Posts Tagged obavijesti

2.5.2019. – PROVELI SMO JEDAN DAN S ORGANIZATORIMA REFERENDUMA PROTIV MIROVINSKE REFORME U sindikalnom stožeru otkrili su nam kako ide skupljanje potpisa

Posted by zkerkez in Obavijesti on 2. svibnja 2019.

A znate da vam to još ne mogu reći. Potpisi idu i iznad očekivanja, zadovoljni smo, ali je još dug put pred nama. I zato ćemo se na Prvi maj razletjeti po proslavama. Moramo ih skupiti sve – kaže mi Mirela Bojić kada je pitam koliko su potpisa zasad skupili.

Cilj je skupiti pola milijuna, kako bi narod na referendumu sam mogao odlučiti do kada će raditi, dodat će dok ispijamo kavu na sedmom katu zgrade u zagrebačkoj Ulici Florijana Andrašeca. U uredima smo u kojima djeluje Matica hrvatskih sindikata, i gdje od nedjelje stoluje službeni stožer sindikalne građanske inicijativa “67 je previše” koja pokušava skupiti dovoljno potpisa za referendum protiv Vladine mirovinske reforme.

Pregovori

Sami uredi puni su letaka i plakata inicijative, na stolovima su razbacani bedževi inicijative, a svaka od koordinatorica na koje smo naišli, od ranog jutra je na mobitelima ili za računalima.

I dalje se vode pregovori za lokacije sa štandovima, definiraju se uvjeti, popisuju volonteri te vode razgovori s predstavnicima lokalnih vlasti vezano za plaćanje faktura.

Mirela Bojić, glavna koordinatorica inicijative, stoga mi odmah ujutro daje do znanja kako vremena za razgovor i nema previše jer mora u banku platiti fakturu od 10 kuna.

– Tako vam je to. Morali smo otvoriti poseban račun preko kojeg obavljamo sve transakcije vezane za prikupljanje potpisa, i ne možemo ništa obavljati putem interneta. Za svaku transakciju moramo ići u banku – kaže mi Mirela, koja me u tom trenutku napušta zbog fakture od 10 kuna koju traži službenica u Sisku kako bi inicijativi izdala rješenja za lokaciju na kojoj će moći prikupljati potpise.

Potvrda o dugovanju

U stožeru ostaju koordinatorice Marija Hanževački i Brankica Čučković te voditeljica pravne služe Ivana Šepak-Robić – koje su uvjerene kako je novi zakon o referendumu pisan kako bi svakoga odbio od namjere da organizira referendum. Ivani je, primjerice, upravo jedan umirovljenik poklopio slušalicu kada mu je rekla da će uz donaciju morati donijeti izjavu da ništa ne duguje državi.

– Mnogi su mi tako poklopili slušalicu, ali ne zato što su dužnici, nego zato što im je sad komplicirano dostavljati i izjave – objašnjava Ivana.

Pitaju se je li normalno da one u četvrtak idu na edukaciju u Državno izborno povjerenstvo koje će po novome brojiti potpise i da niti jedna ni druga strana još nije upoznata sa svim odrednicama zakona.

– Zakon koji kaže da će se računovodstvo voditi prema donesenom pravilniku, a pravilnici još nisu doneseni. I što sad. Ministarstvo uprave kaže da će se vođenje financije odnositi i na referendumske inicijative, a ministarstvo financija kaže da neće. I kome vjerovati – pita seMarija Hanževački.

Kada ih pitam gdje su Vilim Ribić, Krešimir Sever i Mladen Novosel, odgovaraju mi kako su po terenu.

– Danas neću do stožera jer imam nekoliko intervjua. Jedino tako se možemo boriti protiv Vladine propagande. Vlada novcima građana radi protiv interesa građana. To je u Domovinskom ratu. Oružje koje smo mi platili oni su koristili protiv nas. No borba traje, a mi vjerujemo da ćemo pobijediti – kaže mi Ribić.

Severa i Novosela sreli smo u centru Zagreba, svaki je bio na štandu sindikata kojeg vodi.

Onaj Severov se nalazi ispod sata na Trg bana Jelačića, dok je 20-ak metara južnije, ispred hotela Dubrovnik, onaj Novoselov.

