Posts Tagged obavijesti

U organizaciji Zavoda za unapređivanje zaštite na radu i suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca, Savezom samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnim hrvatskim sindikatima, Maticom hrvatskih sindikata i Hrvatskom udrugom radničkih sindikata u Kući Europe u Zagrebu održan je okrugli stol na temu „Kako unaprijediti socijalni dijalog u području zaštite na radu“.

Na skupu su sudjelovali g. Denis Redžepagić u odsutnosti službeno spriječenog g. Branka Baričevića, voditelja Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj, g. Filip Kočiš, savjetnik ministrice gospodarstva, poduzetništva i obrta i potpredsjednice Vlade RH, gđa Josipa Klišanin, načelnica Sektora za rad i zaštitu na radu u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava, Marko Palada, član Savjetodavnog odbora za sigurnost i zdravlje na radu pri EK, gđa Gordana Palajsa i g. Nenad Seifert, predstavnici sindikata i poslodavaca u Upravnom odboru Europske agencije za zaštitu na radu, predstavnica HZZO gđa Vinka Longin Peš, članovi Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu, predstavnici sindikalnih središnjica i udruženih sindikata, Hrvatske udruge poslodavaca i granskih udruga, predstavnici županijskih GSV-a, predstavnici strukovnih udruga, ovlaštenih tvrtki za poslove ZNR, stručnjaci za zaštitu na radu i drugi. Moderatorica rasprave bila je gđa Marija Hanževački, glavan tajnica NHS-a.

Obraćajući se nazočnima Vitomir Begović, ravnatelj Zavoda za unapređivanje zaštite na radu, podsjetio je da je ideja socijalnog partnerstva dobila svoj prepoznatljiv institucionalni profil potkraj 19. stoljeća, kada je u Njemačkoj provedbom zakonskih reformi definirano osiguranje radnika od pojedinih rizika, kao što su starost, bolest, nesreća na radu. U Njemačkoj te drugim europskim zemljama uspostavljeni su i mehanizmi industrijske demokracije te radničke participacije, čime je otvoren prostor dijaloga i suradnje između radničkih i organizacija poslodavaca te njihovih predstavnika. Na europskoj razini socijalni dijalog je integralni dio pravne stečevine Europske unije temeljem članaka 138. i 139. Ugovora o osnivanju Europske zajednice. U skladu s odredbama Ugovora, socijalni partneri EU-a imaju važnu ulogu pri osmišljavanju i provedbi politika zaštite na radu i zaštite zdravlja te u promicanju sigurnog i zdravog radnog i životnog okruženja. U našoj zemlji prije 24 godine, 21. siječnja 1994., polazeći od aktualne situacije i zajedničkih interesa Vlada RH, poslodavci i sindikati postigli su dogovor o institucionalnom socijalnom dijalogu i zaključili Sporazum kojim je utemeljeno Gospodarsko-socijalno vijeće. Dajući dužnu pažnju tom povijesnom danu i odnosima socijalnih partnera, Hrvatski sabor je na sjednici 12. listopada 2007. donio odluku o proglašenju 21. siječnja Danom socijalnog partnerstva u Republici Hrvatskoj, pa se današnjim radnim skupom prisjećamo i na taj dan. Uz sve uspone i teškoće, važno je istaknuti da je u protekle 24 godine uspostavljen hrvatski model socijalnog partnerstva, institucionalni i praktični okvir od radnog mjesta, preko lokalne do sektorske i nacionalne razine, koji svakog dana treba praktično primjenjivati. Nema nikakve dvojbe da socijalni dijalog i partnerstvo predstavljaju najučinkovitiji način pronalaženja zajedničkih rješenja i oblikovanja prijedloga mjera kojima se otvara perspektiva razvoja, zapošljavanja, boljih uvjeta i zaštite na radu, socijalne sigurnosti te promovira socijalna uključenost, socijalna pravda i solidarnost. Socijalni dijalog u području zaštite na radu potrebno je implementirati i osnažiti na svim razinama: nacionalnoj, međusektorskoj, sektorskoj, teritorijalnoj i mikro razini, zatim u tvrtki, ustanovi, na radnome mjestu. Institucionalni okvir i uspostavljene strukture uz stručnu potporu omogućavaju svim partnerima izravan utjecaj na unapređivanje zaštite na radu uz primjenu inovativnih rješenja. Godišnje se registrira nešto više od 13.000 ozljeda na radu, od čega oko 15 posto teških, 18 smrtnih slučajeva. Pored toga, na putu na posao i s posla ozljedi se oko 3.000 radnika. U prošloj godini je stopa bolovanja bila 3,29 a svaki dan je s rada bilo odsutno 44.000 radnika. U proračun HZZO kao poseban doprinos za zaštitu zdravlja na radu uplati se godišnje oko 570 milijuna kuna. Nisu li ovi pokazatelji dovoljan motiv za socijalni dijalog i akciju? Poslovni subjekti koji primjenjuju više standarde zaštite na radu uspješniji su i održiviji. Za poduzetnike i radnike zaštita na radu je alat za sigurna i zdrava radna mjesta, a to je i jedna od bitnih pretpostavki postizanja produktivnosti, konkurentnosti, gospodarskog rasta i razvoja. U boljoj zaštiti na radu interes mogu pronaći svi, poslodavci, sindikati, radnici i država a socijalni dijalog to može omogućiti. Uvjeren sam da će naš današnji skup, uvodna izlaganja i otvorena rasprava biti daljnji poticaj svim ključnim čimbenicima za unapređivanje socijalnog dijaloga u zaštiti na radu, kao području od posebnog društvenog interesa, zaključio je ravnatelj Begović.

