To su ključne riječi iz zaključaka konferencije „Željeznica – generator rasta? Da ili ne?“, a generalni odgovor na pitanje, koje je bilo postavljeno u naslovu, je sljedeće: „Da, željeznica može i mora biti generator rasta jer ima golemi multiplikacijski faktor.“

Uz potporu Hrvatske gospodarske komore, FPZ-a i Hrvatske zajednice županija te desetak sponzora, Savez za željeznicu na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu  9. svibnja 2017. organizirao je konferenciju „Željeznica – generator rasta? Da ili ne?“. Na konferenciji je sudjelovalo oko 180 predstavnika znanosti, struke i industrije vezane uz željeznicu te politike. Pokroviteljica Konferencije bila je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, a konferencija se odvijala kroz jedan stručni i jedan politički panel. Predsjedništvo Saveza za željeznicu sa zaključcima Konferencije upoznat će sve nadležne institucije.

Da su ovakvi javni razgovori o željeznici potrebni, potvrdu su dali i rezultati istraživanja koje je među sudionicima provedeno nakon Konferencije. Njih 52 posto reklo je to da je konferencija „u potpunosti“ zadovoljila njihova očekivanja, dok je za njih 20 posto bila „iznad očekivanja“. Odabirom teme i panelista na stručnom panelu 40 posto njih bilo je „vrlo zadovoljno“ i 40 posto „zadovoljno“. Odabirom teme i panelista na političkom panelu 43 posto bilo je „zadovoljno“, a 19 posto „vrlo zadovoljno“. Oko 87 posto sudionika izjasnilo se da se slične konferencije trebaju održavati dva puta godišnje, a 13 posto njih je za održavanje jedne konferencije godišnje. Kao potencijalne teme za buduće konferencije najviše glasova dobile su teme: strategija razvoja željeznice do 2050. – intermodalni promet; strategija razvoja željeznice do 2050. – integrirani prijevoz putnika te željeznica i nove tehnologije: infrastruktura, usluge, industrija, IT.

Savez za željeznicu i dalje planira organizirati ovakve diskusije te na taj način javno djelovati prema donositeljima odluka, u cilju stvaranja moderne i učinkovite željeznice.

Glavni zaključci sa Konferencije:

1. Generalni odgovor na pitanje koje je bilo postavljeno u naslovu Konferencije je sljedeće: da, željeznica može i mora biti generator rasta jer ima golemi multiplikacijski faktor. To praktično znači da svaka kuna uložena u razvoj željeznice donosi dodatne prihode za gospodarstvo i građane, kroz mobilnost stanovništva te kroz teretnu logistiku. Time se može utjecati na rast BDP-a i na smanjenje iseljavanja.
2. Ključne riječi koje bi mogle doprinijeti boljoj željeznici su: dugoročna strategija i kontinuitet u njenom poštivanju, bolja koordinacija među dionicima vezanim uz željeznički promet te odgovorno upravljanje sustavom željeznica.
3. Na putu prema boljoj željeznici problem nije u novcu – novca ima, samo ga se ne koristi racionalno. Do 2020. godine u europskim fondovima osigurano je 10 milijardi kuna za željeznicu. Tih 10 milijardi kuna znači i 20.000 novih radnih mjesta
4. Domaća željeznička industrija vidi svoju šansu u tim projektima jer je preživjela dosadašnjih dvadeset i pet godina premalog ulaganja u željeznicu, isključivo zbog toga što se okrenula stranim tržištima.
5. Temeljni problem sadašnjeg trenutka na željeznici u Hrvatskoj je realizacija prošle prometne strategije (1999.- 2010.) u kojoj se na željeznice potrošilo samo 7 posto ukupnog novca, a na autoceste preko 80 posto. Izmučeni bjesomučnim investicijama u ceste sada imamo kvalitetne i prazne ceste sa fiskalnim dugom koji prijeti državnoj likvidnosti i loše željeznice koje ne mogu nadoknaditi izgubljene godine. Kao rješenje predloženo je formiranje agencije koja će upravljati investicijama u željeznice, kako bi one postigle očekivani efekt – a to je konkurentna prijevozna usluga i kvalitetan prijevozni proizvod.
6. U svijetu postoji 17 geostrateških prometnih točaka, a Luka Rijeka jedna je od tih sedamnaest (i jedna od samo 4 u Europi). Ali ta prednost nije iskorištena i sami smo sebe izolirali jer nismo napravili nizinsku prugu. Ne postoji dilema treba li se ona graditi ili ne, nego samo pitanje tko će je prije i brže napraviti.
7. Današnjim željezničkim tvrtkama učinkovitost se može višestruko povećati, uvođenjem integriranih sustava praćenja prometa i umrežavanjem svih dionika na jednoj platformi.

Kratkoročna rješenja:

1. Formiranje agencije koja će upravljati investicijama u željeznice, kako bi one postigle očekivani efekt – a to je konkurentna i kvalitetna prijevozna usluga.
2. Učinkovitost željeznica trenutno se može višestruko povećati, uvođenjem integriranih sustava praćenja prometa i umrežavanjem svih dionika na jednoj platformi. Uz to je potrebno prevladati birokratske zapreke za nova rješenja.
3. Željeznica je važna za lokalnu zajednicu jer omogućava mobilnost stanovništva i može zaustaviti iseljavanje. Rješenje je u uvođenju integriranog putničkog prijevoza na prigradskim područjima (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sisak, Varaždin…) ali i svim lokalnim razinama, u suradnji sa lokalnom zajednicom i svim ostalim prijevoznicima u cestovnom i pomorskom javnom prijevozu.

Dugoročna rješenja

1. Postizanje konsenzusa o željeznici među svim parlamentarnim strankama u Hrvatskoj – željeznica je generator rasta i razvoja hrvatskog gospodarstva, prioritetni državni interes sa očekivanim pozitivnim utjecajima na gospodarski, znanstveni, tehnološki i demografski razvoj.
2. Nizinska pruga Zagreb – Rijeka: ne postoji dilema treba li se ona graditi ili ne. Nizinsku prugu treba graditi u kvalitetnom vremenskom okviru koji treba planirati tako da se maksimalno iskoriste svi njeni potencijali u lokalnom i daljinskom, teretnom i putničkom prijevozu.
3. Sav znanstveni, tehnički, tehnološki, inovativni i kreativni potencijal treba objediniti i uključiti u veliki zajednički državni projekt: Hrvatske željeznice za 21. stoljeće! To uključuje usku suradnju sa ministarstvima, fakultetima, industrijom, prijevoznicima i udrugama.
4. Željeznica kao ključ intermodalnosti i integriranog planiranja: željeznica treba dugoročno postati nositelj intermodalnih putničkih i teretnih prijevoznih sustava (IPP i ITP) zbog niza prednosti. Također treba postati dio integralnog planiranja, odnosno, treba biti uključena u sve druge važne strategije u zemlji (industrijska, gospodarska, energetska, ekološka, turistička, itd.)