– Nije dovoljno stajati za štandom. Treba ići među građane i pokazati im gdje se potpisi skupljaju – objašnjava mi Sever.

U samom Zagrebu, reći će mi u sindikalnom stožeru Brankica Čučković, imaju oko 50 štandova, iako su ih htjeli 200, dok će danas na proslavi u Maksimiru, Bundeku i na Jarunu imati mobilne štandove kako bi skupili što više potpisa. U cijeloj Hrvatskoj imaju ukupno 300 štandova. Ukupno su tiskali i 200 tisuća letaka, 28 tisuća plakata, a svojim volonterima omogućili su i oko 3000 majica.

Neugodnosti

– Ljudi zovu i prijavljuju neugodnosti koje imaju. Na Črnomercu nam je neka braniteljska udruga željela uzeti štand kako bi prodavali voće i povrće, a na Tomislavcu su nam oni koji prodaju jagode preselili štand na drugu lokaciju. No uspjeli smo to riješiti – objašnjava mi Brankica.

– Kad smo skupljali za monetizaciju autocesta, Konzum je dao zeleno svjetlo. Sada još odgovora nema. Iz Šibenika nam se javila gradska službenica, četiri dana nakon što smo poslali mail, da ona nije zadužena za ta pitanja pa da se obratimo njenom kolegi koji je u susjednom uredu. No nisu to jedini slučajevi – govori Marija Hanževački.

Koordinatorice mi ironično kažu kako je Dubrovnik kasnio s potpisnim listama zbog brze usluge HP Ekspresa kojoj je trebalo četiri dana da dostavi liste, dok su iz Đurđevca dobili obavijest da mogu skupljati, ali tek od 29. travnja, jer je “su za vikend Dani Đurđevca”.

– No pohvalili bismo Split. Tamo naše volontere vuku za rukav i žele se potpisati – kaže mi Hanževački, a Mirela Bojić istaknula je još jednu stvar.

– Pišu da je Crkva protiv referenduma, no dozvolu su nam dale Sisačka, Gospićko-senjska i Dubrovačka biskupija te Đakovačko-osječka nadbiskupija. Jako smo sretni zbog toga – kaže Mirela.

Zahtjevi Sindikata ukupno nas koštaju 45 milijardi kuna

Komentirajući sindikalnu inicijativu, ministar rada Marko Pavić jučer je u Šibeniku istaknuo da je već 5,5 godina na snazi zakonska odluka da građani idu u mirovinu sa 67 godina. “To je doneseno 2013. za vrijeme Vlade SDP-a. Cjelovita mirovinska reforma ima za cilj veće mirovine uz stabilizaciju javnih financija. Ova Vlada je do sada povisila mirovine za 7,54 posto. Dodatno povećanje od 3,13 posto mogu očekivati oni građani s najnižom mirovinom i to od 1. srpnja – kazao je Pavić.

– Naši građani ne trebaju se bojati. Oni koji rano ulaze na tržište rada sa 18 i 19 godina, moći će s 41 godinom staža ići u mirovinu sa 60 godina. Oni koji studiraju do 25 ili 26 godine ići će sa 65 godina u mirovinu. A samo oni koji neće ostvariti 41 godinu staža, radit će do 67 godine – rekao je Pavić. Sve europske države sada imaju 67 godina za odlazak u mirovinu. Istaknuo je da zahtjevi Sindikata koštaju 45 milijardi kuna, što će ako referendum prođe, imati za posljedicu smanjenje mirovina do 7 posto. (A. T.)

Potpisi se prikupljali i u Maksimiru

Potpisi za referendumsku inicijativu “67 je previše” prikupljali su se u srijedu, na Praznik rada, u Maksimiru na šest štandova i privukli su velik broj građana, nezadovoljnih mirovinskom reformom kojom se produžuje dob za umirovljenje na 67 godina.

Tri štanda na ulazu u Maksimir u srijedu je postavio SSSH, a njihovi aktivisti ističu zadovoljstvo interesom građana, no konkretne brojke ne otkrivaju.