U ime Ministarstva rada i mirovinskoga sustava nazočne je pozdravila načelnica Josipa Klišanin, istaknuvši partnersku ulogu ali i administrativnu potporu koje MRMS pruža u razvitku tripartitnog socijalnog dijaloga i socijalnog partnerstva ispred Vlade RH u našoj zemlji. U nadležnosti ovog Ministarstva je normativno uređenje propisa iz područja zaštite na radu, koje se provodi uz obvezne konzultacije socijalnih partnera – reprezentativnih udruga sindikata i poslodavaca, kao i pregovaranje vezano uz postizanje kolektivnih ugovora, dogovora o minimalnoj plaći i drugim radnim pravima, te ova Vlada nastoji maksimalno uvažiti stavove socijalnih partnera i postići dogovor kojim će se uskladiti koji put i oprečni stavovi kako bi se postiglo optimalno rješenje na zadovoljstvo svih strana.

Denis Redžepagić, u ime Predstavništva Europske komisije u Zagrebu, istaknuo je kako je tema ovog okruglog stola izuzetno interesantna, što govori i velik odaziv, odnosno ispunjena dvorana od 100 mjesta. Socijalni dijalog i zaštita na radu prioritetno su područje Europske komisije, te su dio Europskog stupa socijalnog prava, koji je su čelnici EU proglasili na sastanku na vrhu u Göteborgu u studenome 2017., a kojim je utvrđeno 20 ključnih načela i prava kojima će se podupirati pravedna tržišta rada i sustavi socijalne skrbi i njihovo dobro funkcioniranje.

U drugom dijelu okruglog stola u svojem izlaganju Vitomir Begović prezentirao je zakonodavne i institucionalne mogućnosti te ukazao na međuovisnost interesa poslodavaca, sindikata i radničkih predstavnika s ciljem unapređivanja socijalnog dijaloga u području zaštite na radu. U osiguranju temeljnih interesa radnika značajno mjesto zauzima pravo suodlučivanja. Prava i obveze u nadležnosti radničkih vijeća, povjerenika radnika za zaštitu na radu i predstavnika radnika u organu poslodavca ukazuju na njihov značaj ne samo u zastupanju i zaštiti prava zaposlenih, nego i u oblikovanju industrijskih odnosa kod poslodavca. Potreba prilagođavanja zahtjevima tržišta dovodi do stalnih promjena, koje u značajnoj mjeri ne samo da određuju položaj zaposlenih, nego i radničke predstavnike dovode u poziciju aktivnog subjekta i odgovornog socijalnog partnera upućenog na konstruktivnu suradnju s poslodavcem, pri čemu je, neovisno o različitim interesima, razvidan njihov zajednički interes.

Između radničkog vijeća, sindikata, povjerenika radnika za zaštitu na radu i poslodavca postoji međuovisnost interesa kroz proces obavješćivanja, savjetovanja i suodlučivanja. Direktivom 89/391/EEZ i brojnim smjernicama uređeno je pravo na radničku participaciju, pravovremeno savjetovanje poslodavca s radnicima i radničkim predstavnicima. Poslodavac je obvezan obavješćivati i savjetovati se s radnicima, odnosno njihovim predstavnicima o pitanjima zaštite na radu u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu. Izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu nije samo formalna mogućnost već potreba radnika ali i obostrani interes radnika i poslodavca. Istovremeno, poslodavac je obvezan savjetovati se s predstavnicima radnika o nizu pitanja iz područja zaštite na radu, a sve u cilju prevencije i unapređivanja zaštite na radu. Kako bi radnici bili pravodobno i detaljno obaviješteni o svim temama iz područja zaštite na radu, njihov povjerenik mora imati povjerenje radnika, respekt poslodavca i njegovih suradnika, mora biti stručno osposobljen za rad, a u svakodnevnom djelovanju usmjeren na ispunjavanje svojih prava i obveza. Međutim, u ovom trenutku se može zaključiti da u značajnom broju radnih sredina nije izvršen izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu, što negativno utječe na zastupanje interesa radnika u ovom izuzetno značajnom području.

