Arhiva za kategoriju Obavijesti

Članovi sindikata, kroz organizirano djelovanje, ključni su akteri borbe za povoljniji radno-pravni status i veća prava svih radnika. Oni u toj borbi sudjeluju vlastitom aktivnošću i financiranjem stručnog aparata u sindikatima bez čega ne bi bilo ni ekonomske ni pravne podloge za kolektivno pregovaranje niti kontrole provedbe i zaštite prava radnika.

---

Nečlanovi sindikata, s druge strane, ohrabreni činjenicom da će u svakom slučaju konzumirati podjednako sva prava i povlastice ugovorene kolektivnim ugovorima, ne participiraju u toj istoj borbi pa niti plaćanjem neke vrste naknade za korištenje izborenih prava. Članovi i nečlanovi sindikata Zakonom o radu izjednačeni su samo po pitanju opsega prava, ali ne i po pitanju njihovih obveza. Naš zakonski sustav stavlja u neravnopravan i diskriminatoran položaj članove sindikata u odnosu na nečlanove. To je nepravedan sustav. Takav sustav potkopava društvenu solidarnost i potiče prisvajanje plodova tuđih napora.

Rješavanje ovog problema nije trivijalno, jer stanovita prava radnika ne proizlaze samo iz sindikalne aktivnosti već velikim dijelom i iz rada pojedinca. Stoga plaća i osnovna prava iz domene socijalne sigurnosti ne mogu biti predmet različite regulacije na temelju članstva i nečlanstva u sindikatima. Ali jedan dio prava, razmjeran razlici u naporima i troškovima kolektivnog pregovaranja, koje ima član u odnosu na nečlana, trebao bi biti prepoznat kao dodatno pravo članova sindikata, kako je to regulirano u većini civiliziranih zemalja.

Obveza plaćanja naknade za korištenje povoljnosti iz kolektivnih ugovora ili ugovaranje prava koja vrijede samo za članove sindikata nisu nepoznati modeli reguliranja navedenih odnosa. Različita rješenja koja za cilj imaju uspostavljanje pravednih odnosa, jačanje sindikata i poticanje kolektivnog pregovaranja već dugo postoje u nizu zemalja Europe i svijeta, od Njemačke, Slovenije, Kanade, Turske, Švicarske, Bugarske, Belgije, Danske, Švedske, Finske, Islanda pa do Izraela, SAD-a, …

Uvođenje obveze plaćanja određene naknade za korištenje prava iz kolektivnih ugovora za nečlanove sindikata nije „sindikalni porez“. To je pitanje uspostavljanja ravnoteže koja će spriječiti iskorištavanje onog dijela radnika koji svojim odricanjima osiguravaju postojanje kolektivnih ugovora i njima zajamčenih prava. Kolektivni ugovori, božićnice, regresi i veće plaće ne padaju s neba.

Nije ova nepravda stvar samo javnog i državnog sektora, kako opet tvrde oni koji sustavno pokušavaju unijeti razdor između radnih ljudi u javnom i privatnom sektoru da bi prikrili pravi rascjep hrvatskog društva između onih koji imaju previše i one građanske većine koja nema dovoljno. I u privatnom sektoru nečlanovi sindikata jednako uživaju u plodovima sindikalnih napora i odricanju svojih kolega, članova sindikata. Štoviše, u privatnom sektoru još je izraženije sprječavanje i opstrukcija sindikalnog organiziranja, što sve više dovodi do opadanja broja članova sindikata i može imati veoma opasne posljedice po sve radne ljude jer su sindikati najvažniji i uglavnom i jedini branitelji društvene kohezije, socijalne pravde i dostojanstva radnika.

Sindikati ne traže nikakav novac za sebe. Žele uspostavljanje pravednih odnosa u društvu i promjenu okvira koji potiče iskrivljene društvene vrijednosti i nesolidarnost. Nikada svi radnici neće i ne moraju biti članovi sindikata, ali bi svi radnici trebali na neki način participirati za zajednička prava koja koriste, a koja sindikati i njihovi članovi izbore. Tu nije riječ niti o uvođenju obvezne sindikalne članarine ili „sindikalnog poreza“, već o tome da bi se jedan od spominjanih modela (kako u javnom, tako i u privatnom sektoru) koristio samo i isključivo u situaciji potpisanog kolektivnog ugovora kojim su sindikati materijalna prava ugovorili na višoj razini od zakonom uređene.