“Ne zbrajamo potpise jer smo koncentrirani da što više potpisa prikupimo, ali vrlo smo zadovoljni. Puno ljudi svih uzrasta dalo je svoj potpis. Jako ih boli visoka penalizacija za prijevremeni odlazak u mirovinu, i smeta ih jer nisu svi ljudi u istom položaju da mogu raditi do 67 godina. Neka se ostavi mogućnost onima koji mogu raditi duže, ali ne smije se to nametati svima”, ističe jedna od aktivistica.

Štandovi su postavljeni danas i na Bundeku, Jarunu u središtu Zagreba…, na svim mjestima gdje se očekivalo veće okupljanje građana na neradni dan.

“Ovo je borba, traži se jako puno, a i mi želimo prikupiti što više potpisa. Nije lako skupiti tako velik broj potpisa”, rekao je u Maksimiru aktivist Darko Šeperić, jedan od njih 4000 koliko ih je diljem Hrvatske uključeno u prikupljanje potpisa.

IZVOR

No Comments

29.4.2019. – Koji se sve izazovi i koje moguće zamke kriju u kineskom interesu za riječki pravac

Posted by zkerkez in Obavijesti on 29. travnja 2019.

Sve govori da bi Rijeka u manje od deset godina na već sagrađenim terminalima mogla primati 500-600 tisuća TEU kontejnera i u njima pet-šest milijuna tona robe

Interes Kineza za ulaganje i izvođenje radova na riječkom prometnom pravcu, riječkim „južnim vratima Europe“, obnovio je rasprave o potrebi i isplativosti gradnje novih lučkih kapaciteta u Rijeci kao i o gradnji nove ili nizinske pruge od Rijeke do hrvatsko-mađarske granice. „Treba li da nam Kinezi (uz Pelješki most) naprave još jednog bijelog slona: prugu za Rijeku?“, pita se tako jedan od najuglednijih hrvatskih ekonomista Ivo Bićanić (Ideje.hr), koji tu prugu gleda kao „hrvatsku infrastrukturnu fiks-ideju“. Drugi autori zanimanje Kineza za sjeverni Jadran analiziraju većinom kroz prizmu njihovih geopolitičkih, strateških ekonomskih interesa i nastojanja izraženih kroz divovski projekt „Novog Puta svile“.

Sve to vrijeme, međutim, nedostaje trezveno sagledavanje stvarnih količina robe i broja kontejnera koji pristižu u luke sjevernog Jadrana i na riječki prometni pravac (engl. Rijeka gateway), izostaje provjera rastu li te količine ili padaju i kojom brzinom, pa tek na temelju toga zaključivanja kakva će točno, i kada zaista, biti potrebna prometna infrastruktura da se te količine učinkovito, konkurentno i ekonomično prevezu do njihova odredišta u unutrašnjosti kontinenta.

Pritom Rijeku nije moguće promatrati odvojeno od ostalih sjevernojadranskih „južnih prolaza za Europu“, Venecije, Trsta i Kopra, kao ni od mediteranskih primarno pretovarnih ili (engl.) transshipment luka („hubova“) velikih brodarskih kompanija, ponajprije pirejskog kontejnerskog terminala kojim upravlja kineski COSCO Shipping Ports Ltd.

Na osmom sastanku šefova vlada zemalja središnje i istočne Europe i Kine (Inicijative 16+1 kojoj se pridružila i Grčka) upravitelj hrvatske željezničke infrastrukture tvrtka HŽ Infrastruktura potpisala je memorandume o suradnji s dvjema golemim kineskim tvrtkama. S China Road and Bridge Corporation (CRBC) „dogovorila je suradnju na projektu razvoja dionice nizinske pruge od luke Rijeka, ili nove luke na području Rijeke, do Zagreba“, dok je s tvrtkom China Railway Eryuan Engineering Group Co. (CREEC) „dogovorila petogodišnju suradnju na razvoju intermodalnoga željezničkog koridora, logističkih područja i terminala teretnog prijevoza, te na modernizaciji intermodalnog prijevoza i upravljanja na tome koridoru.“