Slijedom toga potrebno je pristupiti i provesti aktivnosti izbora povjerenika radnika za zaštitu na radu kao bitnog preduvjeta ostvarivanja prava i interesa radnika te obveza poslodavaca.

Izuzetno je važno težište socijalnog dijaloga prenijeti na razinu udruga sindikata i udruga poslodavaca jačajući kolektivno pregovaranje, kao i dijalog, partnerstvo i suodlučivanje na razini trgovačkih društava i ustanova, a sukladno ovlastima partnera, koje proizlaze iz odredbi Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i samih kolektivnih ugovora. Socijalni dijalog i partnerstvo na području zaštite na radu od mikro do nacionalne razine može pridonijeti stalnom poboljšanju i unapređivanju mjera i aktivnosti kojima se pozitivno utječe na sprječavanje nesreća, ozljeda na radu, profesionalnih i bolesti povezanih s radom, a time i očuvanje radne sposobnosti radnika tijekom cijelog radnog vijeka.

Predstavnici sindikata i poslodavaca u Upravnom odboru Europske agencije za zaštitu na radu Gordana Palajsa i Nenad Seifert osvrnuli su se na socijalni dijalog na razini EU i RH, te govorili o načinu rada i donošenju odluka u samom odboru, a ujedno su predstavili i glavne aktivnosti EU-OSHA-e. Premda je odbor europsko tripartitno tijelo, Seifert je istaknuo kako postaje i četveropartitni jer im se na sastancima često kao „četvrta strana“ pridruže i predstavnici Europske komisije, osobito kad je riječ o donošenju odluka o ključnim aktivnostima EU-OSHA-e. Govoreći o socijalnog dijalogu i ulozi socijalnih partnera kod nas, istaknuo je kako – kad je riječ o tržištu rada, radnim odnosima, nezaposlenima, socijalnim pravima i zaštiti na radu – poslodavci naglasak stavljaju na fleksibilnost i zaposlenost, sindikati na sigurnost, a Vlada RH zaposlenost, no svima je zajedničko da žele što kvalitetniji dogovor za dobrobit ovog društva. Unaprijediti valja horizontalno pregovaranje – primjerice, granski kolektivni ugovori sklopljeni su samo u ugostiteljstvu i graditeljstvu, a potrebni su za mnoge djelatnosti. Poslodavci smatraju da zaštita na radu nije trošak, te je svaka aktivnosti vezana uz zaštitu na radu ujedno i aktivnost vezana uz poslovanje, no propisi bi trebali biti jednostavniji, razumljiviji i lako provedivi.

Gordana Palajsa podsjetila je kako je institucionalno kolektivno pregovaranje započelo još u 19. stoljeću u Njemačkoj, a teme su bile starost, bolest i ozljede na radu – dakle, zaštita na radu. Istaknula je važnost sindikata, koji su legitimni predstavnici radnika, za otvaranje i ostvarenje socijalnog dijaloga, a kad je riječ o kolektivnog pregovaranju traži se da sindikati, odnosno sindikalne središnjice budu reprezentativni. Gđa Palajsa je predstavnica sindikata u EU-OSHA-i na prijedlog četiri naše sindikalne središnjice, te je objasnila da europski Odbor zasjeda dvaput godišnje i na tim plenarnim sjednicama natpolovičnom većinom donosi odluke, međutim tzv. biroi sastaju su svaki mjesec. Istaknula je važnost tematskih, dvogodišnjih kampanja koje se provode u zemljama članica a cilj im je podizanje razine svijesti o bitnim pitanjima sigurnosti na radu i zdravlja radnika. Sindikat ističe kako zaštita na radu nije trošak, nego investicija, a jedan od novih oblika financiranja zaštite na radu i osiguranja od štete može biti kroz paritetne fondove, čije je model zaživio u, primjerice, Belgiji i Njemačkoj. U Hrvatskoj postoji samo jedan kolektivni ugovor iz zaštite na radu, u Petrokemiji Kutina, kojim su obuhvaćena prava i obveze 25 povjerenika ZNR i njihovih zamjenika, s time da koordinator profesionalno obavlja mandat, nakon čega se vraća na svoj prethodni posao, istaknula je Palajsa. Naglasila je i važnost edukacije kao prevencije u zaštiti na radu, te navela primjer SSSH u kojem je zaposlena, koji je proveo više radionica i tečajeva, a među njima i za povjerenika radnika za ZNR.

