{"id":6453,"date":"2018-10-12T11:02:49","date_gmt":"2018-10-12T10:02:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.sihz.hr\/?p=6453"},"modified":"2018-10-12T11:02:49","modified_gmt":"2018-10-12T10:02:49","slug":"12-10-2018-javno-savjetovanje-o-mirovinskoj-reformi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sihz.hr\/?p=6453","title":{"rendered":"12.10.2018. – Javno savjetovanje o mirovinskoj reformi"},"content":{"rendered":"

Na portalu e-Savjetovanje je do 14. listopada 2018. godine otvoreno javno savjetovanje o paketu zakona koji se odnose na reformu mirovinskog sustava. Reprezentativne sindikalne sredi\u0161njice – NHS, SSSH i MHS uputile su svoje komentare na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju.<\/strong><\/em><\/p>\n

U nastavku se nalazi cjeloviti tekst o\u010ditovanja:<\/strong><\/em><\/p>\n

Uvod<\/strong><\/p>\n

Svaka mirovinska reforma slo\u017een je postupak, a kada se ona provodi u sustavu kakav je hrvatski, obilje\u017een problemima neodr\u017eivosti sustava i neadekvatno\u0161\u0107u mirovina, tada svako zadiranje u taj sustav mora biti temeljeno na odgovaraju\u0107im analizama i podatcima, kako bi predlo\u017eena rje\u0161enja i\u0161la u cilju rje\u0161avanja tih problema. Na\u017ealost, kao i puno puta do sada, niti ova rje\u0161enja nisu rezultat provedene analize, a \u010dini se kako \u0107e mnoga od njih posti\u0107i u\u010dinke suprotne namjeravanim. Sindikati su jo\u0161 pro\u0161le godine tra\u017eili osnivanje radne skupine za izmjenu Zakona o mirovinskom osiguranju, kako bi ona na vrijeme po\u010dela s radom i kako bismo svi zajedno imali dovoljno vremena provesti kvalitetnu analizu i, sukladno utvr\u0111enom, predlo\u017eiti odgovaraju\u0107a rje\u0161enja. To se, opet na\u017ealost, nije dogodilo tada, jer je radna skupina osnovana tek ove godine i u njenom su se sastavu na\u0161li, osim sindikata, predstavnici poslodavaca, akademske zajednice, umirovljeni\u010dkih udruga, mirovinskih fondova, HZMO-a, me\u0111utim, skupina se sastala samo dva puta. Prvi put krajem svibnja 2018. godine, kada su predstavnici resornog Ministarstva rada i mirovinskog sustava (MRMS) i HZMO-a \u010dlanovima skupine predstavili aktualne podatke o stanju mirovinskog sustava. Drugi sastanak odr\u017ean je krajem lipnja 2018. godine i znakovito je da je resorno ministarstvo dan ranije upoznalo novinare s prijedlozima rje\u0161enja u okviru reforme, \u0161to je na dan sastanka bilo popra\u0107eno u dva dnevna lista, putem kojih su i \u010dlanovi radne skupine, zajedno sa \u0161irom javno\u0161\u0107u, prvi puta dobili informaciju o pravcu reformskih mjera. Dakle, u radnoj skupini se nije vodio dijalog, ve\u0107 su njezini \u010dlanovi, pa tako i socijalni partneri, bili samo jo\u0161 jedna skupina kojoj je MRMS iznio rje\u0161enja, bez analize, argumenata i razgovora.<\/p>\n

Opravdavaju\u0107i predlo\u017eena rje\u0161enja MRMS tvrdi kako je samo 20 posto trenutnih umirovljenika odradilo puni radni sta\u017e od 40 godina, da je 30 godina sta\u017ea premalo te da ga treba produljiti. Tako\u0111er, navodi da je godi\u0161nji deficit mirovinskog sustava 17 mlrd kuna i da se isti nadokna\u0111uje iz prora\u010duna. No, sve ove izjave neto\u010dne su i nekorektne. U odnosu na deficit mirovinskog sustava treba jasno re\u0107i kako od navedenog iznosa oko 12 mlrd deficita otpada na tranzicijski tro\u0161ak i tro\u0161ak mirovina ostvarenih po posebnim propisima. Pojam \u201epuni radni sta\u017e\u201c ne postoji, jer podsje\u0107amo kako su po\u010detkom 1990-tih dotad posebni fondovi, radni\u010dki, obrtni\u010dki i poljoprivredni, objedinjeni u jednom, radni\u010dkom fondu. Na kraju, prosjek godina mirovinskog sta\u017ea za starosne mirovine je 32 godine, a za prijevremene starosne mirovne \u010dak 39 godina! Uz to, do 1.1.1999. godine \u017eene su u prijevremenu mirovinu mogle i\u0107i s 30 godina sta\u017ea osiguranja, a u starosnu s 35 godina sta\u017ea, dok je mu\u0161karcima i za jedno i za drugo trebalo 5 godina vi\u0161e. Godine starosti nisu bile primarne. Osim toga, tijekom 1990.-tih veliki je dio mladih povratnika s boji\u0161ta jednostavno \u201epospremljen\u201c u mirovinu dokupom sta\u017ea ili bez toga, ako su imali uvjet za prijevremenu mirovinu, jer su tvrtke u kojima su\u00a0 radili propale u privatizaciji, dok su oni ratovali. Svih kasnijih godina, a i danas, poslodavci se \u201erje\u0161avaju\u201c starijih radnika koji imaju uvjet za prijevremenu mirovinu.<\/p>\n

