Arhiva za kategoriju Obavijesti

U pripremi predstojećeg rebalansa proračuna u Ministarstvu financija, kako doznajemo, pripremaju vrlo ozbiljnu strategiju kojom bi trebali “napasti” ukupnu masu plaća koju isplaćuje država s više strana.

To je problem u koji je pokušalo zagristi više hrvatskih vlada, ali su zbog složenosti problema, inercije ili snažnih otpora dosad odustajale od racionalizacije.

Dodatak za birokrate

Tako se, primjerice, prije godinu i pol pisalo o čak 284 različita dodatka na plaću, ne računajući vojsku i policiju. Kako doznajemo, u sustavnoj analizi plaća u Ministarstvu financija sada se doguralo do zastrašujuće brojke od 367 različitih dodataka na plaću. Česte su situacije da se dodaci na plaću dobivaju čak i za administrativne poslove.

Nema sumnje da u Ministarstvu financija iznova postoji volja da se obračunaju s neujednačenom i stoga nepravednom praksom obračuna dodataka na plaće. Novi analitički alati i sustav centralnog obračuna plaća koji su zaživjeli u Ministarstvu financija omogućit će Ministarstvu jaču argumentaciju, ali ipak je nejasno koliko ima manevarskog prostora u pravnom smislu.

– Većina dodataka na plaće koji su ugovoreni kolektivnim ugovorima nastajala je kao kompenzacija za nepovećavanje osnovice plaća – upozorio je ekonomist Željko Lovrinčević te naglasio kako bi zapravo bilo nužno govoriti o reformi sustava plaća, a ne o samo o ukidanju pojedinih dodataka.

Reforma sustava

Prema Lovrinčeviću, u reformi sustava plaća trebalo bi utvrditi potpuno nove osnovice te usto poukidati nepotrebne dodatke na plaću. Prema stručnjacima, uopće nema dilema o tome da je fiskalna situacija takva da se mora zagrabiti u ukupnu masu plaća te stoga i dodatke. Međutim, Lovrinčević upozorava da će se teško brzo bilo što napraviti s velikim brojem dodataka na plaću koji su zajamčeni kolektivnim ugovorima jer treba računati s otkaznim rokovima. Ta je prilika propuštena nakon izmjene Zakona o radu.

Ovako će u pokušaju ministra Lalovca da napravi reda u “sustavu” dodataka na plaću biti nužan angažman vrhunskih pravnih stručnjaka jer se sasvim sigurno mogu očekivati sindikalne ili pojedinačne tužbe.

Ukidanje svakog dodatka bit će poseban slučaj za vrhunske stručnjake u radnom pravu. Sve su to razlozi zbog kojih Lovrinčević sumnja da će ova vlast do kraja ovog mandata nešto važnije napraviti kad je u pitanju rezanje šume raznoraznih dodataka na plaću.

Usto je još nejasno hoće li ministar financija za svoju akciju rezanja dodataka na plaće dobiti podršku kolega ministara ili će se cijela ideja zbog političkih strahova raspršiti i prije sasvim sigurnih sukoba sa sindikalnim čelnicima. Otvoreno je i pitanje hoće li rezanje dodataka u pojedinim službama dovesti znatan broj obitelji do granice siromaštva te koliko će te mjere utjecati na potrošnju.

Na pripremama promjena Zakona o radu više od godinu dana radilo je 20-30 ljudi, donesen je zakon u kojem je Vlada na kraju odustala od svih doista relevantnih promjena, a sve je skupa jako puno koštalo

Željko Potočnjak pisao je prvi hrvatski Zakon o radu. Kroz ovaj najnoviji, nedavno donesen, teško se probija u čitanju s razumijevanjem, kako sam kaže, iako je redoviti profesor na Katedri za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu i nema nikakav drugi posao doli tumačenja pravnih pravila. Pratio je nastajanje novoga ZOR-a jer ga je Hrvatska udruga poslodavaca angažirala kao svog pravnog savjetnika. Novi ZOR, obrazlaže u razgovoru za Magazin Jutarnjeg, stvorio je i još će stvoriti goleme troškove, a promjene koje je donio neće opravdati taj trošak. Uz to, moguće je da se kroz Zakon koji je trebao liberalizirati tržište rada na scenu vraćaju gotovo neraskidivi kolektivni ugovori.