“Uvjereni smo da ćemo ovom suradnjom s najboljim kineskim tvrtkama omogućiti da naše dionice mediteranskog koridora, uz neupitni prioritet gradnje nizinske pruge, svojom učinkovitošću, kapacitetima i ekonomskim resursima dosegnu i nadmaše druge koridore u regiji“, rekao je predsjednik uprave HŽ Infrastrukture Ivan Kršić. Za (državnog) upravitelja hrvatske željezničke infrastrukture, a time i za hrvatsku državu, nizinska pruga Rijeka – Mađarska očito „ima neupitni prioritet“. No može li riječki koridor s novom nizinskom prugom zaista „dosegnuti i nadmašiti druge koridore u regiji“? Teoretski (ili tehnički) to nije nemoguće, no u stvarnosti će ovisiti o potražnji za njegovim uslugama pa ćemo stoga najprije pokušati sagledati njih.

Pirejski ‘hub’

Poduzeće Luka Rijeka d.d. u 2017. godini prekrcalo je 4,6 milijuna tona robe ili 20 posto više nego godinu dana prije. U toj količini sadržano je i nešto više od dva milijuna tona robe u 210 tisuća kontejnera na terminalu Vrata Jadrana, dok je ostalo činilo 1,6 milijuna tona rasutih tereta i 858 tisuća tona generalnog tereta. Lani je pak tvrtka pretovarila 1,7 milijuna tona rasutog tereta, što je bilo godišnje povećanje od šest posto, ali su joj generalni tereti pali na 754 tisuće tona.

U tvrtkinu izvješću o poslovanju u 2018. više nema kontejnera na Vratima Jadrana, nego samo 64 tisuće tona robe u kontejnerima koje Luka Rijeka d.d. puni, prazni i premješta između terminala Brajdica i njezinih unutarnjih kopnenih terminala Škrljevo i Zapad. Ti godišnji podaci ukazuju na stagnaciju prometa Luke Rijeka, no u drugoj polovici prošle godine Luka je zabilježila nagli rast tereta u odnosu na prethodnu godinu: u trećem tromjesečju osam posto, a u četvrtom čak 28 posto.

Od menadžera kontejnerskog terminala Vrata Jadrana na Brajdici Žarka Acingera saznajemo da će taj terminal ove godine pretovariti oko 250 tisuća jedinica (TEU) kontejnera i da će pritom zabilježiti rast do 12 posto. Iz svega možemo zaključiti da Rijeka trenutačno godišnje pretovaruje oko 2,5 milijuna tona generalnog i rasutog te oko 2,5 milijuna tona kontejnerskog tereta. Kad bi sav taj teret putovao postojećom prugom Rijeka – Zagreb, ona bi već bila nedovoljna i zagušena jer pet milijuna tona na godinu njezin je procijenjeni kapacitet! Ne računajući tekuće terete!

S već postignutom brzinom rasta broja kontejnera terminal na Brajdici dosegnut će puni kapacitet za manje od deset godina, a Lučka uprava Rijeka gradi još jedan kontejnerski terminal, onaj na Zagrebačkoj obali, i za njega traži koncesionara. Taj će terminal u prvoj fazi imati kraću obalu i manji skladišni prostor nego Brajdica, ali veću dubinu mora. No Lučka uprava će produbiti more i na Brajdici pa će oba terminala moći primati još veće i još nakrcanije kontejnerske brodove nego sada. I, što je još važnije, moći će na sjevernom Jadranu biti „prva luka ticanja“ i za najveće brodove koji uplovljavaju u Jadran, što sada nije slučaj.

Sve to govori da bi Rijeka u idućih manje od deset godina na već sagrađenim terminalima mogla primati 500-600 tisuća TEU kontejnera i u njima pet-šest milijuna tona robe, plus tri-četiri milijuna tona generalnog i rasutog tereta. A hoće li tih kontejnera uopće biti za Rijeku? Premda ona nije jedini „izvor“ kontejnera za sjeverni Jadran, odgovor na to pitanje može se vjerojatno najbolje naslutiti po trendovima koji se događaju u Pireju, luci pod upravom kineskog COSCO-a.