Mirovinskom reformom treba posti\u0107i odr\u017eivost sustava i adekvatnost mirovina, zbog \u010dega je nu\u017eno smanjiti pritisak na mirovinski sustav kroz smanjivanje priljeva novih umirovljenika te zapo\u010deti popravljanje omjera broja radnika i umirovljenika, putem stimulacije radnika na du\u017ei ostanak u svijetu rada i to na na\u010delima pravednosti i nediskriminacije. Ova bi reforma trebala te\u017eiti ubla\u017eavanju ili uklanjanju nejednakosti koje su posljedica svih prethodno provedenih reformi. Zahtjev sindikata je da reforma ovoga puta ide u korist, a ne, kao svaki puta do sada, na \u0161tetu radnika. Ve\u0107 dugi niz godina Vije\u0107e EU i Europska komisija Hrvatskoj preporu\u010duju uskla\u0111ivanje odredbi o mirovinama za posebne kategorije umirovljrnika s op\u0107im pravilima za umirovljanje, a ta je preporuka, zajedno s preporukama za odvra\u0107anje od prijevremenog umirovljenja i ubrzavanja prelaska na vi\u0161u dobnu granicu za umirovljenje, dio paketa preporuka vezano uz mirovinsku reformu, u okviru Nacionalnog programa reformi Hrvatske za 2018. godinu i Programa konvergencije Hrvatske za 2018. godinu. I dok u pogledu odvra\u0107anja od prijevremenog umirovljenja te ubrzavanja prelaska na vi\u0161u dobnu granicu za umirovljanje Vlada RH spremno predla\u017ee rje\u0161enja (i to na \u0161tetu radnika \u2013 budu\u0107ih umirovljenika), o uskla\u0111ivanju odredbi o umirovljenju za posebne kategorije korisnika s op\u0107im propisom, godinama, pa tako i u okviru ovih prijedloga, jo\u0161 jednom nema niti rije\u010di. Dakle, Vlada RH se odlu\u010duje za selektivni pristup u rje\u0161avanju problema mirovinskog sustava, i to bez odgovaraju\u0107e podloge i procjene dugoro\u010dnih u\u010dinaka predlo\u017eenih rje\u0161enja.<\/p>\n

Stoga sindikati od Vlade RH tra\u017ee predo\u010denje analiti\u010dke podloge za predlo\u017eena rje\u0161enja, izvr\u0161enje procjene u\u010dinaka predlo\u017eenih rje\u0161enja, pristupanje uskla\u0111ivanju uvjeta umirovljenja posebnih kategorija korisnika s op\u0107im propisom te vra\u0107anje rada na mirovinskoj reformi u okvire za to osnovane radne skupine. Mirovinska reforma preva\u017eno je pitanje za sve radnike te sada\u0161nje i budu\u0107e umirovljenike, koji zaslu\u017euju odgovoran i predan rad, koji bi trebao otkloniti negativne u\u010dinke svih biv\u0161ih reformi i povremenih intervencija u mirovinski sustav te odrediti smjer i mjere za budu\u0107nost. S obzirom na visoku razinu neslaganja s predlo\u017eenim rje\u0161enjima te o\u010dekivanim negativnim u\u010dincima po radnike, ali i sustav u cjelini, predla\u017eemo Vladi RH da povu\u010de ovakav prijedlog Zakona te ga vrati radnoj skupini.<\/p>\n