Božićnice, regresi, uskrsnice, darovi za djecu, jubilarne nagrade, pravo na plaćeni prijevoz na posao i s posla tek su neka od prava na koja poslodavce ne obvezuje nikakav zakon, nego se za njih izbore sindikati kolektivnim pregovaranjem. Stoga upravo članovi sindikata, a ne čelnici, traže da se ta prava u punom ili povećanom obimu odnose samo na njih jer isključivo oni dobrovoljno financiraju sindikalnu borbu i na njihovim leđima i aktivnostima postižu se bolji uvjeti za sve radnike, dok za to vrijeme nečlanovi drže „ figu u džepu“ i sva povećanja plaća nonšalantno trpaju u taj isti džep.

Sindikati ne traže ništa što nemaju druge civilizirane zemlje. Štoviše, traže i manje, jer neke zemlje poput Kanade i Bugarske imaju model po kojem nečlanovi plaćaju tzv. doprinos solidarnosti izravno sindikatima. Hrvatski sindikati to ne žele. Cilj sindikata u Hrvatskoj je uspostavljanje pravednog i poticajnog okruženja za zaštitu i unapređenje prava radnika i građana. Na to svi zajedno imamo bezuvjetno pravo. Tu nema mjesta trgovanju s radničkim pravima, svim onim što su sindikati svojim akcijama izborili i sigurno ga neće biti. Stoga nema logike da se reguliranje prava članova i nečlanova u javnosti povezuje s produljenjem radnog vijeka do 67 godina jer je upravo sindikalnom inicijativom „67 je previše“, u suradnji sindikata i građana, dokinuta namjera Vlade za obveznim radom nakon 65-e godine.

Sanja Šprem, zamjenica predsjednika Matice hrvatskih sindikata, v.r.
Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, v.r.
Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, v.r.

IZVOR

Razmatra li Vlada prijedlog sindikata prema kojemu bi i nečlanovi morali plaćati određenu naknadu budući da konzumiraju prava za koja su se izborili sami sindikati?

---

Ideja o obveznom plaćanju naknade i za nečlanove sindikata koja se ovih dana ponovno aktualizirala, stara je više o 15 godina, te je bila uvrštena u Zakon o radu iz 2003. godine, no Ustavni sud je odredbe ukinuo uz objašnjenje kako osobe koje nisu članovi sindikata ne sudjeluju u pregovorima i donošenju kolektivnog ugovora, pa im se bez pristanka od plaće ne može oduzeti nikakav novac, pa čak niti ako koristi od doprinosa solidarnosti imaju i nečlanovi sindikata.VEZANI ČLANCISindikati nakon Vladina iznenađenja: ”Sve pratimo s oprezom i bez euforije. Ono što smo dobili na mostu, možemo izgubiti na ćupriji”Sindikati zadovoljno trljaju ruke: ”Sve ukazuje na to da ćemo prikupiti i više nego dovoljno potpisa”

Postoje li planovi da se tzv. “sindikalni porez” ponovno pokuša progurati provjerili smo sa čelnikom Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimirom Severom.

“Članovi sindikata plaćaju članarinu, njihovi sindikati pregovaraju, a nečlanovi koji u pregovorima uopće ne sudjeluju na kraju dobiju ista prava. Ideja da naknadu plaćaju i nečlanovi nije nikada zamrla i ona se neprestano podgrijava i traže se rješenja koja bi bila najugodnija. Bilo bi najpravičnije da sindikati dobiju neku naknadu od nečlanova, međutim sindikati nisu pohlepni za novac. Sve češće se upravo članovi sindikata žale da su diskriminirani te da im se kolege koji nisu u sindikati podsmjehuju i kažu koja je korist biti u sindikatu kad mi imamo sva prava kao i vi, a ne plaćamo članarine”, kaže Sever.

Sindikalni čelnik naglašava kako bi nečlanovi morali na neki način financijski participirati ako žele ostvarivati prava iz kolektivnog ugovora te objašnjava koji su mogući modeli. Ističe pritom kako bi eventualna naknada nečlanova svakako bila manja od iznosa članarine.

Različiti modeli naplate

“Jedna od varijanti je da nečlanovi plate neki doprinos koji bi svakako bio niži od regularne članarine. Tim novcem mogli bi se angažirati stručnjaci, a postoji varijanta da ta sredstva idu u humanitarne svrhe. Jedna od ideja je i da članovi sindikata ostvare veću razinu prava od nečlanova. Bila bi diskriminacija kad bi članovi sindikata ugovorili veće plaće ili veću razinu zaštite radnih uvjeta za svoje članove i tu nema govora o bilo kakvih razlikama. No, kad je riječ o dodatnim pravima poput božićnice, regresa, naknade za prijevoz ili jubilarnih nagrada, ta bi prava sindikat mogao ugovoriti samo za svoje članove ili bi oni imali veću razinu takvih prava”, objašnjava Sever.

Kaže kako su često oni koji nisu u sindikatu nezadovoljni njegovim radom, ali zato nemaju ništa protiv da koriste prava koja je sindikat izborio.