Pirej je primarno “transshipping” luka ili “hub” u koju pristaju najveći kontejnerski brodovi koji u Mediteran dolaze s Dalekog istoka kroz Sueski kanal. Njihov teret potom se prekrcava na manje brodove koji razvoze kontejnere po lokalnim grčkim i turskim, te po ostalim „ulaznim“ ili gateway terminalima na Crnom i Jadranskom moru i na Levantu, pa tako i u Rijeku. A otkako ga je prije deset godina preuzeo, kineski je COSCO učinio Pirej drugom po veličini kontejnerskom lukom na Mediteranu, koja je lani prekrcala 4,41 milijun TEU kontejnera, a u prosincu je, u odnosu na prosinac 2017., zabilježila rast prometa od golemih 31,6 posto!

Ne, naravno, samo s Pirejskog, nego i iz brojnih drugih „hub“ terminala u Mediteranu i drugdje, lani su u Rijeku kontejnerski brodovi dopremili 227.375 TEU kontejnera. „Većina tereta koji mi uvozimo kroz riječku luku, možda i više od 70 posto, podrijetlom je s Dalekog istoka, pretežno iz Kine, ali i iz Južne Koreje, Malezije, Indonezije, Indije…“, kaže Žarko Acinger s terminala Vrata Jadrana, „a generički rast tereta u našoj regiji je između osam i 11 posto godišnje.“

U Trst je tako lani uplovilo 625.000 TEU, a u Kopar malo manje od milijuna, točnije 988.000 TEU kontejnera. Najveći rast, od čak 14,5 posto, zabilježio je Trst, s 8,1 posto slijedi ga Rijeka, a najmanje je (6,3 posto) porastao Kopar (izvor: portseurope.com), što se ne čini puno, ali nominalno je njegov rast od čak 77.000 TEU kontejnera u samo jednoj godini vrlo impresivan.

A prostor u kojem Rijeka za sebe vidi dodatnu priliku jest u činjenici da su i koparski i tršćanski terminal gotovo „potrošili“ svoj postojeći prostor i dosegnuli kapacitet, dok nove gatove, za razliku od Rijeke, još nisu ni počeli graditi. Nova pristaništa, dizalice i skladišni prostor, međutim, neće Rijeci puno pomoći ako kontejnere neće moći učinkovito i ekonomično i otpremiti u zemlje središnje i jugoistočne Europe, a to se može prvenstveno željeznicom. No, i na tome Rijeka već užurbano radi.

HŽ Infrastruktura i Lučka uprava Rijeka između kontejnerskog terminala na Brajdici i ceste podno Sušaka europskim novcem postojeći željeznički kolodvor pretvaraju u „multimodalnu platformu“: demontirana su četiri kolosijeka, napravljen je iskop i postavljaju se novi kolosijeci i tračnice, nakon čega će se nasipati tucanik i nivelirati kolosijek. Izvodi se i rekonstrukcija kontaktne naponske mreže, gradi se portal i proširuje tunel ispod Sušaka. „Sada radimo samo na jednom kolosijeku, ali kad rekonstrukcija kolodvora bude završena moći ćemo željeznicom otpremati 300 do 350 tisuća kontejnera godišnje“, kaže Žarko Acinger.

U 2017. HŽ Infrastruktura i Lučka uprava Rijeka pokrenuli su i 31,6 milijuna eura vrijedan projekt unapređenja željezničkog kolodvora uz Zagrebačko pristanište. „Cilj je projekta eliminirati postojeće usko grlo i prilagoditi željezničku infrastrukturu kako bi se Luka Rijeka mogla nositi s povećanjem prijevozne potražnje…“ Zagrebačku obalu trebat će još i povezati s autocestom, riječkom obilaznicom, i to će sigurno potrajati koju godinu, no i za to planovi već postoje.

Slovenski manevar

Uza sve to, i pitanje treba li ili ne graditi i novu prugu od Rijeke do hrvatsko-mađarske granice prema Budimpešti, dijelu europskog Mediteranskog koridora, postaje bespredmetno. Veliki odsjeci te pruge (Dugo Selo – Križevci, Križevci – Koprivnica – granica…) već se grade i trenutačno su najveće investicije u Hrvatskoj. I dijelovi nove riječke pruge Karlovac – H. Leskovac i Goljak – Skradnik već se projektiraju dok će pruga oko Rijeke Škrljevo – Jurdani, prema planovima, biti modernizirana tako da može primiti i teretne vlakove dužine 750 metara, što je danas standard za učinkovit prijevoz kontejnera. Nažalost, teretni i kontejnerski vlakovi iz Rijeke prema Ljubljani, premda je ona bolja, kraća i „niža“ od pruge Kopar – Ljubljana, ne mogu prometovati jer su to slovenske vlasti svojim propisom onemogućile.