U trećem dijelu skupa uslijedila je rasprava uz vođenje moderatorice Marije Hanževački, u kojoj su sudionici ukazali na iskustva socijalnog dijaloga na razini EU, potrebu dužne pažnje prema zaštiti na radu u društvu, suradnju s kontakt točkom EU OSHA, probleme strukovnog i dualnog obrazovanja, izostanak kontrole provedbe kolektivnih ugovora, potrebu specifikacije troškova zaštite na radu u građevinskim elaboratima, jasno razgraničenje odgovornosti poslodavca i radnika u slučaju propusta u provedbi mjera zaštite na radu te otvaranje dijaloga o pravednijem i stimulativnijem modelu doprinosa za zaštitu zdravlja na radu. Sudionici su se osvrnuli i na pojedine mjere iz Akcijskog plana za rasterećenje gospodarstva i predložene izmjene i dopune Zakona o zaštiti na radu, posebno u dijelu kriterija i prijave teške ozljede na radu. Tijekom rasprave ukazano je i na određene teškoće u organizaciji i provedbi mjera zaštite na radu u obrazovnim ustanovama, određivanje broja i izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu, primjenu nadzornih kamera u procesima rada i potrebu edukacije na tom području te probleme u provedbi propisa.

Na skupu je od strane svih sudionika naglašeno da zaštita na radu nije trošak, već investicija, a time i zajednički interes i obveza poslodavaca, sindikata, radnika i društvene zajednice.

Unatoč uspostavljenom širokom institucionalnom okviru, socijalni dijalog još uvijek nije u funkciji ostvarivanja odgovarajućeg sadržaja, kvalitete i učinaka na gospodarsku i socijalnu politiku, a u tom okviru i područje zaštite na radu nije izuzetak.

Polazeći od zakonodavnih i institucionalnih uvjeta od mikro do nacionalne razine, na okruglom stolu je zaključeno da prostora i potrebe za napredak u području zaštite na radu ima, a putem socijalnog dijaloga moguće je pridonijeti u svakoj radnoj sredini, sektoru i nacionalnoj razini u sprječavanju nezgoda, ozljeda na radu, profesionalnih i bolesti povezanih s radom. Posebno je značajno područje zaštite na radu i uvjeta rada detaljnije i primjereno konkretnoj djelatnosti, odnosno radnoj sredini regulirati granskim i „kućnim“ kolektivnim ugovorima, te uspostaviti redovitu i konstruktivnu suradnju poslodavaca i predstavnika sindikata, radničkih vijeća, povjerenika radnika za zaštitu na radu, odbora za zaštitu na radu i predstavnika radnika u organu poslodavca. Osnivanjem pri svim sektorskim i županijskim Gospodarsko-socijalnim vijećima Povjerenstava za unapređivanje zaštite na radu, moguće je poboljšati socijalni dijalog, jačati stručne i kadrovske kapacitete te ostvariti kontinuirane i vidljive rezultate u promicanju značaja zaštite na radu, kampanja i ukupnom podizanju razine znanja o organizaciji i provedbi učinkovitih mjera zaštite i prevenciji rizika.

IZVOR

Kampanja EU-OSHA (Europska agencija za zaštitu na radu) za razdoblje 2018. – 2019.

Izloženost opasnim tvarima na europskim je radnim mjestima mnogo češća, nego što većina ljudi može zamisliti. Opasne tvari na radnom mjestu mogu uzrokovati širok raspon zdravstvenih problema i bolesti, a predstavljaju i sigurnosne rizike. Cilj kampanje za razdoblje od 2018. – 2019. godine jest podizanje razine osviještenosti o rizicima koje predstavljaju opasne tvari na radnom mjestu te promicanje kulture sprečavanja rizika.

Kampanja počinje u travnju 2018. godine.

Ciljevi kampanje

– Podizanje svijesti o važnosti sprječavanja rizika povezanih s opasnim tvarima, čime će se pridonijeti otklanjanju uobičajenih zabluda.

– Promicanje procjene rizika pružanjem informacija o praktičnim alatima i stvaranjem mogućnosti razmjene dobre prakse s posebnim naglaskom na:

– uklanjanje ili zamjenu opasnih tvari na radnom mjestu,

– hijerarhiju preventivnih mjera (tj. usklađenost s hijerarhijom utvrđenom u zakonodavstvu kako bi se uvijek odabrala najučinkovitija vrsta mjere).

– Podizanje razine osviještenosti o rizicima povezanima s izlaganjem karcinogenim tvarima na radnom mjestu podupiranjem razmjene dobre prakse; EU-OSHA potpisnica je sporazuma kojim se obvezuje na primjenu Plana djelovanja EU-a za karcinogene tvari.

– Usmjeravanje aktivnosti na skupine radnika koji imaju specifične potrebe i koji su izloženi višim razinama rizika pružanjem odgovarajućih informacija i primjera dobre prakse. Razine rizika mogu biti više jer su ti radnici neiskusni, neinformirani ili fizički osjetljiviji, ili jer često mijenjaju poslove, rade u sektorima s niskom razinom osviještenosti o tim pitanjima ili zbog veće ili različite psihološke osjetljivosti (npr. u slučaju mladih naučnika ili zbog razlika između muškaraca i žena).