Radnička prava nisu predmet trgovine

“Postoji cijeli niz tvrtki gdje djeluju sindikati, ali nemaju kolektivni ugovor te ovakav model ne bi primjenjivao automatizmom. Tamo nema nikakve ideje da nečlanovi plaćaju bilo kakvu dodatnu pristojbu samo zbog postojanja sindikata. Naknada bi se primjenjivala samo u slučaju postojanja kolektivnog ugovora i da je razina kolektivnog ugovora iznad one koja je regulirana zakonom”, pojašnjava Sever.

Sindikati očekuju da će pregovori s Vladom krenuti kad se krene u razgovore oko Zakona o radu, no Sever napominje kako radnička prava neće biti predmetom trgovine.

Aladrović: “To je samo jedan od prijedloga”

Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović demantirao je u srijedu da će se u Hrvatskoj uvesti “sindikalni porez” ustvrdivši da su mediji krivo protumačili socijalni dijalog o novom Zakonu o radu (ZOR), jer se radi samo o jednom od prijedloga.

“Moram konkretno otkloniti mogućnosti tzv. sindikalnog poreza na način na koji su to mediji pokušali prikazati proteklih dana”, rekao je Aladrović novinarima nakon užeg kabineta Vlade.

Na spekulacije o mogućnosti da Vlada prihvati prijedlog sindikata o uvođenju tzv. sindikalnog poreza, odnosno plaćanja članarine sindikatima i za radnike koji nisu njihovi članovi, Aladrović kaže da mediji “krivo tumače socijalni dijalog”.

Vlada se u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti i pregovorima sa sindikatima o novom ZOR-u odlučila za snaženje i poticanje socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja, no to ne znači da su svi prijedlozi odmah prihvaćeni.

“Određeni prijedlozi i rješenja su protumačeni kao da će odmah stupiti na snagu, ali to je samo jedna od mogućnosti za pregovore, jedan od prijedloga koji je došao od radnika i ništa više”, poručio je.

Dodao je da su konzultacije sa sindikatima i poslodavcima o ZOR-u završene, oko mnogih stvari već su se dogovorili, a uskoro će biti osnovana radna skupine za izradu novog ZOR-a.

Aladrović, u čijem je resoru obitelj i socijalna politika, nije želio komentirati presudu Upravnog suda u Zagrebu u slučaju životnih partnera Kožića i Šegote, istaknuvši da se još uvijek radi o nepravomoćnoj presudi.

Udruga Dugine obitelji objavila kako je sud odlučio da su Kožić i Šegota bili diskriminirati kada im je onemogućeno da pristupe procesu evaluacije za posvojenje djece.

“Presudu smo u Ministarstvu vidjeli ovog tjedna, još analiziramo efekte i pravne mogućnosti same presude”, kazao je Aladrović.

Istaknuo je kako je politički stav HDZ-a izražen kroz Obiteljski zakon i Zakon o udomiteljstvu. “Postupati ćemo u skladu s presudama hrvatskih sudova, ali to je tek nepravomoćna presuda”, kaže Aladrović.

IZVOR

Novim Zakonom o radu Vlada namjerava destimulirati zapošljavanje na određeno vrijeme, ali i omogućiti lakše otpuštanje te smanjenje otpremnina i otkaznih rokova.

Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike okončalo je konzultativne razgovore s predstavnicima sindikalnih centrala i Hrvatskom udrugom poslodavaca (HUP) o izmjenama Zakona o radu (ZOR).

---

O zakonskim izmjenama će se sa socijalnim partnerima pregovarati nakon što Ministarstvo rada pripremi prijedlog novog teksta zakona. Prema najavama iz resornog ministarstva, novi ZOR u proceduru donošenja trebao bi biti upućen do kraja godine te se njegova primjena može očekivati tijekom 2022. godine (1,2).

Socijalni partneri i Vlada dogovorili su se kako u javnost neće izlaziti s detaljima razgovora koji se, s manjim ili većim prekidima, vode zadnjih godinu dana.

Rad od kuće izlika za šire prekrajanje ZOR-a

Podsjećamo, resorno ministarstvo rada je u ožujku prošle godine, pod naletom epidemije koronavirusa, pripremilo zakon koji je trebao privremeno derogirati odredbe ZOR-a. Stoga mu je i dan prigodan naziv –Zakon o uređenju radnih odnosa u okolnostima epidemije bolesti COVID-19.

No ideja je u javnom prostoru živjela svega dva dana.Vlada se povukla nakon oštre reakcije domaćih sindikata, ali iEuropske konfederacije sindikatakoja je premijeruAndreju Plenkovićuuputila oštro pismo zbog namjere derogiranja radnih i socijalnih prava radnika u Hrvatskoj – i to u vrijeme kada je Hrvatska predsjedala Vijećem EU-a.

