Nedavno istra\u017eivanje me\u0111u britanskim poslovnjacima o utro\u0161ku vremena za dolazak na posao, koje je provela kompanija “Regus”, najve\u0107i svjetski najmodavac i savjetnik za poslovne prostore, pokazalo je da \u010dak tre\u0107ina anketiranih putovanje na posao smatra \u010distim gubitkom vremena.<\/p>\n
Takav ishod Richard Morris iz “Regusa” i\u0161\u010ditava kao dokaz da mnoge poslovne ljude, od kojih velika ve\u0107ina, procjenjuje, na posao dolazi \u017eeljeznicom, svakodnevno putovanje iscrpljuje i na njih djeluje stresno.<\/p>\n
– Va\u017enije je pitanje za britanski biznis za\u0161to se inzistira na svakodnevnim putovanjima zaposlenika? Za\u0161to ih \u010dine neproduktivnima dok putuju na posao u sredi\u0161ta gradova kako bi odradili fiksno radno vrijeme kao u “viktorijanskim vremenima – pita se analiti\u010dar “Regusa”, \u010dije je istra\u017eivanje obuhvatilo 40 tisu\u0107a “poslovnjaka”, ali i aktualiziralo godinu dana staru presudu Suda pravde Europske unije (ECJ) u predmetu “Tyco”, prema kojoj putovanje na posao predstavlja dio radnog vremena.<\/p>\n
Sindikat \u0161panjolske tvrtke “Tyco Integrated Security”, naime, dobio je na ECJ-u spor s upravom u kojem je dokazivao da za dio zaposlenika koji radi izvan sjedi\u0161ta kompanije u Madridu, radno vrijeme prakti\u010dki po\u010dinje njihovim izlaskom iz ku\u0107e po dobivenim zadacima od poslodavca gdje trebaju oti\u0107i na intervenciju. Tyco je 2011. pozatvarao svoje urede u unutra\u0161njosti \u0160panjolske, a zaposlenicima nastavio davati zada\u0107e telefonima i internetom iz sjedi\u0161ta u Madridu. Budu\u0107i da se klijenti kompanije nalaze i po 100 kilometara daleko od adresa na kojima \u017eive zaposlenici, radnici su dnevno radili brojne nepla\u0107ene radne sate kako bi do\u0161li na intervenciju, a rije\u010d je o odr\u017eavanju i popravcima sigurnosnih ure\u0111aja.<\/p>\n
Prema presudi ECJ-a, Tyco je vrijeme izgubljeno na dolazak na intervenciju radnicima vodio kao “odmor”, a pla\u0107ao im je samo radne sate na intervenciji.<\/p>\n
– Sud je zauzeo stajali\u0161te da se radnicima koji nemaju fiksno ili uobi\u010dajeno radno vrijeme, kao \u0161to je ovdje slu\u010daj, radno vrijeme treba ra\u010dunati od trenutka odlaska na posao do povratka sa zadnje intervencije toga dana – navodi se u presudi ECJ-a, u kojoj se ukazuje na Direktivu Europskog parlamenta i Vije\u0107a Europske unije o radnom vremenu iz 2003. godine. U toj se direktivi Unije izrijekom ne spominje potreba obra\u010dunavanja putovanja na posao kao radnog vremena, ve\u0107 se nabraja \u0161to se sve smatra prijeko potrebnim dnevnim odmorom radnika, pri \u010demu se putovanje na posao ne smatra odmorom radnika, kako je to ra\u010dunala uprava “Tyca”.<\/p>\n
U slu\u010daju zaposlenika \u0161panjolske tvrtke, od zna\u010daja je i \u010dinjenica da im je prije zatvaranja regionalnih ureda radno vrijeme uredno teklo i za vrijeme putovanja iz ureda do mu\u0161terija. I prije i poslije zatvaranja regionalnih ureda, radnici “Tyca” su se na intervencije vozili automobilima tvrtke.<\/p>\n
– I dok se vozi prema mjestu intervencije, radnik radi – upozorava se u presudi ECJ-a u predmetu “Tyco”.<\/p>\n
Ova presuda, prema neslu\u017ebenim informacijama koje smo prikupili iz vi\u0161e hrvatskih sindikalnih sredi\u0161njica, zasad nije nai\u0161la na primjenu u hrvatskom radnom zakonodavstvu. Naime, kako nam je poja\u0161njeno u sindikatima, uvr\u0161tavanje putovanja na posao u radno vrijeme moglo bi se eventualno unijeti u neki od kolektivnih ugovora, a ne u Zakon o radu (ZOR) koji propisuje samo op\u0107e odredbe o radnom vremenu kao osmosatnom i tome sli\u010dno.<\/p>\n
– U kolektivnim ugovorima za neka javna poduze\u0107a predvi\u0111eno je, u sklopu de\u017eurstava izvan radnog mjesta, da se putovanje na mjesto intervencije ra\u010duna kao radno vrijeme. No, pitanje je po\u0161tuje li se to u praksi ba\u0161 na takav, ili neki drugi na\u010din – ka\u017eu na\u0161i sugovornici iz sindikalnih krugova.<\/p>\n
Ozljeda se uva\u017eava<\/strong><\/p>\n Ono \u0161to poznaje na\u0161e radno zakonodavstvo je da se, primjerice, prometna nezgoda na putu prema radnom mjestu tretira kao ozljeda na radu. Radnik stradao u prometnoj nezgodi je na bolovanju s pripadaju\u0107im naknadom kao da se ozlijedio na poslu, a sve prema \u010dlanku 37. Zakona o mirovinskom osiguranju, koji ka\u017ee da se ozljedom na radu smatra i ozljeda nastala na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno.<\/p>\n