Arhiva za kategoriju Obavijesti

Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Matica hrvatskih sindikata uputili su zajednički komentar na Obrazac prethodne procjene učinka propisa za Nacrt prijedloga Zakoa o radu koji je na e-Savjetovanju do 7. lipnja 2021. godine.

U nastavku prenosimo cijeli komentar:

Zakon o radu opći je propis kojim se uređuju radni odnosi, odnosno odnosi između radnika i poslodavaca u Hrvatskoj. Glavna svrha posebnog uređivanja radnih odnosa, u odnosu na opće građanskopravne propise, zaštita je radnika kao slabije strane radnog odnosa. Stoga smatramo da je analiza stručnog nositelja, u kojoj procjenjuje da je zakonski okvir potrebno mijenjati kako bi ‘na odgovarajući način mogao pokretati gospodarstvo i poduzetničke aktivnosti te zaštititi poduzetnike od administrativnih opterećenja i troškova rada u obavljanju njihovih djelatnosti’ posve promašena i neprimjerena. Dapače, ona pokazuje nerazumijevanje kako stručnog nositelja tako i poslodavaca i njihovih udruga o tome što od ovoga propisa mogu očekivati. Također, očekivanja kako stručnog nositelja tako i, posebice, poslodavaca i njihovih udruga kako se izmjenama ovoga propisa može poslodavcima olakšati otpuštanje radnika, a da radnici  nemaju pravo na sudu osporavati dopuštenost razloga otkaza – nerealna su.

Stoga navedeno ne može biti cilj Zakona o radu niti se uopće postiže izmjenama radnog zakonodavstva, već naprotiv, nekim drugim mjerama, iz domene drugih ministarstava. Smatramo da je radne odnose u Hrvatskoj doista potrebno urediti, a dokaz za to je veliki broj radnika koji nije pokriven kolektivnim ugovorima, ali i oni koje opće odredbe Zakona o radu ne štite ni na koji način. Žao nam je što je stručni nositelj propustio provesti analizu koja bi omogućila da se odgovori upravo na ove probleme i pristupi izmjeni zakonodavstva koje bi radnicima doista omogućio pregovaranje o njihovim uvjetima rada, efikasnu zaštitu njihovih prava i jamstvo kvalitetnijih radnih mjesta u Hrvatskoj, posebno u odnosu na sigurnost radnih mjesta i radno vrijeme po mjeri čovjeka. U nastavku iznosimo stavove sindikalnih središnjica prema područjima za koje je konstatirana potreba redefiniranja te u odnosu na stavove stručnog nositelja koji su navedeni u analizi:

1. Kada je riječ o ugovoru o radu na određeno vrijeme, pozdravljamo namjeru da se ide u zakonske izmjene kojima će se utjecati na smanjivanje udjela rada na određeno vrijeme u ukupnoj zaposlenosti. Smatramo, međutim, da je tome potrebno pristupiti izrazito promišljeno, na temelju analize razloga  neopravdanog zapošljavanja na određeno vrijeme – sužavanjem zakonskog okvira unutar kojeg je takvo zapošljavanje moguće, propisivanjem mogućnosti preispitivanja nezakonitosti takvog zapošljavanja i ‘poskupljivanjem’ zapošljavanja na određeno vrijeme odnosno izjednačavanjem prava tih radnika s pravima zaposlenih po standardnom ugovoru, ugovoru o radu na neodređeno vrijeme. Potrebno je dakle, utvrditi prave uzroke raširene prakse neopravdanog zapošljavanja na određeno vrijeme, a ne se zaustavljati na kozmetičkim rješenjima koja, prema izričaju ovog dokumenta, očito trebaju poslužiti kao alibi za olakšavanje otpuštanja radnika zaposlenih po standardnom ugovoru jer će se (kako tvrde poslodavci, a stručni nositelj se očito priklanja toj tvrdnji) olakšavanjem otpuštanja radnika zaposlenih na neodređeno vrijeme smanjiti pritisak na zapošljavanje po ugovoru o radu na određeno vrijeme. Promatranje ove dvije vrste ugovora kao „sustav spojenih posuda“ posve je pogrešno i neprihvatljivo. Naime,  ugovor o radu na neodređeno vrijeme je standardni  oblik ugovora o radu, kako u Hrvatskoj tako i u Europskoj uniji, dok je ugovor o radu na određeno vrijeme tek iznimka, jedan od nestandardnih oblika ugovora  o radu (jednako kao i ugovor za stalnog sezonca, zapošljavanje ugovorom s agencijom za privremeno zapošljavanje i dr.) i njegovo je korištenje dopušteno samo u propisanim slučajevima. Stoga ne možemo pristati na olakšavanje otpuštanja, a pogotovo ne relativiziranjem zabrane otkazivanja zaštićenim kategorijama, jer smatramo da je segmentaciju na tržištu rada potrebno smanjiti tako da se prava radnika koji su na tržištu rada u nesigurnijem položaju povećaju, a ne tako da se sva radna mjesta učine nesigurnijima, a pogotovo radna mjesta onih radnika koji poslodavcima (više) nisu tako poželjni. Naposlijetku, ponovno ističemo, da se u svrhu smanjivanja udjela rada na određeno vrijeme, potrebno pozabaviti i regulacijom agencijskog rada i poticanja sigurnosti zapošljavanja u djelatnostima dominantno sezonskog karaktera, što u ovoj procjeni učinaka nije prepoznato.  Na kraju, ono što je zasigurno hrvatski najveći problem i po čemu je Hrvatska najgora u Europskoj uniji, je problem ogromnog broja radnika zaposlenih po tzv. kratkim ugovorima o radu na određeno vrijeme (do tri mjeseca) za čije suzbijanje stručni nositelj ne nudi nikakvo rješenje.