Je li novi Zakon o radu napredak ili je vrijeme na pregovore uludo potrošeno?

– Mali napredak jest napravljen, ali je nesrazmjeran težini problema s kojima smo suočeni, velikom krizom i dugotrajnom nezaposlenošću. Na pripremama promjena više od godinu dana radilo je 20-30 ljudi, donesen je ZOR u kojem je Vlada na kraju odustala od svih doista relevantnih promjena, a sve je skupa jako puno koštalo. Sudska praksa morat će se prilagoditi, a to će izazvati još veće troškove da bismo uveli promjene koje nam neće pomoći da riješimo probleme i neće opravdati te troškove.

Što je najveća korisna promjena za biznis?

– Omogućavanje rada preko agencija za privremeno zapošljavanje do tri godine, a ne kao prije toga do godinu dana. U Hrvatskoj preko agencija radi najviše pet tisuća ljudi, pa se najveća pozitivna promjena odnosi na mali segment biznisa, pri čemu je i dalje zadržan negativan odnos prema agencijskom radu.

Je li preraspodjela radnog vremena o kojoj se puno govorilo dobro osmišljena?

– Pomak je vrlo mali. Povećalo se dozvoljeno najdulje tjedno radno vrijeme s 48 na 50 sati. Dosad je to bilo 26 puta rigidnije od standarda koji kao minimalan propisuje relevantna europska direktiva, a sada je to oko 25 puta rigidnije. Veći pomak je tzv. banka sati kroz koju poslodavac može, bez rigidnih ograničenja na tjednoj razini, slobodnije preraspodjeljivati radno vrijeme, ali mora osigurati da radnici prosječno tjedno ne smiju raditi dulje od 45 sati u četiri mjeseca, odnosno šest mjeseci ako je to predviđeno kolektivnim ugovorom.

Hoće li banka sati zaživjeti u biznisu?

– Nadam se. Imamo relativno dobro iskustvo u sezonskim djelatnostima, posebno u turizmu, gdje su sindikati prihvatili kolektivnim ugovorima fleksibilizirati ono što je Zakonom rigidno uređeno.

Jesmo li onda potaknuli poslodavce na kolektivno pregovaranje?

– Novi ZOR je u svakom slučaju usmjeren na to da potiče poslodavce na kolektivno pregovaranje jer njime mogu doći do fleksibilnosti. No, tu se javljaju dva problema. Na mala vrata u Zakon je vraćena gotovo neraskidivost kolektivnih ugovora. Ova je Vlada 2012. Zakonom o reprezentativnosti produljenu primjenu kolektivnog ugovora nakon isteka skratila na tri mjeseca i to je bilo dobro. Sada novi ZOR omogućuje da se kolektivnim ugovorom dogovori duže vrijeme produljene primjene. Uz to, Zakon kaže da se kolektivni ugovor u kojem nisu predviđeni uvjeti za otkaz može otkazati samo pod uvjetima koji su Zakonom o obveznim odnosima predviđeni za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Ta pravila su takva da raskidanje kolektivnih ugovora čine gotovo nemogućom misijom. Sindikalni pluralizam i neprihvaćanje tržišne ekonomije čine pregovore teškima. Zato poslodavci za kolektivno pregovaranje moraju biti jako dobro ekonomski i pravno pripremljeni.

Za kojom od promjena najviše žalite?

– Upravo za time što je dopuštena samo minimalna fleksibilizacija radnog vremena za kompanije koje nemaju kolektivni ugovor. Sve je i dalje jako komplicirano. Na članak koji je prije uređivao radno vrijeme dodali smo još jedan ogromni članak. Meni koji nemam drugog posla osim proučavanja pravnih pravila sve je to zahtjevno za shvaćanje, a obrtniku koji postavlja prozore i ima pet radnika je nezamislivo. Poslodavci će morati platiti pravnike specijalizirane za radno pravo ako žele preraspodjeljivati radno vrijeme, jer ako bilo što pogriješe, kazna im je od 60 do 100 tisuća kuna.

Kako bi odredba trebala izgledati da bude jednostavna?

