Posts Tagged obavijesti

Mi u sindikatima smo također za sve promjene koje sustav čine efikasnijim bržim i kvalitetnijim, od državne uprave, preko zdravstva do pravosuđa. Ali nismo mi krivi što politika zadnjih 25 godina nije znala ili nije htjela provoditi prave mjere, pa se upravo zbog takvih neuspjeha sve skršilo na leđima radnika – kaže Sever.

Razgovor s Krešimirom Severom, predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikata, vodili smo u prostorijama Sindikata solidarnost Financijske agencije (FINA), matičnog sindikata ovog istaknutog sindikalnog čelnika, u “srcu“ Zagreba.

Kako trećinu članova NHS-a čine sindikati državnih i javnih službi naše prvo pitanje odnosilo se na početak pregovora Vlade i sindikata o sporazumu koji korisnicima državnog proračuna jamči povećanje plaće od ukupno skoro 20 posto:

– Početak je pregovora počeo dobro jer Vlada nije negirala činjenicu da je javnim i državnim službama rastom gospodarstva u dva uzastopna kvartala aktivirana odredba o povećanju osnovice za šest posto, a onda i daljnje usklađivanje plaća u javnom sektoru sa plaćama u privredi. Naša središnjica, koju čine i sindikati iz privatnih tvrtki i javnih poduzeća, sindikatima javnih i državnih službi je dala punu potporu u tim pregovorima, te ćemo im i dalje nastaviti davati snažnu podršku.

Što se tiče daljnjeg nastavka pregovora, smatram da su sindikalni lideri svojim izjavama i stavovima pokazali spremnost na kompromis, ali i da neće dopustiti da ih se ucjenjuje izjavama poput onih da nema novca u proračunu. Valjda je svima jasno da sindikalni predstavnici nisu nerazumni, ali i da moraju braniti interese svojih članova, a to je cijena rada i uvjeti rada.

– Dakle, za sada ste zadovoljni ponašanjem Vlade?

– Ne baš, rekao sam da sam zadovoljan jer su na prvom sastanku o sporazumu koji jamči povećanje plaća postupili dobro kada su priznali da javnim i državnim službama slijedi povećanje plaća, a da se o dinamici te isplate tek treba pregovarati. Međutim, početak rada Vlade, kada su sindikati u pitanju, i nije bio baš najbolji.

Naime, Vlada je odmah na početku rada u saborsku proceduru bila uputila Prijedlog zakona o uskrati povećanja plaća od četiri, osam i deset posto za radnike preko 20 godina staža u državnoj službi, iako je Ustavni sud presudio kako ta uskrata nakon dvogodišnje provedbe više ne smije biti nastavljena. Tek na inzistiranje sindikata i javnosti u Saboru je taj prijedlog zakona stavljen na čekanje i za ovu godinu su pronađena sredstva za tu namjenu, ali nije jasno važi li to i za iduće godine.

Moram kazati kako sindikati procjenjuju da sredstva potrebna za to povećanje plaća iznose oko 60 milijuna kuna godišnje, kao i da su takvi i neki drugi dodaci bili i jesu nadomjestak za premalu osnovicu plaća u javnim i državnim službama. Upravo zbog toga je bilo bitno da Vlada prizna kako se rastom gospodarstva aktiviraju odredbe o rastu osnovice, jer je potrebno uskladiti plaće u javnom sektoru sa onima u privatnim sektoru.

Plan je da se osnovica plaće početnika sa VSS spremom dovede na razinu od 95 posto prosječne plaće u privatnom sektoru. Sindikati u pregovorima s Vladom trebaju dogovoriti dinamiku tog usklađivanja. I prijedlog Državnog proračuna došao je pred socijalne partnere kao gotov, dovršen, bez prethodnih konzultacija sa njima. To sigurno nije socijalno partnerstvo.