2. Veliki broj radnika od početka proglašenja epidemije COVID-19 u Hrvatskoj jednostrano je, bez vlastite suglasnosti, upućen na rad od kuće bez da ih je itko pitao imaju li uvjete za takav rad i bez da su, kako to Zakon o radu sada uređuje, ugovorom o radu odnosno dodatkom ugovora o radu uređena pitanja sredstava rada i troškova takvog rada, njegovo trajanje te dodatna zaštita radnika u dijelu radnog vremena. Međutim, ništa od toga nije naišlo na neki interes stručnog nositelja već se, kao potreba za uređenjem, navodi smanjivanje troškova rada za poslodavce (na čiji račun?) i uvođenje posebnog instituta rada na daljinu (iako članak 17. važećeg Zakona o radu, koji govori  o radu na izdvojenom mjestu rada, u cijelosti pokriva i ovo što stručni nositelj naziva „rad na daljinu“), za koji je nemoguće utvrditi koje su njegove posebne odrednice, osim što očito predstavlja uvođenje još jednog fleksibilnog oblika rada, ovaj puta s još manje obveza za poslodavca. Radnik ne smije snositi teret specifičnih uvjeta rada niti posebnih poslodavčevih želja te takav rad mora biti isključivo dobrovoljan i odražavati suglasnost volja obiju strana. Pritom se vraćamo na početak i podsjećamo da su radni odnosi ugovorni odnosi i da obje strane moraju prihvatiti uvjete, a u konkretnom slučaju poslodavac prema radniku mora imati jednake obveze, a radnik jednaka prava kao da radi u prostoru poslodavca. Kada je riječ o radu od kuće potaknutom pandemijom koronavirusa, na isti način na koji je radnik u stanju raditi za poslodavca i dostavljati mu rezultate svoga rada, poslodavac je u stanju (i dužan) radniku dostaviti aneks ugovora o radu, kao dvostrani dokument u skladu s člankom 17. Zakona o radu, koji je trebao pokriti novonastalo stanje! Na kraju, sindikalni prijedlog dopune Zakona o radu u ovome dijelu bio je definiranje prava radnika na nedostupnost nakon radnog vremena (pravo na isključenje), o čemu stručni nositelji ništa ne govori. Podsjećamo na istraživanje koje je za SSSH proveo Hendal 2018. i 2019. godine, a prema kojem je 58 posto ispitanika (od 1.000) pozitivno odgovorilo na pitanje odgovara li na mailove odnosno prima li telefonske pozive i izvan radnog vremena što, kada se izuzmu ispitanici čiji odgovor na pitanje s obzirom na njihovu situaciju nije primjenjiv (27,6 posto), udio čini još većim.

3. Komentari o radu na izdvojenom mjestu rada jednako tako vrijede i za rad u nepunom radnom vremenu. Izrazito je cinično da se europski trendovi o usklađivanju privatnog i poslovnog života koriste kao alibi za poticanje fleksibilizacije na tržištu rada u korist poslodavaca, a pogotovo u zemlji u kojoj dostojan život za sebe i svoju obitelj većina radnika ne može osigurati ni s plaćom za puno radno vrijeme, a kamoli za nepuno.

4. Prema istraživanju spomenutom u točki 2., a nedavno je slično proveo i MROSP (2021.), udio radnika kojima prekovremeni rad nije evidentiran i plaćen kreće se između 30 do čak 40 posto. Prekovremeni rad široko je rasprostranjen u Hrvatskoj – prekovremeno ponekad radi čak 2/3 radnika, od kojih 1/3 prekovremeno radi čak jednom tjedno ili češće. Ozbiljni generator neevidentiranog prekovremenog rada je i raspored radnog vremena u nejednakom trajanju, koji omogućuje poslodavcima da ga koriste najčešće kao zamjenu za pravodobno planiranje organizacije radnog vremena. Stoga je prijedlog sindikalnih središnjica bio raspored radnog vremena u nejednakom trajanju ograničiti samo na smjenski rad (ZOR 2009.), dok za druge potrebe s obzirom na narav posla ostaje preraspodjela radnog vremena (sukladno Direktivi 2003/88/EZ EP-a i Vijeća od 4.12.2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena). Radno vrijeme jedno je od najproblematičnijih područja primjene Zakona o radu, no unatoč tome iz analize stanja ne čita se ništa o namjeri  stručnog nositelja da se odlučno posveti ovim problemima u interesu nužne potrebe uređivanja radnih odnosa i podizanja kvalitete radnih mjesta u Hrvatskoj ali i u interesu države da se svaki prekovremeni rad evidentira i plati, uključujući poreze i obvezne doprinose. Naprotiv, iz neodređenosti prijedloga, može se iščitati tek da bi u ovom području moglo doći i do dodatne fleksibilizacije i proširivanja radnog vremena. Protivimo se povećanju najdužeg trajanja radnog vremena iz članaka 61. i 62., i pretvaranju odredbi koje se tiču zaštite zdravlja radnika u odredbe kojima se ‘afirmira pravo na još duži dodatni rad za druge poslodavce’  iako radnik već radi puno (pa i prekovremeno) radno vrijeme kod prvog poslodavca. Afirmacija prava na dostojanstven rad, što bi trebao biti jedan od ciljeva rada ovog Ministarstva, treba značiti mogućnost ostvarivanja primjerene, dostojanstvene plaće bez ugroze zdravlja radnika pa i unatoč njegovoj volji/potrebi, a pogotovo u kontekstu najnovije studije Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne organizacije rada o pogubnim učincima prekomjernog rada i troškovima koje takav rad proizvodi za sustav zdravstva i socijalne skrbi. (Studija zaključuje da 55 satni radni tjedan donosi 35 posto više rizika za moždani udar i 17 posto veći rizik za smrt od ishemijske bolesti srca u usporedbi s 35–40 sati rada na tjedan). Posljednje se pogotovo ne smije i ne može pravdati potrebama organizacije rada kod poslodavca.

