Aktualna pandemija i njezine ekonomske posljedice jo\u0161 vi\u0161e poja\u010davaju stare probleme s ekonomijom i zaposlenosti, te su jo\u0161 jednom dokazale va\u017enost sindikalne borbe za kolektivna prava radnika, smatraju hrvatske znanstvenice koje se bave pitanjima rada<\/p>\n
U razgovoru za Hinu u povodu Me\u0111unarodnog praznika rada, profesorica komparativne politike na Fakultetu politi\u010dkih znanosti u Zagrebu Danijela Dolenec i docentica antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Tihana Rubi\u0107 govore o poimanju rada u Hrvatskoj danas, o ekonomiji, zaposlenosti i nezaposlenosti, prekarnom radu, ostvarivanjima radni\u010dkih prava i sindikatima.<\/p>\n
S obzirom da Me\u0111unarodni praznik rada obilje\u017eavamo u spomen navelike radni\u010dke prosvjede u Chicagu 1886, moram istaknuti da nas povijest u\u010di kako bez sindikalnog udru\u017eivanja i borbe za kolektivna prava radnika nema boljih uvjeta rada, ka\u017ee politologinja Dolenec.<\/p>\n
Antropologinja Rubi\u0107 isti\u010de da rad u Hrvatskoj kontinuirano ima visoko mjesto na normativnoj, narativnoj i simboli\u010dkoj razini, bez obzira na smjenu ekonomskih i politi\u010dkih sustava. Me\u0111utim, kad o tome govorimo, va\u017ena je analiza konteksta, iskustva i prakse, kao i konkretnih socioekonomskih i politi\u010dkih okvira, ka\u017ee ona i dodaje da su i u socijalizmu, tom \u201czlatnom dobu\u201d radni\u010dkih prava i simboli\u010dki istaknute pozicije radni\u0161tva,postojale neuralgi\u010dne to\u010dke poput gastarbajtera, polo\u017eaja \u017eena na tr\u017ei\u0161tu rada i sl.<\/p>\n
Visoka nezaposlenost trajna pratilja<\/strong><\/p>\n Nezaposlenost je trajna odrednica hrvatskog gospodarstva, osobito od osamostaljenja Hrvatske do danas, isti\u010du one.<\/p>\n Razlog su znane dramati\u010dne ratne okolnosti, ali i onda\u0161nje brze promjene politi\u010dkih i ekonomskih sustava koje su produbljivale socijalne razlike, a pratile su ih korupcija, brza boga\u0107enja manjine, privatizacijske aferei sli\u010dno, ka\u017ee Tihana Rubi\u0107.<\/p>\n Tada je pola milijuna radnika izgubilo posao zbog masovnih otpu\u0161tanja i propasti brojnih velikih poduze\u0107a. U jednom trenutku registrirano jevi\u0161e od 300 tisu\u0107a nezaposlenih, dvostruko vi\u0161e od broja s kojim se susre\u0107emo danas, koji je tako\u0111er visok, ka\u017ee ona.<\/p>\n Nove valove nezaposlenih donijela je velika svjetska kriza i uklju\u010divanje hrvatskog tr\u017ei\u0161ta rada u globalizirani svijet financija, potro\u0161nje i rada, tijekom 2010. i 2011. godine. Ulaskom Hrvatske u EU i valom radne emigracije od 2013. uslijedili su za Hrvatsku novi izazovi na tr\u017ei\u0161tu rada koji nisu prevenirani, a ni oslabljeni do danas, isti\u010de Tihana Rubi\u0107.<\/p>\n Sve vi\u0161e tr\u017ei\u0161te \u201eoutsidera\u201c<\/strong><\/p>\n Hrvatsku karakterizira velik udio poslova u djelatnostima koje ne zahtijevaju visoke stru\u010dne kvalifikacije, a koje ve\u017eemo prije svega uz trgovinu i turizam. U takvim poslovima ponuda radnika je u pravilu ve\u0107a od potra\u017enje, a to stvara stalni pritisak prema smanjenju uvjeta i cijene rada, obja\u0161njava Danijela Dolenec.