Posts Tagged obavijesti

Ok, ajmo razjasnit nešto. Enciklopedijska definicija kaže: “Štrajk je vidljivi izraz industrijskog sukoba između zaposlenika i poslodavaca u kojem zaposlenici osmišljenim, organiziranim i kolektivnim prekidom rada nastoje od poslodavca iznuditi ustupke, odnosno prisiliti ga na prihvaćanje svojih zahtjeva (…)”.

Osmišljen, organiziran i kolektivan prekid rada, vjerovali ili ne. nanosi štetu poslodavcu. I to je smisao štrajka za kojim sindikati posežu kada su sve druge opcije za postizanje dogovora s poslodavcem iskoristili, a do dogovora nije došlo. Druge opcije, poput pregovora ili demonstracija u funkciji postizanja ciljeva sindikata, poslodavca ne koštaju, štrajk ga Financijski udara i zbog posljedične boli on je sredstvo zbog kojeg poslodavci, u pravilu. ponovo sjednu za stol sa sindikatima i, uglavnom, uspiju s njima postići dogovor.

Kada će sindikati krenuti u štrajk? Logično. onda kada će taj štrajk izazvati veću štetu poslodavcu. Učitelji će tako štrajkati početkom školske godine, na njenom kraju ili na polugodištu. Pa neće valjda u štrajk za vrijeme ljetnih ili zimskih praznika kada bi u zbornicama mogli sjediti danima, a da ih nitko ne primijeti.

Da, šteta načinjena poslodavcu prelit će se i na korisnike. To se ne može  izbjeći. I to je dodatni pritisak na poslodavca da što prije sjedne za stol s predstavnicima radnika i pregovorima postigne dogovor. Naravno, ti se pregovori — i prije štrajka i nakon štrajka – trebaju voditi u dobroj vjeri. A ta dobra vjera trebala bi značiti da obje strane pregovaraju bez lige u džepu. sa željom da do dogovora dođe. I nije baš mjerljiva.

Logično je tako i da će radnici zrakoplovne tvrtke u štrajk stupiti onda kada poslodavac najviše zarađuje. U slučaju domaće aviokompanije to je turistička sezona. S pozicije sindikata, najava štrajka u kolovozu dobra je odluka. ma koliko im resorni ministar prometa poručivao suprotno. I poslodavac vjerojatno ne bi “izdržao” dugo te bi radnike pozvao za pregovarački stol za kojim bi i došlo do dogovora.

No, radnici Croatia Airlinesa na suprotnoj strani imaju puno jačeg igrača — državu kao vlasnika. Aktualna politika na vlasti upetljala se u odnose uprave kompanije i radnika odavno te je sve činila i učinila da do štrajka ne dođe. Baš zbog upletanja Banskih dvora sindikati su nedavno štrajk otkazali, a kada su vidjeli da su izigrani, ponovo su ga zakazali. No, on se, naprosto, nije smio dogoditi.

Prvi put je o zakonitosti jednog štrajka nadležni sud odlučivao danima, prvi  put je, čini se, sudu stiglo 1 pismo resornog ministra u kojem objašnjava zbog čega štrajk u turističkoj sezoni nije dobar. I tko radnike Croatia Airlinesa i javnost može uvjeriti da sudska odluka nije politički motivirana i da pritisaka na neovisno sudstvo nije bilo. Ne, pismo ministra nadležnom sudu nikako nije pritisak na  neovisno sudstvo koje je danima tražilo riječi kojima će zabranu štrajka opravdati. I našlo ju je u konstrukciji nepoštovanja dobre vjere. Opasan je to presedan za budući rad svih sindikata jer im jedna poprilično politički motivirana zabrana štrajka pozivanjem na (ne)dobru vjeru i te kako može vezati ruke u sindikalnom radu. I onemogućiti štrajkove koji, ponovimo još jednom, nanose i trebaju nanositi štetu.

