TR\u017dI\u0160TE RADA<\/p>\n
Vrlo je nezahvalno o\u010ditovati se na dostavljenu \u0161turu promemoriju o tr\u017ei\u0161tu rada koja samo ugrubo navodi nove aktivne mjere politike zapo\u0161ljavanja te nedefinirane obrazovne programe za nezaposlene u djelatnostima s najve\u0107im nedostatkom tra\u017eenih kvalificiranih radnika kao \u0161to je u turizmu, graditeljstvu, brodogradnji i sl., tako da u ovom trenutku, a na temelju dostavljenog mo\u017eemo samo propitkivati i navoditi bitne sastavnice tr\u017ei\u0161ta rada koje \u0107e mogu\u0107e ovogodi\u0161njim Nacionalnim programom reformi biti izostavljene.<\/p>\n
Uvidom u ranije Nacionalne programe reformi da se naslutiti kako ne postoji dovoljna razina kontinuiteta i dosljednosti u provedbi planiranog. Bez obzira \u0161to se u izvje\u0161tajima EK za Hrvatsku vidi odre\u0111eni napredak u smislu stvaranja preduvjeta kako bi se odredile mjere za rje\u0161avanje ciljanog problema, na\u017ealost to ostaje gotovo isklju\u010divo na izradi analiza i studija (\u201eAnaliza pla\u0107a u javnom i privatnom sektoru u RH\u201c i \u201eU\u010dinci minimalne pla\u0107e na zapo\u0161ljavanje, proizvodnost i \u017eivotni standard radnika u RH\u201c) neovisnih stru\u010dnjaka koje, osim \u0161to se njihovi rezultati naknadno dovoljno ne propitkuju, kao ni \u0161to se detektirana podru\u010dja problemati\u010dna za obradu zbog nedostupnosti podataka dalje ne razvijaju, neki korisni i zaklju\u010dci koji proizlaze iz njih ne rezultiraju pravovremenim i cjelovitim aktivnostima.<\/p>\n
Primjerice, u Nacionalnom programu reformi za 2016. godinu navedeno je kako je postignut napredak u smislu izrade studije \u201eU\u010dinci minimalne pla\u0107e na zapo\u0161ljavanje, proizvodnost i \u017eivotni standard radnika u Hrvatskoj\u201c koja se trebala uzeti u obzir u daljnjem oblikovanju politika, a aktivnost koja se namjeravala u tom cilju poduzeti je osnivanje radne skupine koja<\/p>\n
\u0107e okupiti sve bitne dionike, \u0161to jo\u0161 uvijek nije realizirano. Bile bi potrebne intervencije u Zakon o minimalnoj pla\u0107i, posebice zbog zaklju\u010daka proiza\u0161lih iz ranije spomenute studije o potrebi izmjene definicije minimalne pla\u0107e (problem \u0161to se u iznos minimalne pla\u0107e uklju\u010duje i sve dodatke na pla\u0107u pa iznos minimalne pla\u0107e nije odre\u0111en kao iznos osnovne pla\u0107e ve\u0107 se ona izra\u017eava kao krajnja isplata uve\u0107ana za sve pripadaju\u0107e dodatke i takva ne mo\u017ee biti ni\u017ea od utvr\u0111enog iznosa minimalne pla\u0107e) kao i propisivanju kriterija koji bi se uzimali u obzir prilikom uskla\u0111ivanja iznosa minimalne pla\u0107e. Zbog svega navedenog predla\u017eemo pro\u0161irenje ovogodi\u0161njeg Nacionalnog programa reformi navedenom tematikom.<\/p>\n
Vezano za planirano obrazovanje u djelatnostima gdje je najve\u0107i nedostatak tra\u017eenih kvalificiranih radnika mi\u0161ljenja smo kako su pribli\u017eno dobro utvr\u0111ene djelatnosti kojima se treba dati posebna pozornost. Ipak, \u017eelimo istaknuti kako se svakako treba uklju\u010diti djelatnost\u00a0prometa s naglaskom na zanimanje voza\u010da autobusa i teretnih vozila jer promet nije naveden u dostavljenoj promemoriji, a za navedena zanimanja, bez obzira na zna\u010dajan broj