<\/p>\n Druga va\u017ena karakteristika je tzv. dualna struktura tr\u017ei\u0161ta rada, \u0161to zna\u010di da jedan dio ljudi radi na relativno sigurnim poslovima, uz relativno dobre pla\u0107e, dok drugi dio radi u nesigurnosti i uz ni\u017ee pla\u0107e. Iskustva jednih i drugih, i njihovi stavovi prema ulozi dr\u017eave, prema poreznom sustavu i drugim politi\u010dkim pitanjima su razli\u010diti i to utje\u010de na dinamiku i ishode izbora.<\/p>\n Prva skupina su ‘insajderi’ na tr\u017ei\u0161tu rada. Oni su za\u0161ti\u0107eni zakonodavnim mjerama, a \u010desto dodatno kolektivnim ugovorima i djelovanjem sindikata koji brane ste\u010dena prava. Zna\u010dajan dio tih radnika je u javnom sektoru, ali takav status ima i dio radnika u privatnom sektoru. U privatnom sektoru su to u pravilu oni koji imaju vi\u0161e kvalifikacije i koji rade u ve\u0107im poduze\u0107ima na poslovima kao \u0161to su in\u017eenjeri, programeri, pravnici, analiti\u010dari, upravitelji itd.<\/p>\n No, u Hrvatskoj jena tr\u017ei\u0161tu rada sve vi\u0161e \u2018\u2018outsidera\u2019. To su nezaposleni i privremeno zaposleni, koji rade na nesigurnim poslovima i nisu sindikalno organizirani ni za\u0161ti\u0107eni, isti\u010de politologinja Dolenec.<\/p>\n U\u010dinke pandemije \u0107emo tek osjetiti<\/strong><\/p>\n Visoke stope nezaposlenosti, uz velik udio niskokvalificiranih poslova, dodatni su faktor koji vr\u0161i pritisak prema smanjenju cijena i uvjeta rada. Na\u0161e stope nezaposlenosti su posljednjih godina pale, ali ne zbog velikog rasta zaposlenosti, ve\u0107 zbog toga \u0161to je mnogo ljudi migriralo iz Hrvatske u potrazi za poslom, isti\u010de Dolenec.<\/p>\n Ona zamjera Vladi da se\u201eopetovano hvali manjom nezaposleno\u0161\u0107u\u201c, ali da ne spominje da Hrvatska danas ima manju razinu ekonomske aktivnosti i manju ukupnu zaposlenost nego 2008.<\/p>\n Isto tako, kada spominje stope rasta, Vlada ne ka\u017ee da su one u velikoj mjeri rezultat \u010dinjenice da iskori\u0161tavamo sunce i more s jedne strane, i doznake na\u0161ih radnika u inozemstvu s druge, dodaje.<\/p>\n Turizam \u010dini petinu na\u0161eg BDP-a, a po udjelu doznaka iz inozemstva u BDP-u smo najvi\u0161i u EU. Ve\u0107 dugo analiti\u010dari upozoravaju da sene valja pasivno oslanjati na turizam, ali izgleda da je bila potrebna svjetska pandemija da se spozna puni razmjer takvih lo\u0161ih odluka, ka\u017ee Dolenec i najavljuje da \u0107emo ekonomske efekte toga, uklju\u010duju\u0107i one na stope nezaposlenosti, tek osjetiti u mjesecima koji dolaze.<\/p>\n Spa\u0161ava ih \u0161to smo zaostali<\/strong><\/p>\n Tihana Rubi\u0107 upozorava na razlike u statusu koje vladaju me\u0111u nezaposlenima. Status formalno nezaposlenih radnika je jedno. On osigurava neka minimalna prava, naknade i socijalne transfere, no ne sam po sebi, ve\u0107 \u010de\u0161\u0107e u kombinaciji s jo\u0161 nekim statusima kojima mo\u017eete ostvariti odre\u0111ena prava. No, nisu svi nezaposleni ujedno i registrirani pri Zavodu za zapo\u0161ljavanje, nego je njihov broj u stvarnosti mnogo ve\u0107i, ka\u017ee.