08.05.2016. – Kako procijeniti kvalitetu poslovnog partnera?


Kada neki poslovni partner postane važan u poslovnom procesu, njegova stabilnost i pouzdanost postaje značajna za funkcioniranje poslovanja. Tako su npr. u nabavi od proizvođača/dobavljača bitni kvaliteta, količine, rokovi, cijene…; kod kupaca ili posrednika prodajna mreža, a kod svih njih tehničko-tehnološka i kadrovska opremljenost, stručnost, angažman… Jednako tako, važna je i njihova uspješnost i likvidnost. Nepouzdan poslovni patner, osobito ako je ključan za poslovanje, može uzrokovati veliku štetu. Zato menadžeri uz praćenje poslovanja poduzeća kojom upravljaju prate i poslovanje važnih poslovnih partnera. Slično je i kada se započinje suradnja s novim poslovnim partnerom.

Za ocjenu poslovanja važnih partnera menadžeri koriste različite izvore: od javnih glasila i glasina, informacija od drugih (zajedničkih) poslovnih partnera i sl., do financijskih i iz njih izvedenih bonitetnih izvještaja. Informacije iz glasila i glasine često su nepouzdane i neprovjerljive kvalitete, ili zakašnjele. A važno je poslovanje partnera ocijeniti dovoljno pouzdano i brzo. Stoga je uz sve dostupne izvore korisno pratiti njihove financijske izvještaje (mogu se besplatno preuzeti u Registru Fine na adresi: www.fina.hr). Također, mogu pomoći i bonitetni izvještaji koji sadrže obilje korisnih, možda i previše stručnih informacija i pokazatelja. Bonitetne izvještaje uz naplatu sastavlja Fina, ali i druge bonitetne tvrtke. Ovi izvještaji prikazuju financijsko poslovanje i stanje, i ne daju izravne odgovore na pitanja o npr. kvaliteti ili profesionalnosti nekog partnera. Ipak, uspješni poduzetnici obično nisu slučajno uspješni, pa financijski podaci neizravno govore i o njihovoj organiziranosti, kvaliteti, profesionalnosti i dr.

Relativno je jednostavno pročitati račun dobiti i gubitka tj. prihode, rashode i rezultat poslovanja. Načelno, uspješnija poduzeća imaju više prihode, niže rashode i veću dobit od manje uspješnih, dok neuspješni imaju više rashode od prihoda pa ne iskazuju dobit nego gubitak. Treba pogledati i usporediti tekuću s prethodnom godinom, uočiti koje se pozicije mijenjaju i u kojem smjeru. Za opću ocjenu se ne treba upuštati u detalje, već će biti dovoljno razvrstati uspješni račun na poslovne, financijske i druge (izvanredne) aktivnosti i utvrditi financijski rezultat svake od njih.

Najvažnije su poslovne aktivnosti koje obuhvaćaju prihode i rashode koji nastaju obavljanjem djelatnosti poduzeća i koje obično čine glavninu prihoda i rashoda. Stoga obično najznačajniji dio rezultata poslovanja proizlazi upravo iz poslovnih aktivnosti. Ako poslovni prihodi rastu, povećane su poslovne aktivnosti, pri čemu se obično povećavaju i rashodi. Međutim, čak i kada se prihodi i rashodi povećavaju istom stopom rasta, kada su prihodi veći od rashoda dobit će se povećati. Ako poslovni prihodi padaju, često padaju brže od smanjenja rashoda. Ipak, smanjenje prihoda ili povećanje rashoda ne moraju rezultirati gubitkom. Gubitak nastaje tek kada rashodi postanu veći od prihoda.

Financijski prihodi i rashodi u poduzećima uglavnom su znatno niži od poslovnih. Ovi prihodi pokazuju da poduzeće ima novčane viškove koje plasira i ostvaruje kamate, i/ili da zaračunava zatezne kamate. Financijski rashodi obično pokazuju da poduzeće koristi tuđe izvore (kredite i pozajmice) za financiranje svog polovanja i/ili kasni s plaćanjem i ima obveze za zatezne kamate. Jasno je da prvo poduzeće nema problema s likvidnošću, a da drugo možda ima. To se može vidjeti i u izvješću o novčanim tokovima koje pokazuje od kud novac dolazi i gdje se troši.

Spomenimo na koncu i druge (izvanredne) prihode i rashode. Njihova je osobitost da nisu redoviti i da se ne ponavljaju iz razdoblja u razdoblje. Oni mogu u jednoj godini biti značajni za ukupan rezultat, dok će u drugoj biti beznačajni. Tako primjerice, ako poduzeće proda poslovni prostor, može ostvariti značajan prihod i priljev. No nekretnina se može prodati samo jednom, pa se prihod iskazan po tom osnovu neće moći ponoviti.

I s izvješćem o novčanim tijekovima je slično – ocjenjuju se prikazani priljevi i odljevi. Likvidnost se postiže uspješnijim poslovanjem, a prema potrebi i zaduživanjem. Jasno je da je za poduzeće bolje imati više priljeva od prodaje i vlastitog kapitala, a manje primljenih kredita i drugih obveza. Pojedinačni pozitivni novčani tokovi, a osobito ukupno povećanje ili smanjenje novca pokazuju da li je poduzeće likvidno, a pregled strukture priljeva i odljeva pokazat će od kuda novac dolazi i gdje se troši.

Dakle, izvori novca su naplaćeni prihodi (dobit i ukupan vlastiti kapital), primljeni krediti i pozajmice, ali i neplaćene obveze. Obično su najznačajniji poslovni primici i izdaci, a u razdoblju investiranja povećat će se investicijske i financijske aktivnosti. Likvidnost se zasniva na poslovnim aktivnostima. Usporedbom novčanih tokova tekuće s prethodnom godinom uočit ćemo da su smanjeni radi investiranja, ali su i dalje pozitivni.

Već i brzi pregled računa dobiti i gubitka i izvješća o novčanim tokovima pomoći će da stvorimo grubu sliku o nekom poduzeću. Ipak, niti jedan financijski izvještaj ne daje odgovore na sva pitanja. Uspješni račun i novčani tokovi opisuju uspješnost i likvidnost, ali ne prikazuju imovinu, vlastiti kapital i obveze tj. snagu i stabilnost poslovanja. Stoga za potpuniju sliku svakako treba pregladati i bilancu.

IZVOR

Comments are closed.