Predmet: Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva u području zaštite na radu
Poštovani,
želimo napomenuti kako se mjere administrativnog rasterećenja odnose na smanjivanje administriranja poslodavaca. Administrativni trošak se određuje kao trošak koji ima poslodavac/tvrtka pri poštivanju zakonskih obveza o obavješćivanju treće osobe ili tijela javne vlasti o postupcima ili proizvodima.
Dakle, cilj smanjivanja administrativnog troška je uklanjanje obveze dokumentiranja te obavješćivanja bez smanjivanja prava, odnosno postojeće zaštite.
Međutim, Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva u području zaštite na radu, nažalost, ne ide u tom smjeru u pojedinim mjerama. Akcijski plan ide za smanjivanjem prava, odnosno zaštite radnika, što bi posljedično dovelo do smanjivanja administriranja poslodavaca. Takav pristup je nedopustiv te ga kao takvog ne podupire niti Europska komisija, koja u svojim dokumentima potiče na uklanjanje nepotrebnog administrativnog troška, ali na način da prava i zaštita radnika ne budu smanjeni, odnosno zdravlje i sigurnost radnika ne budu ugroženi, već da zaštita ostane ista, a gdje je moguće i povećana, što u slučaju Republike Hrvatske nije zadovoljeno u mjerama 6., 7., 16., 17. 18. i 19.
Nadalje, u preambuli Direktive 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu navodi se kako je poboljšanje sigurnosti, higijene i zdravlja radnika na radu cilj koji ne bi smio biti podređen isključivo ekonomskim razlozima.
Što se tiče zdravstvene zaštite radnika, člankom 19. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisane su mjere zdravstvene zaštite radnika (specifična zdravstvena zaštita radnika) koje moraju osigurati poslodavci:
- Mjere za sprječavanje i otkrivanje profesionalnih bolesti, sprječavanje ozljeda na radu i pružanje odgovarajuće prve pomoći,
- Mjere za zaštitu zdravlja radnika koji su na radnom mjestu izloženi posebnim opasnostima za zdravlje,
- Mjere zdravstvene zaštite propisane posebnim propisima,
- Mjere radi sprječavanja nastanka ozljeda oštrim predmetima za zdravstvene radnike koji neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu i za nezdravstvene radnike koji se mogu ozlijediti oštrim predmetima.
Člankom 20. istog Zakona određeno je kako specifična zdravstvena zaštita obuhvaća:
- Liječničke preglede i dijagnostičke postupke radi utvrđivanja radne sposobnosti,
- Praćenje zdravstvenog stanja radnika
- Preventivne preglede radnika s obzirom na spol, dob i uvjete rada te pojavu profesionalne bolesti i ozljede na radu,
- Davanje savjeta o zdravlju, sigurnosti, organizaciji rada i zaštitnim sredstvima,
- Organiziranje pružanja prve pomoći i hitnih medicinskih intervencija na mjestu rada
- Praćenje i analizu pobola s osnova ozljede na radu i profesionalnih bolesti.
- Stalnu skrb o boljoj prilagođenosti rada, uključujući vrijeme, način i uvjete rada,
- Sudjelovanje u obavješćivanju, stručnom osposobljavanju i obrazovanju iz zaštite zdravlja na radu, sigurnosti na radu i organizacije rada,
- Ocjenjivanje uvjeta rada na pojedinom radnom mjestu radi zaštite radnika od ozljede na radu i profesionalnih bolesti
- Promociju zdravlja i zdravstveno prosvjećivanje
- Sudjelovanje u mjerama profesionalne rehabilitacije radnika
- Provođenje dijagnostičkih postupaka radi utvrđivanja profesionalnih bolesti.
Sadržaj mjera specifične zdravstvene zaštite i način njihovog provođenja propisuje pravilnikom ministar na prijedlog Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, a uz suglasnost ministra nadležnog za poslove rada.
Navedeni Pravilnik nije donesen.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje donio je Odluku o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju specifične zdravstvene zaštite (NN 47/14) kojom se određuje kako specifična zdravstvena zaštita u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja obuhvaća:
- Liječničke preglede i dijagnostičke postupke radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti osiguranika iz čl. 2. st. 1. Odluke za poslove iz čl. 2 .st. 1. Pravilnika o poslovima na kojima radnik može raditi samo nakon prethodnog i redovnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti,
- Praćenje zdravstvenog stanja s osnove ozljede na radu i profesionalne bolesti
- Provođenje dijagnostičkih postupaka radi utvrđivanja profesionalnih bolesti te
- Edukativne programe vezanu uz zaštitu zdravlja na radu.