\n

\u010clanci 9. i 10. ZID ZOMO<\/strong><\/p>\n<\/div>\n

Neprihvatljivo nam je ubrzavanje razdoblja za ostvarenje prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu po stro\u017eim uvjetima u smislu potrebnih godina \u017eivota te posljedi\u010dno podizanje dobne granice za ostvarenje prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu na 67, odnosno 62 godina \u017eivota. Navedena rje\u0161enja apsolutno su neprihvatljiva, zbog brojnih razloga koje predlagatelj nije uzimao u obzir, a koji su u zemljama razvijene demokracije va\u017eni\u00a0 \u010dimbenici na kojima se temelje ovakvi reformski prijedlozi. Podatci za Hrvatsku govore u prilog potrebe zauzimanja potpuno suprotnog stava.<\/p>\n

Naime, uzimaju\u0107i u obzir podatak o\u00a0o\u010dekivanom trajanju \u017eivota u Hrvatsko<\/strong>j, ono je u 2016. godini ni\u017ee za 2,8 godina ukupno (3,2 godine mu\u0161karci, 2,3 godine \u017eene) u odnosu na prosjek EU, s tim da prosjek EU di\u017eu razvijenije zapadne i sjeverne dr\u017eave \u010dlanice. Dio nama usporedivih zemalja nije do\u0161ao ni do 65 godina \u017eivota kao uvjeta za starosnu mirovinu. Prema izvje\u0161\u0107u EK (The Ageing Report: Economic and Budgetary Projections for the EU Member States 2016-2070) razlika u o\u010dekivanom trajanju \u017eivota u 2016. godini neznatno je ve\u0107a i iznosi 3,3 godine za mu\u0161karce i 2,6 godina za \u017eene, prema projekcijama za 2040. godinu ta razlika za mu\u0161karce iznosi 2,6 godina, a za \u017eene 2 godine dok u 2070. godini za mu\u0161karce razlika iznosi 1,7 godina i za \u017eene 1,4 godine. Podatak o\u00a0o<\/strong>\u010dekivanom trajanju \u017eivota nakon 65. godine starosti u Hrvatskoj za 2016. godinu,\u00a0pokazuje da je ono ukupno 17,6 godina, dok EU prosjek iznosi 20,0 godina (15,6 godina mu\u0161karci i 19,2 godine \u017eene, dok je prosjek EU 18,2 godina mu\u0161karci i \u017eene 21,6 godina).<\/p>\n

O\u010dekivano trajanje zdravog \u017eivota pri ro\u0111enju\u00a0u Hrvatskoj<\/strong>\u00a0u 2016. godini je 57,1 godina za mu\u0161karce i 58,7 godina za \u017eene, u odnosu na prosjek EU 63,5 godina za mu\u0161karce i 64,2 godine za \u017eene, dok je\u00a0o<\/strong>\u010dekivano trajanje zdravog \u017eivota nakon 65. godine\u00a0u Hrvatskoj\u00a0<\/strong>u 2016. godini dvostruko kra\u0107e od prosjeka EU, odnosno u Hrvatskoj za mu\u0161karce iznosi 5,2 godine, a za \u017eene 4,9 godina, dok je prosjek EU za mu\u0161karce 9,8 godina, a za \u017eene 10,1 godinu. Tako, primjerice, u \u0160vedskoj o\u010dekivano trajanje zdravog \u017eivota nakon 65. godine za mu\u0161karce iznosi 15,1 godinu, a za \u017eene 16,6 godina, u Norve\u0161koj za mu\u0161karce 15,4 godine, a za \u017eene 15,2 godine; u Danskoj ono iznosi 11,5 godina za mu\u0161karce i 11,9 godina za \u017eene, dok je u Njema\u010dkoj o\u010dekivano trajanje \u017eivota u zdravlju nakon 65. godine 11,5 godina za mu\u0161karce i 12,4 godine za \u017eene. Pored toga, valja spomenuti i kako je\u00a0o<\/strong>\u010dekivano trajanje \u017eivota prema stupnju obrazovanja\u00a0u Hrvatskoj<\/strong>\u00a0u 2016. godini za one s osnovnom \u0161kolom (ISCED 0-2) je 77 godina, sa srednjom stru\u010dnom spremom (ISCED 3-4) je 77,5 godina, a za visoko obrazovane (ISCED 5-8) je 80,5 godina.<\/p>\n