– Bolje poznavanje postojećeg zakonodavnog okvira o zaštiti radnika te ukazivanje na najvažnija kretanja u području razvoja politika.

Unatoč velikom broju zakonskih propisa kojima se uređuje zaštita radnika od opasnih tvari, one i dalje predstavljaju glavne rizike u području sigurnosti i zdravlja na radu. Velik broj ljudi u Europskoj uniji izložen je opasnim tvarima na radnom mjestu. Nadalje, budući da opasnosti često nisu vidljive ili ih se ne razumije dovoljno dobro – mogu biti uzrokovane dimom ili prašinom, ili izloženost može biti slučajna – one se možda neće ispravno riješiti. Često se ništa ne poduzima sve dok ne bude prekasno.

Zajedničkim radom rukovodstvo i zaposlenici mogu izgraditi snažnu kulturu sprječavanja rizika u kojoj je zamjena dio rutina čiji je cilj sprječavanje i zaštita. Sveobuhvatna procjena rizika ključan je korak u tom postupku.

IZVOR

Snimljene blagajnice dobile otkaz zbog krađe

Pet blagajnica u španjolskom supermarketu, u dobi od 43 do 54 godine, dobilo je otkaz jer ih je poslodavac tajno snimio u krađi. Nakon što su i tamošnji sudovi zaključili da su s pravom dobile otkaz u poštenom suđenju, obratile su se Europskom sudu za ljudska prava koji im je u predmetu López Ribalda v. Španjolska dao za pravo da im je povrijeđeno pravo na poštovanje privatnosti na radnom mjestu.

Pomagale i kupcima u krađi

Povod za postavljanje kamera bili su utvrđeni petomjesečni gubici od 7780 do 24.614 eura. Tvrtka je upozorila radnike na vidljive kamere, ali je prešutjela skrivene. Nakon nekoliko tjedana pet je blagajnica pozvano na individualne razgovore kad su im u nazočnosti predstavnika sindikata pokazane snimke. Snimljene su kako pomažu kupcima i kolegama na poslu u krađi, koje su i same činile. Skenirale bi robu na blagajni, ali potom poništavale kupnju, te kupcima i kolegama dopuštale da odu sa stvarima koje nisu platili. Tri od njih pet potpisale su nagodbu s poslodavcem da neće voditi radni spor zbog otkaza, dok se tvrtka obvezala da neće inicirati kazneni postupak. Ali kasnije su sve vodile radne sporove u kojima su sudovi prihvatili snimke kao zakonit dokaz.

Tri su zaposlenice i pred Europskim sudom tvrdile kako su nagodbu s poslodavcem potpisale pod prijetnjom kaznenog progona. Stoga su tvrdile kako otkaz ne treba biti prihvaćen kao pošten. Za španjolske sudove vremenski ograničeno snimanje je bilo opravdano zbog sumnje u krađe jer alternativnog rješenja nije bilo, pa je tajno snimanje bilo opravdano, nužno i razmjerno svrsi.

Europski je sud dao za pravo blagajnicama jer ih je poslodavac morao izvijestiti o videonadzoru, a to nije učinio. Također, zaključeno je kako je poslodavac mogao svoje pravo zaštititi i drugom mjerom kojom se ne zadire u privatnost zaposlenika. Zaključeno je da španjolski sudovi (ni ustavni sud nije našao povredu ustavnih prava) nisu vodili računa o ravnoteži između privatnosti zaposlenika i prava poslodavca da zaštiti svoju imovinu.

Ipak imale pošteno suđenje

Ali, unatoč tomu, ESLJP je utvrdio da su radnice imale pošteno suđenje jer su mogle osporavati snimku pa i sporazum koji su potpisale, a otkaz se temelji ne samo na tome već i na svjedočenjima zaposlenika.

Snimanje na radnom mjestu moguće pod zakonskim uvjetima

Prema Zakonu u zaštiti na radu poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje “kao sredstvo zaštite na radu” radi kontrole ulaza i izlaza iz radnih prostora, smanjenja izloženosti radnika riziku od razbojstva, nasilja, krađe i sličnih događaja na radu. Zakon ne dopušta nadzor u prostorijama za osobnu higijenu i presvlačenje. Ako takvi uređaji sve vrijeme prate radnike koji su im stalno u vidnom polju, nužna je suglasnost zaposleničkog vijeća (poznati proizvođač pića stoga je u Zagrebu odlukom suda morao ukloniti kamere iz pogona), odnosno sindikalnog povjerenika. Poslodavac je pri zapošljavanju dužan pisanim putem obavijestiti radnika o audio i videonadzoru.