Slijedom svega navedenoga, predlažemo sustavno i transparentno uređenje specifične zdravstvene zaštite radnika, na način da se jasno utvrde mjere te načini financiranja i izvori financiranja mjera specifične zdravstvene zaštite radnika, uz prethodne analize dosadašnjeg načina financiranja iz zdravstvenog osiguranja te zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti.
MJERA 7. (6. i 8.) Smanjiti učestalost obveze obavljanja zdravstvenih pregleda radnika izloženih buci na radu sa jednom godišnje na 1 u 3 godine (posljedično smanjivanje administriranja)
Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada pod točkom 19. za rad u buci koja je u razini uha veća od 90 dB predviđena je ponovna zdravstvena provjera nakon 24 mjeseca, dakle nakon dvije godine, a ne kako se pogrešno navodi u mjeri nakon jedne godine. Dakle, u ovoj mjeri se smanjuje zaštita radnika kako bi se smanjilo administrativno opterećenje, što je nedopustivo i nije u skladu s ciljem administrativnog rasterećenja.
Slijedom navedenog, protivimo se smanjivanju učestalosti zdravstvenih pregleda jer se smanjuje zaštita radnika koji rade u buci radi smanjivanja administrativnih obveza te smatramo kako je potrebno zadržati postojeće rješenje.
MJERA 9. – predlažemo da se Pravilnik o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (NN 51/08) uskladi sa Zakonom o zaštiti na radu, odnosno potrebno je donijeti novi Pravilnik koji bi na odgovarajući način prenio Direktivu Vijeća 92/57/EEZ o primjeni minimalnih sigurnosnih i zdravstvenih uvjeta na privremenim i pokretnim gradilištima (osma pojedinačna direktiva u smislu čl. 16. st. 1. Direktive 89/391/EEZ).
MJERA 16. – Povećanje minimalnog broja radnika sa 20 na 50 na koji dolazi 1 osposobljena osoba za pružanje prve pomoći čime se smanjuje broj osposobljenih radnika i trošak osposobljavanja
Protivimo se povećanju minimalnog broja radnika sa 20 na 50 na koji dolazi 1 osposobljena osoba za pružanje prve pomoći. Prva pomoć je važna kao najhitnija i najbitnija pomoć jer se pruža na licu mjesta iznenada unesrećenoj ili oboljeloj osobi. Zbog toga, smanjivanje broja osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći nije administrativno rasterećenje te može dovesti do situacija gdje doslovno ljudski životi mogu biti izgubljeni zbog izostanka pravovremenog reagiranja. Bez obzira na dostupnost medicinskih službi, prijevoznih sredstava i sl. činjenica je da pravovremeno reagiranje spašava živote. Stoga, osposobljavanje radnika za pružanje prve pomoći nije administriranje te je nedopustivo i nejasno kako se takva mjera može nazivati administrativnim rasterećenjem. U svakom trenutku, na svakom mjestu rada, bez obzira na broj radnika, trebao bi biti barem jedan radnik osposobljen za pružanje prve pomoći, i ovako postavljena granica u Zakonu je previsoka (1 osoba na 20 radnika).
Predlažemo da se osposobljavanje radnika za pružanje prve pomoći po pravilima medicinske struke vrši na teret sredstava HZZO prikupljenih od doprinosa za zaštitu zdravlja na radu (doprinos na plaću svakog radnika u visini 0,5 %). Naime, prema podatcima Instituta za javne financije, 2015. godine je na zdravstvenu zaštitu za ozljede na radu i profesionalne bolesti potrošeno oko 14% prikupljenih doprinosa (78,6 mil. kn), na naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad/bolovanja oko 29% (168,4 mil. kn), a preostalih 57% (332,6 mil. kn) prikupljenih prihoda nije potrošeno za svrhu koja im je namijenjena. Razlika prihoda i rashoda s godinama se povećava: od 2011. do 2015. prihodi su porasli za 3%, a rashodi pali za 29%. Iz ovih podataka vidi se da postoje sredstva za financiranje istog.