5. Neugodno smo iznenađeni dijelom procjene učinaka propisa koji se odnosi na kolektivne radne odnose. Nejasno je što stručni nositelj smatra pod prijedlogom izmjene odredbe o produženoj primjeni kolektivnog ugovora nakon isteka otkaznog roka, kada se taj institut odnosi samo na kolektivne ugovore koji su sklopljeni na rok, zbog čega pretpostavljamo da se radi o grešci. Također je nejasno što se misli pod usklađivanjem odredbi o načinu izbora sindikalnog povjerenika (usklađivanjem s čim?) te koja je namjera i svrha navedenog prijedloga. Dapače, područje izbora sindikalnih povjerenika nikako se ne može uređivati propisom jer je to izravno kršenje konvencija. Ne slažemo se s namjerom ograničavanja trajanja zaštite sindikalnog povjerenika, već naprotiv, smatramo da ju je potrebno dodatno produžiti s obzirom na sve veće pritiske poslodavaca na nositelje ove dužnosti. Također, ne možemo pristati na dodatno zakonsko slabljenje prava na štrajk, a pogotovo kada je pravi problem s kojim se suočavamo, ne samo na razini sindikata, nego na razini cijelog društva, uopće mogućnost ostvarivanja prava na štrajk, do čega dolazi, među ostalim,  zbog sudske prakse koja usko tumači odredbe Zakona o radu, posebice kada je riječ o dopuštenim razlozima za štrajk te  nedovoljno uvažava međunarodne radne standarde. Trebaju nam bolje zakonske formulacije i nove, dodatne odredbe koje će dati pozitivan zamah i signal provedbi štrajka kao važnom alatu demokratske i radničke borbe te urediti (sada neuređeno) pitanje prava na opći štrajk.

6. Smatramo da je pogrešno problem rada putem internetske platforme rješavati uređivanjem takvog rada na poseban način, nego je potrebno slijediti europsku sudsku praksu i taj problem rješavati priznavanjem statusa radnika osobe koje radi na takav način, odnosno proširiti prava radnika iz Zakona o radu i na te radnike. Pristup u kojem bi se za takve radnike propisivao poseban korpus prava i obveza znači legalizaciju njihovog statusa radnika druge klase, a odricanje statusa poslodavca internetskim platformama koje na njihovom radu ostvaruju ogromne profite, u tom smislu daljnju eroziju radnih odnosa te odlučivanje za smjer suprotan većini EU zemalja (ignoriraju se nedavne ključne presude u nizu zemalja). Još jednom  ističemo da je postavljanje poticanja poduzetničkih aktivnosti  kao cilja intervencije u propis koji uređuje radne odnose i zlouporabe do kojih dolazi – upravo posljedica uspješnog zaobilaženja uređenja radnih odnosa od strane ovih kompanija, te propusta države da odgovarajuće i pravodobno reagira, uređuje tržište rada te dosljedno primjenjuje i tumači Zakon o radu u ovom području.

Na kraju, napominjemo da je Ministarstvo upoznato sa stavovima sindikalnih središnjicama koje su predstavnici sindikalnih središnjica detaljno obrazlagali tijekom konzultacijskog postupka kako usmenim putem, tako i dostavom više od 50 stranica kvalitetno argumentiranih pisanih materijala. S obzirom na to, neprihvatljivo je da se u ovoj Procjeni učinaka propisa i dalje inzistira na rješenjima s kojima smo izrazili ozbiljno i kvalitetno argumentirano neslaganje, pogotovo zato što u odnosu na neke postoje ozbiljni pravni problemi.

Neprihvatljivo nam je i što se na temelju naših analiza i stručnih podloga u ovom dokumentu nije našao praktički niti jedan od sindikalnih prijedloga iznesenih u cilju jačanja zaštite prava radnika i sprečavanja uočenih zlouporaba u svim glavama Zakona o radu. S obzirom da tijekom konzultacijskog postupka očito nije došlo do postizanja dogovora o načinu preuređenja radnog zakonodavstva i da su se u Procjeni učinaka propisa i dalje našli samo interesi i stavovi s kojima je Ministarstvo ušlo u konzultacijski postupak sa socijalnim partnerima, držimo da ona odražava isključivo stajališta stručnog nositelja značajno temeljenog na zahtjevima poslodavaca. Upozorivši na prethodno, očekujemo da će u daljnjoj fazi, tijekom izrade samog zakonskog teksta, doći do uvažavanja prijedloga svih uključenih strana, u onome što bi trebao biti zajednički interes, a to je izrada propisa koji bolje uređuje radne odnose u Hrvatskoj. S obzirom na navedeno smatramo i neprimjerenim unaprijed tvrditi da bi se predloženim izmjenama i dopunama važećeg zakonskog teksta, mijenjalo i dopunjavalo više od polovine članaka važećeg zakona, što za sobom povlači potrebu donošenja novog Zakona.

IZVOR

Ulaskom u službenu proceduru Zakona o radu sindikati i poslodavci su iznijeli svoje početne pozicije, a sljedećih mjeseci, nakon formiranja radne skupine, kako se čini, mogu se očekivati tvrdi pregovori oko pojedinih odredbi.

Dosadašnje konzultacije i online sastanci predstavnika socijalnih partnera, prema riječima Krešimira Severa, predsjednika NSH, pokazali su da poslodavci čvrsto inzistiraju na fleksibilizaciji radnog zakonodavstva, a sindikati idu za tim da se zaštite prava radnika u smislu boljeg usklađivanja poslovnog i obiteljskog života te u skladu s aktualnim trendovima u Europi. Glavni prijepor, čini se, mogla bi biti namjera ministra rada Josipa Aladrovića da se destimulira rad na određeno.

Brisanje odredbi

Poslodavci smatraju da je preduvjet tome olabaviti stalno zaposlenje, među ostalim lakšim otpuštanjem, te smanjenje iznosa otpremnina i trajanje otkaznih rokova. Postoje velike razlike i oko toga kako definirati izdvojeno radno mjesto.