<\/p>\n Kako nezaposleni \u017eive i pre\u017eivljavaju? Oni nisu sasvim ostavljeni i nerijetko pre\u017eivljavaju zahvaljuju\u0107i podr\u0161ci u krugu dru\u0161tvenih odnosa kao \u0161to su obitelj, susjedstvo ili prijateljstvo. To su neformalni sustavi podr\u0161ke, jer Hrvatska jo\u0161 nije dru\u0161tvo koje je prednost dalo individualizmu spram kolektivizma. Takvo se dru\u0161tvo mo\u017ee percipirati kao konzervativno i nemoderno, me\u0111utim, zahvaljuju\u0107i tome nezaposleni se na nj jo\u0161 uvijek mogu osloniti, ka\u017ee.<\/p>\n Obitelj, susjedstvo ili prijateljstvo zajedno s neformalnom ekonomijom poma\u017eu nezaposlenima \u017eivjeti i pre\u017eivjeti, ne samo u nekom vulgarnom financijskom smislu, ve\u0107 i u smislu mentalnoga zdravlja, osje\u0107aja da nisu isklju\u010divo \u017eivotni gubitnici, dakle, u smislu samopotvr\u0111ivanja, ka\u017ee Tihana Rubi\u0107 i dodaje da da se iza brojki i statistika kriju kompleksna, neformalna pojedina\u010dna i kolektivna iskustva pripadanja, suradnje, potvr\u0111ivanja, dru\u0161tvenosti, \u201evidljivosti\u201c i \u201enevidljivosti\u201c, \u201edobitni\u0161tva\u201c i \u201egubitni\u0161tva\u201c, itd.<\/p>\n Hrvatski prekarijat<\/strong><\/p>\n Dolenec i Rubi\u0107 isti\u010du da je me\u0111u zaposlenima veliki broj prekarnih radnika, onih koji rade povremeno i koji nemaju potrebnu socijalnu sigurnost.<\/p>\n Hrvatska s vremenom poprima sve vi\u0161e karakteristika perifernih ekonomija, u kojoj najve\u0107i dio tr\u017ei\u0161ta rada \u010dine zaposleni i samozaposleni u malim poduze\u0107ima, odnosno u kojoj nema produktivnog privatnog sektora s potencijalom za investicije, inovacije, me\u0111unarodnu konkurentnost i izvoz, ka\u017ee Dolenec.<\/p>\n Takva sitno-poduzetni\u010dka struktura ve\u017ee na sebe rast privremenih oblika rada,kao \u0161to su sezonski rad, rad na odre\u0111eno vrijeme,itd. Po udjelu takvog rada smo pri samom vrhu EU. Nakon \u0161to smo 2013. imali polovicu nezaposlenosti me\u0111u mladima, mladi se danas u Hrvatskoj tipi\u010dno zapo\u0161ljavaju kroz takve privremene oblike rada.<\/p>\n Bez ozbiljnih intervencija u planiranju razvoja, koje bi obuhvatile industrijsku politiku, politike istra\u017eivanja i razvoja, obrazovanje i mjere usmjerene tr\u017ei\u0161tu rada, bit \u0107emo sve vi\u0161e europska periferija, a bez politika koje bi poticale razvoj takvih poduze\u0107a, ne mo\u017eemo se nadati ponudi kvalitetnijih poslova, ka\u017ee izvanredna profesorica naFakultetu politi\u010dkih znanosti.<\/p>\n Rubi\u0107 isti\u010de da se prekarnost toliko udoma\u0107ila na tr\u017ei\u0161tu da je postala normalna pojava. Predajem danas generaciji studenata koja je ro\u0111ena 2000-tih i koja nema ba\u0161 nikakvo iskustvo sa socijalizmom ili radnim mjestom \u201eza cijeli \u017eivot\u201c. Oni su, na\u017ealost,prekarnu poziciju neoliberalizma, globaliziranoga svijeta i hiperproduktivnosti, osjetili \u201ena svojoj ko\u017ei\u201c i, \u0161to je zapanjuju\u0107e, ne zami\u0161ljaju da ona ikako mo\u017ee biti druk\u010dija, ka\u017ee Tihana Rubi\u0107, koja je doktorirala je na temi nezaposlenosti i neformalne ekonomije te obiteljskih odnosa.<\/p>\n Nesigurnost zaposlenja, nesigurnost radni\u010dkih prava i to \u0161to poslodavci sveprisutno kr\u0161e radni\u010dkih prava, postalo je toliko normalno da se niti ne primje\u0107uje kao anomalija. To se jako osjeti u iskustvima i percepcijama rada kod mladih ljudi u Hrvatskoj, ka\u017ee.