prijavljenih u evidenciji HZZ-a, kvote za uvoz stranaca su poprili\u010dno velike. Naime, ukupna godi\u0161nja kvota za zapo\u0161ljavanje stranaca pove\u0107ana je za velikih 125,55% (s 3.115 na 7.026) u 2017. godini u odnosu na 2016. godinu, a i prethodnih kao i ove godine tra\u017ee se pribli\u017eno jednaka zanimanja u pove\u0107anom broju koja su tako\u0111er u velikom broju evidentirana u HZZ-u, ponajvi\u0161e u graditeljstvu i brodogradnji, a zatim po broju slijede promet i turizam. Prema dostavljenoj promemoriji mo\u017ee se naslutiti kako spomenuti obrazovni programi nisu sastavni dio obrazovnih programa predvi\u0111enih mjerama aktivne politike zapo\u0161ljavanja \u0161to smatramo dobrim zato \u0161to sami obrazovni programi predvi\u0111eni mjerama aktivne politike zapo\u0161ljavanja nisu dovoljni. Ipak, osim \u0161to \u017eelimo dobiti uvid u sadr\u017eaj planiranih obrazovnih programa,<\/p>\n
\u017eelimo istaknuti kako se posebnu pozornost treba posvetiti zanimanjima navedenim u Odluci o utvr\u0111ivanju godi\u0161nje kvote dozvola za zapo\u0161ljavanje stranaca za kalendarsku godinu 2017.<\/p>\n
U Izvje\u0161\u0107u EK za RH, u dijelu koji se odnosi na tr\u017ei\u0161te rada, vidljiva je preporuka 2. koja govori o omogu\u0107avanju primjerene dokvalifikacije i prekvalifikacije radi pove\u0107anja zapo\u0161ljivosti radno sposobnog stanovni\u0161tva, s te\u017ei\u0161tem na niskokvalificiranim radnicima i dugotrajno nezaposlenim gdje je ostvaren ograni\u010deni napredak u smislu dono\u0161enja programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i u smislu izrade novog zakonodavstva za pobolj\u0161anje uvjeta za obrazovanje odraslih. Kako su za cijelo podru\u010dje sustava rada te skupine odre\u0111ene kao najproblemati\u010dnije trebalo bi se, osim mjera aktivne politike zapo\u0161ljavanja, donijeti i mjere koje \u0107e se odnositi ne samo na obrazovanje, ve\u0107 i na stvaranje radnih mjesta. Bez obzira \u0161to u sklopu mjera aktivne politike zapo\u0161ljavanja postoje mjere koje su namijenjene i za te skupine, kratkoro\u010dno izravno zapo\u0161ljavanje osigurava isklju\u010divo mjera \u201ejavni radovi\u201c koja je u smislu ciljanih skupina pre\u0161iroko postavljena i koja nije niti pribli\u017eno dostatna za brzo rje\u0161avanje problema zaposlenosti niskokvalificiranih radnika i dugotrajno nezaposlenih. U svakom slu\u010daju Nacionalni program reformi osim mjera aktivne politike zapo\u0161ljavanja i programa obrazovanja u dijelu koji se odnosi na sustav rada svakako bi trebao sadr\u017eavati i ostale mjere iz kojih \u0107e proizlaziti aktivnosti usmjerene na smanjivanje rada na crno (osobito vezano za isplatu dijela pla\u0107e na ruke), aktivnosti rje\u0161avanja problema neisplate pla\u0107a i ostalo.<\/p>\n
Kako se mirovinski sustav ne mo\u017ee promatrati odvojeno u odnosu na sustav rada za koje je presudno obrazovanje ne treba zanemariti kako za poticanje du\u017eeg ostanka u svijetu rada nije bitno samo vrijeme izlaska, ve\u0107 i ulaska. Jamstvom za mlade omogu\u0107uje se mladima nakon \u0161kolovanja raniji ulazak u svijet rada, a i ne osigurava nu\u017eno mladim osobama du\u017ei ostanak u svijetu rada, budu\u0107i da kvalitetna ponuda za posao ne podrazumijeva ugovor na neodre\u0111eno vrijeme. Zbog navedenog, u sklopu planirane reforme kurikula treba posvetiti pozornost i vremenu izlaska iz sustava obrazovanja, a ne iznova, vjerojatno zbog nedostatka kreativnijih rje\u0161enja, pomicati dobnu granicu za odlazak u mirovinu.<\/p>\n