Sindikati smatraju da nema potrebe za većim izmjenama odredbi sadašnjeg zakona koji, uz ostalo, određuje da on uvijek podrazumijeva potpisivanje dodatka ugovora o radu i preuzimanje različitih troškova, kao što je električna energija ili internet, te zdravstvenu zaštitu. Također, poslodavci žele da se poveća mogućnost prekovremenog rada u odnosu na sadašnjih 180 sati, dok je sindikatima to potpuno neprihvatljivo.

– Čvrsto ćemo ostati pri svojim stavovima i zastupati poruke zabrinutih radnika i građana. Poslodavci brinu samo o tome kako da skinu svaku odgovornost sa sebe – odlučan je Sever.

HUP u svom očitovanju navodi kako se, općenito, zalaže za fleksibilnije uređenje radnog vremena, u što ulazi i rad na izdvojenom mjestu i rad na daljinu. Kada je riječ o većem zapošljavanju za stalno, HUP navodi kako se zalaže za veću fleksibilizaciju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, fleksibilizaciju radnog vremena, tj. pojednostavljenje odredbi o rasporedu radnog vremena, preraspodjeli, nejednakom rasporedu, prekovremenom radu ili pripravnosti.

Predlaže i brisanje odredbe ZOR-a koja propisuje da se ugovor o radu na određeno vrijeme može otkazati samo ako je to predviđeno ugovorom. Kako objašnjavaju, najveći broj mikro i malih poduzetnika koji nemaju svoje pravne službe i služe se unaprijed pripremljenim obrascima ugovora o radu nisu dovoljno upoznati sa zakonskim ograničenjima. Brisanjem spornog članka, smatraju, doći će do otklanjanja prepreka za zadržavanje najučinkovitijih radnika te dinamičnije i konkurentnije tržište rada.

Pozivajući se na postojeća iskustva, HUP navodi kako se rad na određeno vrijeme u značajnoj mjeri koristi zbog nejasnih odredbi o probnom radu, “ali i restriktivnog sustava otkazivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme”. U HUP-u dodaju da su ugovori o radu na određeno vrijeme potreba pojedinih sektora i bilo bi nesmotreno uzeti u obzir specifičnosti tih sektora.

“Primjerice, u turizmu i graditeljstvu udio ugovora o radu sklopljenih na tri mjeseca rezultat je sezonskih potreba. Kako u svijetu tako i u Hrvatskoj poslovanje nikada nije bilo više dinamično”, kažu u HUP-u

Ugovori za rad na daljinu

U pogledu izdvojenog mjesta rada, zalažu se “moderniziranje zakonskog uređenja na način da se zadrži važeći institut rada na izdvojenom mjestu rada i uvede novi institut rada na daljinu”. Za stalni rad na daljinu sklapao bi se ugovor o radu na daljinu koji se ne smatra radom na izdvojenom mjestu rada i na njega se ne primjenjuju odredbe koje uključuju pribavljanje i održavanje postrojenja, uređaja ili zaštitu života i zdravlja.

Privremeni rad na daljinu, pak, bio bi iznimno moguć na zahtjev poslodavca u slučaju izvanrednih i nepredvidivih okolnosti (epidemija-pandemija, potres, poplava).

IZVOR

Nitko zasad ne spominje promjene kad su u pitanju stalno zaposleni, čiji se udio u ukupnom broju radnika stalno smanjuje, a poslodavci predlažu da se u novi Zakon o radu ugradi mogućnost smanjenja plaća u izvanrednim okolnostima

Vlada je pokrenula proceduru za donošenje potpuno novog zakona o radu, a najavila je to na svom portalu e-Savjetovanja objavom obrasca prethodne procjene učinaka u kojem otkriva i 11 točaka, odnosno ciljeva koji su motiv za donošenje potpuno novog propisa koji bi regulirao odnose radnika i poslodavca.

Među njima za sada nema najave moguće liberalizacije kad su u pitanju ugovori na neodređeno vrijeme, odnosno stalni ugovori, iako su i u samoj Vladi u prethodnom razdoblju isticali da će doći do promjena, a da bi zauzvrat trebalo smanjiti rad na određeno vrijeme. S obzirom na to da se nakon sedam godina ide na izradu potpuno novog ZOR-a, sve će opcije biti otvorene, pa se za sada sa sigurnošću ne može zaključiti da na stolu neće biti lakše i jeftinije otpuštanje onih koji imaju stalan posao.

Prekarni rad

Reguliranje ugovora na određeno vrijeme, za koje Vlada priželjkuje i uvođenje odredbi koje bi i tim radnicima omogućili isplatu otpremnine, navedeno je kao prvi razlog za izmjene ZOR-a. I dok Vlada u svom obrazloženju spominje čak i relativnu zabranu otkaza, te najavljuje mjere koje će smanjiti korištenje neopravdanih ugovora na određeno vrijeme i to kroz ograničavanje broja mogućih uzastopnih ugovora privremenog rada, poslodavci su na konzultacijama, navodi se u Vladinom dokumentu, tražili »veću fleksibilizaciju ugovora o radu na određeno vrijeme, bez propisivanja dodatnih ograničenja za njihovo sklapanje«.

Suprotno je to u potpunosti ciljevima koje Vlada želi postići, ali pred socijalnim partnerima su sada višemjesečni pregovori i malo je vjerojatno da su poslodavci, nakon što iz Vlade više od godinu dana spominju uvođenje dodatnih ograničenja za ugovore na određeno vrijeme, samo tako zatražili ukidanje postojećih ograničenja, što sugerira da se u pregovorima spremaju zatražiti popuste na drugoj strani.

Pravi pregovori oko ZOR-a tek trebaju početi, a pitanje je hoće li i ovaj novi zakon, kao i svi prethodni donijeti smanjenje prava radnika, i dodatne odredbe o njihovoj zaštiti koje nikada nisu zaživjele u praksi.