U Hrvatskoj je u 2017. godini stopa zaposlenosti dobne skupine od 25 do 54 godine starosti iznosila 74,9 posto, a dobne skupine od 55 do 64 godine starosti 40,3%, dok prosjek EU za dobnu skupinu od 25 do 54 godine starosti iznosi 79,7 posto, a za dobnu skupinu od 55 do 64 godine starosti iznosi 57,1 posto. Osim svega navedenog prema izvje\u0161\u0107u EK (The Ageing Report: Economic and Budgetary Projections for the EU Member States 2016-2070) o\u010dekuje se da \u0107e 12 zemalja \u010dlanica u projiciranom razdoblju imati pad u javnim tro\u0161kovima za mirovine kao udjelu u BDP-u. Najve\u0107i pad o\u010dekuje se za Gr\u010dku (-6,6 postotnih bodova ), zatim za Hrvatsku (-3,8 postotnih bodova), Francusku (-3,3 postotnih bodova), Latviju (-2,6 postotnih bodova) i Portugal (-2,2 postotnih bodova). Za jo\u0161 sedam zemalja tako\u0111er se projicira smanjenje, ali ne\u0161to manje, to\u010dnije izme\u0111u 1 i 1,9 postotnih bodova (Danska, Estonija, Italija, Litva, \u0160panjolska, \u0160vedska i Poljska). Projekcije za Hrvatsku kazuju kako \u0107e se u 2040. godini smanjiti javni tro\u0161kovi za mirovine kao udjelu u BDP-u s 10,6% zabilje\u017eeno u 2016. godini na 8,3%, da bi do kraja projiciranog razdoblja tj. 2070. godine iznosili 6,8%. Usporede li se pak podatci o javnim tro\u0161kovima za mirovine kao udjeli u BDP-u Hrvatske i prosjeku EU 28, vidljivo je kako je 2016. godine u Hrvatskoj taj udio iznosio 10,6%, a u EU 28 – 11,2%, u 2040. godini u Hrvatskoj \u0107e udio iznositi 8,3%, a u EU 28 – 12%, dok \u0107e u 2070. godini u Hrvatskoj taj udio iznositi 6,8%, a u EU – 28 iznositi \u0107e11%.<\/p>\n

Navedeni podatci i projekcije ne samo da ne opravdavaju predlo\u017eena rje\u0161enja, nego govore u prilog potrebe za zaokretom te zadr\u017eavanjem zakonskog rje\u0161enja o 65, odnosno 60 godina \u017eivota kao dobnoj granici za stjecanje prava na starosnu, odnosno prijevremenu starosnu mirovinu. Zbog toga, a temeljem predo\u010denih podataka,\u00a0tra\u017eimo da predlagatelj odustane od podizanja uvjeta dobi za stjecanje prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu i zakonski vrati dobnu granicu na 65, odnosno 60 godina \u017eivota, sve dok se o\u010dekivano trajanje \u017eivota op\u0107enito, kao i o\u010dekivano trajanje \u017eivota u zdravlju nakon 65 godine \u017eivota u Hrvatskoj zna\u010dajnije ne pribli\u017ei EU prosjeku.<\/strong><\/p>\n

\u017divotni vijek, \u017eivot u zdravlju nakon 65. godine i sli\u010dno ovise o uvjetima \u017eivota u stvarnom okru\u017eenju, radnim uvjetima i tehnologijama, stanju zdravstvene za\u0161tite i njenoj dostupnosti \u0161to su neposredni razlozi hrvatskog zaostajanja za EU prosjekom te posebno za stanjem u razvijenim EU zemljama. Podizanje dobne granice za ostvarenje prava na mirovinu ne zna\u010di da \u0107e ljudi do tada mo\u0107i raditi, ali zna\u010di da \u0107e zbog ranijeg odlaska u mirovinu (jer ne mogu raditi ili ih se poslodavac \u017eeli rije\u0161iti i zaposliti mla\u0111e) biti trajno ka\u017enjeni ni\u017eim mirovinama, \u0161to \u0107e rezultirati njihovim siroma\u0161tvom u starosti. Niti jedna vlada nema mandat predlagati ovakva rje\u0161enja bez odgovaraju\u0107ih podataka koji govore u prilog njihove potrebe, ve\u0107 se dob za umirovljenje mo\u017ee produ\u017eavati tek onda kada se stvori okru\u017eje koje \u0107e to omogu\u0107iti i opravdavati.<\/p>\n