ODR\u017dIVOST MIROVINSKOG SUSTAVA I IZAZOVI PRIMJERENOSTI BUDU\u0106IH MIROVINA<\/p>\n
Na samom po\u010detku va\u017eno je naglasiti kako je mirovinski sustav jedan od sustava koji su u ovlastima svake od zemalja \u010dlanica, dio je njihove neovisnosti i Europska komisija tu nema pravo prijetiti nikakvim kaznama, ako neka od zemalja ne prihvati njene preporuke (to ne mogu biti nalozi).<\/p>\n
Odr\u017eivost mirovinskog sustava i njegova fiskalna konsolidacija pripadaju najva\u017enijim prioritetima hrvatske dr\u017eave, dodatno poja\u010dani \u010dinjenicom da se zemlja nalazi u postupku prekomjernog deficita, kroz koji se tra\u017ei ja\u010danje fiskalne discipline i smanjenje deficita. Kako stvaranju deficita u zna\u010dajnoj mjeri doprinosi i mirovinski sustav, zbog \u010dinjenice da se gotovo polovina iznosa potrebnog za isplatu mirovina mora osiguravati iz dr\u017eavnog prora\u010duna, to je jedan od va\u017enijih ciljeva postala provedba mjera smanjenje udjela izdataka za mirovine u BDP-u.<\/p>\n
Prema \u201eAnalizi dugoro\u010dnih fiskalnih u\u010dinaka demografskih promjena\u201c iz svibnja 2006. godine, izra\u0111enoj od strane Ekonomskog instituta, po svim scenarijima udio izdataka mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti kao postotak BDP-a postupno \u0107e padati do 2050. godine. Osnovni scenarij podrazumijeva stalnu stopu ekonomske aktivnosti i srednji fertilitet, a projekcije su broj\u010dano iskazane posebno za niski i visoki fertilitet. Pod pretpostavkom niskog fertiliteta udio izdataka mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti u BDP-u prema osnovnom scenariju smanjit \u0107e se za 5,5 postotnih bodova u 2050. godini u odnosu na 2005. godinu. Prema ostalim scenarijima (scenarij rastu\u0107ih stopa aktivnosti – smanjenje od 6,3 postotna boda, scenarij rast mirovina=rast pla\u0107a od 2010. – smanjenje od 2,3 postotna boda i scenarij rastu\u0107e aktivnosti i uskla\u0111enja mirovina od 2010. \u2013 smanjenje od 3,3 postotna boda) vidljivo je kako \u0107e tako\u0111er do\u0107i do smanjenja udjela izdataka za mirovine u BDP-u, ali u manjem iznosu, izuzev scenarija rastu\u0107ih stopa aktivnosti koji predvi\u0111a najve\u0107e smanjenje udjela.<\/p>\n
Ta se analiza u smislu trenda poklapa s novijim izvje\u0161tajem EK (The 2015 Ageing Report Economic and budgetary projections for the 28 EU Member States 2013-2060) prema kojem se i u osnovnom i u dva rizi\u010dna scenarija Hrvatskoj predvi\u0111a smanjenje udjela izdataka za mirovine u BDP-u. Prema osnovnom scenariju ti izdaci smanjit \u0107e se za 3 postotna boda u 2040. godini u odnosu na 2013. godinu te za 3,9 postotnih bodova u 2060. godini u odnosu na 2013. godinu. Bitno je naglasiti kako je prema rizi\u010dnim scenarijima u razdoblju od 2013. godine do 2040. godine, koji podrazumijevaju manje stope rasta BDP-a to je smanjenje ne\u0161to manje tj. iznosi od 2,9 do 3,0 postotna boda, a do 2060. godine od 3,7 do 3,9 postotnih bodova. Sva tri scenarija upu\u0107uju na zaklju\u010dak kako je za Hrvatsku to smanjenje udjela