– Na zakonskoj razini trebali smo pojednostaviti stvar tako da napišemo točno ono što kaže direktiva EU. Ona doslovno kaže da radnik ne smije raditi dulje od prosječno 48 sati tjedno u razdoblju od četiri mjeseca, odnosno u razdoblju od šest mjeseci ako je to duže razdoblje predviđeno kolektivnim ugovorom.

Je li dobro to što je dozvoljeno na osam sati tjedno zaposliti nekoga tko kod drugog poslodavca radi puno radno vrijeme?

– Da, to je dobro. Nije dobro to što taj radnik mora dobiti suglasnost poslodavca kod kojeg je zaposlen na puno radno vrijeme, pa se više ne radi o dobrovoljnom sporazumu. Novi Zakon traži puno više papirologije i raznih suglasnosti, što nije poticajno za posao i gomila troškove.

Ministar Mirando Mrsić stalno je tijekom pregovora tvrdio da ih on izvrsno vodi, kako biste ocjenili njegovo pregovaranje?

– Iznimno cijenim ministra Mrsića. Vješto je on to vodio. Vladi pak zamjeram što u cijelom tom skupom procesu nije imala jasnu viziju i koncept promjena. U reforme su trebali krenuti odmah 2012. Potrošili su godinu dana pregovarajući o plaćama u javnim službama da bi uštedjeli 10 posto troška koji je nastao kada nam je srušen kreditni rejting.

Kako bi trebala izgledati jasna koncepcija?

– Identificirati probleme, a to je prije svega rigidnost zakona i fragmentiranost tržišta rada na privatni i javni sektor te nezaposlene. Potonji će i dalje teško ulaziti na tržište rada. Drugo je nesrazmjer u zaštiti prava državnih i javnih službenika u odnosu na zaposlenike privatnog sektora. Prva skupina je apsolutno zaštićena.

Izvor: http://www.jutarnji.hr/sto-je-donio-novi-zakon-o-radu–sada-je-jednostavnije-propasti–a-odredbe-ne-omogucuju-uspjesnima-da-budu-uspjesniji/1214958/

U novom su Zakonu izmijenjena neka pravila ostvarivanja prava na godišnji odmor, ali većina zaposlenih u Hrvatskoj neće osjetiti učinak tih novosti, barem ne pri korištenju godišnjeg odmora za 2014. godinu.

Najkraći godišnji odmor i nadalje iznosi četiri tjedna, a najduži nije ograničen zakonom, ali se može ograničiti drugim izvorima radnog prava. Ta se mogućnost u pravilu i koristi, pa se u pravilnicima o radu i kolektivnim ugovorima najduži godišnji odmor gotovo bez iznimke ograničava na 30 dana (povoljnije se uređuje samo za radnike koji rade na radnim mjestima sa štetnim uvjetima rada). Pravo na godišnji odmor u trajanju dužem od zakonom propisanog minimuma uređuje se pravilnicima i kolektivnim ugovorima, tako da većina zaposlenih u Hrvatskoj ostvaruje pravo na godišnji odmor u rasponu od minimalno četiri tjedna do 30 radnih dana.

Promjene za manjinu Za radnike koji rade cijelu godinu to se neće promijeniti. Novouvedena pravila određivanja dužine godišnjeg odmora odnose se na radnike koji tijekom godine mijenjaju poslodavca i na one koji ne rade cijelu godinu, bilo da su tijekom kalendarske godine zasnovali ili prekinuli radni odnos. Oni prema novom Zakonu ostvaruju pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora u trajanju 1/12 za svaki navršeni mjesec rada u toj godini. Pri tome razdoblja rada duža od polovine mjeseca zaokružuju se na cijeli broj, a ako je riječ o polovini mjeseca s parnim brojem dana, obveza se odnosi na poslodavca kod kojega je radnik zaposlen do 15. u tom mjesecu. Na primjer, ako je radnik zaposlen od siječnja do kraja listopada, poslodavac mu duguje 10/12 godišnjeg odmora za tu godinu, ako je zaposlen od 1. srpnja do 15. rujna, dužan mu je osigurati godišnji odmor u trajanju od 3/12 (za srpanj, kolovoz i rujan). Promijeni li radnik poslodavca tijekom godine, novi poslodavac mu osigurava pravo za onaj dio godine koji je kod njega radio.

