Me\u0111unarodni dan \u017eena obilje\u017eava se i slavi se u mnogim dr\u017eavama diljem svijeta. Me\u0111unarodni dan \u017eena razvio se iz aktivnosti radni\u010dkog pokreta na prijelazu u 20. stolje\u0107e u sjevernoj Americi i diljem Europe.
8. o\u017eujka 1857. godine u New Yorku tekstilne radnice su organizirale \u0161trajk zbog u\u017easnih uvjeta rada, predugog radnog vremena i niskih pla\u0107a. Iza\u0161le su na cestu zahtijevaju\u0107i bolje uvjete rada i ve\u0107e pla\u0107e. Rastjerane napadom policije, nisu se predavale te su se nastavile boriti za bolje uvjete rada. Prvi Nacionalni dan \u017eena obilje\u017een je u SAD-u 28. velja\u010de 1909. godine kako bi se odala po\u010dast tekstilnim radnicama koje su 1908. \u0161trajkale u New Yorku protiv lo\u0161ih uvjeta rada.<\/p>\n\n\n\n
1910. godine na sastanku Clara Zetkin predla\u017ee na kongresu socijalista u Kopenhagenu, (Danska) progla\u0161avanje Dana \u017eena, kao me\u0111unarodnog dana, kako bi se odala po\u010dast pokretu za \u017eenska prava i izgradila podr\u0161ka za dobivanje op\u0107eg bira\u010dkog prava za \u017eene.<\/p>\n\n\n\n
1913. godine Me\u0111unarodni dan \u017eena tako\u0111er postaje mehanizam za prosvjede protiv Prvog svjetskog rata. Kao dio pokreta za mir, \u017eene u Rusiji obilje\u017eavaju prvi Me\u0111unarodni dan \u017eena zadnje nedjelje u velja\u010di. Drugdje u Europi, na ili oko 8. o\u017eujka sljede\u0107e godine, \u017eene su odr\u017eavale skupove protiv rata ili kako bi izrazile solidarnost s drugim aktivistima.<\/p>\n\n\n\n
1915. godine za vrijeme dok Prvi svjetski rat bjesni, veliko okupljanje \u017eena (oko 1300 \u017eena iz 12 dr\u017eava) odr\u017eava se 15. travnja u Hagu (Nizozemska).<\/p>\n\n\n\n
1917. godine u pozadini rata, \u017eene u Rusiji prosvjeduju i \u0161trajkaju za \u201eKruh i mir\u201c zadnje nedjelje u velja\u010di (koji pada na 8. o\u017eujak po gregorijanskom kalendaru).<\/p>\n\n\n\n
Nakon Drugog svjetskog rata, 8. o\u017eujak se po\u010deo obilje\u017eavati u mnogim dr\u017eavama. 1975. godine, koja je progla\u0161ena Me\u0111unarodnom godinom \u017eena, Ujedinjeni narodi po\u010dinju obilje\u017eavati 8. o\u017eujak kao Me\u0111unarodni dan \u017eena. Dvije godine kasnije, u prosincu 1977. godine Op\u0107a skup\u0161tina usvaja rezoluciju progla\u0161avaju\u0107i da se Dan Ujedinjenih naroda za \u017eenska prava i me\u0111unarodni mir obilje\u017eava bilo koji dan u godini u dr\u017eavama \u010dlanicama, u skladu s njihovom povijesnom i nacionalnom tradicijom.<\/p>\n\n\n\n
Od svog osnutka 1945. godine (24. listopada) radi promicanja me\u0111unarodne suradnje nakon razaranja Drugog svjetskog rata, UN je ugradio jednaka prava mu\u0161karaca i \u017eena u sredi\u0161te svog raison d’etre – u osniva\u010dkoj povelji<\/a> isti\u010de se da je, izme\u0111u ostalog, svrha UN-a promicati i poticati temeljne slobode za sve bez razlike s obzirom na rasu, spol, jezik ili religiju.