– Razni dodaci na plaću, kao i ovi koje smo spomenuli, trebali bi biti riješeni i novim zakonima o plaćama u državnim i javnim službama koji su dio reforme javne uprave. Kako gledate na te nove zakonske prijedloge koji se najavljuju?

– Sve zavisi od toga kako će izgledati ti zakonski prijedlozi, ali i kako će se osmisliti čitava reforma javne uprave. Naime, neki dodaci na plaću se mogu uklopiti u osnovnu plaću, neki se mogu ujednačiti za sve službenike, ali neki se ne mogu “poravnati“, jer su neki poslovi u određenim službama previše specifični i teško ih je standardizirati u okviru zajedničke politike plaća. Zbog toga me strah da se napravi loš zakonski prijedlog koji će “buldožderom“ poravnati sve neravnine ne uzimajući u obzir sve specifičnosti državne i javnih službi, što će samo dodatno narušiti i blokirati sustav.

Ista bojazan vrijedi iza reformu javne uprave – svi se slažemo da javne službe i državna i lokalna administracija moraju biti efikasnije, odnosno da građani i poduzetnici moraju dobiti brži i efikasniji javni servis. Međutim, ako se sustav opet ne posloži tako da se zna tko je za što odgovoran, od čistačice do ministra, onda se nećemo pomaknuti ni za centimetar prema naprijed.

Do sada se zaposlene u javnom sektoru optuživalo da su odgovorni za neefikasnost birokracije, a za takvo stanje najmanje su bili odgovorni zaposleni u tim službama, a najviše dio rukovoditelja, politički dužnosnici i loši administrativni procesi. Dakle, potrebno je za svaku pojedinu reformsku mjeru znati čime će ona rezultirati, koliko će se nepotrebnih administrativnih postupaka ukinuti, koliko će se novaca uštedjeti i tko će biti odgovoran za svaku stubu u svakom postupku. Tek tada će reforma javne i lokalne uprave imati smisla.

– Zakonom o plaćama se predviđa i uvođenje fiksnog i varijabilnog dijela plaće. Smatrate li da fiksni dio plaće mora biti na razini sadašnje osnovne plaće ili da se fiksni dio mora smanjit za par postotaka, kako bi se varijabilnim dijelom plaće radnike moglo stimulirati za bolji rad, i preko sadašnjeg fiksnog iznosa plaće?

– Smatram da fiksna plaća mora ostati na razini osnovne plaće, a varijabilni dio mora biti iznad tog fiksnog dijela. Pa će biti “oštećen“ svatko tko neće dobiti dio tog varijabilnog dijela plaće. U osnovnu se plaću ne smije zadirati.

– Ali time se automatski povećava masa plaća. Pretpostavljam da će i sporazum koji jamči povećanje osnovice sindikatima biti jako oružje u pregovorima oko budućeg zakona o plaćama?

– Siguran sam da će moje kolege i te kako znati pregovarati i braniti prava svojih članova u tom procesu.

– Što kažete na prijedloge koji se najavljuju iz Vlade, a prema kojima bi za dobar dio službenika u državnoj upravi ubuduće vrijedio Zakon o radu, a ne poseban zakon kao do sada?

– Smatram da oni koji to predlažu ne poznaju dovoljno taj sustav i ne uzimaju u obzir ouno njegovih posebnosti, primjerice, da bi se Zakonom o radu, odnosno ugovorom o radu onemogućavala mogućnost premještanja službenika na druga radna mjesta, a što je nužno potrebno za efikasno funkcioniranje sustava. Ima još cijeli niz takvih primjera.

– Ipak, čini se da je glavna namjera te promjene “izbacivanje“ službeničkih sudova iz sustava, jer su oni gotovo redovno onemogućavali izricanje određenih mjera prema službenicima, pa se u sustavu za te sudove udomaćio naziv “socijalni sudovi“?

