašćanec rekao je kako sindikati žele biti aktivni sudionik u pripremi mirovinske reforme pa se nadaju da će njihovi prijedlozi biti raspravljeni i prihvaćeni.

Sindikati protiv produljenja radnog staža

Ne bismo htjeli da ponovno učine nepravde u mirovinskoj reformi, pa da ih onda ispravljamo nakon 15 godina, kao što je odnos prvog i drugog mirovinskog stupa i nejednakosti mirovina. Cilj je bio da svi imaju više mirovne, a ne da nakon 15 godina izdvajanja oni koji su u drugom stupu imaju manje mirovine, upozorio je Hrašćanec.

Sindikati se ne slažu s produljenjem radnog staža kao načinom održivosti mirovinskog sustava, već misle da se može održati većim brojem zaposlenih.

Najveći je problem odlazak mladih koji pune mirovinski i zdravstveni sustav, a ostaju nam oni koji troše. Taj nerazmjer moramo promijeniti i Vlada mora pronaći način kako zadržati mlade u Hrvatskoj, onda će i mirovinski sustav biti lakše održiv, poručio je Hrašćanec.

U ime poslodavaca Ivan Mišetić rekao je kako načelno podržavaju mirovinsku reformu, ali će je moći komentirati kada bude poznato više pojedinosti.

IZVOR

No Comments

27.03.2018. – Bez 27% mogao bi ostati i prvi stup, a za sve mirovine ista – nova formula

Hoće li članovi drugog mirovinskog stupa dobiti 27 posto dodatka na mirovinu ili će i osiguranici prvog stupa ostati bez te povlastice? Neslužbeno doznajemo da se među raznim opcijama koje se razrađuju u sklopu najavljene mirovinske reforme nalazi i mogućnost ukidanja dodatka na buduće mirovine i za prvi, a ne samo za drugi stup.

Dodatak od 27 posto sastavni je dio formule po kojoj se računa osnovna mirovina pa, ako bi se ukinuo i za prvi stup, tada osiguranici drugog stupa ne bi imali pravnu osnovu za tužbe na Ustavnom sudu. Umjesto dodatka, kao kompenzacija bi se pripremila nova formula za izračun mirovina koja bi budućim umirovljenicima, neovisno jesu li članovi samo prvog mirovinskog stupa ili su u mještovitom sustavu, omogućila sličan iznos budućih mirovina. Ako bi se išlo na tu varijantu, promjena se ne bi odnosila na postojeće, već na buduće umirovljenike.

Protresao bi se sustav

– Postojeći je sustav nepravedan prema osiguranicima drugog stupa. Njihov položaj treba izjednačiti s osiguranicima prvog, ali nisam siguran da je ukidanje dodatka dobro rješenje. Bojim se da bi ukidanje jedne nepravde stvorilo drugu – kaže Predrag Bejaković, analitičar Instituta za javne financije.

Sličnog je mišljenja i Danijel Nestić s Ekonomskog instituta.

– To je jedna od mogućnosti kojom bi se doista mogle ublažiti razlike između jednostupnih i dvostupnih mirovina, pri čemu bi se sigurno išlo u smjeru da nove mirovine za osiguranike prvog stupa ostanu vrlo slične postojećim izračunima. No, slično ne znači i isto, pa bi nova formula donijela razlike u visini mirovina za različite skupine osiguranika, bilo bi puno dobitnika, ali i puno gubitnika. Cijeli bi se sustav dobro protresao – komentira Nestić i pita je li takva promjena doista potrebna. Prema toj ideji skeptični su i ljudi koji su proteklih godina pripremali stručne podloge za promjene mirovinskih zakona, no ne žele istupati dok ne vide konačni prijedlog Ministarstva.

– Nije dobro često mijenjati ključne paramatre izračuna mirovina jer to kreira nestabilnost i nesigurnost. Posljednja promjena formule osnovne mirovine napravljena je 2014. Problem se može jednostavnije riješiti proširivanjem dodatka na sve osiguranike – kaže Nestić. Saborski zastupnik HNS-a Milorad Batinić ističe da vladini koalicijski partneri, kao i svi ostali, čekaju prijedloge resornog ministarstva, pa mu detalji budućih promjena nisu poznati. Vlada, smatra, ne treba ići na parcijalne, nego na radikalne promjene.

– Sadašnji je mirovinski sustav neodrživ i zbog toga treba sagledati cjelokupnu situaciju. Ne protrese li se sustav, neće biti kvalitetnog rješenja jer je pitanje koliko dugo će država moći subvencionirati mirovinski fond – kaže Batinić. Bi li protresanje sustava uključivalo ukidanje drugog stupa, u kojem se skupilo 90 milijardi kuna, ili promjenu formule za izračun mirovina uz ukidanje zaštitnog dodatka za sve, Batinić nije želio komentirati. HNS će kao koalicijski partner pričekati prijedlog ministra rada i tada se izjasniti o njemu. Silvanu Hrelji, predsjedniku Hrvatske stranke umirovljenika, ukidanje dodatka od 27 posto nije prihvatljivo.

Pažljivo s promjenom

– Dodatak se ne može ukinuti jer je to po zakonu sastavni dio mirovine i ugrađen je u osobne koeficijente. Vlada samo može taj dodatak dati novim umirovljenicima za vrijeme uplata u prvi stup po načelu “jednaka prava za istu stopu doprinosa” – kategoričan je Hrelja.

Dodatak na mirovinu državu godišnje stoji oko dvije milijarde kuna, a uvela ga je Sanaderova Vlada nakon što se 1998. godine mijenjala formula za izračun mirovine i umjesto deset najpovoljnijih godina u obračun uzeo cijeli radni staž. Nakon te promjene, snažno su pale mirovine novih umirovljenika pa im je Vlada uvela dodatak koji je sada opet na dnevnome redu jer ne obuhvaća ljude iz drugog stupa.

– Bit ćemo jako pažljivi s mogućom promjenom formule jer, kad se to uvodilo 1998. godine, umirovljenici su ostali kratkih rukava – kaže zastupnik Hrelja.

 

IZVOR

No Comments