Vlada ističe i to da su kod sklapanja ugovora na određeno zapaženi primjeri zlouporaba, posebice nejednako postupanje prema ženama radi trudnoće i majčinstva. »Stoga će biti potrebno provesti mjere koje će dovesti do smanjenja korištenja neopravdanih ugovora o radu na određeno vrijeme, posebice onih izrazito kratkog trajanja, a radi pružanja veće sigurnosti radnicima izloženima prekomjernom sklapanju takvih ugovora. Time bi se utjecalo na smanjenje segmentacije na tržištu rada i sprečavanje prekarnog rada, a sve navedeno za posljedicu će imati i povećanje adekvatnosti mirovine zbog kontinuiteta karijera koje više neće biti isprekidane sklapanjem različitih privremenih ugovora«, navodi Vlada svoje motive.

Izvanredne okolnosti

Najavljuje da će zakonske izmjene biti usmjerene k ograničavanju broja mogućih uzastopnih ugovora privremenog trajanja te sprječavanju zlouporaba takvih ugovora, ponajprije vezano uz zapošljavanja kod povezanih poslodavaca te boljim definiranjem pojma »uzastopnosti«. Sindikati očekivano traže jačanja sigurnosti rada temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme kroz sprječavanje zlouporaba takvog rada.

Osim što traže veću fleksibilizaciju ugovora na određeno, poslodavci, otkriva Vladina objava, predlažu da se u ZOR uvede mogućnost snižavanja plaće i drugih odredbi u slučaju izvanrednih okolnosti, bez potrebe mijenjanja ostalih odredbi o plaćama. Takav su prijedlog imali i na početku pandemije kad su predlagali suspenziju ZOR-a i mogućnost jednostranog snižavanja plaća, no prijedlog nije prošao, a u tvrtkama gdje postoje kolektivni ugovori poslodavci i sindikati su sami postigli takve sporazume, koji su uglavnom bili ograničenog trajanja. U prijedlogu nije navedeno što bi bile izvanredne okolnosti i tko bi odlučivao kad su one nastupile.

Vlada, pak najavljuje, a to traže i poslodavci, da joj je cilj zakonskih urediti rad na izdvojenom mjestu, odnosno rad od kuće i to u redovnim i izvanrednim okolnosti. »Odgovarajućom pravnom regulacijom mogu se ostvariti preduvjeti za stabilnost radnih mjesta i održavanje stope zaposlenosti u redovnim i izvanrednim okolnostima. Time dolazi do smanjenja troškova rada i nekih osobnih troškova radnika uz veće mogućnosti usklađivanja profesionalnih s osobnim te obiteljskim potrebama što će posebice pozitivno utjecati na zaposlene roditelje mlađe djece. Takvim zakonskim rješenjem se, štiteći prava radnika, omogućava fleksibilna organizaciju rada, posebno u slučaju naglih promjena u poslovnom i radnom okruženju«, puno nade Vlada polaže u rad od kuće.

Rad i nakon 65.

Novi bi ZOR trebao urediti i ustupanje radnika u upućivanje na rad povezanim poslodavcima, te akcijski rad. Najavljuje se i uređenje rada u nepunom radnom vremenu jer, kako kažu, u Hrvatskoj taj rad nije prepoznat i tako zarađuje tek četiri posto osiguranika.

Novi bi zakon o radu trebao urediti i godišnji odmor, plaću, odnosno što sve ulazi u njezin izračun, te jasno propisati kako je ona povezana s radnim vremenom. Vlada navodi da će urediti odredbe koje se tiču prava na plaćeni godišnji odmor, ističući kako ih treba izmijeniti i dopuniti u dijelu koji se odnosi na trajanje i prenošenje godišnjeg odmora, zbog uočenih poteškoća u pravilnoj primjeni ovih zakonskih normi.

Novi bi Propis trebao definirati i platformski rad, odnosno rad ljudi koji, primjerice, preko platforme Uber nude taksi usluge, ali su po pitanju svojih radnih prava potpuno nezaštićeni.

Omogućit će se i rad nakon 65 godine, i čini se da to ubuduće ne bi trebalo značiti automatski prestanak radnog odnosa, ako se poslodavac ne suglasi drukčije, a način da se to postigne je, po svemu sudeći, promjena odredbe po kojoj i nakon 65 godine poslodavca snosi troškove bolovanja za starijeg radnika.

IZVOR

U sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, u dijelu koji se odnosu na unaprjeđenje upravljanja državnom imovinom predviđena je prodaja 185 poduzeća u državnom vlasništvu, za koja je ocijenjeno da nisu od posebnog interesa za RH.

Prodaja bi, kako je najavljeno, trebala biti oglašena do drugog kvartala 2026. godine.

Također, bit će revidirana i lista pravnih osoba od posebnog državnog interesa, na kojoj je trenutno 39 poduzeća, pa će i ona koja budu uklonjena s te liste, postupno ići u prodaju.

Država ima veliki utjecaj na ekonomske tokove

Država ima vrlo veliki utjecaj na ekonomske tokove u Hrvatskoj, što je jasno iz podatka da je državna potrošnja dosegnula gotovo 50 posto BDP-a. Jednostavno rečeno, svaka druga kuna pod kontrolom je države.

Uz to, ima i veliki broj javnih poduzeća. Kada se pogledaju samo poduzeća od posebnog državnog interesa, ona su, prema vladinim podacima, u 2019. godini imala 51 milijardu kuna prihoda, imovinu od preko 281 milijardi kuna, te su zapošljavala više od 46 tisuća radnika.

Posljednjih godina već su rađene revizije liste poduzeća od posebnog interesa, pa je tako njihov broj pao s 59 na sadašnjih 39, ali je jasno da na njih ima još kandidata koji bi mogli biti uklonjeni. Početkom prošle godine, kako bi se jasnije utvrdili kriteriji za ostanak o toj listi, prema smjernicama OECD-a, propisani su kriteriji koji moraju biti zadovoljeni kako bi neko poduzeće ostalo u državnom vlasništvu.

Slijedi revizija popisa strateških kompanija

Prije svega se to odnosi na poduzeća kojima je osnovna djelatnost upravljanje određenim prirodnim resursima poput voda i šuma. Zatim cestama, željeznicama i drugom infrastrukturom koja predstavlja prirodni monopol, pa ne može doći do razvoja konkurencije.