– Ni sa tim se ne slažem, jer je većina tih “disciplinskih“ mjera pala zbog proceduralnih grešaka koje su ranije napravljene u postupku, a ne zbog naklonosti Službeničkih sudova prema zaposlenicima. To je još jedan razlog da se politika prilikom reforme javne uprave i izrade novih zakonskih prijedloga konzultira sa sindikatima, jer sindikati vrlo dobro poznaju sustav, do svakog zareza.

Ponavljam, do sada se pokazalo da je “buldožder-politika“ donosila mnogo više štete nego koristi, u materijalnom i funkcionalnom smislu i uvijek se sve moralo vraćati na početak uz izgubljeno dragocjeno vrijeme i novac.

Mi u sindikatima smo također za sve promjene koje sustav čine efikasnijim bržim i kvalitetnijim, od državne uprave, preko zdravstva do pravosuđa. Ali nismo mi krivi što politika zadnjih 25 godina nije znala ili nije htjela provoditi prave mjere, pa se upravo zbog takvih neuspjeha sve skršilo na leđima radnika.

Nažalost, upravo ta činjenica da smo kao društvo katastrofalno podbacili u kreiranju kvalitetnih i efikasnih institucija,od javne uprave i zdravstva do pravosuđa, dovela je do toga da međunarodnu gospodarsku konkurentnost politika kratkotrajno povećava samo daljnjom fleksibilizacijom Zakona o radu i smanjivanjem ili stagnacijom plaća. A mi sindikati to ne možemo dopustiti, ne može se 25 godina loše državne politike prelamati samo preko leđa radnika, u javnom i privatnom sektoru.

– A kako drukčije kratkoročno povećati nacionalnu konkurentnost, jer će reforme i ako se provedu dati rezultate tek za nekoliko godina, a mi nekako u međuvremenu moramo privlačiti investicije?

– Ali iskustva pokazuju da izmjene Zakona o radu od prije par godina, pa i ove iz 2014. godine nisu dale željene rezultate, odnosno da se investicije nisu zbog toga povećale, niti su se otvarala nova radna mjesta, niti se zaustavilo iseljavanje mladih. A sindikalni kolege iz Njemačke nas upozoravaju da se kod njih pokazalo prevarom legaliziranje prekarijanskih modela poslovanja, jer se broj radnih mjesta nije povećao, nego samo broj zaposlenih.

Naime, poslodavci su jednostavno jedno radno mjesto podijelili na dva ili više zaposlenika koji rade samo dio radnog vremena. Zbog toga je slika koju Njemačka šalje o povećanju broju zaposlenih jednostavno površna i lažna: liberalizacijom radnog zakonodavstva se nije povećao broj radnih mjesta nego broj zaposlenih,a povećao se broj potplaćenih radnika koji mjesečno ne zarađuju niti za pokriće osnovnih životnih troškova.

– Kako vi ocjenjujete Vladu u odnosu na njeno dosadašnje djelovanje?

– Moram kazati kako sam očekivao više i da sam razočaran. Dapače, kako putujem tramvajem na posao i idem pješice po gradu, a i kao sindikalni čelnik sam u stalnom kontaktu s kolegama i članovima sindikata, čujem svakodnevne priče građana i mogu reći kako su ljudi sve više ogorčeni na ovu vlast, jer se više bave sami sobom, kadroviranjem i hvatanjem pozicija nego li izradom i provedbom konkretnih politika. Previše svojeg prljavog rublja javno peru.

Vidljivi su sukobi i nezadovljstva u samom HDZ-u, u Domoljubnoj koaliciji, pa onda između Domoljubne koalicije i Mosta i stoga nije jasno kako će tako razjedinjeni moći provoditi sve politike o kojima smo pričali. Uz sve to, sve su veće naznake njihove “sklonosti“ bezuvjetno i bezrezervno prihvaćati prijedloge i modele koji dolaze od strane Europske komisije, a koji su se u mnogome minulih godina krize pokazali promašenima i krivima.