No to nije značilo i da je Vlada odustala od izmjena ZOR-a. Pod krinkom potrebe dodatnog uređenja rada na izdvojenom radnom mjestu – odnosno rada od kuće – započeli su konzultacije sa sindikatima i poslodavcima. Činjenica da rad od kuće još nije adekvatno reguliran (iako epidemija koronavirusa traje već više od godinu dana) razotkriva kako je taj element samo izlika za dublje prekrajanje ZOR-a.

O detaljima dosadašnjih razgovora, dakle, mogu se doznati tek šture informacije. Svaka od tri strane izašla je sa svojim viđenjima potrebnih izmjena, a uskoro bi moglo biti i poznato što će se od toga i na koji način pretočiti u budući dokument. Očekuje se da će resorno ministarstvo uskoro pustiti u javno savjetovanje Obrazac prethodne procjene zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu.

Nacionalnim planom oporavka i otpornosti (NPOO) Vlada je najavila reformsku mjeru „unaprjeđenja radnog zakonodavstva“. Ističe se pritom da su se aktualni propisi vezani za organizaciju rada, uključujući rad na izdvojenom radnom mjestu, „pokazali nedostatnim za brzu prilagodbu okolnostima pandemije bolesti Covid-19 te drugim izvanrednim okolnostima koje su se paralelno događale“, tj. prošlogodišnjim razornim potresima u Zagrebu i Sisačko-moslavačkoj županiji.

Cilj reforme je, kako navodi Vlada, kreirati jasan i moderan zakonodavni okvir koji će „promovirati pravedne radne uvjete, poticati prijelaz na oblike zapošljavanja na neodređeno radno vrijeme te istodobno poticati korištenje inovativnih oblika rada, omogućiti bolju ravnotežu privatnog i poslovnog života“. Pritom bi bolja ravnoteža privatnog i poslovnog života, prema objašnjenju iz resornog ministarstva, trebala pomoći u demografskoj revitalizaciji zemlje (Jutarnji list).

Modernizacija radnog zakonodavstva, smatraju u Vladi, imat će izravan utjecaj na povećanje stope zaposlenosti i stope aktivnosti radne snage, kao i smanjenje segmentacije na tržištu rada između privremeno i stalno zaposlenih radnika te odlijeva radnika u druge države.

Modernizacija i osuvremenjivanje

Vlada u svom dokumentu govori o fleksibilnijem tržištu rada, ali izbjegava govoriti o fleksibilizaciji ili liberalizaciji ZOR-a, s obzirom da su ti termini u mandatu ranijih vlada postali sinonimni s olakšanim otpuštanjem radnika. Umjesto toga koriste se izrazi modernizacija i osuvremenjivanje.

Iako se te riječi izbjegavaju, problematika koju označavaju će biti sastavni element budućih izmjena ZOR-a. „Uređenje instituta rada na izdvojenom radnom mjestu ili tzv. rada od kuće“, tek je jedan od elemenata nacrta novog Zakona o radu.

Planiraju se tako promjene koje bi trebale destimulirati korištenje ugovora na određeno vrijeme. Vlada priznaje da je Hrvatska po udjelu tih nesigurnijih ugovora u samom vrhu u Europi. Stoga je plan da se udio ugovora na određeno sa sadašnjih 25 posto u narednih pet godina smanji na 20 posto.

„Stoga će biti potrebno provesti mjere koje će dovesti do smanjenja korištenja neopravdanih ugovora o radu na određeno vrijeme, posebice onih izrazito kratkog trajanja, a radi pružanja veće sigurnosti radnicima izloženima prekomjernom sklapanju takvih nedobrovoljnih privremenih ugovora“, stoji u NPOO-u. Kako se objašnjava, time bi se utjecalo na „smanjenje segmentacije na tržištu rada i sprečavanje prekarnog rada, a sve navedeno za posljedicu će imati i povećanje adekvatnosti mirovine zbog kontinuiteta karijera koje više neće biti isprekidane sklapanjem različitih privremenih ugovora“.

Prema sadašnjim zakonskim odredbama, ugovor o radu na određeno vrijeme sklapa se iznimno, a uzastopni ugovor na određeno vrijeme poslodavac s radnikom smije sklopiti samo ako za to postoji objektivan razlog koji u ugovoru treba biti naveden.

Ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor, ne smije biti duže od tri neprekinute godine. No prvi ugovor kojeg radnik s poslodavcem sklapa na određeno vrijeme može biti potpisan i na rok duži od tri godine.

Zakonske izmjene, kako se navodi u NPOO-u, bit će usmjerene prema ograničavanju broja mogućih uzastopnih ugovora privremenog trajanja te sprječavanju zlouporaba takvih ugovora, ponajprije vezano uz zapošljavanja kod povezanih poslodavaca. Bolje će se definirati i pojam „uzastopnosti“ takvih ugovora.