\n

\u010clanak 11. ZID ZOMO<\/strong><\/p>\n<\/div>\n

Neprihvatljiv je prijedlog pove\u0107anja uvjeta dobi za stjecanja prava na starosnu mirovinu za dugogodi\u0161njeg osiguranika sa sada\u0161njih 60, na 61 godinu \u017eivota, odnosno 62 godine \u017eivota od 2027. godine. I u ovom slu\u010daju kao i u slu\u010daju starosne i prijevremene starosne mirovine, predlagatelj ne pru\u017ea nikakve dokaze koji opravdavaju potrebu za ovim pove\u0107anjem. Smatramo kako osoba s najmanje 41 godinom sta\u017ea osiguranja u efektivnom trajanju i 60 godina \u017eivota zaslu\u017euje pravo na umirovljenje bez trajnog umanjenja mirovine. Radi se o radnicima koji su ve\u0107 po zavr\u0161etku srednje \u0161kole zapo\u010deli s radom i koji su u pravilu radili u zahtjevnim radnim uvjetima i radno intenzivnim djelatnostima i koji nakon 41 godine mirovinskog sta\u017ea zaslu\u017euju umirovljenje bez ka\u017enjavanja. Za one me\u0111u njima koji se ipak odlu\u010de za ostanak u svijetu rada zakonodavac treba omogu\u0107iti stimulaciju za du\u017ei ostanak u svijetu rada, jer svojom odlukom doprinose rastere\u0107enju mirovinskog sustava.<\/p>\n

\n

\u010clanak 13. ZID ZOMO<\/strong><\/p>\n<\/div>\n

Prilikom dono\u0161enja Zakona o mirovinskom osiguranju 2014. godine zakonodavac je\u00a0 omogu\u0107io osobama u starosnoj mirovini rad do polovice punog radnog vremena, uz zadr\u017eavanje prava na isplatu mirovine. Tada je izrijekom re\u010deno kako ista mogu\u0107nost ne\u0107e biti pru\u017eena korisnicima prijevremene starosne mirovine, iz razloga \u0161to \u0107e to izazvati veliki val prijevremenog umirovljenja i stvoriti dodatni pritisak na mirovinski sustav, a cilj je njegovo rastere\u0107enje.<\/p>\n

Ako je navedeni cilj u sredi\u0161tu i ovih izmjena, tada nije jasno koji argumenti stoje iza prijedloga koji bi i prijevremenim umirovljenicima omogu\u0107io rad u polovici punog radnog vremena uz istovremeno zadr\u017eavanje mirovine. Prijedlog koji nudi predlagatelj poti\u010de i radnika i poslodavca na nova optere\u0107enja mirovinskog sustava i sustava rada. Ako radnik mo\u017ee i \u017eeli nastaviti raditi, a poslodavac ima potrebu za njegovima radom, radnika treba zadr\u017eati u radnom odnosu, a ne umiroviti ga uz zadr\u017eavanje radnog mjesta. Temeljni cilj reforme je posti\u0107i odr\u017eivost sustava, prije svega kroz smanjivanje priljeva novih umirovljenika te osigurati adekvatnost mirovina. S obzirom na navedene ciljeve, ovakav prijedlog smatramo kontraproduktivnim, \u010dak i nerazumnim. Svjesni problema niskih mirovina prihva\u0107amo mogu\u0107nost rada korisnika starosnih mirovina, ali ovaj prijedlog ne smatramo korakom u pravom smjeru, a rad umirovljenika u prijevremenoj mirovini, uz zadr\u017eavanje mirovine, u pravilu ne bilje\u017ee ni druge EU zemlje. \u00a0Za o\u010dekivati je da \u0107e ovakvo rje\u0161enje biti poticaj poslodavcima za slanje radnika u prijevremenu mirovinu te njihovo ponovno uzimanje u radni odnos po fleksibilnijim oblicima ugovora o radu, \u0161to predstavlja nelojalnu konkurenciju radnicima. Radnici \u0107e prihva\u0107ati prijevremeno umirovljenje i mogu\u0107nost dodatnog rada, ako izra\u010dun poka\u017ee kako \u0107e iznos mirovine i polovice pla\u0107e biti ve\u0107i od iznosa pla\u0107e koju su imali do tada.<\/p>\n