Stoga nisam baš optimist, ali sindikati neće dopustiti, kao što sam rekao, da se opet ponovi priča prema kojoj, “ako ne uspije ni jedna druga reforma, uvijek možemo smanjiti prava i plaće zaposlenih”. To ne smije i neće prolaziti.

Krupni kapital diktira EU komisiji

– Nažalost, Europska komisija je postala ispostava krupnog kapitala i odustala je od socijalnih standarda i vrijednosti koji su upisani u osnovne dokumente Europske unije. Pod izlikom održavanja konkurentnosti u odnosu na globalizirani svijet i ekonomske bitke sa Kinom, Bangladešom, Indijom i Afrikom udara se na socijalnu državu i traži se liberalizacija javnih servisa, zdravstva, obrazovanja i prirodnih resursa, poput šuma i vode.

Međutim, europske i svjetske sindikalne federacije su spremne braniti te socijalne i javne granice, do kojih ekonomska liberalizacija može ići pa tako i hrvatske sindikalne središnjice kao dio međunarodnog sindikalnog pokreta.

Nadalje, Europska komisija mora biti više pod nadzorom Europskog parlamenta nego do sada, jer ne smijemo odustati od parlamentarno-demokratskih načina odlučivanja. Odluke u demokracijama donose demokratski izabrani predstavnici građana, a ne u njihovo ime tehnokrati bez demokratske legitimacije.

Stalno nas gaze

– Iskreno, sindikate se baš i ne pita, naše se mišljenje tek kurtoazno traži, a na red stignemo tek kad sve te reforme propadnu i jedno što tad nude i političari i poslodavci jest rezanje radničkih prava. Sindikate se stalno gazi i očekuje od nas da popustimo, a niti politika niti poslodavci nisu nikada baš jako zaigrali na kartu istinskih reformi javnih servisa koji bi povećali efikasnost birokracije i javnih službi.

IZVOR

Poštovani predsjedniče Vlade RH Oreškoviću,
Poštovani podpredsjednici Vlade RH Karamarko i Petrove,
Poštovani ministri Šustaru i Butkoviću,

S pažnjom pratimo nastojanja Vlade RH da postigne prijeko potrebne uštede i tako smanji proračunski deficit.

Neke od stavki o kojima se raspravljalo su i subvencioniranje prijevoza učenika osnovnih i srednjih škola. Obzirom na sve veći broj siromašnih građana, smatramo da je dobro što subvencioniranje nije ukinuto, niti reducirano.

Međutim, želimo ukazati na neracionalnosti do kojih dolazi u primjeni Vladinih odluka, o kojima su pisala i javna glasila. Naime, masovna je pojava da se sufinancira prijevoz koji je skuplji od realne cijene.

To je tako kad se troje dogovaraju (autoprijevoznici, jedinice lokalne uprave i samouprave i škole), a četvrti i peti plaćaju (državni proračun i roditelji). Zato smatramo da Vlada RH treba preispitati iznose iz točke III važeće ,,Oduke o kriterijima i načinu financiranja troškova javnog prijevoza redovitih učenika srednjih škola u razdoblju siječanj – ožujak 2016. godine” koji služe kao osnova za izračun subvencije. Također, Vlada treba propisati transparentnost obveze javnog oglašavanja i odabira najpovoljnije ponude prijevoza.

Obzirom na ekološke, ekonomske i energetske prednosti, smatramo da je dobro što postoji obveza odabira vlaka, ali je uvjetovana udaljenost do željezničke postaje, koja iznosi 2 km, po našem mišljenju, premalena. Ranije je to bilo 5 km, što smatramo da je realno budući da je 5 km granična udaljenost za obvezu osiguravanja javnog prijevoza i u osnovnim i u srednjim školama. Drugim riječima sada osnovnoškolci 5-8 razreda moraju ići pješke, ili u vlastitom aranžmanu, ako imaju do škole manje od 5 km, a srednjoškolci na dvostruko manjoj udaljenosti (2 km) imaju pravo odabrati mnogostruko skuplji autobusni prijevoz. Dodatni problem je što se taj dio Odluke o obvezi odabira povoljnijeg prijevoznog sredstva u mnogim slučajevima ne provodi, niti ima sankcija za kršenje ove Odluke Vlade RH.