Omogući li poslodavac radniku korištenje punoga godišnjeg odmora, a radniku nakon toga prije proteka godine prestane radni odnos, poslodavac nema pravo tražiti povrat isplaćene naknade za godišnji odmor. To će se u pravilu događati ako poslodavac nema saznanja da će radniku prestati radni odnos, ali ako ima informaciju da će radniku prestati radni odnos npr. istekom ugovora na određeno vrijeme, sporazumom ili na drugi način, poslodavac će o tome voditi računa i radniku osigurati pravo samo na razmjerni dio godišnjeg odmora.

Učinak na poslodavce Dosadašnja pravila bila su drugačija. Radnik je ostvarivao pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora ako mu je radni odnos prestao prije 1. srpnja. Teret financiranja prava na godišnji odmor u cijelosti je snosio poslodavac kod kojeg je radnik radio u prvoj polovini godine, ali duže od šest mjeseci. Novim pravilima određivanja prava na razmjerni dio godišnjeg odmora ravnomjernije se raspoređuju troškovi financiranja godišnjeg odmora između poslodavaca kod kojih radnik radi u istoj godini.

Poslodavci su do kraja lipnja 2014. već donijeli raspored korištenja godišnjih odmora za 2014. godinu, a radnicima kojima je radni odnos prestao tijekom srpnja osigurali su pravo na puni godišnji odmor, kako je nalagao raniji Zakon o radu. Novouvedena pravila određivanja razmjernog dijela godišnjeg odmora obvezivat će i poslodavce kod kojih je radnik prešao na rad u drugoj polovini 2014. godine, nakon što novi Zakon stupi na snagu, pa je šteta što zakonodavac nije barem u prijelaznim odredbama, barem za 2014. godinu, zadržao odredbu prema kojoj radnik koji tijekom godine mijenja poslodavca kod svih poslodavaca zajedno za tu godinu ima pravo na puni godišnji odmor.

Povoljnije za roditelje Povoljnije se uređuje pravo radnika koji u prethodnoj godini zbog korištenja prava prema osnovi roditeljstva nije iskoristio godišnji odmor za prošlu godinu. Do sada je radnik imao pravo koristiti godišnji odmor iz prethodne godine ako se vratio na rad u prvoj polovini godine, dovoljno rano da godišnji odmor za prošlu godinu iskoristi do 30. lipnja. Prema novom Zakonu, ima ga pravo koristiti sve do kraja tekuće godine. Na primjer, radnik koji nije u 2013. godinu zbog korištenja prava prema osnovi roditeljstva iskoristio puni ili dio godišnjeg odmora za 2013., ima pravo do 31. prosinca 2014. iskoristiti godišnji odmor za 2013. Dakako, ima pravo i na puni godišnji odmor za 2014. godinu.

Radnik koji zbog bolesti nije iskoristio godišnji odmor za prethodnu godinu, i prema novom Zakonu ima pravo iskoristiti taj stari godišnji odmor do 30. lipnja tekuće godine.

Promjene su i u vezi s korištenjem godišnjeg odmora u dijelovima. Do sada je bez iznimke radnik koji koristi godišnji odmor u dva ili u više dijelova morao u kalendarskoj godini za koju koristi pravo najmanje dva tjedna iskoristiti odjednom i to u godini u kojoj je stečeno pravo. Novi Zakon omogućava da se poslodavac i radnik i drugačije dogovore.

Najveću novost u vezi s pravom na godišnji odmor sadrže odredbe novog Zakona o radu kojima se uređuje otkaz ugovora o radu. Naime, otkazni rok teče i u razdoblju korištenja godišnjeg odmora.

Izvor: http://liderpress.hr/tvrtke-i-trzista/poslovna-scena/novi-zor-troskovi-godisnejg-ravnomjernije-ce-se-placati/

Isforsiran, izglasan praktički na silu (80 “za” i 34 “protiv”), bez konsenzusa sa sindikatima i poslodavcima, ne baš primjer dobrog zakona. Možda najbolja stvar vezana uz novi Zakon o radu, koji danas i stupa na snagu, jest da nam je sada osigurana kreativna pauza od rasprava o radničkim i poslodavačkim pravima/obvezama kao navodno važnoj karici u izvlačenju gospodarstva iz krize. Svi su u godinu i pol dana natezanja rekli što su imali, i svi su podjednako nezadovoljni. No radnici ne toliko da bi žestoko prosvjedovali, a poslodavci toliko da su ostali rezignirani.