„Vlada je spremna sa socijalnim partnerima razmotriti i druge mjere koje će destimulirati sklapanje ugovora na određeno, a poticati sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme, i to po uzoru na neke druge europske zemlje (primjerice Francusku, Sloveniju, Poljsku, Nizozemsku)“, navodi Vlada. Objašnjava i kako to uključuje i mogućnost uvođenja zakonskih odredbi kojima bi se na teret poslodavca omogućile dodatne edukacije radnika u svrhu podizanja njihove zapošljivosti i „to prvenstveno radni dodatne zaštite privremeno zaposlenih radnika“.

No, iako se u dokumentu to ne spominje, ograničavanje rada na određeno vrijeme reflektirat će se i na odredbe sklapanja ugovora na neodređeno vrijeme, kao i na pitanja otkazivanja takvog ugovora i otpremnine u slučaju otkaza radniku. To su pitanja oko kojih će Vlada i poslodavačka strana imati najviše prijepora sa sindikatima.

Pregovarat će se o smanjenju nekih radničkih prava

Otkazni rokovi i otpremnine jedno su od ključnih pitanja koje poslodavci pokreću pri svakom „otvaranju“ ZOR-a. Da je to i sada predmet razgovora, stidljivo je još lani najavio Josip Aladrović, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, a to je ponovio i ovih dana (intervju za Jutarnji list, tiskano izdanje od 1. svibnja).

Minimalno trajanje otkaznog roka sada je dva tjedna (ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca neprekinuto manje od godinu dana), a maksimalno tri mjeseca (za radnika koji je kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina).

Što se tiče otpremnine, ona se ne smije ugovoriti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće radnika koju je ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Pritom, ako zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu nije određeno drugačije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća (koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu).

Kako nam je neslužbeno potvrđeno iz više izvora, visina iznosa aktualnih otpremnina, kao i duljina trajanja otkaznih rokova, izmjenama ZOR-a pokušat će se umanjiti, a u planu je i olakšavanje postupka otkazivanja ugovora o radu.

Iz Vlade i resornog ministarstva za sada ne žele otvoreno najavljivati izmjene ZOR-a koje bi se mogle percipirati kao smanjenje radničkih prava. To se u aktualnim dokumentima izrijekom ne spominje, niti je od Ministarstva rada moguće dobiti izravan odgovor na pitanje o suštini predstojećih izmjena ZOR-a.

Međutim, iz javnih nastupa ministra Aladrovića iščitava se kako će otpremnine, otkazni rokovi i otkazivanje ugovora doista biti među temama pregovora.

Više poslova istovremeno

Novi ZOR bi, kao što smo ranije pisali, trebao regulirati i rad platformskih radnika.

„U ovome novom dijelu zakonske materije, kojom bi se na poseban način uredio rad platformskih radnika i sl., propisat će se subjektivna prava i obveze koja proizlaze iz toga posebnog pravnog odnosa – temeljna prava i obveze po osnovi obavljanja posla, obvezna osiguranja, zaštita i sigurnost, odmori, prestanak ugovora, suodlučivanje te udruživanje i prava iz kolektivnih radnih odnosa“, objašnjava Vlada.

Vlada, pritom priznaje i kako dio radnika ne može živjeti od svojih plaća pa će „afirmirati pravo na dodatni rad za druge poslodavce“.

Dopunski ili dodatni rad u radno zakonodavstvo unesen je prije sedam godina. Njime je radniku koji već radi punu satnicu kod jednog poslodavca ili radi u nepunom radnom vremenu za više poslodavaca, dana mogućnost dopunskog rada od maksimalno osam sati tjedno za drugog poslodavca. Pritom, ako je zaposlen u punom radnom vremenu, za dopunski rad kod drugog poslodavca treba dobiti pisanu suglasnog svoj matičnog poslodavca (ili poslodavaca ako radi kod više njih u nepunom radnom vremenu).

Nepoznat je podatak koliko radnika u Hrvatskoj koristi mogućnost dopunskog rada, ali se pretpostavlja da za dodatnim radom posežu radnici s nižim primanjima. No, iako se ne zna koliko je radnika u dopunskom radu, u Vladi smatraju da takav rad treba dodatno afirmirati jer će o „omogućiti zaposlenim osobama dodatnu zaradu i time postizanje boljeg životnog standarda“.

Što s radom nakon 65 godina?

Sindikalne centrale, okupljene u inicijativu „67 je previše“, srušile su 2019. vladinu mirovinsku reformu koja je predviđala podizanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina života. Prethodno, tijekom samih razgovora o mirovinskoj reformi, predstavnici radnika su kao jedno od rješenja za duži ostanak u svijetu rada predlagali da se kroz ZOR izmijeni odredba o odlasku u mirovinu po sili zakona.