MJERA 18. i 19. – Smanjiti učestalost obveze organizacije odbora zaštite na radu sa 4 puta godišnje na 2 puta godišnje
Svrha Zakona o zaštiti na radu je sustavno unaprjeđivanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i drugih bolesti u vezi s radom. U preambuli Direktive 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu navodi se da između poslodavaca i radnika i/ili njihovih predstavnika mora biti razvijena razmjena informacija, dijalog i ravnopravno sudjelovanje u pitanjima sigurnosti i zdravlja na radu posredstvom odgovarajućih postupaka i instrumenata, u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom. U većini država članica, odbor zaštite na radu je način suodlučivanja radnika u području zaštite na radu te se pazi da članovi odbora budu u jednakom broju predstavnici radnika i predstavnici poslodavca, uz sudjelovanje liječnika i ostalih stručnjaka zaštite na radu. U RH je donošenjem novog Zakona o zaštiti na radu, 2014. godine, sudjelovanje radnika, odnosno povjerenika radnika za zaštitu na radu odbora zaštite na radu smanjeno te je sada moguće da u odboru sudjeluje samo jedan povjerenik, odnosno koordinator povjerenika. Dakle, određene uštede su učinjene već tada, na račun radnika.
Slijedom navedenog, protivimo se promjeni Zakona o zaštiti na radu sa ciljem smanjivanja učestalosti obveze održavanja sjednica odbora zašite na radu sa 4 na 2 sastanka godišnje. Naime, niti do sada održavanje 4 sjednice odbora nije bilo obvezno jer Zakonom o zaštiti na radu nisu predviđene sankcije za poslodavca koji nije održao 4 sjednice. Naime, upravnom mjerom je samo propisano izdavanje usmenog rješenja s nalogom osnivanja odbora onom poslodavcu koji ima obvezu osnovati odbor, a to nije učinio te je prekršajem obuhvaćen samo slučaj nesazivanja sjednice odbora u slučaju smrtne ozljede, u roku od dva dana od nastanka takve ozljede. Sadašnji broj sastanaka nije prevelik te je isti najzastupljeniji u ostalim državama članicama koje imaju regulirane odbore zaštite na radu. Kvalitetnim radom odbora postiže se bolja prevencija i bolja kontrola nad mjerama zaštite na radu, što može dovesti do smanjivanja ostalih troškova koje uzrokuje loše provođenje mjera zaštite na radu, kako za poslodavca tako i za društvo u cjelini. Sastanci odbora ne mogu se promatrati kao administrativno opterećenje, jer oni to nisu, već se trebaju promatrati kao sredstvo dijaloga i unaprjeđenje zaštite na radu. Rad odbora treba poticati i unaprjeđivati, a ne gušiti. Kako je na europskoj razini dokazano, da poslodavci provode određene mjere prvenstveno jer su iste zakonom propisane, nužno je da se odredbe Zakona o broju sastanaka ne mijenja u Zakonu jer je jasno da će se teško postići veći broj sastanaka odbora kroz druge instrumente (kolektivnim ugovorima, sporazumima i sl.). Dakle, mišljenja smo kako bi smanjivanje broja sastanaka odbora zaštite na radu značilo i smanjivanje zaštite na radu, a što nije cilj administrativnog rasterećenja.
S obzirom na činjenicu kako primjeri poslova s malim rizicima pobrojani u Prilogu II Pravilnika o izradi procjene rizika, u procjenama rizika često se navode neistiniti podatci kako bi se poslodavci, koji posluju u navedenim djelatnostima, smjestili u poslove s malim rizikom, tako da je teško bilo što određivati isključivo na temelju rizika. Isto tako, npr. u poslovima koji se prikazuju kao poslovi s malim rizikom, dolazi do porasta broja profesionalnih bolesti.
Alternativno, možemo predložiti manji broj sastanaka odbora uzimajući u obzir veličinu poslodavca, odnosno smanjiti broj sastanaka za srednje poslodavce (50 -249 radnika) na 2 sastanka, a za velike poslodavce (više od 250 radnika) ostaviti na 4 sastanka.
Alternativno, u slučaju smanjivanja broja sjednica odbora sa 4 na 2 za sve predlažemo da se sankcionira njihovo neodržavanje.
Također, kako bi se smanjili troškovi poslodavca, predlažemo da HZZO snosi troškove dolaska doktora medicine rada na sastanke odbora.
MJERA 20. i 24. – predlažemo da se troškovi procjene psihosomatskih rizika u dijelu koji se odnose na prevenciju stresa i subjektivne čimbenike te angažiranje specijalista medicine rada u vezi s istim, naknađuju iz sredstava HZZO prikupljenih od doprinosa za zaštitu zdravlja na radu uz obrazloženje kao za mjeru 16. i 17.
S poštovanjem
Predsjednici sindikalnih središnjica:
Krešimir Sever, v.r.
Mladen Novosel, v.r.
