Veliki infrastrukturni projekti, posebno u Ministarstvu prometa i infrastrukture, vodno-komunalni projekti u resoru Marije Vučković, dio bolničke infrastrukture koja je u procesima dobivanja dozvola i slično, energetska obnova zgrada i digitalizacija javne uprave – sve to ostat će na čekanju u rebalansu proračuna koji se piše u Ministarstvu financija dok god se stanje javnih financija ne poboljša. Vlada ide na odmor nakon Oluje 5. kolovoza s jasnom porukom zaposlenima u državnoj i javnoj službi “što ste ‘jamili’, ‘jamili’ ste”, jer plaće će rasti maksimalno tri posto do kraja ove godine.
Ali iduće godine rast će biti – nula, a samo izvrsni kao kompenzaciju dobit će do pet dana godišnjeg odmora dodatno. Ostali od države ne mogu očekivati ništa jer je stanje proračuna jedva održivo na dopuštenom deficitu od tri posto. Ministar Tomislav Ćorić svim je kolegama dao zadatak da do 1. rujna pripreme “kresanja” u svojim resorima, a najmanje posla imat će oni u zdravstvu, školstvu i socijali jer su njihovi rashodi fiksni. Ali svi ostali, posebno promet i infrastruktura te vodno gospodarstvo i zaštita okoliša, morat će stopirati kapitalne projekte u ovoj godini, uz iznimku onih koji su već u visokoj fazi dovršenosti. Ćorić je svima najavio da će biti brutalan jer slijedi ozbiljna kriza – ne samo zbog pada turizma nego i zbog daljnjeg rasta cijena i krize s gorivima, koja poprima zastrašujuće razmjere jer već na nekim crpkama u Hrvatskoj nema dovoljno dizela i plavog dizela.
Da je vrag odnio šalu, pokazuje i Vladina odluka da se dobiti tvrtki u državnom vlasništvu transferiraju izravno u državni proračun. To znači da će faliti novca, koji se nadomješta iz žive dobiti tvrtki, ali i da tvrtke s najvećim dobitima same neće moći u ovoj i idućoj godini ulagati koliko su planirale, nego će i svoje projekte morati stavljati na čekanje. Izgleda da dolaze gladne godine, a Andrej Plenković i Tomislav Ćorić to itekako vide, pa su se odlučili pripremiti za štednju ili čak rezanje svega što nije elementarni hladni pogon državnog proračuna.
Selektivno stezanje
Rebalans državnog proračuna koji Vlada priprema teško će stoga ove godine biti tek tehnička korekcija prihoda i rashoda. Ako se promatraju izjave koje su posljednjih mjeseci dali ministar financija Tomislav Ćorić, premijer Andrej Plenkovići i predstavnici Ministarstva financija, te najave poreznih i fiskalnih izmjena u javnom prostoru, postaje vidljivo da se priprema druga faza fiskalne konsolidacije. Nakon nekoliko godina snažnog rasta prihoda, potaknutog inflacijom, rekordnom zaposlenošću i europskim fondovima, prostor za daljnji rast rashoda postaje sve uži. Upravo zato najveća nepoznanica neće biti prihodi, nego rezanje ili barem usporavanje rashodne strane proračuna.
Za razliku od razdoblja nakon pandemije, kada je država povećavala gotovo sve kategorije izdataka, novi rebalans mogao bi označiti početak selektivnog stezanja. Ono neće biti predstavljeno kao politika štednje, nego kao povećanje učinkovitosti javne potrošnje. Riječ je o politički prihvatljivijem narativu, ali ekonomski gledano, učinak će biti vrlo sličan – usporavanje rasta državne potrošnje. Najveći prostor za korekcije nalazi se u kapitalnim projektima koji kasne ili imaju slabu dinamiku povlačenja europskog novca. Ministarstva koja nisu realizirala planirane investicije mogla bi ostati bez dijela predviđenih iznosa, koji će biti preraspodijeljeni prema projektima s većom realizacijom. Takav model Vlada primjenjuje gotovo pri svakom rebalansu, ali bi ovoga puta mogao biti izraženiji.
Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine moglo bi osjetiti usporavanje dijela investicijskih programa koji nisu izravno povezani s obnovom od potresa. Obnova će i dalje imati politički prioritet, ali ostali projekti mogli bi biti odgođeni za 2027. godinu. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture također bi moglo biti među resorima u kojima će se preispitivati dinamika kapitalnih ulaganja. Veliki željeznički projekti financirani europskim novcem neće biti zaustavljeni, ali nacionalna komponenta financiranja mogla bi biti raspoređena na dulje razdoblje. To znači da će se rokovi protegnuti, a odgovornost za to izravno će se staviti na leđa ministra Olega Butkovića, pred kojim je najveća bitka da obrani svoje projekte, posebno one vezane uz željeznicu.
Zavrni pipu
U Ministarstvu gospodarstva najveći fokus mogao bi, pak, biti na racionalizaciji subvencija. Nakon energetskih kriza država je izdvajala milijarde eura za potpore kućanstvima i poduzetnicima. Sada je realno očekivati postupno smanjivanje tih izdataka, uz zadržavanje samo ciljane pomoći socijalno najugroženijima. Posebno zanimljivo bit će Ministarstvo poljoprivrede, koje vodi DP. Ondje se mogu očekivati preraspodjele između nacionalnih potpora i europskih programa, ali ne i dramatična rezanja zbog osjetljivosti sektora i političke važnosti ruralnih područja. No DP-ovcima neće biti lako pravdati pad potpora u regiji u kojoj još jedino postoje – Slavoniji.