izdataka za mirovine u BDP-u najizra\u017eenije u odnosu na druge zemlje EU. Sve navedeno ukazuje kako se dugoro\u010dne projekcije udjela izdataka za mirovine u BDP-u o\u010dito ne mogu koristiti kao argument za ubrzavanje (kra\u0107enje) prijelaznog razdoblja za izjedna\u010davanje dobi mu\u0161karaca i \u017eena za odlazak u mirovinu i podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu. Jednako tako ta se kra\u0107enja prijelaznih razdoblja ne mogu koristiti ni kao jedna od mjera za izlazak iz prekomjernog deficita jer mjere za to moraju biti puno br\u017ee od bilo kakvih mjera vezanih za promjene u mirovinskom sustavu.<\/p>\n
Reformska mjera: <\/strong>Poticanje du\u017eeg ostanka u svijetu rada<\/p>\n Pobolj\u0161anje u\u010dinkovitosti mirovinskog sustava u svjetlu alarmantnih demografskih pokazatelja te visokih stopa nezaposlenosti razli\u010ditih kategorija (mladih, starijih radnika, \u017eena…) posljednje je desetlje\u0107e u fokusu svih vlada i ono se nastoji posti\u0107i stalno ponavljanom mjerom poticanja du\u017eeg ostanka u svijetu rada, koje se namjerava posti\u0107i:<\/p>\n – Ve\u0107om penalizacijom prijevremenog umirovljenja Ve\u0107a penalizacija prijevremenog umirovljenja<\/strong><\/p>\n Odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu jo\u0161 od 90-tih godina pro\u0161log stolje\u0107a u najve\u0107em broju slu\u010dajeva nije izbor radnika. I dok je 90-tih godina prijevremeno umirovljenje slu\u017eilo zbrinjavanju vojske nezaposlenih proiza\u0161lih iz pretvorbeno-privatizacijskog vala, pri \u010demu, podsje\u0107amo, penalizacija nije bila trajna, nego privremena (do stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu), to se isti posljednjih 15-tak godina pojavljuje zbog nemogu\u0107nosti zadr\u017eavanja ili pronalaska posla. U Hrvatskoj se ne otvaraju nova radna mjesta i svjedo\u010dimo tek sporadi\u010dnoj pojavi ovog fenomena, naro\u010dito nema radnih mjesta prilago\u0111enih starijim radnicima, niti odgovaraju\u0107ih poticajnih mjera za poslodavce koji bi se odlu\u010dili zaposliti starije radnike.<\/p>\n Obrazovanje i osposobljavanje starijih radnika u novim znanjima tako\u0111er je zakazalo. Sve navedeno jasno pokazuje kako bi svako novo pove\u0107anje penalizacije radnika bila duboko nepravedno s obzirom da dru\u0161tvo nije stvorilo poticajni okvir za njihov dulji ostanak u svijetu rada i da poticaje za taj dulji ostanak treba tra\u017eiti u drugim oblicima i vrstama mjera i politika, pri \u010demu \u0107e poticaji biti neki oblici nagrada, a ne kazni.<\/p>\n Najve\u0107om penalizacijom se ve\u0107 sada mirovina trajno smanjuje za 1\/5 iznosa i pove\u0107anje penalizacije na \u00bc iznosa za sve one koji nedragovoljno odlaze u prijevremenu starosnu mirovinu nikako ne mo\u017ee predstavljati poticaj, nego kaznu. Dodatno, zbog neprimjereno niskih mirovina svako njezino novo trajno umanjenje ozbiljno ugro\u017eava umirovljeni\u010dku egzistenciju, a hrvatski su umirovljenici ve\u0107 sada me\u0111u najsiroma\u0161nijima u EU. Osim toga, valja povesti ra\u010duna o tome da radnici u velikom broju zanimanja (npr. graditeljstvu, brodogradnji, vrti\u0107ima i ostalim fizi\u010dki vrlo intenzivnim djelatnostima) ne\u0107e mo\u0107i izdr\u017eati raditi do zakonske dobi za umirovljenje (67 