IZVOR

Dobna granica za odlazak u mirovinu trebala bi biti podignuta najvjerojatnije na 67 godina života, sa sadašnjih 65, a razmišlja se i o podizanju dobne granice za odlazak u mirovinu dugogodišnjeg osiguranika za jednu godinu. Na dnevni red trebala bi doći i reforma beneficiranog radnog staža

Ubrzavanje izjednačavanja dobi za odlazak u starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu za žene i muškarce te potom i pomicanje dobne granice za umirovljenje, veće kažnjavanje prijevremenog umirovljenja, ali i moguće ukidanje bonusa za duži ostanak u svijetu rada, samo su neke od promjena u mirovinskom sustavu koje građani mogu očekivati od iduće godine.

Osim što bi se za sve građane dobna granica za odlazak u mirovinu trebala podignuti najvjerojatnije na 67 godina života, sa sadašnjih 65, razmišlja se i o podizanju dobne granice za odlazak u mirovinu dugogodišnjeg osiguranika. Ta kategorija je u domaći mirovinski sustav uvedena prije četiri godine, a riječ je o radniku koji u punu starosnu mirovinu može s navršenih 60 godina života i najmanje 41 godinom mirovinskog staža. Velika je vjerojatnost da će dobna granica umirovljenja dugogodišnjih osiguranika skočiti za jednu godinu.

Zahtjevi Bruxellesa

Napokon bi na dnevni red trebala doći i reforma beneficiranog radnog staža, koja se najavljuje više od četiri godine, ali nikako da krene. Hoće li dio paketa biti i uvođenje nacionalne mirovine, za sve one koji mirovinu nisu zaradili, tek treba vidjeti. To je jedno od obećanja aktualne Vlade, za koje je procijenila da bi se moglo ostvariti pred kraj mandata.

Tekuća, 2018. godina, za Vladu je godina reformi, a te reforme od iduće bi se godine i te kako trebale osjetiti na leđima građana. Nove promjene u mirovinskom sustavu, na tragu svega onog što od Hrvatske traži Europska komisija, najavljuju se zadnje dvije godine, a vlade trenutak suočavanja javnosti s planiranim promjenama odgađaju. No, sudeći prema planu normativnih aktivnosti, o promjenama u mirovinskom sustavu počet će se razgovarati za mjesec-dva, što znači da bi novosti u primjenu krenule od iduće godine, odnosno dvije godine kasnije nego što se planiralo. U drugom dijelu godine, sudeći prema usmenim najavama, na red će doći i radno zakonodavstvo, zasigurno ne radi veće zaštite onih koji rade ili tek ulaze u svijet rada, već zbog daljnje fleksibilizacije i cjepkanja radnih odnosa.

Da nas očekuje sveobuhvatna mirovinska reforma već tjednima najavljuje resorni ministar rada i mirovinskog sustava pripremajući tako javnost na ono što će uslijediti. Resorni ministar Marko Pavić nedavno je ustvrdio kako tek 19 posto od ukupnog broja umirovljenika ima puni radni staž iza sebe te da su preporuke Europske komisije da se oštrije kažnjava odlazak u prijevremenu mirovinu i ubrza izjednačavanje žena i muškaraca u dobi umirovljenja. Najavio je i potrebu većeg izdvajanja za drugi mirovinski stup kapitalizirane štednje, no za sada nije jasno bi li to išlo na uštrb prvog stupa ili bi se stopa doprinosa za mirovinsko osiguranje povećala.

Pažljiva dorada

Iako resorni ministar najavljuje provedbu cjelovite mirovinske reforme, Danijel Nestić, stručnjak za mirovinski sustav s Ekonomskog instituta smatra kako prema sadašnjem stanju u hrvatskom mirovinskom sustavu nema potrebe za suštinskom reformom sustava, već nam treba pažljiva dorada pojedinih elemenata sustava s ciljem povećanja budućih mirovina, ali bez ugrožavanja postojeće fiskalne stabilnosti sustava.

»Dugoročne projekcije kretanja u hrvatskom mirovinskom sustavu pokazuju fiskalnu održivost sustava, što znači da uz sadašnje zakonske propise neće doći do eksplozije troškova. No, isto tako te projekcije pokazuju da će buduće mirovine biti relativno niske. Stoga u doradi sustava, odnosno reformi, treba poduzeti korake za održivo povećanje mirovina, a što je moguće ako se trošak povećanja mirovina podijeli između građana i državnog proračuna«, navodi Nestić. Drugim riječima, »trošak« za građane bio bi dulji ostanak u svijetu rada što će omogućiti veće uplate doprinosa te time u konačnici veće mirovine. Nestić se slaže da bi i domaća reforma, kao što je dobar dio EU-a već učinio, trebala ići za podizanjem zakonske dobi za umirovljenjem uz ograničavanje mogućnosti prijevremenog umirovljenja. Jedna od opcija bi moglo biti i »vezivanje zakonske dobi za mirovinu uz promjenu očekivanog trajanja života«.