<\/p>\n\n\n\n 1948. godine na Op\u0107oj skup\u0161tini UN-a usvojena je Op\u0107a deklaracija o ljudskim pravima, kao prvi globalni instrument koji priznaje postojanje osnovnih neotu\u0111ivih prava i temeljnih sloboda koja se primjenjuju na svako ljudsko bi\u0107e. Deklaracija po prvi put u ljudskoj povijesti potvr\u0111uje osnovna gra\u0111anska, politi\u010dka, ekonomska, socijalna i kulturna prava koja svi trebaju u\u017eivati \u2013 mu\u0161karci i \u017eene.<\/p>\n\n\n\n 1979. godine Op\u0107a skup\u0161tina UN-a usvaja Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije protiv \u017eena (CEDAW)<\/a>, koji je najobuhvatniji me\u0111unarodni instrument za za\u0161titu ljudskih prava \u017eena. Definira zna\u010denje diskriminacije protiv \u017eena i utvr\u0111uje zakonsku obvezu dr\u017eava \u010dlanica Konvencije da prekinu takvu diskriminaciju. Konvencija zahtjeva od dr\u017eava \u010dlanica da iskorijene diskriminaciju protiv \u017eena u javnoj i privatnoj sferi \u017eivota \u017eene, uklju\u010duju\u0107i obitelj te je usmjerena prema postizanju sadr\u017eajne jednakosti izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena \u2013 ne samo u zakonima, ve\u0107 u stvarnosti. Od 2015. godine Konvencija je sa 189 dr\u017eava \u010dlanica drugi najratificiraniji ugovor UN-a o ljudskim pravima (poslije Konvencije o pravima djeteta).<\/p>\n\n\n\n Svjetska konferencija o ljudskim pravima, odr\u017eana u Be\u010du 1993. godine napravila je povijesni iskorak u za\u0161titi \u017eenskih prava priznaju\u0107i nasilje protiv \u017eena kr\u0161enjem ljudskih prava te pozivaju\u0107i na mjere prema iskorjenjivanju takvih oblika nasilja. Posljedi\u010dno, u prosincu iste godine, Op\u0107a skup\u0161tina Ujedinjenih naroda usvojila je Deklaraciju o iskorjenjivanju nasilja protiv \u017eena<\/a>, kao prvog me\u0111unarodnog instrumenta koji se izri\u010dito bavi i definira oblike nasilja protiv \u017eena te odre\u0111uje okvir za globalne aktivnosti.<\/p>\n\n\n\n 1995. godine u Pekingu je na \u010cetvrtoj svjetskoj konferenciji UN-a o \u017eenama sudjelovalo 17000 sudionika i 30000 aktivista na kojoj je 189 dr\u017eava jednoglasno usvojilo napredni plan za osna\u017eivanje \u017eena. Nazvan Pekin\u0161ka deklaracija i platforma za djelovanje, odre\u0111enim okvirom isti\u010de ciljeve i aktivnosti u 12 kriti\u010dnih podru\u010dja djelovanja kako bi se unaprijedila prava \u017eena. Svakih pet godina od usvajanja rade se globale revizije kako bi se ocijenio napredak i implementacijske rupe.<\/p>\n\n\n\n Na razini Europske unije i prije njenog osnutka, europski \u010delnici postavili su temelje za rodnu ravnopravnost. 1957. godine potpisan je Rimski ugovor s kojim je rodna ravnopravnost postala temeljna vrijednost Europske zajednice.<\/p>\n\n\n\n 1975. godine Vije\u0107e europskih zajednica usvojilo je na\u010delo jednakosti pla\u0107e za \u017eene.<\/p>\n\n\n\n 2000. godine EU je objavio Povelju o temeljnim pravima gdje se navodi kako ravnopravnost \u017eena i mu\u0161karaca mora biti osigurana u svim podru\u010djima, uklju\u010duju\u0107i zapo\u0161ljavanje, rad i pla\u0107anje.<\/p>\n\n\n\n 2014. godine usvojena je direktiva za borbu protiv nasilja nad \u017eenama i trgovanja ljudima.<\/p>\n\n\n\n 2019. usvojena je direktiva o ravnote\u017ei izme\u0111u poslovnog i privatnog \u017eivota roditelja i pru\u017eatelja skrbi.