godina) \u0161to \u0107e rezultirati prijevremenim umirovljenjem i trajnim umanjenjem mirovine. Ista sudbina o\u010dekuje i one radnike koji poslodavcima ne\u0107e biti \u201edovoljno iskoristivi\u201c za poslove koje obavljaju. Uzimaju\u0107i u obzir podatak o visini starosne mirovine za 40 i vi\u0161e godina mirovinskog sta\u017ea, koja prema zadnjem raspolo\u017eivom podatku za velja\u010du 2016. godine iznosi 3.430,22, kn1, proizlazi kako bi takva mirovina umanjena za 20,4%, koliko trenutno iznosi najve\u0107e umanjenje za prijevremeno umirovljenje, iznosila 2.693,27 kn. Svakim pove\u0107anjem tog umanjenja iznosi mirovina strmoglavo bi padali i, kao \u0161to je re\u010deno, izazivali bi prelazak umirovljenika u sferu socijalne skrbi, \u0161to je potpuno nedopustivo. Tako bi navedena starosna mirovina za 40 i vi\u0161e godina mirovinskog sta\u017ea, umanjena za 25% (o kolikom se umanjenju o\u010dito razmi\u0161lja) iznosila 2.572,66 kn. Ve\u0107 danas2 prosje\u010dna mirovina (koja uklju\u010duje starosnu, prijevremenu starosnu, obiteljsku i invalidsku mirovinu) iznosi 2.255,06 kn i sigurno nije dostatna za podmirenje osnovnih \u017eivotnih potreba.<\/p>\n Ubrzavanje izjedna\u010davanja dobi za odlazak u mirovinu za \u017eene i mu\u0161karce te podizanje dobne granice za ostvarenje prava na mirovinu u skladu s o\u010dekivanim \u017eivotnim vijekom<\/p>\n Prijedlog prema kojem bi se ubrzalo izjedna\u010davanje dobi \u017eena s dobi mu\u0161karaca za stjecanje prava na mirovinu nije nov i datira od vremena odluke Ustavnog suda iz travnja 2007. godine, a zapravo i dalje u pro\u0161lost, konkretno u 2003. godinu i dokument Strategija razvitka RH<\/p>\n \u201eHrvatska u 21. stolje\u0107u\u201c \u2013 Strategija razvitka mirovinskog sustava i sustava socijalne skrbi, u kojem su ve\u0107 tada napravljeni obrisi po kojima se posljednjih godina kroji mirovinski sustav i njima nastoji ubla\u017eiti sve neravnote\u017ee koje se u njemu javljaju. Ve\u0107 tada je predvi\u0111eno postupno podizanje dobne granice za stjecanje prava na mirovinu za \u017eene u razdoblju od 2009.<\/p>\n \u2013 2018. u ritmu svake godine po 6 mjeseci. Navedene je stavove u svojoj odluci potvrdio i Ustavni sud, otvoreno se pozivaju\u0107i na stavove Vlade RH iznesene u predmetnoj Strategiji.<\/p>\n Kada se 2010. godine pristupilo izmjenama ZOMO radi uskla\u0111ivanja s odlukom Ustavnog suda nije prihva\u0107en predlo\u017eeni ritam ubrzavanja izjedna\u010davanja dobi za umirovljenje \u017eena s dobi mu\u0161karaca, nego se pristupilo sporijem ritmu svake godine po 3 mjeseca. Navedeni ritam na snazi je i danas i, iako i dalje ostajemo pri stavu kako je to izjedna\u010davanje zbog stanja i situacije u Hrvatskoj preuranjeno, uva\u017eavaju\u0107i Odluku Ustavnog suda RH, va\u017ee\u0107i ritam ocjenjujemo primjerenijim, uzimaju\u0107i u obzir trenutni polo\u017eaj \u017eena u dru\u0161tvu op\u0107enito, ali i u sustavu rada. Pri tome treba napomenuti kako i Europski sud za ljudska prava u svojoj presudi Stec protiv Velike Britanije, gdje jasno ka\u017ee kako razli\u010ditost dobi za stjecanje prava na mirovinu za \u017eene i mu\u0161karce predstavlja dopu\u0161tenu pozitivnu diskriminaciju, a upravo imaju\u0107i u vidu polo\u017eaj \u017eena u dru\u0161tvu, jo\u0161 uvijek slabe mogu\u0107nosti pomirenja obiteljskih i radnih obveza, \u010dinjenicu da briga o \u010dlanovima obitelji, kako djeci, tako i starijim \u010dlanovima vrlo \u010desto postaje obveza \u017eena zbog nedostatka odgovaraju\u0107ih dru\u0161tvenih servisa i sli\u010dno. Stoga je ubrzavanje izjedna\u010davanja dobi \u017eena s dobi mu\u0161karaca za stjecanje prava na mirovinu u ovom trenutku potpuno neprihvatljivo.