<\/p>\n U jeku pandemije za\u0161titio ih sindikat<\/strong><\/p>\n Obje znanstvenice nagla\u0161avaju veliku va\u017enost sindikata u borbi za radni\u010dka prava. Sindikati imaju svoj legitimitet kao va\u017ena svjetska civilizacijska tekovina. Sindikalizam se temelji na va\u017enosti zajedni\u0161tva i zajedni\u010dkog, kolektivnog djelovanja, te mnogo\u010dlanog nastupanja u zahtjevima za radni\u010dka prava, ka\u017ee Rubi\u0107 i podsje\u0107a da su sindikati i sindikalno udru\u017eivanje u Hrvatskoj od 1990-tih bili u krizi, a potom posve marginalizirani.<\/p>\n Prije nekoliko godina sindikati su ponovno po\u010deli dobivati na zna\u010daju te ostvarili konkretne uspjehe, primjerice, sindikati \u0161kolstva nedavno. Trebalo je iza\u0107i iz jedne duge i te\u0161ke faze u kojoj kategorije zajedni\u0161tva, sindikalizma i solidarnosti nisu bile dru\u0161tveno visoko vrednovane i \u010desto su bile negativno percipirane isklju\u010divo kao ‘ostatak’ socijalizma i jugoslavenstva, s kojim se htjelo radikalno raskinuti u novouspostavljenoj mladoj dr\u017eavi, ka\u017ee ona.<\/p>\n Na tomu se, izme\u0111u ostalog, sna\u017eno odvijao proces nacionalne identifikacije. Promjena se dogodila prije nekoliko godina, mogu\u0107e i smjenom generacija, kada ovi pojmovi dobivaju ponovno pozitivne konotacije. Uvi\u0111a se njihova su\u0161tinska vrijednost i zna\u010daj, bez obzira na smjenu politi\u010dkih i ekonomskih sustava, ka\u017ee Rubi\u0107 i dodaje da sindikati trebaju osna\u017eiti svoje djelovanje, posebno na podru\u010dju kolektivnih ugovora koji su radnicima donijeli niz prava i za\u0161titu.<\/p>\n U kontekstu epidemije Covida-19 vidimo da sindikati doslovno \u017eivot zna\u010de: bore se za radna mjesta, zahtijevaju za\u0161titnu opremu i osiguravaju testiranja radnika na prvim crtama.Nasuprot tome, u djelatnostima gdje su sindikati slabije zastupljeni, kao \u0161to su na primjer poslovi skrbi ili poslovi dostavlja\u010da, u jeku epidemije ima puno vi\u0161e povreda sigurnosti na radu i op\u0107enito nemara za radne uvjete, zaklju\u010duje Danijela Dolenec.<\/p>\n K ja\u010danju odr\u017eivosti i lokalnih ekonomija<\/strong><\/p>\n Na pitanja kako vide perspektivu na podru\u010dju rada, Tihan Rubi\u0107 izra\u017eava nadu da \u0107e zeleni ekolo\u0161ki pokreti u svijetu, koji su sve \u0161iri i glasniji, destabilizirati postoje\u0107e dominantne sustave koji su usmjereni na profit,uni\u0161tavanje lokalnih ekonomija i lokalnih resursa svih vrsta.<\/p>\n U ovoj krizi pandemije pokazalo se da se lokalna proizvodnja hrane prepoznaje kao sve va\u017enija tema i praksa, te kao imperativ ekonomskog, politi\u010dkog i ljudskog djelovanja. To je jako do\u0161lo do izra\u017eaja nakon zatvaranja globaliziranih, hiperbrzih i hipertrofiranih ekonomskih tokova hrane, ljudi i sirovina.<\/p>\n Perspektiva je u mijenjaju ekonomskih sustava od profita i individualizma prema odr\u017eivosti i suradnji. Klju\u010d je u mijenjanju odnosa prema proizvodnji hrane i odr\u017eivom, regionalnom i lokalnom kori\u0161tenju resursa, \u0161to, ka\u017ee Rubi\u0107, dokida neka postoje\u0107a, ali stvara mnoga nova zanimanja i opcije na tr\u017ei\u0161tu rada.<\/p>\n <\/p>\n<\/div>\n