Predlažemo da Vlada izmijeni donesene Odluke kojima će omogućiti subvencionirani prijevoz učenika, ali i osigurati maksimalnu racionalnost u provođenju Odluka, kroz uvođenje na temelju struke definiranih osnovica za subvencije, povećanja udaljenosti na 5 km za obavezni odabir vlaka te kroz kontrolu i sankcije za kršenje Odluka.

Također predlažemo da se hitno krene u pripremu i donošenje posebnog Zakona o integriranom javnom prijevozu, kojim bi se dugoročno, po uzoru na većinu zemalja EU, iskoristila sinergija željezničkog i autobusnog prijevoza na dobrobit svih; roditelja, učenika, ostalih građana, prijevoznika, države i gospodarstva.

S poštovanjem,

Ivan Forgač, predsjednik Sindikata hrvatskih željezničara
Zoran Maršić, predsjednik Sindikata željezničara Hrvatske
Slavko Proleta, predsjednik Sindikata infrastrukture HŽ

PISMO

Pozivamo sve članove i sve ostale zainteresirane radnike da ne potpisuju nikakve izjave vezane uz pozivanje na rad izvan radnog vremena a koje su vezane uz Prijedlog Odluke o Pozivanju na rad izvan radnog vremena.

Prije svega ovakva odluka ne može biti valjana prije provedenog savjetovanja i usklađivanja s Zakonom o radu te Kolektivnim ugovorom HŽ Infrastrukture d.o.o. a što trenutno nije.

Prijedlog Odluke o pozivanju radnika na rad izvan radnog vremena nije u skladu sa Zakonom o radu, Članak 60. stavak 3.

Naime, iz Odluke proizlazi kako se njome utvrđuje isključivo pozivanje radnika na rad i plaćanje takvog rada po pozivu, ali ne i sama pripravnost radnika, odnosno spremnost radnika odazvati se pozivu poslodavca, kako je to trenutno uređeno odlukama poslodavca, a sve sukladno članku 43. KU, koji takvu vlast prepušta poslodavcu.

Puno toga nije jasno iz prijedloga Odluke o pozivanju radnika na rad izvan radnog vremena: Kako bi izgledali mjesečni rasporedi za pozivanje na rad izvan radnog vremena, a koji se navodi u točci VI. Odluke. Ako bi taj mjesečni raspored predviđao razdoblja u kojima se radnik obvezuje odazvati pozivu poslodavca, onda svakako možemo govoriti o tome da je odlukom potrebno predvidjeti naknadu za pripravnost. ( a intencija Odluke je ukidanje pripravnosti makar to nije nigdje jasno napisano). Ako bi to bio raspored koji bi predviđao kako će primjerice 10 radnika biti pripravni odazvati se pozivu na rad izvan radnog vremena u tom mjesecu, tada govorimo o bjanko pristanku radnika (ukoliko potpišu izjavu), gdje poslodavac neprihvatljivo koristi položaj jačeg.

Ako je potpisana izjava za određenog radnika „mjesečna“ to znači da je to obaveza za grupu kolodvora prema tablici cijeli mjesec, ili će se to dijeliti prema pripravnosti, odnosno po područjima kolodvora , nadzornim grupama ,dionicama. Također donošenjem ovakve Odluke dovodi u pitanje provedba odredbe Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog prometa, članak 25 i 119, a isti je rađen temeljem smjernica EU, te provedba Pravilnika o postupanju u slučaju izvanrednog događaja (Pr HŽI-631) i Sporazuma o postupanju u slučaju izvanrednih događaja, potpisanog sa ostalim prijevoznicima koji koriste trase HŽI

Zbog svega gore navedenog najava ovakve Odluke o pozivanju radnika na rad izvan radnog vremena apsolutno je neprihvatljiva, te smo stava da svi radnici za koje je utvrđeno da je nužno da izlaze na rad izvan radnog vremena zadrže pripravnost.