<\/p>\n Prijedlog za podizanje dobne granice za stjecanje prava na mirovinu op\u0107enito (i za \u017eene i mu\u0161karce) u skladu s o\u010dekivanim \u017eivotnim vijekom o\u010dito u potpunosti zanemaruje \u010dinjenicu kako je o\u010dekivana \u017eivotna dob mu\u0161karaca i \u017eena u Hrvatskoj za vi\u0161e od 3 godine manja od prosjeka EU, \u0161to je upravo argument u potpuno suprotnom pravcu, odnosno pravcu sni\u017eavanje zakonske dobi za stjecanje prava na mirovinu. Iako zvu\u010di radikalno, s obzirom na ve\u0107 uvrije\u017eene stavove posljednjih desetlje\u0107a, ukazujemo kako je u tom pravcu krenula Poljska, zakonom s po\u010detka 2017. godine kojim je dobnu granicu sa dosada\u0161njih 67 godina (a \u0161to je u Poljskoj u primjeni od 2013.godine)odlu\u010dila sniziti na 65 godina za mu\u0161karce i 60 godina za \u017eene, s po\u010detkom primjene u listopadu 2017. godine. Kada se usporede podaci o\u010dekivane \u017eivotne dobi za \u017eene i mu\u0161karce u Poljskoj i Hrvatskoj, tada je razvidno kako se radi o gotovo identi\u010dnoj o\u010dekivanoj \u017eivotnoj dobi (Poljska M 73,7 godina, \u017d 81,7 godina; Hrvatska M 74,7 godina, \u017d 81 godina). To bi trebalo potaknuti na razmi\u0161ljanje i hrvatsku vladu da razmotri i druge mogu\u0107nosti osim slijepog slije\u0111enja neoliberalnih koncepata, vo\u0111enih isklju\u010divo argumentom tro\u0161ka i usredoto\u010diti se na kratkoro\u010dne i srednjoro\u010dne mjere te zauzeti pristup integriranih politika.<\/p>\n Umjesto predlo\u017eenih mjera puno je va\u017enije i zasigurno kratkoro\u010dno daleko u\u010dinkovitije usmjeriti napore u potpunu aktivaciju sustava rada, pove\u0107anje zapo\u0161ljivosti i stvaranje preduvjeta za sigurne i dobro pla\u0107ene poslove te postupno smanjenje pojavnosti sive ekonomije. Mirovinski sustav ne smije se promatrati odvojeno od sustava rada, jer o njemu izravno ovisi njegova odr\u017eivost u ovom trenutku. U uvjetima kada svjedo\u010dimo visokim stopama nezaposlenosti mladih osoba, osoba srednje i starije \u017eivotne dobi koji nemaju odgovaraju\u0107ih znanja i vje\u0161tina, vrlo visokom udjelu sive ekonomije, onda je potpuno jasno da se klju\u010d financijske odr\u017eivosti mirovinskog sustava kratkoro\u010dno nalazi upravo u sustavu rada. No, fleksibilni i nesigurni oblici rada te pojavnost novih na\u010dina rada za koje je te\u0161ko re\u0107i jesu li uop\u0107e radni odnos (cloudsourcing, platforme …) nipo\u0161to nisu dobra osnova na kojoj je mogu\u0107e graditi odr\u017eivost mirovinskog sustava ili osigurati primjerenost sada\u0161njih i budu\u0107ih mirovina. Stoga pove\u0107anje stope zaposlenosti, ja\u010danje sigurnih oblika rada i smanjenje udjela sive ekonomije moraju postati primarni interes vladine politike. Mirovinski sustav i sustav rada dva su povezana dijela iste cjeline i samo povezanim djelovanjem mogu\u0107e je ponuditi odr\u017eiva rje\u0161enja.