Prijedloge za skidanje ili ostanak na listi “strateških” poduzeća radit će resorna ministarstva, a za ona za koja se ne uspije dokazati postojanje javnog interesa prebacit će se u portfelj Centra za restrukturiranje i prodaju kako bi se pripremila za privatizaciju.

Najveći broj poduzeća, naravno, spada pod Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Na njihovoj listi nalaze se poduzeća koja upravljaju autocestama, željeznicom i zračnim lukama, ali imaju i nekoliko kandidata koji bi mogli postati kandidati za prodaju.

Croatia Airlines kronični gubitaš

Jedan od najizglednijih kandidata za prodaju jest Croatia Airlines. Prodaja te kompanije, usprkos tome što se nalazi na listi “strateških” planirana je još 2019. godine, no proces pronalaska kupca, ili strateškog partnera, odgođen je zbog pandemije koronavirusa, koja je prošle godine prizemljila avione i izazvala tešku krizu u tom sektoru.

Radi se o kompaniji koja je kronični gubitaš. U posljednjih desetak godina od države su dobili oko milijardu i pol kuna. Prije dvije godine našli su se pred stečajem te su spašeni dokapitalizacijom. Možda bi im dolazak strateškog partnera konačno osigurao restrukturiranje, bolje upravljanje i u konačnici bolje rezultate.

Pokušaji privatizacije HŽ Carga

Sljedeći, prilično siguran kandidat za prodaju, s liste strateških poduzeća jest HŽ Cargo. Tržište željezničkog prijevoza tereta liberalizirano je 2013. godine, ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Konkurencija se počela razvijati tri godine kasnije, te sada imamo desetak željezničkih prijevoznika tereta.

HŽ Cargo je od tada pao na samo 50 posto tržišta, iako je do ulaska konkurencije bio monopolist. U prošlosti je već bilo pokušaja njegove privatizacije, no pregovori s rumunjskom kompanijom koja je 2014. bila zainteresirana za kupnju su propali, zbog toga što nisu uspjeli osigurati financijska jamstva.

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li na prodaju ići i ACI. Radi se o lancu od 22 marine, s preko šest tisuća vezova, ali isto tako i o tržišnoj djelatnosti. Također, ACI je dioničko društvo koje nije u stopostotnom vlasništvu države. Osim države koja ima 78,5 posto dionica, u vlasničkoj strukturi je i nekoliko mirovinskih fondova kao i mali dioničari.

Narodne novine i propast s toalet papirom

U poduzeća od posebnog interesa spadaju i Narodne novine, koje imaju lanac trgovina s uredskim priborom. Prije nekoliko godina zabavljali su javnost neuspješnim pokušajem pokretanja proizvodnje toalet papira.

Kako to često biva s državnim firmama, priča o proizvodnji toalet papira je propala, što je, prema tadašnjem izvještavanju medija, Narodne novine koštalo oko 60 milijuna kuna. Hoće li lanac trgovina s uredskim priborom, spajalicama, klamericama i fasciklima i dalje ostati na listi poduzeća od posebnog interesa, ili će ga skinuti i prodati, odlučivat će Ministarstvo gospodstva i vlada.

Hrvatska poštanska banka također se nalazi na listi strateških poduzeća. Država u toj banci direktno i indirektno ima preko 70 posto dionica. S obzirom da se radi o komercijalnoj banci, koja posluje na tržištu, kao i sve ostale, moglo bi se očekivati da će se također naći na listi za privatizaciju.

Vlada je za drugu polovicu 2022. najavila izmjene Zakona o radu kojim želi fleksibilizirati i osuvremeniti tržište rada, no u javnosti su se pojavili brojni kontroverzni prijedlozi koje su za Net.hr prokomentirali predstavnici sindikalnih središnjica i Hrvatske udruge poslodavaca

Pandemija koronavirusa poremetila je globalno gospodarstvo, što se odrazilo i na pojedinačne ekonomije gotovo svih zemalja. Niti naše gospodarstvo nije dobro prošlo zbog prvotnog prekida robne razmjene, a potom i zatvaranja te djelomičnih restrikcija rada u pojedinim područjima.

Dovelo je to do pada BDP-a, dodatnih zaduživanja države te ovisnosti poslodavaca o pomoći iz državnog proračuna kako bi se spasila radna mjesta. Zbog epidemioloških mjera još nisu u potpunosti aktivirane sve gospodarske grane, a naročito se to odnosi na ugostiteljstvo i prijevoz.

No, s ograničavanjem kretanja, mnogi su poslodavci odlučili poslati svoje zaposlenike da rade od kuće. Mnogi se otada pitaju imaju li poslodavci pravo zadržati takav model dugoročno, hoće li im nadoknaditi povećane režijske troškove struje i interneta… S druge strane, poslodavcima su režijski troškovi smanjeni, a niti najam poslovnih prostora nije neophodan.

Vlada je još u začetku pandemije, u proljeće prošle godine, u paketu s naknadama za očuvanje radnih mjesta, pokušala progurati poseban zakon o radu na, kako se službeno kaže, izdvojenom radnom mjestu. Njime bi se brojne odredbe postojećeg Zakona o radu suspendirale u slučaju rada od kuće, pa su sindikalne središnjice burno reagirale smatrajući da će to dovesti do vala otkaza i opće nezaštićenosti radnika i njihovih prava. Vlada je povukla zakon prije izglasavanja u Saboru te krenula u izradu novog Zakona o radu.

Kad ga već ne može dokinuti, promijenit će ga pod istim opravdanjem – potrebom uređivanja pitanja rada na izdvojenom radnom mjestu, odnosno od kuće. Iako će novi Zakon o radu biti izglasan najvjerojatnije u drugoj polovici sljedeće godine, i to kao jedna od mjera iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, u resornom Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, demografije i socijalne skrbi, potrudili su se objasniti kako će rad od kuće biti zapravo – demografska mjera.