Pozivamo Upravu ,da ne donosi odluke kojima se krši KU i ZOR-u.

DOPIS

Prijedlog ovogodišnjeg proračuna, koji je Vlada u četvrtak uputila u Hrvatski sabor, uravnotežen je, optimiziran i vrlo kvalitetan te bi mogao povoljno utjecati na hrvatski kreditni rejting, ocijenio je premijer Tihomir Orešković.

“Uštedjeli smo 2,5 milijarde kuna, a to nije malo. Mislim da smo donijeli jedan balansirani i optimizirani plan”, rekao je Orešković na sjednici Vlade.

On smatra da bi takva proračunska politika, uz Vladine napore za obuzdavanjem deficita i javnog duga, mogla utjecati na hrvatski kreditni rejting.

Premijer ističe da je prvi prijedlog proračuna u mandatu nove Vlade tek početak te da će još kvalitetnija proračunska politika i povećanje efikasnosti uslijediti nakon što se ministri detaljnije upoznaju sa stanjem u svojim resorima.

Prema danas prihvaćenom prijedlogu državnog proračuna za 2016. godinu, planirani su prihodi od 114,9 milijardi kuna, a rashodi od 122,4 milijarde, te deficit od 7,5 milijardi kuna ili 2,2 posto BDP-a.

Kada se tome doda šest izvanproračunskih fondova i lokalna samouprava, taj se deficit na razini opće države penje na 9,2 milijarde kuna ili 2,7 posto BDP-a, prema nacionalnoj metodologiji. I prema EU metodologiji ESA 2010 proračunski deficit bit će ispod 3 posto BDP-a.

Ministar financija Zdravko Marić kazao je kako se proračun predlaže unutar projekcije gospodarskog rasta u ovoj godini od 2 posto, čemu bi najveći doprinos trebao dati rast osobne potrošnje i izvoza, uz smanjenje stope anketne nezaposlenosti na 15,8 posto i rast zaposlenosti od jedan posto.

Prihodi od 114,9 milijardi kuna veći su za 4,7 posto u odnosu na preliminarno izvršenje proračuna za 2015. godinu, a u odnosu na plan iz listopada 2015. godine koji je usvojila prošla Vlada veći su za više od šest posto.

Porezni prihodi bi, prema Vladinoj projekciji, porasli za 1,2 posto u odnosu na 2015. godinu. Najveći prihodi pritom se očekuju od PDV-a, u iznosu od 44,4 milijarde kuna, a svi posebni porezi i i trošarine ukupno bi u državnu blagajnu trebali donijeti 14 milijardi kuna. Prihod od poreza na dohodak, koji ide u državni proračun i prosljeđuje se jedinicama lokalne samouprave, planira se u iznosu od 2,1 milijardu kuna, poreza na dobit od 6 milijardi kuna, dok se od doprinosa očekuje 22,1 milijarda kuna.

Marić ističe da na stopu rasta ukupnih prihoda najviše utječu pomoći, najvećim dijelom iz EU-a, planirane u iznosu od 9,7 milijardi kuna.

Ostali prihodi, pak, planiraju se u iznosu od 13,6 milijardi kuna, a od prodaje nefinancijske imovine 603 milijuna kuna.

Rashodi od 122,4 milijarde kuna veći su za 3,8 milijardi kuna u odnosu na preliminarno izvršenje za 2015. godinu. Rashodna strana nešto je viša u odnosu na plan iz smjernica, i to, kaže Marić, tako zbog doprinosa europskih pomoći te vlastitih i namjenskih prihoda. Napominje da su takvi prihodi i rashodi neutralni u odnosu na deficit jer se izvršavaju za određene namjene. U kolikom iznosu se prikupe, u tolikom se i izvršavaju, kaže Marić.