<\/p>\n Reformska mjera<\/strong>: Unaprje\u0111enje sustava sta\u017ea osiguranja s pove\u0107anim trajanjem<\/p>\n Na sastanku odr\u017eanom u srpnju 2016. godine obavije\u0161teni smo kako je izra\u0111ena analiza radnih mjesta, me\u0111utim kako nam ista jo\u0161 uvijek nije dostavljena te nemamo saznanja o rezultatu analize i daljnjim koracima, odnosno na\u010dinu unaprje\u0111enja, nismo u mogu\u0107nosti zauzeti jasan stav u vezi predmetne reformske mjere.<\/p>\n Napominjemo, tehnolo\u0161ki napredak ne zna\u010di nu\u017eno pobolj\u0161anje uvjeta rada, a time i smanjivanje lo\u0161eg utjecaja rada na zdravlje radnika. Upitno je mogu li se svi poslovi obavljati bez ozbiljnih posljedica po zdravlje radnika do dobi utvr\u0111ene za kori\u0161tenje prava na odlazak u mirovinu, osobito uzimaju\u0107i u obzir stalno produljenje dobne granice, a posljedi\u010dno se mo\u017ee pojaviti ve\u0107i broj bolovanja radnika, \u0161to mo\u017ee izazvati pove\u0107ani tro\u0161ak zdravstvenog sustava i poslodavca. Smisao unaprje\u0111enja sustava sta\u017ea osiguranja s pove\u0107anim trajanjem ne smije biti stvaranje bolesnih radnika koji \u0107e optere\u0107ivati drugi socijalni sustav.<\/p>\n Isto tako napominjemo kako smanjivanje broja postoje\u0107ih radnih mjesta ne zna\u010di kako ne\u0107e do\u0107i do potrebe za uvr\u0161tavanjem novih radnih mjesta na listu zanimanja s beneficiranim sta\u017eem, jer upotreba suvremene tehnologije sasvim sigurno izaziva nove rizike za zdravlje i sigurnost na radu.<\/p>\n REFORMA ZDRAVSTVENOG SUSTAVA<\/p>\n Posljednja gotovo tri desetlje\u0107a svjedoci smo brojnih zdravstvenih reformi provedenih s ciljem financijske konsolidacije zdravstvenog sustava, a iza \u010dega smo uvijek nanovo svjedo\u010dili istim problemima: velikom dugu bolnica, predugim listama \u010dekanja, neracionalnoj potro\u0161nji lijekova i sli\u010dno. Dojam je da smo stalno u procesu reformi, a da na kraju ni\u0161ta nismo reformirali.<\/p>\n Reformska mjera<\/strong>: Pove\u0107anje prihoda bolnica<\/p>\n Podr\u017eavamo prijedlog za pove\u0107anjem prihoda bolnica kroz bolju naplatu potra\u017eivanja te dodatnu kontrolu obra\u010duna zdravstvenih usluga. No, u odnosu na prijedlog prema kojem se prihodi bolnica trebaju pove\u0107ati i pru\u017eanjem dodatnih zdravstvenih usluga, kao i davanjem u zakup slobodnih prostora za uslu\u017ene djelatnosti, isti smatramo komercijalizacijom zdravstva o kojoj valja posti\u0107i suglasje, pogotovo uz ovakvo stanje velikog dijela kapaciteta i ovakve liste\u00a0\u010dekanja.<\/p>\n Prijedlog za pru\u017eanjem dodatnih zdravstvenih usluga \u010ditamo kao vra\u0107anje ideje o zdravstvenom turizmu, o kojoj se 2015. godine u okviru tada zapo\u010dete (a nikada dovr\u0161ene reforme) puno raspravljalo. Nedvojbeno je kako je za realizaciju iste potrebno izvr\u0161iti odgovaraju\u0107e izmjene Zakona o zdravstvenoj za\u0161titi, no u tome valja biti oprezan. Pokrivenost gra\u0111ana odgovaraju\u0107om lepezom zdravstvenih usluga mora imati prednost pred bilo kakvom komercijalizacijom i potrebno je voditi ra\u010duna da se u te svrhe mo\u017ee staviti na raspolaganje stvarni vi\u0161ak kapaciteta. A da su za dokazivanje toga nu\u017eni sna\u017eni argumenti i svojevrsni \u201edru\u0161tveni ugovor\u201c. Javno zdravstvo ne smije biti vo\u0111eno idejom zarade, nego odr\u017eivosti.