Predsjedniku Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Mladenu Novoselu takva je izjava “izrečena glupost”, njegov kolega iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever, na tragu je pojašnjenja ministra Josipa Aladrovića, jer je istaknuo da se “u Europi ili svijetu zapravo misli na pomirenje privatnih i poslovnih obveza, na uravnoteženje jednog i drugog, u sklopu čega onda može biti i dio rada na izdvojenom radnom mjestu, odnosno kod kuće”.

Mnogi kontroverzni prijedlozi

Ali, kako se uvijek “nešto iza brda valja”, tako su u javnosti proteklih dana procurile neke odredbe budućeg Zakona o radu koje se ne tiču samo rada od kuće, već i puno širih promjena radničkih prava. Sever je u razgovoru za Net.hr otkrio da su pregovori Vlade, sindikalnih središnjica i udruga poslodavaca došli tek do početnih konzultacija. One su gotove, a uskoro bi resorno ministarstvo trebalo krenuti u savjetovanje o procjeni učinaka tog propisa, da bi se zatim krenulo u ozbiljne trostrane pregovore, koji će rezultirati nacrtom Zakona koji će proći najprije javno savjetovanje, a potom i čitanja u Saboru prije negoli bude izglasan.

Već je sad jasno kako će tema u pregovorima biti mnogo i kako bi većina mogla izazvati ozbiljne rasprave među socijalnim partnerima. Naime, u javnosti se počelo spekulirati kako će novim zakonom biti skraćeno trajanje ugovora rada na određeno, ali i trajanje otkaznog roka te visina otpremnine te da će se poslodavcima omogućiti lakše otpuštanje radnika, iako u ministarstvu tvrde da će se novim propisom poticati prelazak na stalne oblike zapošljavanja. Fleksibilizacija i liberalizacija trebale bi u domaće tržište rada donijeti i mogućnost da dob više ne bude glavni kriterij odlaska u mirovinu, ali i da zaposlenici, nezadovoljni svojom plaćom, mogu raditi i dodatne poslove.

Sve je to već definirano postojećim Zakonom o radu, no ne u dovoljnoj mjeri da zadovolji suvremene i izmijenjene potrebe domaćeg radnog i poduzetničkog stanovništva. Kako mnoge od navodnih odredbi djeluju podosta kontroverzno, razgovarali smo s čelnicima dviju sindikalnih središnjica i Hrvatskom udrugom poslodavaca, koji sudjeluju u izradi nove verzije Zakona o radu.

Sindikati: Nema govora o smanjenju otpremnine i otkaznog roka

Najkontroverznije mjere su svakako skraćivanje otkaznog roka i smanjenje otpremnine. No, Mladen Novosel iz SSSH uvjerava kako o tome dosad nije bilo riječi, niti će ih biti.

“Na svim konzultacijama koje su provedene u zadnjih šest-sedam mjeseci, nije bilo spomena da bi se išlo u skraćivanje otkaznog roka ili u smanjivanje bilo kakvih prava na otpremninu. Bilo je razgovora o tome da bi se mogao način otpremnine malo drugačije uređivati, što znači da bi pravo na otpremninu imali i oni radnici koji rade na određeno i na neodređeno vrijeme. Međutim o tome će se sigurno razgovarati u narednih godinu dana, koliko će sigurno pregovori o ZOR-u trajati. Što se nas tiče, ne dolazi u obzir bilo kakav razgovor o smanjenju prava u tom dijelu”, govori Novosel.

Osim ovoga, najviše će rasprave sasvim sigurno izazvati i nova ograničenja pri radu na određeno vrijeme, koja predviđaju smanjenje broja ugovora na određeno koje jedan radnik može potpisati, ali i njihovo trajanje. U sindikatima ističu kako je to “problem od početka hrvatske samostalnosti.”

“U Hrvatskoj je rad na određeno vrijeme ili u nekim drugim nestalnim i nesigurnom oblicima rada poprimio dramatičnu razinu i on već iznosi negdje do 25 posto od ukupno zaposlenih, s tim da je taj trend započeo dosta naglo od izmjena Zakona 2003., a onda još dodatno još 2013. i 2014. Mi od 2003. naovamo imamo među novozaposlenima između 92 i 95-96 posto, ovisno o godini, onih koji su zaposleni na određeno vrijeme. To je problem koji se iskristalizirao na drugoj strani, jer su nestalni oblici rada jedan od glavnih razloga za iseljavanje iz Hrvatske, uz mala primanja, zato jer ne daju nikakvu sigurnost”, poručuje predsjednik NHS-a Krešimir Sever.

Sindikalisti upozoravaju i na već postojeću zakonsku mogućnost da poslodavci zapošljavaju radnike na probni rok od tri ili šest mjeseci te da im potom, bez ikakva opravdanja, daju otkaz. Alternativa je to radu na određeno vrijeme, koja prebacuje sav teret poslovanja na radnike. Novosel drži da poslodavci posežu za radom na neodređeno, jer su sigurniji da se njihovi zaposlenici neće sindikalno organizirati i vršiti pritisak na njih. U HUP-u, pak, tvrde da “se rad na određeno vrijeme u značajnoj mjeri koristi zbog nejasnih i teško primjenjivih odredbi o probnom radu, ali i rigidnosti sustava otkazivanja te je nužno fleksibilizirati uvjete ugovora o radu na neodređeno vrijeme, što omogućuje veću fluktuaciju na tržištu rada i u konačnici dovodi do većeg zapošljavanja i produktivnosti rada.”

Dopunski rad ili rad dokad ruke služe

Govora će sasvim sigurno biti i o reguliranju dopunskog rada. U HUP-u pozdravljaju najavljeno širenje te odredbe s postojećih dodatnih osam sati tjedno, tvrdeći da “živimo u drugačijim vremenima i treba omogućiti što veću fleksibilnost i radnicima i poslodavcima, pogotovo onima koji mogu i žele raditi i zaraditi više. Mogućnosti za zaposlenike na tržištu rada, a pogotovo za one kvalitetne, nikako ne bi smjele biti ograničene, te očekujemo da će tržište rada s vremenom postajati još fleksibilnije i raznovrsnije i da će ovakve situacije biti sve češća pojava.”