Maksimalno umanjenje mirovine za prijevremeno umirovljenje trenutačno je 20,4 posto. U 11 mjeseci prošle godine u mirovinu su otišla 44.282 umirovljenika, a od tog broja u klasičnu starosnu mirovinu otišlo je 17.799 osoba, 4.844 osobe su bile dugogodišnji osiguranici, dok je prijevremeno umirovljeno 8.757 osoba (čemu treba pridodati i 60 prijevremenih umirovljenja zbog stečaja poslodavca).

Indeksacija mirovina

Destimuliranje prijevremenog umirovljenja bi trebao biti dio reformskog paketa, smatra Nestić objašnjavajući kako je sadašnje umanjenje mirovine radi prijevremnog odlaska u mirovinu relativno malo, kako u odnosu na umanjenja u drugim zemljama, tako i u odnosu na izračune koji se vezuju uz očekivano trajanje života.

»Prošle godine je gotovo 30 posto novih starosnih mirovina bilo prijevremeno. Tome možemo dodati i 15-ak posto starosnih mirovina koje su koristili dugogodišnji osiguranici. To znači da je približno 45 posto novih starosnih mirovina ostvareno u dobi koja je manja od zakonske dobi za odlazak u mirovinu. Zbog svega toga ima razloga povećati faktor umanjenja mirovina kod prijevremenog umirovljenja«, veli Nestić. Smatra i kako bi trebalo razmisliti i da se sadašnja mogućnost prijevremene mirovine pet godina prije redovne smanji na dvije ili tri godine, a u tom smjeru, sudeći prema nacionalnom planu reformi, Vlada i kani ići.

»Ovo su zasigurno neugodni dijelovi reformskog paketa za građane, no on može dovesti do povećanja mirovina na zdravim osnovama. No, na pozitivnoj strani, trebalo bi povećati bonus u slučaju kasnijeg odlaska u mirovinu, to jest kod odlaska u mirovinu nakon zakonske dobi. Taj je bonus sada relativno mali – 1,8 posto za godinu kasnije odlaska u mirovinu – a aktuarski izračuni pokazuju da bi on trebao biti veći«, smatra Nestić. Za nadati se da će Vlada poslušati to, s obzirom na to da su joj planovi bili smanjiti »nagrađivanje« kasnijeg umirovljenja.

Prema Nestićevu mišljenju trebalo bi razmisliti i povoljnijem godišnjem usklađivanju mirovina za što je potrebno izraditi pažljive izračune i projekcije. Indeksacija mirovina sada se veže uz rast prosječnih plaća i inflaciju u omjeru 70:30 posto, pri čemu se veći udio veže uz pokazatelj koji brže raste te je time povoljniji za umirovljenika. »Može se razmisliti o još povoljnijem omjeru«, smatra Nestić, ali upozorava kako to ima značajan utjecaj na proračunske troškove te treba pažljivo procijeniti proračunske mogućnosti koje prema njegovu mišljenju postoje.

IZVOR

Budućnost prometne djelatnosti u Republici Hrvatskoj je u promicanju željeznice kao najsigurnijeg i ekološki najčistijeg prijevoza. Željeznica je krvotok gospodarstva, povezuje udaljena mjesta, olakšava protok robe, pristup ljudi zapošljavanju te omogućava europsku povezanost Republike Hrvatske.

Razvoj željezničkog prometa u RH mora biti u funkciji održivog i uravnoteženog razvoja zemlje uključujuću specifičnosti koje proizlaze iz geografskog i geopolitičkog položaja zemlje.

Restrukturiranje je jedan od procesa kojim se može potaknuti snažniji i brži gospodarski rast koji će u konačnici dovesti do otvaranja većeg broja radnih mjesta i kvalitetnijih poslova.

Proces restrukturiranja treba se provoditi na vrijeme, kako bi se spriječilo nastajanje socijalnih posljedica i kako bi se spriječio gubitak ljudskog kapitala. Ako se proces restrukturiranja provodi neodgovarajuće i nepravovremeno, za posljedicu će imati smanjenje broja radnih mjesta. U tome smislu politike i strategije moraju biti usmjerene na povećanje zapošljivosti radne snage.

Proces restrukturiranja društva HŽ Infrastruktura d.o.o. neće se moći realizirati bez prioritetnih ulaganja u željezničku infrastrukturu. Projekti za željezničku infrastrukturu koji su predviđeni za financiranje iz Europskih fondova su dugoročni projekti i donijeti će rezultate za nekoliko godina. Za potpunu obnovu koridora u sadašnjim uvjetima potrebno je nekoliko srednjoročnih razdoblja.