Naime, ZOR propisuje da se u mirovinu odlazi sa 65 godina i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik ne dogovore drugačije. Ubuduće to ne bi trebalo biti pitanje „dogovora“ poslodavca i radnika, već bi radnik mogao birati želi li ostati na radnom mjestu i nakon što stekne sve uvjete za mirovinu.

No poslodavcima je problem što je na njima kompletan trošak bolovanja za radnika koji je ostao raditi i nakon što je stekao uvjete za zakonsko umirovljenju. Moguće je da će se taj teret stoga, kroz izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, pokušati prebaciti na državu.

Što je plaća?

I sam pojam plaće trebao bi biti „revidiran“ izmjenama ZOR-a.

„Iznimno je važno adekvatno definirati pojam plaće te ga bolje povezati s institutom minimalne plaće radi olakšane primjene propisa s područja rada, odnosno njihove usklađene primjene s propisima o oporezivanju dohotka od nesamostalnog rada“, navodi se u NPOO-u uz opasku da će to postići jasnim definiranjem svih sastavnih dijelova plaće.

Ovo objašnjenje ukazuje kako bi se novom definicijom u plaću mogla uključiti i neporezna davanja. Državi zavod za statistiku (DZS) od ožujka prošle godine u statistici plaća objavljuje i podatak o prosječnom iznosu neporeznih naknada koje su radnicima isplaćene uz plaću. DZS je takvom odvojenom objavom zapravo odbio zahtjev Ministarstva financija da se neoporezive naknade uključe u podatak o prosječnoj bruto i neto plaći.

Ako je suditi iz najava izmjena ZOR-a, promjenom definicije plaće bi se u nju mogle uključiti neoporezive naknade. To će davati iskrivljenu sliku (jer su naknade „olakšica“ na koju se ne plaćaju porezi i socijalna davanja), ali dobro će izgledati na papiru jer će se doimati kao da prosječne plaće rastu.

Članovima sindikata veća prava nego ostalima

Revidiranje pojma plaće „pridonijet će i pronalaženju rješenja za dugogodišnji problem članova sindikata u odnosu na ne-članove, a vezano uz korištenje prava ugovorenih kolektivnim ugovorima“.

Riječ je o „doprinosu solidarnosti“, odnosno doprinosu nečlanova sindikata za korištenje prava koje su sindikati u ime svojih članova ugovorili Kolektivnim ugovorima. Doprinos solidarnosti bio je propisan ZOR-om iz 2003.godine, ali je tu zakonsku odredbu 2005. godine ukinuo Ustavni sud (1,2).

No, čini se da je sada postignut dogovor oko tog pitanja, samo će ga trebati regulirati na način da ponovo ne padne na Ustavnom sudu.

„Naime, potrebno je uspostaviti ravnotežu između financijskih obveza članova sindikata i ugovorenih prava iz kolektivnih ugovora koja konzumiraju svi radnici, a sve u cilju promicanja socijalnog dijaloga i jačanja sindikata, posebice u okolnostima sve rjeđeg participiranja radnika u sindikalnom djelovanju odnosno u kolektivnom pregovaranju“, objašnjava Vlada navodeći kako će razmotriti više modela „radi pronalaženja onoga koji će dati optimalan odgovor u cilju poticanja djelotvornog socijalnog dijaloga“.

U igri su tri modela participiranja nečlanova sindikata, odnosno „uživanja“ u kolektivnim ugovorima koje su sindikati u ime svojih članova pregovarali, a riječ je o: uvođenju naknade za korištenje prava iz kolektivnih ugovora za radnike koji nisu članovi sindikata; model vremenskog ograničenja primjene prava iz kolektivnog ugovora za radnike koji nisu učlanjeni u sindikat; model ugovaranja dodatnih prava samo za članove sindikata.

Prva varijanta podrazumijevala bi rješenje slično onom koje je odlukom Ustavnog suda ukinuto. Drugo rješenje nije posve jasno, odnosno iz njega proizlazi da bi u slučaju isteka kolektivnog ugovora radnici članovi sindikata zadržali prava iz ugovora o radu na duži period od nečlanova sindikata.

Naime, sada se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa primjenjuju do sklapanja novog ugovora „u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivi ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka“.

Treća varijanta, odnosno ugovaranje dodatnih prava samo za članove sindikata moglo bi značiti da se kolektivnim ugovorom za članove sindikata, primjerice, ugovara nešto viši iznos božićnice ili regresa nego za nečlanove sindikata.