<\/p>\n\n\n\n Danas, 2021. godine, prema indeksu Europskog instituta za ravnopravnost spolova za 2020. godinu (podatci za 2018.) EU ima 67,9 od 100 bodova i trenuta\u010dnim tempom treba najmanje 60 godina za postizanje ravnopravnosti, a Hrvatska se nalazi na 20. mjestu u EU po indeksu ravnopravnosti spolova s 57,9 bodova.<\/p>\n\n\n\n Danas, 46 godina od usvajanja na\u010dela jednakosti pla\u0107a do danas, navedeno na\u010delo jo\u0161 uvijek nije za\u017eivjelo na razini EU, unato\u010d postojanju zakonodavnog okvira. Na razini EU razlika u pla\u0107i mu\u0161karaca i \u017eena iznosi oko 14 posto, a u Hrvatskoj je oko 11 posto. Kao na\u010din rje\u0161avanja ustrajnog neodgovaraju\u0107eg provo\u0111enja temeljnog na\u010dela jednakosti pla\u0107a, Europska komisija 2021. godine donosi prijedlog direktive za ja\u010danje primjene na\u010dela jednake pla\u0107e za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti izme\u0111u \u017eena i mu\u0161karaca kroz mehanizam transparentnosti pla\u0107a i nadzor<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Danas, godinu dana od izbijanja pandemije, mo\u017eemo re\u0107i da je na prvoj liniji borbe protiv koronavirusa vi\u0161e \u017eena. Od 49 milijuna njegovatelja u EU- u, koji su najvi\u0161e izlo\u017eeni virusu, oko 76 posto ( u Hrvatskoj 78 posto) su \u017eene. Tako\u0111er, \u017eene su prekomjerno zastupljene u osnovnim uslu\u017enim djelatnostima, od prodaje do skrbi o djeci, koje su ostale otvorene tijekom pandemije. U EU-u 82 posto blagajnika i 95 radnika u poslovima u doma\u0107instvu su \u017eene.<\/p>\n\n\n\n Oko 84 posto zaposlenih \u017eena u dobi od 15 do 64 godine radi u uslu\u017enom sektoru, uklju\u010duju\u0107i poslove najpogo\u0111enije pandemijom na kojima \u010desto dolazi do gubitka radnih mjesta. Karantena je utjecala i na \u201efeminizirane\u201c sektore gospodarstva, uklju\u010duju\u0107i vrti\u0107e, tajni\u010dke poslove i rad u ku\u0107anstvu.<\/p>\n\n\n\n Vi\u0161e od 30 posto \u017eena u EU radi na nepuno radno vrijeme i \u010desto su zastupljene u neformalnom gospodarstvu, gdje obi\u010dno imaju manja radni\u010dka prava, zdravstvenu za\u0161titu i druga temeljna prava. Vjerojatnije je i da \u0107e uzeti dopust kako bi skrbile o djeci i rodbini, a tijekom ograni\u010denja kretanja \u010desto su morale kombinirati rad od ku\u0107e i brigu o djeci. Hrvatska nije donijela nikakve mjere kojima bi se olak\u0161alo \u017eenama premostiti ovo razdoblje.<\/p>\n\n\n\n Svake godine oko 50 \u017eena u EU-u izgubi \u017eivot zbog nasilja u obitelji, tijekom ograni\u010davanja kretanja ta brojka se pove\u0107ala, a \u017ertvama je bilo te\u017ee pomo\u0107i. Istovremeno, ve\u0107a upotreba interneta tijekom pandemije pove\u0107ala je rodno uvjetovano nasilje i seksualno zlostavljanje djece, posebno djevoj\u010dica.<\/p>\n\n\n\n Danas, 164 godine nakon \u0161trajka u New Yorku, \u017eene diljem svijeta jo\u0161 uvijek se bore za priznanje jednakosti, za bolje uvjete rada, za potpuno po\u0161tivanje i nepovredivost dostojanstva.<\/p>\n\n\n\n