\n

\u010clanak 22. ZID ZOMO<\/strong><\/p>\n<\/div>\n

Neprihvatljiv nam je prijedlog ve\u0107eg umanjenja mirovina zbog odlaska u prijevremenu mirovinu linearno za 0,34 posto za svaki mjesec ranijeg umirovljenja. Ve\u0107 je i sada\u0161nji model dovoljno destimulativan. Linearno umanjenje smatramo nepravednim, dok sada\u0161nji model, prema kojem stopa umanjenja pada \u0161to je osiguranik bli\u017ee uvjetima za starosnu mirovinu, ipak stimulira kasniji odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu, jer je bla\u017ei u ka\u017enjavanju onih koji imaju vi\u0161e godina \u017eivota i vi\u0161e godina mirovinskog sta\u017ea u trenutku umirovljenja. Poznato je kako odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu naj\u010de\u0161\u0107e nije izbor radnika, ve\u0107 ga poslodavac \u0161alje u mirovinu \u010dim navr\u0161i prvi uvjet. Stoga tra\u017eimo da se umjesto radnika kazni, odnosno penalizira poslodavac (uklju\u010duju\u0107i i dr\u017eavu), koji radnika \u0161alje u prijevremenu mirovinu, jer je to mjera koja postoji u nekim zemljama. Ona se mo\u017ee provesti kroz propisivanje pove\u0107ane uplate doprinosa, dokup mirovine do pune mirovine ili neki drugi oblik fiskalne destimulacije. Pove\u0107anje trajnog umanjenja prijevremenih mirovina, s obzirom na \u010dinjenicu nedobrovoljnog umirovljenja, ne\u0107e imati za posljedicu du\u017ei ostanak u svijetu rada, nego porast siroma\u0161tva starijih osoba.<\/p>\n

Podr\u017eavamo pove\u0107anje polaznog faktora za odre\u0111ivanje starosne mirovine za osobu koja prvi puta stje\u010de mirovinu i ima 65 godina \u017eivota i 35 godina mirovinskog sta\u017ea i to sa sada\u0161njih 0,15 na 0,34 posto za svaki mjesec kasnijeg umirovljenja. Me\u0111utim, upitno je u kojoj mjeri \u0107e tu mogu\u0107nost mo\u0107i iskoristiti radnici na poslovima ve\u0107eg fizi\u010dkog optere\u0107enja i\/ili ni\u017ee razine slo\u017eenosti, jer praksa pokazuje kako ju u najve\u0107oj mjeri koriste visokoobrazovani (sveu\u010dili\u0161ni profesori, znanstvenici, lije\u010dnici …) \u010dije su mirovine ve\u0107 zna\u010dajno ve\u0107e od prosjeka. Istovremeno, protivimo se ukidanju navedene mogu\u0107nosti za dugogodi\u0161njeg osiguranika, koji prema sada\u0161njem ure\u0111enju ima takvu mogu\u0107nost, jer bi ovo pravo u odnosu na cilj izmjena Zakona moralo biti jednako dostupno. Predlo\u017eeno rje\u0161enje zna\u010dilo bi da dugogodi\u0161nji osiguranik brodogra\u0111evni radnik zbog gubitka stimulacije za dulji ostanak u svijetu rada nakon 60. godine \u017eivota financira rast mirovine primjerice sveu\u010dili\u0161nog profesora, kome \u0107e stimulacija nakon 65. godine \u017eivota rasti sa sada\u0161njih 0,15 posto na 0,34 posto po mjesecu kasnijeg umirovljenja. To zna\u010di da mirovina sveu\u010dili\u0161nog profesora s te osnove mo\u017ee biti ve\u0107a i do 20,4 posto. Dugogodi\u0161nji osiguranik mo\u017ee izabrati da ne ode u mirovinu sa 60 godina \u017eivota i 41 godinom sta\u017ea i nastaviti raditi do 65. godine \u017eivota, no time ne\u0107e ostvariti pravo na pove\u0107anje mirovine. Ako je cilj mirovinske reforme poticaj za dulji ostanak u svijetu rada i smanjivanje pritiska na mirovinski sustav, tada se ne smije pribjegavati polovi\u010dnim rje\u0161enjima, koja \u0107e imati suprotan u\u010dinak. Sve koji mogu i \u017eele raditi du\u017ee od zakonom propisane granice treba na isti na\u010din, bez diskriminacije poticati na ostanak u svijetu rada.\u00a0 Prilika je to i \u017eenama da utje\u010du na visinu svoje mirovine, koje zna\u010dajno zaostaju za mirovinama njihovih mu\u0161kih kolega.<\/p>\n