Posebnu pozornost vlast planira posvetiti i neprijavljenom radu. To će se, kao što smo ranije pisali, regulirati posebnim zakonom. I taj poseban zakon koji bi pridonio sprečavanju rada na crno, kao i izmjene ZOR-a, u NPOO-u su prepakirani u reformske mjere za naredni period, baš kao i novi propis o minimalnoj plaći, o kojem se u javnosti govori zadnjih tri-četiri godine, a prije više od godinu dana o mogućim se promjenama počelo razgovarati i sa socijalnim partnerima.

IZVOR

Sever u RTL-u Danas o radu nakon 65 godina: ‘Mi time nismo izgubili. Otvorit će se samo prostor da ljudi dulje rade’

Kaže kako je danas radnici imaju puno problema

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever gostovao je u RTL Danas.

---

Kaže kako je danas radnici imaju puno problema: “Činjenica je da su ključni problemi za radnike mala primanja i nestalni i nesigurni oblici rada i to su zapravo i ključni razlozi zbog kojih hrvatski radnici, hrvatski građani u cjelini odlaze van. Najveći dio onih koji bježe iz Hrvatske odlaze u potrazi za boljim sutra su oni koji već rade, koji imaju plaće, ali su premale, koji imaju poslao koji su nesigurni, koji nemaju uvjete za stvaranje obitelji niti za imati djecu pa sve to traže vani, a onda se na to naslanjaju i oni koji su završili fakultete primjerice i srednje škole, a činjenica je da nažalost Hrvatska u Europi prednjači po sporosti zapošljavanja mladih visokoobrazovanih.”

Nove izmjene u Zakonu o radu

“Mnogi su uspoređivali jesmo li mi izgubili zato što smo prikupili potpise i tamo smo Zakon o mirovinskom osiguranju ugradili vrlo jasno da je 65 godina granica kojom radnici stječu prava na punu starosnu mirovinu bez penalizacije. Ovdje na drugoj strani se samo otvara prostor da oni koji to mogu i žele doista mogu ostati raditi dulje radi toga jer je do sada tu bila granica na 65 godina pa je čak bilo nelogično da se u mirovinskom diže na 67, a da se u Zakonu o radu ostavlja 65. Ovdje znači tih 65 godina je zapravo uvjet s kojim prestaje silom zakona radni odnos, a poslodavac ga može produžiti s radnikom pod uvjetom da se oba dogovore, ali je bio dodatni problem i u tome što je tada poslodavac svako bolovanje koje je radniku bilo iznad 65 godina morao sam plaćati jer to Zavod za zdravstveno osiguranje nije pokrivao.”

Na pitanje je li podražava takvu mogućnost izmjene,Severje odgovorio: “Mi smo i tada upozoravali da to treba otvoriti, dakle svi oni koji su se umorili radom, istrošili radom, ti sa 65 godina po Zakonu o mirovinskom mogu otići u punu starosnu mirovinu, a svi drugi koji to mogu, žele mogu ostati raditi i dalje. To su poslodavci problematizirali jer su govorili što ako se dogoditi da radnik ima recimo 70 godina, kod mene je proveo 45 ili 50, zar mu doista za sve te godine moram isplatiti otpremninu ako ga se tada želim riješiti. Rekli smo o tome se dade razgovarati jer nakon 65 godine starosti vjerojatno će to biti neki drugi uvjeti, ali o tome razgovore tek čekamo.”

Postoji li alternativa radu do 67?

Ministarstvo kažeda je glavni razlog za izmjene starenje stanovništva, broj radnika i da se broj radnika i umirovljenika ustvari izjednačio. Sever kaže kako je to veliki problem u Hrvatskoj.

“Razvijenije zapadne zemlje imaju daleko veći udio zaposlenih u radno sposobnom stanovništvu nego što ima Hrvatska. Hrvatska tu ima nekakve neslavne brojke i taj dio treba poboljšati, ali nisu za to krivi radnici. Upravo tu se vidi vrlo jasno po podacima koji se bilježe da se zapravo poslodavci u pravilu rješavaju starijih radnika i da radnici zapravo ne svojom voljom ne uspijevaju doživjeti niti tih 65 godina radeći kod poslodavca, nego ih se poslodavac rješava ranije i zamjenjuje ih mlađom radnom snagom.”