Ističe pri tome da rashodi iz općih izvora u prijedlogu proračuna iznose 103,4 milijarde kuna i da su zamrznuti u odnosu na preliminarno izvršenje iz prošle godine.

“To znači da nominalni iznos rashoda proračuna iz općih izvora, dakle ono što stvara deficit, nema porasta”, ističe Marić.

Podsjeća i da je Vlada u prijedlogu proračuna morala planirati 2,5 milijardi kuna novih rashoda nastalih automatizmom, poput indeksacije mirovina, doprinosa u proračun EU-a i rasta plaća na temelju radnog staža za 0,5 posto, rashoda za kamate itd. Uštede su se pronašle racionalizacijama, bez diranja u plaće i mirovine, kaže Marić.

Prema Vladinom planu, na materijalnim rashodima uštedjelo bi se 260 milijuna kuna, subvencijama 550 milijuna kuna, pomoćima 300 milijuna, naknada građanima i kućanstvima 560 milijuna, ostalim rashodima 550 milijuna kuna i rashodima za nabavu nefinancijske imovine 280 milijuna kuna

Velik dio tih ušteda su strukturne prirode, a ne jednokratne i osjećat će se srednjoročno, naglašava on.

Ministar financija ističe i da je deficit državnog proračuna od 7,5 milijardi kuna ili 2,2 posto BDP-a najniži od predrecesijske 2008. godine. Dodaje i da je po ESA 2010 metodologiji deficit unutar mastriških kriterija odnosno manji od tri posto.

Govoreći od 2017. i 2018. godini, najavio je borbu za daljnje smanjivanje deficita i obuzdavanje “galopirajućeg javnog duga”. Već proračunom za 2016. i drugim aktivnostima mogao bi se stabilizirati udio javnog duga u BDP-u, nakon čega bi se trebao smanjivati, kaže Marić.

Naime, prema danas prihvaćenom prijedlogu proračuna, očekuje se da će javni dug već u 2016. zabilježiti smanjenje i iznositi 86,8 posto BDP-a, a na kraju 2018. očekuje se daljnje smanjenje na 84,7 posto BDP-a.

Manje resorima financija, obrane, znanosti, a više zdravlja, unutarnjih poslova…

Prema korisnicima, najveći bi ‘gubitnici’ proračuna bili resori financija, obrane, znanosti, obrazovanja i sporta te rada i mirovinskog sustava, dok bi najveći ‘dobitnici’ bila ministarstva zdravlja, unutarnjih poslova, poduzetništva i obrta, gospodarstva, poljoprivrede, zaštite okoliša i prirode, pomorstva, prometa i infrastrukture, itd.

Prijedlogom proračuna za Ministarstvo financija planiran je iznos od 37,5 milijardi kuna, što je 6,9 milijardi kuna ili 15,6 posto manje nego je bilo planirano prošle godine.

Ministarstvu obrane, kojem je planiran iznos od 4,02 milijarde kuna, proračun se u odnosu na prošlogodišnji plan smanjuje za 372 milijuna kuna odnosno 8,5 posto.

Za Ministarstvo rada i mirovinskog sustava proračunom je predviđen iznos od 41,8 milijardi kuna, što je 102 milijuna kuna ili 0,2 posto manje u odnosu na prošlogodišnji plan.

Za 0,5 posto planirano je smanjenje proračuna Ministarstva socijalne politike i mladih, koje treba dobiti 4,7 milijardi kuna ili 25,7 milijuna kuna manje nego je bilo planirano 2015. godine.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ove je godine u proračunu planirano s iznosom od 13,8 milijardi kuna, što je 158,1 milijun ili 1,1 posto manje od plana za prošlu godinu, dok će Ministarstvo pravosuđa raspolagati s ukupno 2,3 milijarde kuna, što je u odnosu na prošlogodišnji plan smanjenje za 135,3 milijuna kuna ili za 5,6 posto.