\n

\u010clanak 25. ZID ZOMO<\/strong><\/p>\n<\/div>\n

Na\u010delno nam je prihvatljiv prijedlog koji radnicima pri umirovljenju daje pravo izbora za njih povoljnijeg rje\u0161enja, odnosno izbor ostanka u oba stupa mirovinskog osiguranja ili prebacivanje sredstava u 1. stup. To zna\u010di uva\u017eavanje \u010dinjenice da sustav dva mirovinska stupa ne osigurava ve\u0107e mirovine svima, nego ve\u0107i dio korisnika \u201edvostupa\u0161a\u201c ostvaruje i ostvarivat \u0107e manje mirovine.<\/p>\n

Na ovom mjestu dobro je podsjetiti se kako je 2. stup mirovinskog osiguranja nastao preusmjeravanjem 5 posto, odnosno \u00bc prihoda javnog sustava na osobne ra\u010dune osiguranika u privatnim fondovima, stvoriv\u0161i time sustav individualizirane kapitalizirane \u0161tednje, ali i prora\u010dunsku rupu, odnosno tzv. tranzicijski tro\u0161ak u javnom sustavu. Za zatvaranje te rupe dr\u017eava od privatnih fondova posu\u0111uje ta ista sredstva i na njih pla\u0107a kamatu. O\u010dekivanja su MRMS-a da \u0107e se \u010dak 97 posto osiguranika u trenutku umirovljenja odlu\u010diti za prelazak u 1. stup, jer \u0107e to za njih biti povoljnija mogu\u0107nost, a da \u0107e za samo 3 posto osiguranika, i to onih s najvi\u0161im pla\u0107ama, biti povoljniji ostanak u oba stupa. Taj podatak pokazuje kako uvo\u0111enje 2. stupa mirovinskog osiguranja nije ispunilo o\u010dekivanja, a uz to je s gotovo 6 mlrd kuna tranzicijskog tro\u0161ka godi\u0161nje, i preskup za dr\u017eavni prora\u010dun.<\/p>\n

Iako smatramo kako je dr\u017eava odgovorna osigurati da nitko nema manju mirovinu zbog toga \u0161to je bio prisiljen 5 posto svoga mirovinskog doprinosa upla\u0107ivati u 2. stup, a 15 posto u 1. stup, predlo\u017eeno rje\u0161enje, osim \u0161to dovodi u pitanje smisao opstanka 2. stupa, dugoro\u010dno \u0107e za javne financije pove\u0107ati teret mirovinskog sustava, odnosno stvoriti dodatni tro\u0161ak, samo zato da bi se postigla razina mirovina koje bi korisnici imali da 2. stup nije uveden. MRMS je u svojoj prezentaciji iznio podatak o o\u010dekivanom pozitivnom u\u010dinku na dr\u017eavni prora\u010dun ovakvog rje\u0161enja, i to u iznosu od 87 mlrd kuna u razdoblju 2019.-2040., no jasno je kako dugoro\u010dno ovaj u\u010dinak mo\u017ee biti samo negativan. \u010cinjenica je da \u0107e se prihod za prora\u010dun doga\u0111ati jednokratno, i to prilikom odlaska u mirovinu i prebacivanja sredstava u 1. stup, dok \u0107e tro\u0161ak biti dugoro\u010dan, odnosno tijekom cijelog razdoblja kori\u0161tenja mirovine svakog korisnika. Ako su predvi\u0111anja MRMS-a to\u010dna, ve\u0107ina tog tro\u0161ka morati \u0107e se platiti u godinama nakon 2040., \u0161to je, o\u010dito, dovljno izvan horizonta dana\u0161nje vlade, pa ona nema potrebe razmi\u0161ljati o tome. Osim toga, predlo\u017eeno rje\u0161enje stvara situaciju u kojoj prisilna \u0161tednja u 2. stupu omogu\u0107uje ostvarivanje profita privatnim financijskim institucijama koje upravljaju fondovima (i mirovinskim osiguravaju\u0107im dru\u0161tvima \u2013 MOD-ovima, trenutno jednom), dok dr\u017eava, odnosno porezni obveznici, snose rizik i pla\u0107aju razliku izme\u0111u onoga \u0161to su mirovinski fondovi svojim prinosima uspjeli ostvariti i razine mirovine koja je potrebna da bi osiguranici iz 2. stupa imali jednake mirovine kao da su bili osigurani samo u 1. stupu. Sve navedeno ukazuje na potrebu preispitivanja modela, jer ako 2. stup, \u010dak i unato\u010d izda\u0161nim dr\u017eavnim subvencijama, ne\u0107e ostvariti vi\u0161e mirovine za ogromnu ve\u0107inu budu\u0107ih korisnika, potrebno je posve ozbiljno razmotriti svrsishodnost njegovog opstanka. Podsje\u0107amo kako dr\u017eave \u010dlanice EU takav model ili nemaju, ili su od njega odustale, ili se u 2. stupu \u0161tedi puno manje, recimo do 2 posto.<\/p>\n

