(NOVI LIST) Strah. To je naj\u010de\u0161\u0107i razlog zbog kojeg radnici ne reagiraju onda kada treba reagirati. Zbog straha se ne usude tra\u017eiti ono \u0161to im pripada i to je svih ovih godina iza nas nebrojeno puta vi\u0111eno. Strah od gubitka radnog mjesta, strah zbog mogu\u0107ih egzistencijalnih problema, strah da bi bilo koja akcija mogla uroditi reakcijom poslodavca… Pa i strah da bi dizanje glasa radniku moglo suziti prostor na tr\u017ei\u0161tu rada, jer tko bi htio \u00bbsvadljivca\u00ab na platnom spisku.<\/p>\n
Kada bi se svi ti strahovi zatomili, mnoge bolne to\u010dke doma\u0107eg tr\u017ei\u0161ta rada, odnosno doma\u0107eg dru\u0161tva u cijelini, odavno bi bile eliminirane ili svedene na nekakvu statisti\u010dku pogre\u0161ku. Ne bi onda bilo firmi koje su godinama u blokadi, a ima ih jo\u0161 uvijek i u njima rade neki radnici. Bez pla\u0107e.<\/p>\n
Radnici mnogih poduze\u0107a godinama su dolazili, i jo\u0161 uvijek dolaze na posao, odrade svoje smjene i za odra\u0111eni posao ne budu pla\u0107eni. Nepla\u0107anje nije neki relikt pro\u0161losti. Ono je jo\u0161 uvijek prisutno u doma\u0107oj stvarnosti pa tako, primjerice, prema zadnjim podacima poreznika, vi\u0161e od 39 tisu\u0107a radnika, zaposlenih kod preko 9,5 tisu\u0107a poslodavaca ne prima pla\u0107u. Vjerojatno se u promilima mjere oni radnici koji su nakon prve neispla\u0107ene pla\u0107e pokrenuli ovrhu poslodavca ili pozvali inspektore jer im pla\u0107a nije ispla\u0107ena, a poslodavac im nije uru\u010dio obra\u010dun dospjele, a neispla\u0107ene pla\u0107e. Jednako kao \u0161to se u promilima mjere oni koji su u pro\u0161losti, \u010dim su se stekli uvjeti za to, pokrenuli ste\u010daj poslodavca i nisu \u010dekali mjesecima ili godinama u nadi da \u0107e se ne\u0161to promijeniti. Ta je nada, zapravo, ja\u010dala kako bi prikrila strah od akcije na koju radnici imaju pravo, sami ili preko svojih sindikalnih zastupnika. Taj strah i strahovi koristili su i koriste jedino onima koji gledaju kako migoljiti kroz sustav i u tom migoljenju prevariti radnike, dr\u017eavu, poslovne partnere… \u0160to su radnici vi\u0161e u strahu, ja\u010de je samopouzdanje onih koji ne po\u0161tuju zakone. \u0160to se radnici manje boje i pose\u017eu za onim \u0161to im zakonska regulativa pru\u017ea, to je druga strana \u00bbslabija\u00ab i u\u010di po\u0161tovati zakonodavstvo.<\/p>\n
Biv\u0161i radnik T\u017dV Gredelja Mladen Bibi\u0107 pobijedio je svoje strahove. Pobio je nezakoniti otkaz. La\u017ena optu\u017eba stajala ga je zdravlja, gurnula ga na egzistencijalno dno. To \u0161to je vra\u0107en na posao, me\u0111utim, nije dovoljna satisfakcija za sve \u0161to je pro\u017eivljavao u vrijeme dok mu se kuhao otkaz i nakon \u0161to je ostao bez posla. Zasebnom tu\u017ebom dokazao je da je bez posla ostao zbog \u0161ikanoznog postupanja poslodavca. Zasigurno nije ni prvi ni zadnji radnik kojemu je otkaz \u00bbsmje\u0161ten\u00ab i kojeg je takvo postupanje poslodavca ko\u0161talo niza negativnih posljedica u privatnom \u017eivotu. I za to se mo\u017ee dobiti satisfakcija, pokazao je ovaj radnik. Naravno, ona nikada ne mo\u017ee poni\u0161titi sve ono lo\u0161e \u0161to se na radni\u010dkim le\u0111ima gomilalo dok je presuda stigla. Ovom radniku je bilo najva\u017enije dokazati da mu je obraz \u010dist, za razliku od obraza njegova poslodavca. Pokazao je svim drugim radnicima da ne treba \u0161utjeti i trpjeti, primiti povratak na posao kao isklju\u010divu satisfakciju za nezakoniti otkaz. Mo\u017ee se i vi\u0161e od toga, ali za to treba prevladati strahove.<\/p>\n