IZVOR

Županijski sud u Zagrebu prihvatio tužbu Uprave i utvrdio da je najavljeni štrajk nezakonit

Županijski sud smatra da Sindikat ORCA nije pregovarao u dobroj vjeri “uvjetujući sklapanje kolektivnog ugovora isključivo prihvaćanjem njegovog Kolektivnog ugovora”. Odvjetnik sindikata kaže kako će posljedica odluke biti da će poslodavci u budućnosti moći “do besvijesti” rastezati pregovore sa sindikatima, a ako se jednom na njih ne odazovu, onda će ih optužiti da ne pregovaraju u dobroj vjeri.

IZVOR

Stopa bruto zamjene – prva bruto mirovina u odnosu na posljednju bruto plaću – past će s 39 posto u 2018. na 35 posto u 2045. ako se usvoji prijedlog mirovinske reforme Ministarstva rada.

IZVOR

Nakon što je Vlada jučer predstavila mjere iz porezne reforme, reagirali su i Nezavisni hrvatski sindikati čije priopćenje prenosimo u cijelosti.

Koliko god smatrali dobrim da je Vlada Republike Hrvatske u ovom trenutku odustala od smanjenja opće stope PDV-a za 1 postotni bod i umjesto toga smanjila za 12 postotnih bodova PDV na osnovne prehrambene artikle – svježe meso, voće, povrće i ribu (koja na žalost nije toliko čest prehrambeni artikl u hrvatskim kućanstvima) te pelene, toliko smatramo lošim ove najavljene promjene u sustavu poreza na dohodak i ukidanje doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu.

Kod smanjenja PDV-a želimo vjerovati da će trgovci biti dovoljno razumni i mudri da to smanjenje pretoče u smanjenje krajnjih cijena, jer će građani sasvim sigurno za kupovinu birati one koji to i naprave.

No, kod poreza na dohodak i doprinosa druga je priča. Najavu proširenja prvog poreznog razreda Vlada RH je obrazložila: „Kako bi značajnije rasle plaće kvalificiranom kadru poput liječnika, IT stručnjaka i farmaceuta te na taj način spriječio odljev visokokvalificiranog kadra iz zemlje, predlaže se povećati iznos porezne osnovice za primjenu porezne stope od 24%.“

Međutim, najveći dio liječnika, farmaceuta, IT stručnjaka i visokokvalificiranog kadra uopće ne prima plaće na čijim bi se neto iznosima mogao vidjeti neki pomak. Primijetili smo da se u dijelu javnosti provlači informacija kako se granica za ulaz u drugi porezni razred pomiče sa dosadašnje bruto plaće od 17.500,00 kn na 30.000,00 kn. Tako se tu doista i prepoznao dio ljudi iz spomenute ciljane skupine. No, to nije točno.

Naime, nije isto porezna osnovica od 17.500,00 kn i bruto plaća od 17.500,00 kn. Do sada je granica za prelazak u drugu poreznu stopu (od 36%) za samca, odnosno nekoga bez olakšica za uzdržavanoga člana, bila na bruto plaći od 26.625,00 kn, a sa prosječnim prirezom od 12%, njegova je neto plaća iznosila 16.596,00 kn, dok je, primjerice, za nekoga tko ima i olakšicu za jednog uzdržavanog člana ta granica bila na bruto plaći od 28.812,51 kn, odnosno njegova je neto plaća, uz prosječan prirez od 12%, iznosila 18.346,00 kn.

Iz priloženoga je jasno kome će se povećati plaće zbog „proširenja“ prvog poreznog razreda. Onima sa visokim plaćama – predsjednicima i članovima uprava, visokopozicioniranim menadžerima i tek ponekom liječniku i IT stručnjaku. A ovima zadnjima povećanje plaće od par stotina kuna zasigurno neće biti motivacija za ostanak u Hrvatskoj, ako im netko u inozemstvu istovremeno nudi daleko, daleko veće iznose, sigurnost i mogućnost napredovanja u karijeri. Oni pak prvi, ovisno o visini plaće, „omastit će brk“ i sa više od 1.000,00 kn.