I najproblematičniji, planinski dio stare pruge od Škrljeva do Oštarija pomalo se rekonstruira pa tako preostaje samo onaj najteži zalogaj, a to je gradnja posve nove dvokolosječne nizinske „pruge visoke učinkovitosti“ od Rijeke do Josipdola takozvanim drežničkim pravcem, koja bi najvišu kotu pruge snizila na oko 470 metara i omogućavala brzine teretnih vlakova od 100 do 120 kilometara na sat. Za tu prugu trebalo bi probiti više od 30 kilometara tunela, no ako se zna da je i na dionici autoceste Rijeka – Karlovac ukupno više od 40 kilometara tunelskih cijevi, ni to se ne čini nemogućim.

Nova pruga treba biti dovršena kad se (i ako se) korištenje modernizirane stare pruge Rijeka – Oštarije približi njezinu kapacitetu, a prema postojećim trendovima rasta prometa robe kroz riječku luku, to bi moglo biti za 10 do 15 godina. A budući da je ona dio europskog Mediteranskog koridora od Španjolske do Ukrajine, teško je zamisliti da bi bilo koja komercijalna tvrtka, strana ili domaća, europska ili kineska, mogla novu riječku prugu dobiti u koncesiju, no izrađivati projekte i izvoditi radove sigurno bi mogla, samo ako pobijedi na međunarodnom natječaju. Pritom valja reći da riječka pruga i Pelješki most nisu ista priča: za Pelješki most europski građevinari nisu raspolagali potrebnom tehnikom, a za gradnju pruga i tunela u Europskoj uniji postoje brojne moćne kompanije.

IZVOR

No Comments

29.4.2019. – Nova tempirana bomba prijeti Hrvatskoj, završit će kao Uljanik

Posted by zkerkez in Obavijesti on 29. travnja 2019.

Željeznički sustav u Hrvatskoj još je jedna financijska tempirana bomba koja će prije ili kasnije poreznim obveznicima eksplodirati u lice, baš kao što se to ove godine dogodilo s brodogradnjom.

Iako je željeznički sustav dobio milijarde kuna od poreznih obveznika, rezultati tih “ulaganja” nisu vidljivi. Firme koje se bave prijevozom i željezničkom infrastrukturom i dalje su ovisne o javnom novcu, a unatoč toj ogromnoj pomoći, sustav ne funkcionira – vlakovi su spori i neredoviti, a ni cijene prijevoza za korisnike nisu osobito povoljne s obzirom na to da je sustav snažno subvencioniran.

Gubitaši koji ne bi postojali bez našeg novca

Primjerice, HŽ infrastruktura, prema izvješću za 2017. godinu, ima prihode od prodaje u iznosu od 239 milijuna kuna, ali zato subvencije iznose 958 milijuna kuna. 508 milijuna kuna dolazi iz trošarina jer iz svake litre goriva 20 lipa ide za željeznice, dok 450 milijuna dolazi iz državnog proračuna “za željezničku infrastrukturu”. Jasno je da ova kompanija bez javnog novca ne bi postojala.

Slična je situacija i u HŽ putničkom prijevozu, koji također ne bi postojao bez javnog novca iako putnike ne prevoze besplatno. Njihovi prihodi od prodaje iznosili su oko 271 milijun kuna, dok su “ostali prihodi” 554 milijuna kuna, od čega je 441 milijun kuna državne potpore za poticanje putničkog prometa, a 76 milijuna kuna državne potpore za modernizaciju željezničkih vozila. Njihovi ukupni prihodi iznosili su oko 825 milijuna kuna, od čega je iz državnog proračuna stiglo oko 517 milijuna kuna.

