Dana 11.05.2012. resorni ministar posjetio je zagrebački Glavni kolodvor.

Kada čitamo priopćenje o ovome događanju na službenim stranicama HŽ-a postavljamo pitanje da li mi živimo u istoj državi i radimo u istom poduzeću.

Navodi se između ostaloga “da je ministar održao sastanak sa svim upravama tvrtki nastalih podjelom HŽ-a, koje su mu prezentirale sažetke planova restrukturiranja, i navodi se čak da su o tome svemu upoznati i sindikati.”

Ne znamo koga i kada su oni upoznali i sa čime, ali socijalne partnere sigurno nisu upoznali sa ničim što se svodi na imenicu plan restrukturiranja.

Zanimljivo je da ministar nije našao za shodno iskazati želju da se susretne i sa predstavnicima sindikata, kako bi bio u potpunosti informiran o stanju u sustavu i kako bi čuo i stavove sindikata , posebice što su mu predstavnici sindikata uputili određene zahtjeve na prošlotjednom održanom prosvjedu, zbog namjere uprave HŽ Infrastrukture da proglasi tehnološkim viškom 1000 radnika.

U tim istim zahtjevima mu je jasno dano do znanja da sindikati nisu upoznati sa planovima restrukturiranja, da se ne provodi socijalni dijalog i da smo mi daleko od socijalnog partnerstva. Da nam nisu prezentirani ciljevi restrukturiranja, rokovi provođenja procesa i ekonomski izračuni i ostalih ušteda na rashodima. Jasno smo poručili i upravi i resornom ministru da se ne mogu mjere uštede provoditi samo otpuštanjem radnika. Poručili smo da nije dobar prijedlog Pravilnika o organizaciji, jer nisu utvrđeni jasni kriteriji, da nisu poštivane norme i normativi.

Uprava HŽ Infrastrukture d.o.o. u proces izrade prijedloga Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji iako je to bilo dogovoreno, nije uključila predstavnike sindikata, poslala je prijedlog u proceduru savjetovanja, i još je u tijeku postupka savjetovanja, mijenjala više puta predloženi tekst .Tako da su sindikati dali svoja očitovanja na tekst koji po nama nije bio vjerodostojan , jer je isti više puta mijenjan u samom tijeku postupka savjetovanja.

Na jedinom održanom sastanku tima za izradu nove organizacije društva i predstavnika sindikata, trebalo se razmotriti koje su to primjedbe na kraju osnovane, i koji je tekst prijedloga važeći.

No od svega ništa.

Pitamo ministra, zar sve što smo naveli u našim zahtjevima i 700 radnika koji su bili na prosvjedu 3.5.2012. nije dovoljno da se odvoji vrijeme za razgovor sa socijalnim partnerima.

Nameće nam se samo jedan zaključak, kada se nema jasna vizija , koja treba utvrditi mjere za operacionalizaciju strateških ciljeva koji će dovesti do ostvarenja prihoda od prijevoza putnika i roba, prihoda od najma trase, onda je jedino što se zna, otpuštanje radnika i udar na prava iz kolektivnih ugovora. To će u konačnici dovesti do strašne spoznaje da domaća tvrtka nije osposobljena za obavljanje registriranih djelatnosti, i da treba zaposliti strane tvrtke.

Radovi se prepuštaju drugim izvođačima, dok na željeznici imamo sav potreban kadar koji je osposobljen i ima položene i posebne stručne željezničke ispite. S obzirom i na manjak sredstava predviđen državnim proračunom, neće se moći održavati dovoljan broj kilometara pruge, smanjivati će se brzine, gasiti će se pruge, uz sve to nemamo niti pripremljen dovoljan broj projekata potrebnih za povlačenje novčanih sredstava iz europskih fondova.

A onda će vrli predstavnici vlasnika , pruge dati u koncesiju, a koncesionar će iste graditi , održavati sa nekim drugim ljudima i dovesti će svoje lokomotive i vagone. Ostati će nam samo sjećanje na “bile jednom Hrvatske željeznice”.

No mi sindikati na HŽ-u ostvarenje takvih crnih scenarija ne smijemo i nećemo dozvoliti, i svjesni svoje uloge ali i odgovornosti za budućnost, nastojat ćemo snagom argumenata i svim legitimnim sindikalnim aktivnostima, uvjeriti vlasnika da mora ulagati u željeznicu, da se mora donijeti Strateški program ulaganja u željezničku infrastrukturu, sa jasnim dinamičkim rokovima izvršenja modernizacije sustava i podizanja tehničko tehnološkoga nivoa svih procesa rada. To će nas stvoriti konkurentnim na tržištu, to će omogućiti da željeznica bude ono, što joj je i glavna zadaća, pokretač gospodarskog i demografskog prosperiteta, ali i da se željezničari osjećaju sigurno u svojoj tvrtci i da ne strepe za sigurnost svojih radnih mjesta i sigurnost svojih obitelji.