Kad je riječ o ukidanju doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu te od tako „ušteđena“ 2,2% doprinosa na bruto II. plaći, prebacivanje 1,5 postotnog boda na povećanje doprinosa za zdravstveno osiguranje uz istovremeno prebacivanje troška koji se podmirivao iz doprinosa za zaštitu zdravlja na radu na trošak zdravstvenog osiguranja, na jednoj će strani ipak biti neki dodatni prihod na razini „uvijek gladnog“ sustava zdravstvene zaštite. No ipak smeta da je ovoj vladi zaštita na radu sve više „nepotreban trošak“. Znamo da su se i najveće uštede u vladinom planiranom rezanju administrativnog opterećenja gospodarstva radile upravo na zaštiti na radu, a sada je „odrezala“ još i doprinos za zaštitu zdravlja na radu.

Kad je riječ o ukidanju obećanog osiguranja u slučaju nezaposlenosti, kažu iz vlade da će ta sredstva namicati iz EU fondova (ali očito i iz državnog proračuna).

Poslodavcima će na drugoj strani, ostaviti 0,7% na bruto II. plaći, što ovi mogu i ne moraju prebaciti u povećanje bruto I. plaće. Iskustvo nam govori kako se pri tome ponašaju poslodavci, a ako se poneki ipak ta sredstva odluči prebaciti u plaću svojih radnika, to će onog radnika sa minimalnom plaćom „usrećiti“ za 16,53 kn, a onoga sa prosječnom za tridesetak kuna, dok bi nekom sa neto plaćom od 15.000,00 kn to moglo povećati plaću za pedesetak kuna.

Uz to, pitanje je je li Vlada RH pri ovom rasterećenju poslodavaca, vezanom uz ukidanje spomenuta dva doprinosa, vodila računa o čl. 71. st. 2. Konvencije MOR-a br. 102 o najnižim standardima socijalne sigurnosti, a koji upućuje da pri plaćanju socijalnih doprinosa radnikov udio ne bi smio biti veći od polovice ukupnih sredstava namijenjenih zaštiti radnika i njegove obitelji.

Uz sve to još i prigovor da predstavnici sindikata ni u izradu ovih izmjena u poreznom sustavu nisu bili uključeni, javna rasprava ide usred same špice korištenja godišnjih odmora, a uz to Vlada je na svojoj jučerašnjoj sjednici usvojila i Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2019. – 2021. godine koje su napravljene kao da su ove promjene u sustavu poreza i doprinosa već usvojene. Iz toga je jasno kako je cijela javna rasprava ovdje tek kulisa demokracije. Kad su se vladajući složili unutar sebe, mi ostali smo tek statisti.

Iz svega navedenoga vidljivo je kako ovo nisu mjere koje će mlade (visoko ili manje visoko obrazovane) odvratiti od iseljavanja niti su bilo kakva financijska pomoć većini građana, upravo onih kojima je ta pomoć najpotrebnija.

Nešto se tu moglo napraviti da se išlo sa povećanjem osobnog odbitka, na primjerice 5.000,00 kn. Ali jedino je pravo rješenje značajno povećanje bruto plaća, uključujući i minimalnu te zapošljavanje u sigurnim oblicima rada (ugovori o radu na neodređeno vrijeme).

IZVOR

Političari u Hrvatskoj ne znaju što znači reforma, ili se prave blesavi, pa svaku promjenu poreznih stopa nazivaju reformom – zato smo zemlja s valjda najviše poreznih reformi na svijetu i najlošijim poreznim sustavom.

Usprkos stalnim poreznim “reformama”, Hrvatska je, prema izvješću Svjetskog ekonomskog foruma o globalnoj konkurentnosti, po učinku poreza na poticanje investicija na 132. mjestu od 138 zemalja, a po učinku oporezivanja na poticanje rada na 134. mjestu.

Veliki reformatori smanjili porez na pelene

Sada je ministar financija Zdravko Marić smislio još jednu “reformu” koja se svodi na smanjenje PDV-a na osnovne prehrambene proizvode i ukidanje dvaju doprinosa na plaće, kako bi se zamaskiralo da se povećava doprinos za zdravstveno osiguranje jer je zdravstveni sustav u raspadu.