S iznosom od 938,3 milijuna kuna predviđenih za Ministarstvo branitelja, proračun tog resora se smanjuje za 34 milijuna ili 3,5 posto.

Za više od deset posto ove se godine smanjuju proračunske projekcije za resore vanjskih i europskih poslova i turizma. Tako je na stavkama Ministarstva vanjskih i europskih poslova planiran ukupni iznos od 602,8 milijuna kuna, što je 89,9 milijuna kuna ili 13 posto manje nego je planirano 2015. godine, a Ministarstvu turizma proračun bio bio smanjen za 15,4 posto, na 171,6 milijuna kuna (31,1 milijun kuna manje nego prošle godine).

Među resorima koji je ove godine predviđeno više novca nego lani najveće se povećanje u apsolutnom iznosu očekuje kod Ministarstva zdravlja. Ovogodišnji proračun za to ministarstvo predviđa iznos od 9,05 milijardi kuna, što je 1,3 milijarde kuna ili 17 posto više nego je bilo predviđeno za prošlu godinu.

Proračun Ministarstva unutarnjih poslova iznosit će 5,08 milijardi kuna, što je 307,6 milijuna kuna ili 6,5 posto više nego je bilo planirano prošle godine.

Povećanje za više od 300 milijuna kuna u odnosu na prošlogodišnji plan mogu očekivati i Ministarstvo poduzetništva i obrta, kod kojeg je planiran ukupni iznos od 1,2 milijarde kuna, što je 378 milijuna kuna ili čak 44,2 posto više nego je bilo planirano 2015. godine, Ministarstvo gospodarstva s predviđenih 1,8 milijardi kuna dobilo bi 359,8 milijuna kuna ili 24,2 posto više.

Visok postotni rast, za 32,5 posto ili za 312,2 milijuna kuna, predviđen je i kod Ministarstva zaštite okoliša i prirode, kojemu je proračunom predviđeno ukupno 1,3 milijarde kuna.

Za resor poljoprivrede proračun je namijenio 6,8 milijardi kuna, što je povećanje za 3,7 posto ili 245,3 milijuna kuna više nego 2015. godine, dok s rastom proračuna za 4,8 posto može računati Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture. Ukupni proračun tog ministarstva planiran je u iznosu od 6,1 milijardu kuna, što je 277,6 milijuna kuna više.

Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja u ovoj je godini namijenjen iznos od 944,4 milijuna kuna, što je 103,7 milijuna kuna ili 12,3 posto više nego lani, a porast za 20,2 posto, na 916,7 milijuna kuna, može očekivati i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU. U apsolutnom iznosu proračun tog ministarstva raste za 154,2 milijuna kuna.

Među dobitnicima proračuna je i resor uprave kojemu je s ukupnim iznosom od 373,2 milijuna kuna predviđeno povećanje za 48,9 milijuna kuna ili za 15,1 posto.

S otprilike istim proračunom kao što je bilo planirano i lani je Ministarstvo kulture, za koje je ove godine predviđeno 923,9 milijuna kuna ili 418 tisuća kuna manje nego lani.

Otprilike na prošlogodišnjoj razini, odnosno s blagim padom, za 0,2 posto ili za 250 tisuća kuna, planiran je proračun Hrvatskog sabora, koji ukupno za ovu godinu iznosi 131,5 milijuna kuna.

Proračun Ureda predsjednice Republike Hrvatske planiran je sa smanjenjem za 6,1 posto i ukupno iznosi 38,6 milijuna kuna. Proračun Vlade, pak, uvećan je za 4,2 posto, na 291,3 milijuna kuna.

IZVOR

U povodu najave smanjenja sredstava namijenjenih za održavanje pruga i regulaciju prometa, za poticanje putničkog prometa i za modernizaciju željezničkih prijevoznih sredstava, Sindikat hrvatskih željezničara, Sindikat željezničara Hrvatske i Sindikat infrastrukture HŽ pisali Vladi RH:

Pismo Vladi RH 7.3.16