Ministarstvo zdravstva vjerojatno neće dobiti manje novca, ali će se sve snažnije inzistirati na racionalizaciji bolničkog sustava. Dugovi bolnica već su godinama jedna od najvećih fiskalnih prijetnji pa nije isključeno da će dio dodatnih sredstava biti uvjetovan provedbom organizacijskih reformi, objedinjene nabave i strožom kontrolom troškova. Ćorić bi tu mogao biti nemilosrdan i od plahe Irene Hrstić tražiti da zavrne pipu. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih teško će biti predmet značajnijih rezova zbog kontinuiranog povećanja plaća u javnim službama, no investicijski projekti koji nisu započeli mogli bi biti odgođeni.
Slična logika mogla bi se primijeniti i na Ministarstvo kulture i medija, gdje bi najveći teret mogli podnijeti novi investicijski projekti, dok će programi financirani europskim novcem ostati prioritet. Na rashodnoj strani posebno će se analizirati materijalni troškovi državne uprave – to je Ćorić otvoreno najavio u Vladi. Nakon nekoliko godina zapošljavanja i povećanja plaća, može se očekivati zamrzavanje dijela novih zapošljavanja, stroža kontrola službenih putovanja, vanjskih usluga, savjetničkih ugovora i nabave opreme. Takve mjere pojedinačno ne donose spektakularne uštede, ali na razini cijelog državnog sustava mogu imati mjerljiv učinak – ministar financija na tome inzistira, koliko god to iritiralo druge ministre.
Fiskalni prostor
Jedino područje koje će gotovo sigurno ostati izvan ozbiljnijih rezova jest obrana. Zbog NATO-ovih obveza i ubrzanog naoružavanja europskih država, izdvajanja za obranu nastavit će rasti, čak i ako ostali resori budu pod pritiskom racionalizacije. Slično vrijedi i za unutarnje poslove, osobito kada je riječ o zaštiti granice i modernizaciji policije. Na prihodnoj strani teško je očekivati velike porezne zahvate koji bi povećavali ukupno porezno opterećenje. Smjer Vlade posljednjih mjeseci upućuje na ciljane korekcije poreznog sustava, širenje porezne baze i snažniju borbu protiv sive ekonomije, a ne na povećanje stopa poreza.
Fiskalni prostor trebao bi se tražiti ponajprije u boljoj naplati postojećih prihoda i učinkovitijoj javnoj potrošnji. Ali i nove škare mogli bi osjetiti oni koji radikalno dižu profitne marže, odnosno ostvaruju velike dobiti – Ćorić zasad samo najavljuje takvu novu sjekiru, ali dovoljno je da zaprijeti i svima je jasno što može slijediti. Najizgledniji scenarij stoga ipak nije klasični rebalans obilježen rezovima kakvi su se provodili tijekom dužničke krize prije petnaestak godina. Vjerojatniji je model “tihe konsolidacije”: usporavanje rasta rashoda, odgađanje manje prioritetnih investicija, racionalizacija državne administracije i selektivno ukidanje pojedinih subvencija.
Takav pristup Vladi omogućuje zadržavanje političke poruke o nastavku gospodarskog rasta, uz istodobno slanje signala Europskoj komisiji i financijskim tržištima da Hrvatska ozbiljno pristupa održavanju proračunskog deficita i javnog duga pod kontrolom. Najveće pitanje pritom neće biti koliko će se uštedjeti u apsolutnom iznosu, nego hoće li Vlada imati političke snage zahvatiti rashode koji kontinuirano rastu – prije svega masu plaća u javnom sektoru, subvencije i operativne troškove države. Upravo će odgovor na to pitanje pokazati je li predstojeći rebalans tek redovita proračunska korekcija ili početak ozbiljnije fiskalne konsolidacije uoči izrade državnog proračuna za 2027. godinu.
Tuđi problem
Iz Ćorićevih posljednjih nastupa zanimljivo je to što se ne fokusira toliko na “velike reforme” koliko na upravljanje rashodima i učinkovitost države. Iz njegovih intervjua i nastupa može se iščitati nekoliko prioriteta: jačanje porezne discipline i suzbijanje sive ekonomije, racionalizacija državne potrošnje prije povećanja poreza, očuvanje investicijskog rejtinga i fiskalne vjerodostojnosti prema Bruxellesu i tržištima kapitala. Tu su projekcije za koje će Ćorić politički tražiti novac. Najviše će nastradati državne agencije i javne ustanove koje imaju preklapajuće nadležnosti, ali i subvencije koje nemaju mjerljiv učinak, kapitalni projekti s niskom realizacijom, materijalni rashodi ministarstava, a i dio transfera trgovačkim društvima u državnom vlasništvu.
Istodobno, sigurno se neće dirati obrana, mirovine i socijalne naknade – to je već politička priča, a ne samo proračunska. Zato se i spominje ukidanje poreza na dohodak od mirovina, koje neće biti udar na državni proračun, nego na proračune jedinica lokalne i područne samouprave, jer je porez na dohodak njihov izvorni prihod. Država će, međutim, vrlo vjerojatno morati intervenirati kompenzacijskim mehanizmima za veliku većinu njih, a ukupno je to manjak od gotovo 200 milijuna eura. Tako Plenković i Ćorić smišljaju mjere koje štede državu, a padaju na leđa općinama i gradovima – ali to je već tuđi problem, a ne više njihov.
Ćorić očekuje i smanjivanje inflacije. Iako je to zasad samo želja, za proračun je to i dvosjekli mač jer znači i pad poreznih prihoda od PDV-a. Zato je za jesenski rebalans ključno pitanje hoće li rast prihoda od poreza i dalje biti dovoljno snažan da pokrije nove obveze ili će Vlada morati povećati rashode i zaduživanje. Plenković ima konzervativan pristup polaganih, puzećih mjera, ali ako se negativni trendovi nastave, rezanja će u idućoj godini morati dobiti i konkretan oblik.