Vladajući socijaldemokrati u zadnji su čas izbjegli neke promjene zbog kojih bi ih mogli etiketirati kao grobare radničkih prava. Kad je tako, mnogi smatraju da će ta “zakrpa”, ujedno i pauza za konsolidaciju stavova oko radnog zakonodavstva, trajati relativno kratko; zbog stanja u gospodarstvu, pritiska Europske komisije, MMF-a, Svjetske banke te investitora koji uporno traže reformu hrvatskog radnopravnog okvira. Izmjene Zakona o radu mogle bi tako opet biti na dnevnom redu već tijekom idućih godinu do dvije. Uostalom, ako smo i u čemu dosljedni, to je neprestano mijenjanje propisa.

Ono što se sada mijenja u poduzećima uglavnom se opisuje kao niz kozmetičkih zahvata, a znamo da oni mogu znatno uljepšati dojam, pri čemu realno ne promijene stvari. I dojam je, međutim, ponekad bitan, većina nas tako živi.

Recimo, poslodavac i dalje ne može samo tako dati otkaz radniku čijim radom jednostavno nije zadovoljan, ali sada će imati dojam da lakše otkazuje ugovor o radu kad su u pitanju poslovno ili osobno uvjetovani razlozi jer više nema obvezu da radnika prethodno pokuša osposobiti za rad na drugim poslovima ili da ga upućuje na dokvalifikaciju; otkazni rok će teći i za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja. Dojam je da mu je lakše jer nema ni obvezu izrađivati program zbrinjavanja viška radnika. Jednostavnije je i “baratanje” radnicima. Privremeno, najdulje na šest mjeseci, moguće je tako ustupanje radnika između poduzeća koja imaju istog vlasnika. To se može izvesti i kad je u pitanju povezano društvo poslodavca u inozemstvu, na razdoblje ne dulje od dvije godine (što je Dragutin Lesar nazvao lizingom radnika u inozemstvo). Iako puno tjedno radno vrijeme i dalje iznosi 40 sati, odlukom poslodavca, zbog izvanrednih prilika, projekata i slično, moguć je prekovremeni rad do 50 sati, ili 60 sati ako to predviđa kolektivni ugovor.

Što je bolji dojam za radnike? Ako im, primjerice, poslodavac kasni mjesec dana s isplatom plaća, mogu početi pripremati štrajk odmah, a ne više u roku od 30 dana od dana dospijeća plaće. Zastara potraživanja iz radnog odnosa produljena je pak na pet godina. Ako poslodavac preživi sve nedaće na tržištu, to će se dakle jednom isplatiti. Također, treba napomenuti, otpremnine su ostale u zakonu.

Buka se digla i oko liberaliziranja odredbi koje se tiču agencijskog rada, ali čini se na kraju da one ne narušavaju bitno položaj i prava radnika. Unatoč nekim izmjenama, ni status žena i trudnica generalno se nije pogoršao ili, ako ste poslodavac, nije ih lakše otpustiti.

Kako su pak primijetili pravnici, nove odredbe o organizaciji radnog vremena su komplicirane pa će bez sumnje dolaziti do trvenja između poslodavaca i radnika, a ni inspekciji rada neće biti lako u procjenama…

Nabrajati detalje iz novog propisa moglo bi se još, a najlakše je doći do zaključka da je, kao što je to poručio resorni ministar Mirando Mrsić, zakon “interesno izbalansiran”. Recimo da je tako. Krenulo se radikalno, poslodavci su se nadali da će mikrotvrtke otpuštati jednostavnije nego velike, ali to je otpalo. Na početku priče o izmjeni zakona mislili su da je došlo vrijeme da se ukine plaćena dnevna pauza, ili da se u računanje dana godišnjeg odmora uključe subote i nedjelje, ali i to se pogubilo. Sindikati su se iskazali, pa su danas sretni da “šteta” za njih nije veća. A ukupno gledano? Da će novi Zakon o radu baš potaknuti investicije i zapošljavanje nitko nema iluzija.