Rad od kuće

“Taj rad je zapravo izuzetno dobro reguliran već dosadašnjom odredbom Zakona o radu koja je rekla sve. Na jednoj strani postoji sporazum unutar EU koji su dogovorili još 2002. godine reprezentativno poslodavačke udruge na razini Europe i Europska konfederacija sindikata koji su obvezali i poslodavce s jedne strane i radničke sindikalne organizacije s druge strane u zemljama članicama da se oko toga međusobno dogovore. Mi nažalost nismo nikad uspjeli taj dogovor postići, dijelom je tu kriva i država jer, primjerice, onu naknadu za povećane troškove za rad od kuće odnosno na izvornom mjestu rada nisu oslobodili poreza pa na taj način to nije priznato kao porezna olakšica poslodavcu. Ali ono što je činjenica, zakon je sad vrlo jasno rekao, za rad na izdvojenom mjestu rada, što je puno bolja definicija nego rad od kuće ili bilo što drugo što se želi jer je to onda svaki onaj koji se obavlja izvan poslodavčevog prostora, za taj rad poslodavac bi trebao dati dodatak ugovoru o radu, trebao bi isto tako provjeriti uvjete ima li uopće radnik uvjete za takav rad, nakon toga provjeriti i samu sigurnost posla, isto tako vidjeti što je s opremom i na kraju krajeva naknaditi i sve one troškove koje radnik ima povećane, osigurati mu isto tako i zaštitu na radu što je najvažnije radno vrijeme. Mi smo upravo u ovom vremenu pandemije bilježili da su radnike bez ikakvih dodataka ugovora slali doma, da ljudi uopće nisu imali određeno radno vrijeme pa su praktički bili cijelo vrijeme na raspolaganju poslodavcu pa čak i nedjeljom i blagdanom i da jednako tako nisu im nadoknađivali ni one troškove koje su imali povećane zbog toga što su bili doma, a da ne velim a su mnogi zbog neodgovarajućih uvjeta rada radili iz kupaonice, radili iz hodnika i slično.”

IZVOR

Tri sindikalne središnjice noćas, pet minuta do ponoći, obilježile su Međunarodni praznik rada prosvjednim performansom Zadnji vlak za bolje normalno na zagrebačkom Glavnom kolodvoru te poručile da će zaustaviti snižavanje cijene rada i obespravljenje radnika u Hrvatskoj.

Epidemija koronavirusa ni ove godine nije dopustila održavanje tradicionalne sindikalne povorke i javnoga prosvjeda pa su Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) i Matica hrvatskih sindikata (MHS) ponoćnim performansom upozorili na iseljavanje hrvatskih radnika u potrazi za sigurnijim poslom i većom plaćom.

---

Stanje radničkih prava u Hrvatskoj “stavljeno je pod tepih” zbog epidemije, ali i zbog prepirke predsjednika Vlade i države, ustvrdio je predsjednik NSH Krešimir Sever. Iznio je i podatak da se u posljednjih deset godina oko 10% Hrvata iselilo zbog nesigurnih poslova i malih plaća te su nadomješteni uvoznom radnom snagom “koja iz očaja prihvaća niska primanja jer je kod njih još gore”.

Sever je radnicima poručio da nisu sami te da sindikalne središnjice neće dopustiti pogodovanje poslodavcima.

– Dosta je daljnje fleksibilizacije i obespravljenja radnika. Budu li poslodavci i dalje inzistirali na tome, uvijek imamo mehanizme i načine da i u ovim uvjetima pokrenemo ljude, poručio je.

Performansom redateljice i scenaristice Petre Radin, s Filipom Detelićem, Petrom Težak i Mariom Kovačem u ulogama, dočarana je slika većine radnika koji se bore s dilemom vrijedi li boriti se za ostanak ili odustati i uhvatiti vlak za odlazak. Tu dilemu nemaju hrvatski političari, a nema je ni većina poslodavaca kojima je jedini interes brzi profit pod cijenu zadržavanja niske cijene rada, rekao je predsjednik SSSH Mladen Novosel. Govoreći o stajalištima i zahtjevima SSSH, Novosel je istaknuo kako tzv. “moderan Zakon o radu koji zagovara Vlada, hrvatsko gospodarstvo neće učiniti ništa održivijim, niti će stvoriti kvalitetna radna mjesta.

– Sektorsko kolektivno pregovaranje, kvalitetan socijalni dijalog i slobodno sindikalno organiziranje jedina je garancija zadovoljnog i radnika i poslodavca, rekao je Novosel te najavio potpisivanje sporazuma SSSH i Hrvatske udruge poslodavaca o početku kolektivnog pregovaranja za sektor javnolinijskog prijevoza.

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić rekao je kako je korona-kriza prilika da Hrvatska izgleda drugačije.

– Europa se zahvaljujući pandemiji mijenja uvode se pravila za minimalnu plaću, jačaju se mjere za zapošljavanje, uvodi se cijeli korpus socijalnih prava, napušta se sumanuta politika štednje koja je dovela do iseljavanja u Hrvatskoj, istaknuo je Ribić te dodao da izlazak iz krize mora biti temeljen na promjeni porezne politike u smjeru veće društvene jednakosti i pravde te većeg dostojanstva radnika. To je, smatra Ribić, jedini način da zaustavimo iseljavanje.

IZVOR