Temeljem ve\u0107 iznesenog, apsolutno smo protiv najave pove\u0107anja izdvajanja za 2. stup na \u0161tetu 1. stupa, i to pove\u0107anja s 5, na 5,5 pa na 6 posto, odnosno smanjenja izdvajanja za 1. stup s 15 na 14,5 pa na 14 posto. Takav prijedlog zna\u010di pove\u0107anje tranzicijskog tro\u0161ka i javnog duga, a potpuno je besmisleno, ako \u0107e se osiguranicima omogu\u0107avati vra\u0107anje u 1. stup.<\/p>\n

Na kraju, otvaramo i pitanje prava na dodatak na mirovine od 27 posto i za korisnike mirovina iz oba stupa, jer je to korekcija koja je svojedobno uvedena radi ubla\u017eavanja razlike u mirovinama starih i novih umirovljenika u istom javnom sustavu. Kako je 1. stup mirovinskog osiguranja obvezni stup generacijske solidarnosti, to svakom osiguraniku \u201edvostupa\u0161u\u201c, koji se odlu\u010di za mirovinu iz oba stupa, pripada pravo na dodatak na mirovinu i to razmjerno udjelu mirovinske \u0161tednje u 1. stupu, odnosno \u00be dodatka. Predlo\u017eeno rje\u0161enje takve osiguranike zakida u navedenom pravu, \u0161to je apsolutno neprihvatljivo. Smatramo da im to pravo treba biti omogu\u0107eno, a da tek onda odlu\u010de ho\u0107e li ostati u sustavu mirovina iz oba stupa ili prenijeti sva sredstva iz 2. stupa u 1. stup i tada ostvarivati mirovinu po osnovi samo 1. stupa i punog dodatka.<\/p>\n

\n

\u010clanak 41. i 43. ZID ZOMO<\/strong><\/p>\n<\/div>\n

Podizanje uvjeta dobi za \u017eene za stjecanje prava na starosnu mirovinu te uvjeta dobi i sta\u017ea za stjecanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu treba zadr\u017eati na sada\u0161njoj dinamici od 3 mjeseca po godini, a ne pove\u0107avati na dinamiku od 4 mjeseca po godini i time skratiti razdoblje u kome \u0107e se \u017eene izjedna\u010diti po uvjetima za umirovljenje s mu\u0161karcima. Predlagatelj nije predo\u010dio niti jedan argument koji bi govorio u prilog ovakvom prijedlogu. Predlagatelja treba podsjetiti da \u017eene u Hrvatskoj jo\u0161 uvijek u najve\u0107oj mjeri vode brigu o ku\u0107anstvu, djeci te starijim osobama, a dru\u0161tvo nedovoljno osigurava odgovaraju\u0107u institucionalnu skrb koja bi rasteretila \u017eene. Dok dru\u0161tvo ne ispuni navedene pretpostavke svako ubrzavanje izjedna\u010davanja dobi za umirovljenje za \u017eene zna\u010di dodatni pritisak na \u017eene, \u0161to \u0107e neminovno rezultirati njihovim ranijim izlaskom iz svijeta rada kroz prijevremeno umirovljenje, \u010dime se \u017eene dodatno ka\u017enjavaju i stavljaju u svojevrstan neravnopravan polo\u017eaj u odnosu na mu\u0161karce. Odluka Ustavnog suda RH o uklanjanju dobne diskriminacije izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena za odlazak u mirovinu tako je, ne\u017eeljeno, stvorila novu diskriminaciju, ovoga puta za \u017eene. Ne treba je jo\u0161 ubrzavati skra\u0107ivanjem prijelaznog razdoblja.<\/p>\n

IZVOR<\/strong><\/span><\/a><\/span><\/em><\/p>\n\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na portalu e-Savjetovanje je do 14. listopada 2018. godine otvoreno javno savjetovanje o paketu zakona koji se odnose na reformu mirovinskog sustava. Reprezentativne sindikalne sredi\u0161njice – NHS, SSSH i MHS uputile su svoje komentare na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju. U nastavku se nalazi cjeloviti tekst o\u010ditovanja: Uvod Svaka mirovinska […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[22],"tags":[32],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6453"}],"collection":[{"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6453"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6453\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6454,"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6453\/revisions\/6454"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6453"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6453"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6453"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}