Postojali su razni prijedlozi uređenja te odredbe, od već spomenutog povećanja broj dodatnih radnih sati, do toga da zaposlenik može raditi dodatan posao bez suglasnosti svog poslodavca. Novosel je oštro protiv. “Inzistiramo na tome da radnik bude kvalitetno plaćen na svom postojećem radnom mjestu, za svojih osam sati dnevno. Ako mi zagovaramo da u Hrvatskoj budu i dalje ovako niske plaće, ovako nizak standard, gdje radnik, da bi preživio, mora raditi još 10 dodatnih poslova, onda to ne ide u smjeru u kojem se može držati bilo kakva razina konkurentnosti rada unutar EU-a. Već i ovo sada što postoji je sasvim dovoljno i tu ne treba ništa dirati”, uvjeren je predsjednik SSSH.

Upozoravaju na mogućnost dodatnog izrabljivanja radnika, ali i česti rad na crno, upravo na dodatnim poslovima, zbog zakonskog ograničenja broja radnih sati. Smatraju da se ta problematika može i treba drugačije riješiti, primjerice propisima usmjerenima protiv rada na crno.

Govorilo se i o možebitnom produljenju radnog vijeka. No, tu je nastala kakofonija međusobno sličnih, ali nepovezanih termina. Naime, mnogi su shvatili da bi ukidanje zakonski definirane dobi kao kriterija za odlazak u mirovinu značilo i to da će morati raditi do 67. ili 70. godine života ili do smrti. Tim se pitanjima bavi Zakon o mirovinskom osiguranju, koji propisuje starosnu dob i potreban staž za odlazak u mirovinu. Izmjenama Zakona o radu zapravo će se, tvrde sindikalisti i poduzetnici, omogućiti onima koji žele i mogu da nastave raditi i nakon 65. godine života.

“Trenutne zakonske odredbe ne priječe ostanak radnika u radnom odnosu i nakon 65. godine, naravno, uz dogovor između poslodavca i radnika, što u HUP-u smatramo ključnim”, govore poslodavci pritom ne spominjući strahove svojih članova da će svojim starijim zaposlenicima morati isplaćivati veće otpremnine, kad se oni odluče povući s radnog mjesta, kao niti bojazan da će za njih morati u potpunosti pokrivati troškove bolovanja.

Sindikalnom naknadom protiv diskriminacije

No, zato su spremno dočekali kritizirati najave o uvođenju naknade za nečlanove sindikata. Smatraju ih “u najmanju ruku neobičnima” i “na granici ustavnosti”. U sindikatima pak tvrde da se ne radi ni o kakvom porezu ili haraču kojim bi se prisililo druge radnike da im plaćaju članarinu. Motivi i razlozi uvođenja takve naknade, tvrde, sasvim su druge prirode.

“Ovo nije praktički inicijativa koja je išla od čelnika sindikata. To nije pitanjeRibića, Severa ili Novosela ili predsjednika naših udruženih sindikata, jer smo mi i tako plaćeni od članarine i tu neke veće ili manje koristi od dodatnog novca nema. To je inicijativa koja dolazi od članova sindikata koji su ozlojeđeni zbog činjenice da, kad sindikat ispregovara kolektivni ugovor, da onda to imaju pravo i nečlanovi sindikata, kao i članovi sindikata koji su svojim sredstvima financirali kolektivno pregovaranje”, tvrdi Sever i dodaje kako se ovo pitanje može urediti i tako da novac ide “Ligi za borbu protiv raka ili institutu koji bi se bavio istraživanjem radnih odnosa u RH ili bilo čemu drugom” ili da članovi sindikata za sebe ispregovaraju dodatna radnička prava, koja nisu predviđena Zakonom ili Pravilnikom o radu.

Iz obje sindikalne kuće naglašavaju da bi ovakva odluka obuhvatila mali broj zaposlenika, koji su pokriveni kolektivnim ugovorima. Dodaju da se oko modela ove participacije tek trebaju dogovoriti, jer je sasvim jasno da bi se dio radnika, što god bilo utvrđeno, osjećao diskriminirano.

Rad od kuće je stvar dogovora

Vratimo se na početak. Sindikalisti podsjećaju da je rad od kuće definiran člankom 17. Zakona o radu. Ističu kako bi takva odredba iz potpuno različitih razloga mogla odgovarati i poslodavcima i djelatnicima. No, smatraju da bi to trebala biti stvar dogovora obiju strana, kao i kod dobrovoljnog umirovljenja nakon 65. godine.

“Na drugoj strani, poslodavac mora ispuniti cijeli niz obveza, od dodatka ugovora o radu, do toga da mora nadoknaditi radniku dodatne troškove koje ima doma, mora definirati radno vrijeme u kojem razdoblju je njemu radnik raspoloživ, a u kojem nije, i tako dalje”, upozorava Sever, a iz HUP-a poručuju kako ovo pitanje treba riješiti pomoću uvođenja modaliteta povremenog, ali i stalnog rada na daljinu. Ostale obveze koje je čelnik NHS-a spomenuo, poslodavci bi rješavali “pojednostavljenjem odredbi o rasporedu radnog vremena, preraspodjeli, nejednakom rasporedu, prekovremenom radu i pripravnosti”.

Čini se da će od 2022., pa do nekih budućih zakonskih izmjena zavladati novi trend na tržištu rada u Hrvatskoj. Do tada je još dug put, no ako se sve ovo usvoji, naši će posloprimci raditi za stalno ili dopunski iz udobnosti svog doma, uz fleksibilno radno vrijeme i mogućnost da rade do duboke starosti, a morat će plaćati i sindikalnu naknadu pod uvjetom da koriste prava zajamčena kolektivnim ugovorom, a nisu članovi sindikata.

IZVOR