Me\u0111u ostalim reformama koje nas \u010dekaju uskoro \u0107e na red do\u0107i i ona o radu i radnim odnosima. Kako stvari stoje u Europi, zacijelo \u0107e se pojaviti prijedlozi sli\u010dni rje\u0161enjima koje ima Njema\u010dka i koje Francuska poku\u0161ava uvesti uza \u017eestok otpor svojih radnika posljednjih mjesec dana. Da se stvari kre\u0107u u tom smjeru, svjedo\u010de ve\u0107 sada neki prijedlozi, od kojih je jedan produljenje radnoga dana s osam na devet radnih sati, \u0161to se nekima u\u010dinilo spasonosnim receptom. Taj \u2018recept\u2019, me\u0111utim, otvara mnoga pitanja, dvojbe, \u010dak sumnje u o\u010dekivane rezultate, o kojima valja razmisliti iako su tu najavu koje je u travnju procurila u medije u Vladi proglasili neto\u010dnom. Naime, valja razmisliti o u\u010dinkovitosti na poslu i kako je posti\u0107i jer u pozadini ideje o produljenju radnoga dana sigurno je spoznaja o tome da stvaramo premalo vrijednosti, koja je kod nas vrlo ra\u0161irena, kao i zaklju\u010dak da nam je pove\u0107anje stvorene vrijednosti jedan od nu\u017enih putova prema izlasku iz gospodarskih te\u0161ko\u0107a. No kako stvarati vi\u0161e? Je li doista to\u010dno da vi\u0161e vremena provedenoga na radu zna\u010di stvaranje vi\u0161e vrijednosti? U \u0160vedskoj, primjerice, smatraju upravo suprotno, da radno vrijeme treba skratiti, i posljednjih godina eksperimentiraju sa \u0161estosatnim radnim danom.<\/p>\n
Koliko se uistinu radi<\/strong><\/p>\n Vi\u0161e vremena provedenoga na radu pove\u0107at \u0107e koli\u010dinu stvorene vrijednosti u repetitivnim poslovima. Ma kako da je velika koli\u010dina posla koji treba napraviti, izvr\u0161itelj \u0107e u radu napredovati istim koracima u istom redoslijedu i pri tome \u0107e se ponovno slu\u017eiti istim radnim postupcima. Nema potrebe za individualnom kreativno\u0161\u0107u ili inovativno\u0161\u0107u. Naravno, rezultat njegova rada bit \u0107e ve\u0107i ako vlada razvijenijim vje\u0161tinama, odnosno, ako je rije\u010d o fizi\u010dkom radu, ve\u0107om fizi\u010dkom snagom i izdr\u017eljivo\u0161\u0107u. Ukupna koli\u010dina ostvarene vrijednosti \u2013 djelotvornost \u2013 bit \u0107e proporcionalna vremenu provedenome na radu. Ho\u0107e li?<\/p>\n Nije ni\u0161ta neobi\u010dno \u0161to analize radnih postupaka pokazuju da se unutar jednog radnog dana od, primjerice, ukupno osam radnih sati posao obavlja najvi\u0161e \u0161est sati, dakle oko 75 posto, i da se produljenjem dnevne bruto satnice povrh osam sati smanjuje 75 posto udjela neto radnih sati u odnosu na ukupnu bruto satnicu. Glavni je razlog umor, fizi\u010dki i psihi\u010dki, ali i pad motivacije \u2013 produljenje radnog dana ide na \u0161tetu na\u0161ega slobodnog, osobnog, obiteljskog vremena. Drugim rije\u010dima, djelotvornost, koli\u010dina, dakle apsolutni rezultat rada, pove\u0107at \u0107e se produljenjem vremena na radu, no smanjit \u0107e se produktivnost ili u\u010dinkovitost \u2013 relativni rezultat rada u odnosu na utro\u0161eno vrijeme (ali i na ostale utro\u0161ene resurse). Kamo usmjeriti napore, na koli\u010dinu ili u\u010dinkovitost?<\/p>\n Koli\u010dina ili u\u010dinkovitost?<\/strong><\/p>\n U poslovima koji nisu repetitivni koli\u010dina stvorene vrijednosti manje ovisi o koli\u010dini vremena na radu, a zamjetno vi\u0161e o individualnim kompetencijama, kreativnosti, inovativnosti i motiviranosti. Kako u\u010dinkovitost nerepetitivnih poslova ovisi o utro\u0161enom vremenu? \u0160to je ve\u0107e utro\u0161eno vrijeme uz jednaku stvorenu koli\u010dinu, to je manja u\u010dinkovitost! I sada smo bli\u017ee odgovoru na pitanje: koli\u010dina ili u\u010dinkovitost?<\/p>\n Ve\u0107a u\u010dinkovitost zna\u010di da \u0107emo za stvaranje istog proizvoda ili usluge utro\u0161iti manje vremena, manje ostalih resursa, tro\u0161kovi \u0107e nam biti manji. Ve\u0107a u\u010dinkovitost \u010dini nas konkurentnijima. Na tr\u017ei\u0161te mo\u017eemo s ni\u017eom cijenom od konkurentske \u010dija je u\u010dinkovitost manja od na\u0161e.<\/p>\n \u0160to napraviti Drugim rije\u010dima, \u017eelimo li iz krize, pove\u0107ajmo individualne kompetencije, kreativnost, inovativnost i motivaciju zaposlenika. Tomu valja dodati jo\u0161 samo jednu preporuku: budu\u0107i da je pove\u0107anje individualnih kompetencija, kreativnosti, inovativnosti i motivacije va\u017ean faktor na\u0161e poslovne uspje\u0161nosti, posvetimo pozornost izboru, zaposlenju, treningu, motivaciji i promaknu\u0107u onih kojima organizacija povjerava vo\u0111enje svojih ljudi, odnosno menad\u017eerima. Va\u017ean je dio menad\u017eerske uloge upravo da skrbe da im suradnici stje\u010du i razvijaju vrline koje \u0107e nam dignuti konkurentnost i izvu\u0107i nas iz krize.<\/p>\n Dakle, op\u0107enito pove\u0107anje radne satnice ne\u0107e dati rezultate. Da je tako, pokazuju i podaci o tome koliko rade Europljani. Porazan je za nas podatak da sve razvijene zemlje imaju manju radnu satnicu, a one manje razvijene ve\u0107u. Rade, dakle, vi\u0161e, a zara\u0111uju manje.<\/p>\n