Projekt restrukturiranja mora biti temeljen na strukturnim reformama u smjeru daljnjih investicija u željezničku infrastrukturu.

Odgovorno upravljanje za koje je odgovorna uprava, treba biti okrenuto budućnosti i treba uzeti u obzir da samo smanjenje troškova ne osigurava budućnost, ne stvara inovacije za buduća tržišta, ne potiče kreativnost i ne jamči osposobljenost za buduće zadaće.

Organizacijske promjene u trgovačkom društvu biti će definirane i svakako uvjetovane izradom novih Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. To će zahtijevati provođenje kontinuiranog socijalnog dijaloga sa socijalnim partnerima i sindikalne zahtjeve za radno pravnom zaštitom radnika.

Inzistirati ćemo na stvaranju radne klime o sigurnom i razvojnom poduzeću, omogućavanju radnih uvjeta da radnici iskažu inventivnost na radnom mjestu za koju će biti i primjereno plaćeni i nagrađeni. Radnici zaslužuju takav standard života da sa svojim primanjima mogu živjeti i zadovoljavati sve svoje potrebe i osiguranje prava na dostojanstven rad i život.

U željezničkom sustavu gdje je sigurnost prometa na primarnom mjestu i za koju upravitelj infrastrukturom uz željezničkog prijevoznika i odgovara, organizacijski loše postavljena funkcionalna struktura održavanja infrastrukture može imati dalekosežne posljedice. Zato će se naši zahtjevi u budućnosti usmjeravati na zaštitu djelatnosti održavanja i osiguranju uvjeta za puno funkcionalno i operativno provođenje zadaća, što će morati imati za cilj i popunjavanje s određenim brojem radnika na radnim mjestima u sektoru održavanja.

Osnovna funkcija upravitelja željezničkom infrastrukturom je izgradnja željezničke infrastrukture, održavanje i osuvremenjivanje željezničke infrastrukture, a sve u cilju ostvarivanja tehničko-tehnološkog jedinstva i interoperabilnosti.

Ovim putem ističem stratešku ulogu sindikata u daljnjim procesima koji nas očekuju. Sindikat mora imati jasno definirane vlastite zahtjeve prema poslodavcu, a s ciljem unapređenja razine prava radnika i očuvanja radnih mjesta.

Posebno je važna uloga sindikata u području kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnih ugovora.

Razvijen socijalni dijalog i socijalno partnerstvo važni su u poduzeću, a posljednji primjer toga je rezultirao i u nedavno sklopljenom 4. Aneksu KU za HŽ Infrastrukturu. Pregovaračke strane i predstavnika poslodavca i predstavnika sindikata, sa punom odgovornošću, pregovaranjem u dobroj vjeri, ugovorile su s obzirom na raspoloživa financijska sredstva, ravnomjerna materijalna prava radnika na božićnicu, regres i pravo na naknadu prijevoza i za prosinac i to za svo vrijeme važenja Kolektivnog ugovora.

Stoga ćemo mi, u Sindikatu infrastrukture HŽ-a, i u narednom razdoblju nastaviti sa zacrtanim operativnim radnjama u cilju poboljšanja vrednovanja rada radnih mjesta u HŽ Infrastrukturi, uvođenju modela motivacije radnika i ujednačavanju cijena sata rada prema stručnoj spremi, složenosti poslova i radnom iskustvu.

Poseban segment rada sindikata u narednom razdoblju biti će usmjeren i na poboljšanju zaštite na radu i maksimaliziranju sigurnih uvjeta za rad radnika. Važnu ulogu u ostvarenju te zadaće imati će upravo izabrani povjerenici zaštite na radu, koji su izabrani na nedavno provedenim izborima za povjerenike zaštite na radu.

Graditi ćemo zajedničko djelovanje u cilju ostvarivanja socijalne pravde i dostojanstva rada za dobrobit svih radnika.

Na nedavno održanim izborima u svim temeljnim sindikalnim jedinicama sindikata, u svim podružnicama, članstvo je za svoje predstavnike izabralo odgovorne i sposobne ljude koji će štititi i promicati njihove interese.

Snaga, kao i dignitet sindikata, ovisni su o brojnosti članstva sindikata, kao i o kvaliteti njegovih sindikalnih povjerenika na svim razinama.

Stvarajući snažan sindikat, birajući odgovorne profesionalne sindikalne povjerenike, radnici će putem svojih izabranih predstavnika ravnopravno moći utjecati na poboljšanje i ostvarivanje svojih prava: prava na rad – prava na plaću – prava na bolje uvjete rada.

Temelj našeg rada su vrijednosti zajedništva, dostojanstva i solidarnosti.

Koristim prigodu da ovim putem svim radnicama i radnicima i njihovim obiteljima zaželim

ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ I SRETNU I USPJEŠNU NOVU 2018. GODINU!

Predsjednik SIHŽ-a
Slavko Proleta