<\/p>\n U odnosu na prijedlog za davanjem u zakup vi\u0161ka kapaciteta radi obavljanja uslu\u017enih djelatnosti tako\u0111er va\u017ei ista primjedba, pri \u010demu dodatno valja voditi ra\u010duna da se pojedine bolnice ne pretvore u trgova\u010dke centre. Ponavljamo, cilj javnog zdravstvenog sustava mora biti odr\u017eivost, a ne stjecanje profita i stoga naglasak mora biti prije svega na dostupnosti kvalitetne zdravstvene usluge.<\/p>\n Reformska mjera:<\/strong> Unaprje\u0111enje primarne zdravstvene za\u0161tite i palijativne skrbi<\/p>\n Navedenom mjerom u cilju rastere\u0107enja bolni\u010dkog sustava namjerava se osigurati opremljenost medicinskom opremom sustava primarne zdravstvene za\u0161tite. Kako je primarna zdravstvena za\u0161tita u najve\u0107em dijelu koncesionirana, a tek u manjem dijelu jo\u0161 uvijek u sustavu javnog zdravstva, to je nejasno tko i za koga \u0107e se vr\u0161iti navedeno opremanje. Ako se to opremanje namjerava obaviti javnim novcem, tada se mora jasno utvrditi i tko \u0107e biti vlasnik kupljene opreme, tko \u0107e snositi tro\u0161kove njenog odr\u017eavanja i kako \u0107e se kvaliteta opreme odraziti na tro\u0161kove koncesionara. I dok u odnosu na nekoncesionirani dio sustava primarne zdravstvene za\u0161tite to nije sporno, \u010dini se potpuno nelogi\u010dnim javnim novcem opremati ordinacije koncesionara. To bi trebala biti njihova obveza, a \u0161to onda otvara mnoga druga pitanja i probleme vezane uz te koncesije, jer iako dio javnog sustava, njihov polo\u017eaj koncesionara podrazumijeva i postojanje obveza u smislu zanavljanja opreme. Stoga, do konkretizacije navedenog navedeno odre\u0111enje ocjenjujemo neprihvatljivim.<\/p>\n Predsjednik TR\u017dI\u0160TE RADA Vrlo je nezahvalno o\u010ditovati se na dostavljenu \u0161turu promemoriju o tr\u017ei\u0161tu rada koja samo ugrubo navodi nove aktivne mjere politike zapo\u0161ljavanja te nedefinirane obrazovne programe za nezaposlene u djelatnostima s najve\u0107im nedostatkom tra\u017eenih kvalificiranih radnika kao \u0161to je u turizmu, graditeljstvu, brodogradnji i sl., tako da u ovom trenutku, a na temelju dostavljenog […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[22],"tags":[32],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5586"}],"collection":[{"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5586"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5586\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5588,"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5586\/revisions\/5588"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5586"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5586"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sihz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5586"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n– Ubrzavanjem izjedna\u010davanja dobi za odlazak u prijevremenu i starosnu mirovinu za \u017eene i mu\u0161karce, a potom pomicanjem dobne granice u skladu s o\u010dekivanim \u017eivotnim vijekom
\n– Nagra\u0111ivanjem kasnijeg odlaska u mirovinu<\/p>\n
\nKre\u0161imir Sever, v.r.<\/p>\n\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"