Hrvatska ima drugi najveći PDV u Europskoj uniji i dobar dio zemalja već ima sniženu stopu poreza na prehrambene proizvode, a sada bi, prema najavama, od početka iduće godine trebalo doći do smanjenja s 25 na 13 posto poreza na svježe meso i ribu, voće i povrće te pelene. No pitanje je koliko će se to osjetiti u novčanicima građana jer i kada bi zaista došlo do smanjenja cijena, čak i prema Marićevoj računici, radi se o iznosu od 872 kune godišnje na bazi prosječne obitelji, odnosno 73 kune mjesečno.

“Naše računice pokazuju da bi, pod pretpostavkom korekcije cijena jer mi ne možemo narediti, ali tržište mesa i ribe je itekako konkurentno i smatramo da će odraditi svoje, ovo u strukturi potrošnje na prosječnoj hrvatskoj obitelji bilo na razini od 872 kune godišnje”, rekao je danas Marić.

“Prema tom prijedlogu, umanjio bi se trošak poslodavcima za oko 900 milijuna kuna, dok bi povećanje doprinosa za zdravstveni sustav značilo 1,35 milijardi kuna više”, rekao je Marić.

Hrvatski radnik za neto plaću od 5000 kuna mora zaraditi još 3000

Jedini konkretniji potez, od kojeg će koristi imati oni s najvećim plaćama, jest podizanje praga za najveću stopu poreza. Stopa poreza od 24 posto sada se primjenjuje na plaće do 17.500 kuna, dok se iznad tog iznosa oporezuje po stopi od 36 posto. Sada bi se prag za oporezivanje stopom od 36 posto podigao sa 17.500 na 30.000 kuna.

No za radnike s “običnim” plaćama nema značajnijih promjena iako su i oni brutalno oporezovani, kad se uzmu u obzir doprinosi. Navodno su Plenkovićevi koalicijski partneri tražili da se uvedu neka rasterećenja i za radnike s nižim plaćama, poput smanjenja dijela doprinosa, no za sada nema potvrde da će to biti prihvaćeno.

Hrvatski radnici na račun primaju neto plaću pa većina njih zapravo nije svjesna koliko mjesečno zarađuje i koliki dio od toga ide državi. Na primjer, radnik s neto plaćom od 5000,00 kuna koji živi u Zagrebu pa ima prirez od 18 posto, ima bruto plaću od 8019,57 kuna.

Za prvi stup mirovinskog osiguranja, što je de facto porez iz kojeg se financiraju postojeći umirovljenici, izdvaja 1026,40 kuna. Drugi stup iznosi 342,13 kuna, ali to nećemo računati pod porez jer to ipak ide na osobni račun radnika, barem dok država ne odluči zaplijeniti i tu imovinu.

Ni R od reforme

Porez na neto plaću iznosi 401,79 kuna, dok je prirez koji ide u gradsku blagajnu 72,32 kune.

“Besplatno zdravstvo” isto košta, tako da za njega radnik s navedenom plaćom svaki mjesec plaća 1026,40 kuna. Nešto što se zove “doprinos za zapošljavanje” svaki mjesec košta 116,32 kune. Doprinos za ozljede na radu iznosi 34,21 kunu.

Ukratko, da biste dobili plaću od 5000,00 kuna, vaš poslodavac mora platiti 8019,57 kuna. Razlika od tri tisuće, izuzev drugog mirovinskog stupa, ide direktno državi. A ona iz drugog stupa – indirektno, kroz posuđivanje novca, opet ide državi.

No da bi se ove brojke promijenile, potrebna je ozbiljna reforma koja uključuje dubinske promjene u načinu funkcioniranja i financiranja zdravstvenog i mirovinskog sustava, a za to ova vlada, a vjerojatno ni one buduće, neće imati hrabrosti.

IZVOR