Ne samo zato što nije radikalno drukčiji od prethodnog, nego zato što jedan zakon, ili baš taj zakon, nije presudan, iako se u vrijeme žestokih rasprava takav dojam mogao steći. Neprijateljski porezi, sporo pravosuđe i jadna državna/lokalna birokracija svakog ozbiljnog investitora obeshrabre prije nego činjenica da će teško otpustiti radnika koji ne radi dobro.

Izvor: http://www.jutarnji.hr/zasto-su-svi-nezadovoljni-novim-zakonom-o-radu-/1211488/

ZAGREB Poslodavac koji ima više poduzeća, odnosno povezanih društava od sutra će moći radnike seliti iz jedne u drugu tvrtku. Mogućnost »selidbe« radnika unutar povezanih društava omogućuje mu novi Zakon o radu čija primjena započinje 07. kolovoza.

Radnika ili radnike za koje ocijeni da su mu u poduzeću u kojem rade nepotrebni, poslodavac će u drugu svoju tvrtku moći preseliti na rok od najduže šest mjeseci. S druge stane, radnici koji rade u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, ili to puno radno vrijeme skupljaju radeći kod više poslodavaca u nepunom radnom vremenu, dodatnih osam sati tjedno, uz dozvolu poslodavca ili poslodavaca, moći će odraditi kod nekog drugog. To je samo dio novina domaćeg radnog zakonodavstva.

Prekovremeni sati

Prekovremeni rad do 50 sati tjedno, odlukom poslodavca, za koji dan postaje stvarnost. Zakon i dalje propisuje da je puno tjedno radno vrijeme 40 sati, uz mogućnost osam sati prekovremenih. No, promijenjene su odredbe o preraspodjeli radnog vremena pa se taj tjedni limit u stvarnosti povećava na 50 sati, odnosno 60 sati ako je kolektivnim ugovorom tako dogovoreno. Pritom, u razdoblju od četiri mjeseca prosječno tjedno radno vrijeme radnika ne smije prelaziti 48 sati (40 redovnih i osam prekovremenih).

Radničko vijeće ulazi u područje rada sindikata

Radničko vijeće zakonskim izmjenama ulazi na područje rada sindikata. Pa će moći sklopiti pisani sporazum s poslodavcem »koji može sadržavati pravna pravila kojima se uređuju pitanja iz radnog odnosa«. Taj ugovor ne smije urediti pitanja plaća, trajanja radnog vremena te druga pitanja koja se redovito uređuju kolektivnim ugovorom, »osim ako stranke kolektivnog ugovora na to ovlaste stranke toga sporazuma«.

Agencijski radnici moći će biti ustupljeni korisniku tri umjesto jedne godine. Dok nije ustupljen agencijski radnik i dalje će imati pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. No, ta će naknada mnogim agencijskim radnicima vjerojatno padati. Naime, ustupljeni radnik primat će istu plaću kao i radnik kod korisnika samo u slučaju da agencija koja ga iznajmljuje nema sklopljen kolektivni ugovor u kojem su ugovorena niža prava. Uz kolektivni ugovor agencijski radnik za vrijeme dok je ustupljen zarađivat će manje od radnika kojeg zapošljava korisnik.

Otkazi i otkazni rokovi

I dok sadašnje zakonsko rješenje priječi otkaz trudnici, odnosno rodilji u slučaju da poduzeće odlazi u likvidaciju, više neće biti tako. U razloge za prestanak ugovora o radu uključuje se tako smrt poslodavca fizičke osobe ili prestanak obrta po sili zakona, odnosno brisanje trgovca pojedinca iz registra u skladu s posebnim propisima. Redoviti otkaz, pak, moći će dobiti i radnik koji ne zadovolji na probnom radu.

Otkazni rok će teći i za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta te bolovanja, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno. U slučaju prekida otkaznog roka zbog radnikova odlaska na bolovanje, otkaz će nastupiti istekom šest mjeseci od trenutka kada je radniku uručena odluka o otkazu.

U slučaju neisplate plaće radnici više neće trebati čekati 30 dana da bi pokrenuli sindikalne akcije. Već s dospijećem plaće moći će najaviti štrajk i pokrenuti postupak mirenja.

Izvor: http://www.nhs.hr/novosti/sto_nam_od_sutra_donosi_novi_zor_17561/