Prema analizi koju je 2017 godine objavio Institut za javne financije, od 2006. do 2015. željeznički sektor dobio je potpore u iznosu od 8,7 milijardi kuna. Ustanovili su da su ukupne državne potpore redovito svake godine iznosile više od 700 milijuna kuna. Također, u razdoblju od 2000. do 2015. odobrena su i državna jamstava u iznosu od 12,64 milijarde kuna.

Država je na sebe preuzela ogromne dugove željeznice

Kako se navodi u analizi IJF-a, veći dio jamstava odobren je za pokriće gubitaka i financiranje tekuće likvidnosti. Od 2005. do 2011., kako navode, nije bilo protestiranih jamstava jer je vlada sve obveze, koje su iznosile 4 milijarde kuna, preuzimala na sebe, a nakon toga od 2012. do 2015. dolazi na naplatu oko 850 milijuna jamstava.

Naravno, to je sve negativno utjecalo na javne financije pa su, kako se navodi u analizi, “obveze željezničkih poduzeća u vlasništvu RH od 2005. do 2015. pridonijele povećanju javnog duga za 8,4 milijarde kuna, što je cjelokupan iznos jamstava odobrenih od 2005. do 2015. Preuzete obveze promatranih društava izravno povećavaju javni dug za oko 1,3 posto BDP-a”.

Kreneš vlakom pa završiš u autobusu

Zanimljiv je i slučaj s kraja prošle godine kada je Agencija za sigurnost željezničkog prometa izdala rješenje HŽ infrastrukturi kojim se od 1. siječnja 2019. zabranjuje vožnja vlakova brzinama iznad 100 km/h, a nagibnim vlakovima se zabranjuje korištenje nagibne tehnologije. Razlog toj zabrani bio je kvar na posebnom željezničkom vozilu kojim se vrše mjerenja kolosijeka. Kako HŽ infrastruktura nije obavila redovito mjerenje, Agencija je odlučila smanjiti brzinu na prugama. To mjerno vozilo do danas nije popravljeno, ali je HŽ infrastruktura angažirala vanjskog izvođača, koji je ipak izvršio potrebna mjerenja, odgovorili su nam iz kompanije.

“S obzirom da mjerenje geometrijskih parametara kolosijeka nije bilo u mogućnosti izvršiti s tračničkim mjernim vozilom EM 120, koje je na popravku, sukladno Uputi za provjeru geometrijskog uporabnog stanja kolosijeka tračničkim mjernim vozilom tehničko-mjernih karakteristika EM-120 (Uputa 339a članak 2. točka 9) i Uputi za provjeru geometrijskog uporabnog stanja kolosijeka ručnim tračničkim mjernim kolicima tehničko-mjernih karakteristika TRACKSCAN (Uputa 339b članak 2. točka 8.), mjerenja su izvršena. Izvršena su tračničkim mjernim kolicima TRACKSCAN na prugama gdje je brzina do 100 km/h, dok je na prugama gdje je brzina jednaka ili veća od 100 km/h ugovoreno mjerenje s vanjskim izvođačem, a mjerenje je obavljeno u prosincu 2018. godine.

Sustav u kojeg se nitko ne usudi dirati – sve dok ne dođe do ruba

S obzirom na to da su navedena mjerenja obavljena u propisanom roku, nije bilo smanjenja brzina vlakova na prugama na kojima je brzina iznad 100 km/h, kao niti ograničenja prometovanja nagibnih vlakova s uključenom nagibnom tehnikom”, stoji u odgovoru HŽ Infrastrukture.

S obzirom na sve navedeno, jasno je da je ovakvo funkcioniranje željezničkog sustava dugoročno neodrživo, no očito se zbog raznih interesa pojedinih uskih skupina ljudi koji od situacije u željezničkom sektoru imaju koristi – u njega nitko ne usudi dirati, sve dok ne dođe do ruba.

 

IZVOR

No Comments

26.4.2019. – Preko 300 štandova na 200 lokacija: Potpisi za referendum će se prikupljivati od ponoći

Posted by zkerkez in Obavijesti on 26. travnja 2019.

Predstavnici građanske inicijative 67 je previše danas su u 9:30 na Trgu bana Jelačića u Zagrebu održali kratku konferenciju za medije. Pripreme za prikupljanje potpisa su prošle u najboljem redu, a prve potpise očekuju odmah iza ponoći.

