Tri razloga za oprez u \u0161irokoj privatizaciji svih dr\u017eavnih tvrtki Darko Tipuri\u0107, 8. travnja 2016. 08:03
\nKlju\u010dno je da se razdvoji upravljanje javnim dobrom koje se ne mo\u017ee prepustiti tr\u017ei\u0161tu od vlasni\u0161tva i upravljanja u tr\u017ei\u0161nim djelatnostima. Nema opravdanja za dosada\u0161nje neadekvatno korporativno upravljanje.<\/p>\n
Na prvi pogled sve ide u prilog zagovornicima \u0161iroke privatizacije trgova\u010dkih dru\u0161tava u kojima dr\u017eava ima udjele i dionice u Hrvatskoj.<\/p>\n
Hrvatska je najstro\u017ee regulirana zemlja EU prema pokazatelju koji mjeri stupanj administrativnog optere\u0107enja, regulatornu restriktivnost i utjecaj dr\u017eavnog vlasni\u0161tva na tr\u017ei\u0161te, a prema OECD-ovim podacima, udjel dr\u017eavnog sektora na tr\u017ei\u0161tu ve\u0107i je samo u pet zemalja (Kina, Turska, Poljska, Rusija i Rumunjska). Istra\u017eivanja usto pokazuju neu\u010dinkovitost i nisku produktivnost javnih poduze\u0107a i njihov negativni utjecaj na gospodarske aktivnosti privatnih poduze\u0107a te posljedi\u010dno na ukupnu hrvatsku ekonomiju.<\/p>\n
Problemi dr\u017eavnog sektora<\/strong><\/p>\n Uo\u010deni su i sljede\u0107i problemi: neekonomsko pona\u0161anje pri dono\u0161enju poslovnih odluka, upravlja\u010dka i operacijska neefikasnost, strukturna inercija i inovacijska nesposobnost, tendencija iskori\u0161tavanja povla\u0161tenoga polo\u017eaja na tr\u017ei\u0161tima i korupcijski potencijal. Tu su i visoka koncentracija zadu\u017eenosti i ve\u0107i rizik nepla\u0107anja, \u0161to stvara dodatne fiskalne rizike za dr\u017eavu. Dugo se upozorava i na nedovoljnu kvalitetu nadzornih odbora, strate\u0161ku kratkovidnost menad\u017ementa, a ponajprije na neizmjerno velik utjecaj politike na poslovanje javnih poduze\u0107a.<\/p>\n \u0160iroka privatizacija, smatraju njezini gorljivi prista\u0161e, rije\u0161ila bi ve\u0107inu spomenutih problema, svela bi ulogu dr\u017eave na regulaciju, stvaranje prikladnog institucionalnog okvira i poticajnoga poslovnog konteksta te preuzimanje pozicije intermedijara u primjeni pravila i regulative Europske unije.<\/p>\n Ipak, nije to tako jednostavno. Postoje najmanje tri razloga koja navode na oprez. Hrvatska je mala zemlja, osjetljiva na globalna gibanja i trendove, pa je te\u0161ko zamisliti razvoj bez supstancijalne uloge dr\u017eave i njezine sna\u017ene ekonomske politike. Drugo, europska iskustva u prevladavanju recentne krize upu\u0107uju na potrebu aktivna sudjelovanja dr\u017eave u gospodarstvu. Naposljetku, upravljanje javnim dobrom u djelatnostima u kojima nije mogu\u0107e oblikovati transparentne tr\u017ei\u0161ne odnose (vodoopskrba, \u0161ume, energetska infrastruktura i dr.) nerijetko ne zavr\u0161ava najbolje nakon privatizacije jer se u ve\u0107ini slu\u010dajeva smanjuje razina kvalitete isporu\u010dene usluge uza znatno pove\u0107anje cijena.<\/p>\n Privatizacija u Hrvatskoj jest potrebna, ali nije jedino mogu\u0107e rje\u0161enje. Rizici privatizacijskoga procesa nerijetko se zaboravljaju, a nacionalni ekonomski i javni interesi katkad bivaju podre\u0111eni palijativnim interesima koji se pak mogu optimirati tako da ne moraju stvarati dru\u0161tvenu vrijednost.<\/p>\n Odvajanje politike od biznisa<\/strong><\/p>\n Nu\u017eno je stoga u\u010diniti sljede\u0107e: jasno razdvojiti upravljanje javnim dobrom koje se ne mo\u017ee prepustiti tr\u017ei\u0161tu od vlasni\u0161tva i upravljanja u tr\u017ei\u0161nim djelatnostima. U prvom slu\u010daju treba razmotriti eventualnu primjenu hibridnih modela kao \u0161to je javno-privatno partnerstvo, dobro vode\u0107i ra\u010duna o za\u0161titi dru\u0161tvenih interesa. U drugom slu\u010dajutreba razlu\u010diti djelatnosti koje su zaista strate\u0161ki va\u017ene za Hrvatsku od onih u kojima je vlasni\u0161tvo dr\u017eave samo balast i nepotrebno optere\u0107enje.<\/p>\n Tvrdnje da daljnju privatizaciju treba provoditi s mjerom i da dr\u017eava treba zadr\u017eati dio vlasni\u0161tva u nekim djelatnostima \u2013 ne smiju biti opravdanje za neadekvatno korporativno upravljanje i na\u010din na koji su se dosad organizirale upravlja\u010dke strukture javnih poduze\u0107a.<\/p>\n Unaprje\u0111enje prakse korporativnog upravljanja u prvom redu zna\u010di odvajanje politike od poslovanja i smanjivanje njezina utjecaja, rje\u0161avanje problema vi\u0161edimenzionalne i nerijetko konfliktne ciljne funkcije u javnim poduze\u0107ima, strukturne korupcije i uklanjanje mekih prora\u010dunskih ograni\u010denja kako bi se osiguralo racionalno ekonomsko odlu\u010divanje.<\/p>\n Treba razmotriti i osnivanje dr\u017eavnog holdinga koji bi mogao preuzeti dominantnu poziciju korporativnog upravljanja i biti dodatni pokreta\u010d stvaranja vrijednosti, kao \u0161to je to npr. austrijski \u00d6BIB. Dr\u017eavni holding ima smisla uvesti ako \u0107e pomo\u0107i u dizajniranju okvira kojim \u0107e se osigurati transparentan izbor neovisnih i stru\u010dnih menad\u017eera, mjerenje u\u010dinaka njihova rada putem unaprijed utvr\u0111enih pokazatelja uspje\u0161nosti, uvo\u0111enje sustava upravljanja putem ciljeva te optimiranje i uskla\u0111ivanje procesa strate\u0161koga planiranja s nacionalnim interesima i ciljevima.<\/p>\n Ova tema samo je jedna od mnogih koje nas navode na razmi\u0161ljanje nije li krajnje vrijeme da donositelji klju\u010dnih odluka na razini dr\u017eave ozbiljno pokrenu oblikovanje cjelovite i konzistentne nacionalne ekonomske strategije koja \u0107e poslu\u017eiti kao klju\u010dni potporanj u razvoju hrvatskoga dru\u0161tva.<\/p>\n