POREZI se u ekonomskim terminima definiraju kao transfer bogatstva od ku\u0107anstava i poduze\u0107a prema dr\u017eavi. No, iako se odre\u0111ena sredstva trebaju prikupiti za uredno funkcioniranje dr\u017eave u \u0161irem smislu, postoje dobri i lo\u0161i porezi tj. \u0161tetni i manje \u0161tetni za gospodarsku aktivnost zemlje. Ili kako bi rekao poznati ekonomist Arthur Laffer: “All taxes are bad, but some are worse than others.”<\/p>\n
Dobar ili manje \u0161tetan porez bi tako bio onaj koji je pravedan, izda\u0161an, efikasan i jednostavan. Primjer takvog poreza bi bio porez na potro\u0161nju odnosno PDV \u2013 svi ga pla\u0107aju u postotku jednako, tko vi\u0161e tro\u0161i vi\u0161e upla\u0107uje, dr\u017eava ga jednostavno prikuplja i vrlo je izda\u0161an. U Hrvatskoj tako \u010dak 40% prihoda dr\u017eavnog prora\u010duna dolazi od naplate PDV-a, a ako uklju\u010dimo i tro\u0161arine (\u0161to je kvazi-porez na potro\u0161nju), govorimo o preko 50% prihoda dr\u017eave.<\/p>\n
Vi\u0161e \u0161tetni porezi su pak oni koji nisu jednostavni i lako razumljivi te \u010dija visina se ne \u010dini primjerena i pravedna. Primjer takvog je porez na dohodak. Koliko ljudi u Hrvatskoj razumije razliku izme\u0111u neto, bruto i tzv. bruto II. (tro\u0161ak poslodavca) pla\u0107e? Koliko ljudi bi bilo u stanju napraviti razradu svoje pla\u0107e kroz sve stavke? Od onih koji pak razumiju, koliko ih smatra da se za jednu pristojnu pla\u0107u in\u017eenjera, doktora ili IT stru\u010dnjaka mora pla\u0107ati porez po stopi od 40% (i to nakon \u0161to mu je tre\u0107ina ve\u0107 oti\u0161la za mirovine postoje\u0107ih umirovljenika i doprinose za zdravstvo, a i od onog \u0161to dobije neto opet \u0107e mu se uzeti zna\u010dajan dio kao PDV kad odlu\u010di ne\u0161to kupiti)?<\/p>\n
Kako Hrvatska stoji s tim porezima?<\/p>\n
Dr\u017eava tako prikupljen novac mo\u017ee koristiti vi\u0161e ili manje efikasno, odnosno gra\u0111ani mogu biti vi\u0161e ili manje zadovoljni uslugama koje primaju od javnog servisa. No, ako ostavimo na stranu \u010dinjenicu da Hrvatska sigurno ne spada u skupinu ure\u0111enih zemalja u kojoj se racionalno koristi javni novac, odnosno onu u kojoj su porezni obveznici ve\u0107inom zadovoljni kako se raspola\u017ee njihovim novcem, idemo vidjeti koliko se oporezuje radnik u Hrvatskoj u odnosu na prosjek u \u010dlanicama EU.<\/p>\n
Dakle, o\u010digledno je da je bolje pla\u0107eni radnik u Hrvatskoj zna\u010dajno vi\u0161e oporezovan od prosjeka u EU \u010dlanicama! Ne samo da imamo jedan od najvi\u0161ih PDV-a u EU (zapravo samo Ma\u0111arska ima vi\u0161i), ve\u0107 je i najvi\u0161a grani\u010dna stopa poreza na dohodak ve\u0107a od prosjeka u EU.<\/p>\n
Pravo stanje je zapravo jo\u0161 nepovoljnije nego li je gore prikazano. Jer, primjerice, ova najvi\u0161a grani\u010dna stopa poreza na dohodak u Hrvatskoj se primjenjuje ve\u0107 na pla\u0107e preko 13 200 kn mjese\u010dno plus neoporezivi dio. U drugim zemljama se najvi\u0161e porezne stope na dohodak (iako u nekim bogatijima zemljama i ne\u0161to ve\u0107e nego u Hrvatskoj), primjenjuju tek na vrlo visokim primanjima, a imaju i neoporezivu osnovicu zna\u010dajno vi\u0161u! Tako se npr. najvi\u0161a grani\u010dna stopa poreza na dohodak primjenjuje:<\/p>\n
Vi\u0161e porezne stope ne zna\u010de i ve\u0107e prihode dr\u017eavi.<\/p>\n
Ono \u0161to je paradoksalno, odnosno ono \u010dega na\u0161i zakonodavci svih ovih godina o\u010dito nisu svjesni, je da vi\u0161e porezne stope ne zna\u010de nu\u017eno i ve\u0107e prihode dr\u017eavi. U teoriji ekonomije tako postoji ne\u0161to \u0161to se zove Lafferova krivulja, a ona grafi\u010dki prikazuje da porastom porezne stope rastu i porezni prihodi, no nakon neke to\u010dke porast porezne stope vi\u0161e ne puni dodatno i poreznu blagajnu ve\u0107 upravo obrnuto. Daljnjim porastom porezne stope (na slijede\u0107oj slici to\u010dka A) opadaju i porezni prihodi.<\/p>\n
Gotovo je sigurno da su u Hrvatskoj mnoge porezne stope pro\u0161le tu to\u010dku, a imamo nekoliko svje\u017eih primjera koji idu u prilog toj tezi (iako je u ekonomiji te\u0161ko mjeriti efekt promjene jedne varijable jer u stvarnosti nikad nema \u201eceteris paribus\u201c). Recimo, u mandatu pro\u0161le vlade PDV je pove\u0107an s 23 na 25%, a prihodi od PDV-a ne da nisu zabilje\u017eili zna\u010dajniji porast nego su \u010dak i pali. Sli\u010dan rezultat je bio kad su 2012. kod poreza na dohodak snizili prag ulaska u najvi\u0161i porezni razred od 40% – prihodi su tako\u0111er pali umjesto da su rasli.<\/p>\n
Ista stvar, samo suprotnog (pozitivnog) efekta, dogodila se pro\u0161le godine kada su pove\u0107ali neoporezivu osnovicu i \u201erastegli\u201c porezne razrede kod oporezivanja dohotka \u2013 radnicima je ostalo vi\u0161e plodova njihova rada (pove\u0107ale su se neto pla\u0107e), \u0161to je pak rezultiralo pove\u0107anom potro\u0161njom ku\u0107anstva (koja je ina\u010de zaslu\u017ena za ve\u0107i dio porasta BDP-a pro\u0161le godine), a koja je zatim prora\u010dun dr\u017eave napunila vi\u0161e od svih o\u010dekivanja. Smanjenje poreza rezultiralo je pove\u0107anjem dr\u017eavnih prihoda!<\/p>\n
Dakle, smjer u kojem bi trebala i\u0107i najavljena porezna reforma u RH bi trebao biti vi\u0161e nego jasan: smanjite poreze, a prvenstveno poreze na dohodak. Ne samo da \u0107e se time trenuta\u010dno pove\u0107ati pla\u0107e i standard radnika (a porezna blagajna pritom gotovo sigurno ne bi bila praznija zbog pove\u0107ane potro\u0161nje, iako bi naravno prethodno trebalo izra\u010dunati okvirni efekt porezne izmjene), ve\u0107 je izvjesno da bi to imalo i pozitivne popratne efekte, a koji se zatim me\u0111usobno osna\u017euju, poput:<\/p>\n
Smanjite poreze.<\/p>\n