Članovi organizacijskog odbora građanske inicijative ’67 je previše’ danas su u Zagrebu u 9:30 održali kratku konferenciju za medije.

Robert Brozd iz Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja i Ana Milićević Pezelj iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske otkrili su kako su prošle pripreme za prikupljanje potpisa i kako će izgledati narednih 15 dana.

Prve potpise očekuju za manje od 12 sati, nekoliko minuta iza ponoći, a oni će se simbolički prikupljati na štandu koji se nalazi na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.

Od sutra će već raditi punom parom. Prema njihovoj procjeni, raspolažu s oko 4000 volontera koji će prikupljati potpise na više od 300 štandova i 200 lokacija diljem Hrvatske.

“Sutra od 8 sati nadalje otvaramo više od 300 štandova u preko 200 gradova i općina diljem Hrvatske. Želja nam je obuhvatiti što veći broj lokacija kako bi što više građana imalo priliku dati svoj potpis”, rekao je Brozd.

Otkrio je kako će štandovi raditi svakodnevno od 8 sati ujutro do 20 sati uvečer ako za to bude bilo potrebe. Nadalje, štandovi će se “seliti” kako bi što više građana imalo priliku podržati referendumsku inicijativu.

Informacije o prikupljenim potpisima bit će ažurirane iz dana u dan na stranici 67jeprevise.hr.

IZVOR

No Comments

25.4.2019. – Sindikati u subotu kreću u prikupljanje potpisa za rušenje mirovinske reforme, evo što sve traže

Posted by zkerkez in Obavijesti on 25. travnja 2019.

Finale je priprema za veliku sindikalnu akciju! Od subote kreću u prikupljanje potpisa za rušenje nove mirovinske reforme i rada do 67. godine.

Ovo im je četvrta referendumska inicijativa. Posljednja tri puta su uspjeli. Provjerili smo kako teku pripreme.

Plakati su stigli, volonteri su spremni i sindikati u subotu kreću s dvotjednim prikupljanjem potpisa za referendum. Za njih je 67 godina rada– previše. U uspjeh ne sumnjaju.

“Kad skupimo potpise, neće im preostati ništa drugo nego raspisati referendum, a ako se na referendumu građani izjasne u korist onoga što mi tražimo, tada će se to morati automatski primijeniti”, kazao je Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Referendumsko pitanje napisano je u obliku prijedloga zakona. Sindikati traže povratak dobi zaodlazak u mirovinu na 65 godina, povratak na sporije izjednačavanja uvjeta za mirovinu kod žena, pravo na prijevremenu starosnu mirovinu s 60, a ne 62 godine života te umanjenje penalizacije za privremeno umirovljenje.

Sadašnji uvjeti koje je propisala nova mirovinska reforma za njih su nepravedni. “Odgovorno stojimo kod toga da svi dosadašnji Zakoni, a posebice ovaj zadnji, nisu doneseni u korist i za dobrobit hrvatskih građana i hrvatskih radnika, nego je donesen za dobrobit kapitala, za dobrobit političkih struktura”, poručuje Mladen Novosel iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.

Iz resornog ministarstva o inicijativi za raspisivanje referenduma u utorak su šutjeli. Na naš upit za komentar o prozivkama sindikata odgovor nismo dobili.

No zato su glasne oporbene stranke. Sve više njih podupire incijativu sindikata. “SDP će dati svoju infrastrukturu– svoje članstvo, organizaciju za prikupljanje potpisa. Cijeli posao koordiniraju sindikati, mi ćemo im biti aktivna potpora”, kazao je Franko Vidović, politički tajnik SDP-a.

“Pomoći ćemo im svim raspoloživim sredstvima kao jedna od najjačih terenskih stranaka. Pomoći ćemo im s ljudima, štandovima, pa i financijski ako bude potrebno”, poručuje Denis Martinić iz Živog zida.

Za raspisivanje referenduma potrebno je prikupitinajmanje 10 posto važećih potpisasvih aktivnih birača u Hrvatskoj. S točnim brojem Ministarstvo uprave još ne izlazi. Očekuje se da će se kretati između 370 i 380 tisuća.

 

IZVOR

No Comments